Sofija Kordić / 7. veljače 2020. / Aktualno / čita se 12 minuta
Parlamentarni izbori u Slovačkoj održat će se 29. veljače. Ishod dobrim dijelom određuje suđenje za ubojstvo istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírové u koje su umiješani poslovni partneri vladajuće socijaldemokratske stranke, a što otvara put neonacistima Mariana Kotlebe, samo godinu dana nakon što je za predsjednicu izabrana tolerantna i liberalna Zuzana Čaputova
„Paraziti, majmuni, ciganski teror… Židovima smeta sve slovačko, žive na našem teritoriju samo zbog milosti slovačkog naroda… Zatvorit ćemo granice hordama muslimanskih migranata“, tako o Romima, Židovima i migrantima govore Marian Kotleba i članovi njegove neonacističke stranke Kotleba – L’SNS koja prema najnovijim anketama osvaja drugo mjesto na slovačkim parlamentarnim izborima 29. veljače. Neke analitičare ne bi začudilo ni prvo, jer vladajućim socijaldemokratima popularnost pada iz mjeseca u mjesec. Dok traje kampanja u zemlji se odvija, kako su ga mediji nazvali, proces stoljeća – suđenje ubojicama i nalogodavcima ubojstava mladog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírové.
Strahuje se od fenomena ‘skrivenih birača’, koji se sociolozima i anketarima stide priznati koga će zaokružiti na listiću. Kotlebovci, kako ih nazivaju u Slovačkoj, tako mogu dobiti i nekoliko postotaka više od onoga što predviđaju ankete i ugroziti prvo mjesto dugo vladajuće, socijaldemokratske stranke, SMER, bivšeg premijera Roberta Fica koji je pod pritiskom javnosti dao ostavku nakon ubojstva Kuciaka i Kušnírové.
Prije izbora 2016. ankete su Kotlebi predviđale samo dva posto, na koncu je svoje fašiste, kako ih mediji i analitičari najčešće zovu, doveo u parlament s osam posto glasova. Osvojili su 14 mjesta. Sve dok nije postao župan Bansko-Bystričke županije Kotleba se pojavljivao u uniformama zloglasne paravojne Hlinkove garde iz Drugog svjetskog rata. Kako on, tako su i njegovi sljedbenici negirali holokaust i usvojili manire, pozdrave, simbole i retoriku tzv. nezavisne slovačke države ‘Slovenský štát’, nacističkog satelita.
Nakon izbora iz 2016. strani novinari i analitičari govorili su kako je to velika sramota za Slovačku jer Kotlebina stranka nije, na primjer, francuska Nacionalna fronta ili neka slična europska ekstremno desničarska stranka, već su pitanju istinski neonacisti koji u javnosti uzvikuju ‘Sieg Heil’. Sada im ankete predviđaju drugo mjesto sa skoro 14%, ispred njih je sa 18% jako kompromitirani Ficov SMER.
Da su se parlamentarni izbori održali odmah nakon šokantnog ubojstva dvadesetosmogodišnjeg novinara i njegove partnerice u veljači 2018. godine postoci koje bi izgledali umnogome drukčije, uvjereni su analitičari. Građani su nakon prvotnog šoka masovno izašli na ulice i imali pozitivna očekivanja od daljnjeg razvoja u društvu. Ubojstvom Kuciaka na svjetlo dana izašlo je koliko je duboko Slovačka ogrezla u korupciju. U korupcijskoj mreži su povezani svi sa svima. Podzemlje, sumnjivi poduzetnici s policijom, sudstvom, političarima, medijima…
Kotleba se i u ovoj kao i u prethodnoj predizbornoj kampanji fokusira na male općine na sjeveru i istoku Slovačke koje su se dugo smatrale bastionom socijaldemokrata. Međutim, svakodnevne vijesti o uskoj povezanosti nekih policijskih čelnika i predstavnika pravosuđa s utjecajnim poduzetnicima slabi podršku socijaldemokratima, što Kotleba vješto koristi.
Simbol tako umreženog sistema predstavlja biznismen Marian Kočner protiv kojeg se trenutno vodi nekoliko sudskih procesa. U posljednjem članku prije ubojstva Kuciak je pisao o talijanskim poduzetnicima u istočnoj Slovačkoj povezanima s kalabrijskom mafijaškom organizacijom ‘Ndrangheta, njihovim vezama s vladajućom strankom i asistenticom premijera Roberta Fica, Mariom Troškovom. Sumnja na ‘Ndranghetu je ubrzo otklonjena. Istraga je sve više ukazivala na domaću mafiju. Kočner, koji je novinaru Kuciaku i prije u više navrata prijetio, osumnjičen je kao nalogodavac ubojstva. Istražitelji su u Kočnerovom mobitelu pronašli komunikaciju s bivšom ministricom pravosuđa Monikom Jankovskom, sucima i državnim odvjetnicima, kao i s nekoliko optuženika za dvostruko ubojstvo.
I sadašnja predsjednica Zuzana Čaputova došla je u sukob s Kočnerom kao aktivistica ekološke organizacije koja se protivila odlagalištu smeća u njenom rodnom Pezinku. Za vrijeme predsjedničke kampanje na jednoj konferenciji za novinare Kočner je došao nepozvan pokušavajući je zastrašiti. Upitao ju je plaši li ga se, odgovorila je odlučno – ne.
Zamah koji je donijela iznenađujuća pobjeda liberalne Čaputove na predsjedničkim izborima prije godinu dana davao je nadu da se u Slovačkoj stvari mijenjaju na bolje. U konzervativnoj zemlji s velikim utjecajem Katoličke crkve pobijedila je žena koja javno zagovara registrirano partnerstvo za homoseksualce, da homoseksualci mogu usvajati djecu, podržava Istanbulsku konvenciju, globalni sporazum UN-a o migraciji, kao i dekriminalizaciju nekih droga.
Kotleba, pak, konzervativnu slovačku javnost stalno podsjeća kako su njegovi zastupnici lani u parlamentu predložili pooštrenje zakona o pobačaju i agitirali protiv Istanbulske konvencije. Na listi Kotlebinih neonacista nalazi se i nekoliko predstavnika radikalnih kršćanskih udruga. Predizborna kampanja se zahuktava i na pojedinim skupovima prelazi u nasilje. Nedavno su u Trnavi maskirani mladići, članovi i pristalice Kotlebine stranke, napali antifašističke aktiviste, oduzimali im transparente i fotoaparate iz ruku, bacali kamenja na njih i obližnje automobile.
Strana ulaganja su bila ogromna, Slovačka je postala najveći svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika i druga postkomunistička zemlja koja je uvela euro. Korupcija je, međutim, ostala rak rana slovačkog društva.
Strah od L’SNS središnja je tema kampanje lijevo-liberalne koalicije Napredna Slovačka/Zajedno i nove stranke Za ljude pod sloganom ‘Slovačka želi promjene’ koju je osnovao prethodnik Čaputove, također liberal, Jan Kiska. Prema anketama te bi stranke dobile oko 10 posto glasova. Kotleba ih naziva ‘zagovornicima malignog liberalizma’. Ovaj je naziv melem za dušu ljudima s dna društvene ljestvice koji se nisu snašli na liberalnom tržištu i osjećaju se zapostavljenima od vlade i društva u cjelini, premda je slovačko gospodarstvo grabilo ogromnim koracima naprijed nakon ulaska u EU. Strana ulaganja su bila ogromna, Slovačka je postala najveći svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika i druga postkomunistička zemlja koja je uvela euro. Korupcija je, međutim, ostala rak rana slovačkog društva. A marginalni, siromašni, zaboravljeni, nezadovoljni, spas sada vide u neonacističkom redikulu koji ih tjera u prošlost i nudi im romansiranu verziju fašističke države iz drugog svjetskog rata. Kad govori o budućnosti plaši ih Romima, migrantima, liberalima, Briselom, NATO-om. Rješenja ne nudi, osim jednostavnih.
Vladajuća i još po anketama vodeća, socijaldemokratska stranka SMER, samo je po nazivu lijeva. U predizbornoj kampanji 2016. godine SMER je plašio birače ‘invazijom muslimanskih migranata koji će zatrpati mali kršćanski narod od pet milijuna stanovnika.’ Nedavno je Fico u videu čijeg se sadržaja i poruke ne bi sramio ni Kotleba ismijavao bivšeg predsjednika Kisku. U njemu fotomontažni Kiska poziva na tisuće muslimana u Slovačku dok je prikaz migranata izrazito rasistički.
Ojačan je i antisemitizam. Za vrijeme prošlogodišnje predsjedničke predizborne kampanje jedan od najutjecajnijih dezinformacijskih slovačkih medija Zem a vek pozivao je Slovake da ne biraju zlo koje predstavlja Čaputova tako što su joj na fotografiji dodali “židovski” nos.
Fedor Gal, slovački Židov, sociolog, dokumentarist, publicist, aktivist za ljudska prava, jedan od vođa baršunaste revolucije u Slovačkoj užasava se fašistoidne atmosfere u Slovačkoj. Bio je primoran 1993. dolaskom Mečijara na vlast napustiti Slovačku upravo zbog antisemitizma. Izabrao je Prag.
„Rast popularnosti fašistoidnih Kotlebovaca je nešto što je slično kao u ostalim zemljama. Dio odgovornosti leži na političkim i intelektualnim elitama koje ne znaju pronaći primjereno oružje protiv nacionalizma i populizma. Zuzana Čaputova je dokaz da je to moguće“, kaže Gal i dodaje da političke elite imaju dužnost, mogućnost i sposobnost kreiranja drugačijeg javnog mišljenja ali da većina njih to ne radi jer lakše opstaju na vlasti na valu populizma.
Slovačko društvo je umorno. Mnogi se prepuštaju inerciji i očekuju da će pobjedu ionako odnijeti SMER, dok su drugi, nakon ubojstva Kuciaka, razočarani stanjem u državi skrenuli radikalno udesno. Pristalice liberalnih stranaka su zahtjevnije, i od izazivača SMER-a traže puno više od populističkih slogana o mafiji u vladi. Paradoksalno, sudski proces opozicijskim strankama ne ide u korist i po svemu sudeći neće im omogućiti većinu ni kad bi se ujedinili.
„Slovačka je već toliko puta pala dublje od onog zamišljenog dna. Mislim da Slovaci više i ne žele znati koliko je rupa u stvari duboka“, kaže za portal aktualne.cz slovački sociolog Michal Vašečka.
Pad vlade nakon likvidacije Kuciaka, ostavka premijera Fica, ministra unutarnjih poslova i šefa policije prema Galovim riječima nije ogroman politički potres, ali je oštra promjena. Žalosno je što pad popularnosti SMER-a ne ide u korist opozicijskim strankama, već ekstremnoj desnici, odnosno neonacistima Mariana Kotlebe.
Prošlog je travnja Vrhovni sud Slovačke odbio zahtjev državnog odvjetnika da se Kotlebina stranka zabrani zbog fašističkih tendencija i ugrožavanja ustavnog poretka. Sud je odluku obrazložio time što „demokracija u zemlji nije ugrožena samim postojanjem Kotlebine stranke.“ Nakon objave presude Kotleba je izjavio: „Više nema nikakvog razloga da se bilo tko pribojava glasati za našu stranku.“
Posljednjih godina poradili su na imidžu, lideri stranke zamijenili su paravojne uniforme odijelima, ali fokus mržnje osim na Židove prebacili su i na Rome i muslimane. Ministar pravosuđa Gabor Gal je, pak, nakon presude izjavio: „L’SNS je fašistička stranka a fašizmu nema mjesta u Slovačkoj.“
Jesenas je Vrhovni sud potvrdio presudu članu L’SNS Milanu Mazureku za raspirivanje rasne mržnje i kaznio ga sa 15 000 eura, čime je automatski izgubio mandat parlamentarnog zastupnika. Sada je Mazurek glavna atrakcija predizbornih skupova, na fotografiranje s njim pristalice čekaju u redovima. Na radiju je u emisiji uživo govorio o „asocijalnim ciganima“, o specijalnoj školi iz njegovog djetinjstva koja je „nalikovala na zoološki vrt“, o tome da „cigani prave biznis od razmnožavanja.“ Na željezničkoj stanici u Bratislavi je muslimanskoj obitelji doviknuo „jebem vam vašeg Allaha“ a na Facebooku je negirao holokaust riječima: „Ne branim ničiji režim, ali o Trećem rajhu znamo samo laži i bajke o šest milijuna mrtvih Židova i sapunima od Židova. O Hitleru nas uče same laži“, napisao je u statusu koji je poslije obrisao. Porazno je što se sudska presuda Mazureku ne sviđa bivšem premijeru Ficu. Osvrćući se na Mazurekovu radijsku izjavu o Romima rekao je u svom video statusu na Facebooku: „Milan Mazurek je izjavio ono što misli takoreći cijeli narod. A kad nekoga kaznite zbog istine napravit ćete od njega narodnog heroja. Ukoliko je presuda Vrhovnog suda mjerilo što je kazneno djelo u izjavama na račun Roma, onda kazneni organi slobodno mogu otići u bilo koju gostionicu u Slovačkoj i pozatvarati sve goste zajedno sa ležećim psima.“
Premijer i član Ficove socijaldemokratske stranke Peter Pellegrini je, pak, izjavio kako je sretan što takav čovjek više neće sjediti u parlamentu i kako nikad neće stati u obranu ljudi poput Mazureka aludirajući neizravno na stranačkog kolegu i lidera Fica. Izravno je to uradio koalicijski partner Slovačka narodna stranka (SNS) koja je u proglašenju istakla da je u šoku: „Vjerujemo kako naš koalicijski partner ima u vidu da je podrška ekstremizmu u bilo kakvom obliku vrlo opasna stvar po društvo i nije prihvatljiva ni u Briselu ni u Moskvi.“
U komentaru o slovačkim izborima Petr Šabata, šef Češkog radija Plus, piše kako je uvjeren da će Kotleba dobiti najveći broj gasova na izborima krajem veljače. „To što slovačka javnost saznaje iz istrage o ubojstvu Kuciaka i Kušnirove je prije svega žestoka optužba stranke SMER i bišeg premijera Fica koji je tri puta bio na toj dužnosti. Ta je vladajuća garnitura u 12 godina izgradila klijentistički, korupcijski pa i zločinački sustav, čije su žrtve ne samo Jan Kuciak i Monika Kušnirova već i cijela Slovačka. Ako i pored ovog svega SMER dobije oko 15 posto glasova ući će u povijest politike kao stranka koja je preživjela neizbježnu smrt“, izričit je Šabata.
Kotlebovcima se priklanjaju bivše pristalice vladajućih socijaldemokrata i koalicijske SNS kao i apstinenti prethodnih izbora. Bijesni su i zgađeni, i žele razbiti sistem korupcije i kaosa, ali na vrlo destruktivan način.
„Kakva je razlika između Mariana Kotlebe, čiji ljudi ponekad uzdignu desnicu u zrak i ministra iz SMER-a i glavnog državnog odvjetnika koji na objavljenoj snimci dogovaraju kako zamesti pod tepih prevaru u vrijednosti stotinu milijuna? Za umorne birače očigledno nikakva“, ističe Šabata.
„Ljudi nam pišu i govore: Uradite nešto! Kotlebovci su svuda, idu po selima, dijele letke… Moramo se svi skupiti i nadjačati Kotlebovce. Moramo to pokazati u svakom gradu, u svakom selu. Nećemo im ostaviti Slovačku“, napisao je nedavno Michal Truban, lider bloka Napredna Slovačka/Zajedno.
Ako i pobjede na izborima fašisti vjerojatno neće sjediti u vladi niti imati svog premijera, ali njihov ogroman uspjeh ostalima će itekako suziti prostor za sastavljanje bilo kakvog pristojnog kabineta. Slovački novinar Radovan Branik ne isključuje, međutim, mogućnost, kako ju je nazvao, monstruozne koalicije između Fica i Kotlebe.
„Birači SMERA imaju antifašističku tradiciju, ne vjerujem da bi prešli preko toga, ali ipak nisam baš siguran da Fico neće koalirati sa Kotlebinim fašistima. Bojim se za demokraciju”, izjavio je za češku televiziju DVTV Martin M. Šimečka, jedan od najuglednijih slovačkih novinara.
Naš sugovornik Fedor Gal ne vjeruje da će doći do stvaranja takve koalicije. „Takva je opcija toliko odvratna da će se ljudi mobilizirati protiv. A za demokraciju se, naravno, i ja bojim, i to ne samo za slovačku. Možda je to i dobro. Kad ljudi podrazumijevaju slobodu i demokraciju onda gube osjetljivost na to da se one ne podrazumijevaju već da se za njih treba izboriti.“