USTAVNOST I ZAOSTALOST: Nemogućnost društvene promjene u Hrvatskoj uslijed pravnih zapreka ustavnosti

Postoje li pravne zapreke ustavnosti, tj. pravnom ograničavanju državne vlasti, koje onemogućavaju društvenu promjenu i time trajno održavaju Hrvatsku jednom od najzaostalijih država Europske unije i čitave Europe, pita se profesor Ivan Padjen, na početku rasprave čija je skraćena inačica izložena kao pozvano priopćenje "Ograničenje državnih vlasti ustavom (konstitucionalizam)" na 11. Kongresu studenata prava u listopadu 2019. Ljubaznošću profesora Padjena Ideje.hr ovdje objavljuju sažetak, a na poveznici na kraju članka i cjelovitu verziju rasprave.

• Autor je redoviti profesor prava u t.z. (u.m.), Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Rijeci, znanstveni savjetnik u polju politologije. e-adresa: ivan.l.padjen@gmail.com

Postoje li pravne zapreke ustavnosti, tj. pravnom ograničavanju državne vlasti, koje onemogućavaju društvenu promjenu i time trajno održavaju Hrvatsku jednom od najzaostalijih država Europske unije i čitave Europe? Jesu li hrvatski pravnici, a po njima i donosioci političkih odluka koje savjetuju, sposobni pripremati, odnosno voditi pravnu politiku?

 Ta su pitanja neposredno važna ne samo hrvatskim pravnicima i političarima, nego i dijelu politologa i ekonomista te drugih znanstvenika i stručnjaka zaokupljenih društvenim razvojem. Držeći da je važan predložak za raspravu znanstvene zajednice i šire javnosti, Ideje objavljuju priopćenje, opširnije od uobičajenih, koje ih postavlja i odgovara.

Prvi dio priopćenja, objavljen ovdje, na stranici Ideje.hr, započinje odredbom postavljenih pitanja kao problema (1.1), a nastavlja kratkom odredbom ciljeva odgovora na njih (1.2) i pravne znanosti kao okvira odgovora (1.3).

(1.1.1) Neposredni praktični problem su pravne zapreke onom nasljeđivanju državne vlasti koje omogućava društvenu promjenu. Priopćenje navodi neke zapreke a istražuje sljedeće: 

(1.1.2) Neposredni ili uži teorijski problem priopćenja, tj. stanje spoznaja praktičkog problema i njegovih mogućih rješenja, ograničena je sposobnost hrvatskih pravnika, a time i donosioca političkih odluka koje savjetuju, za pripremanje, odnosno vođenje pravne politike. Sposobnost pravnika ograničena je u velikoj mjeri, s jedne strane, razdvajanjem primjene prava i stvaranja prava te, s druge, naopakim odjeljivanjem svoje zadaće od one politologa – koje i potonji ispovijedaju. Posredni ili širi teorijski problem, koji ograničava sposobnost odlučilaca – i to daleko izvan kruga hrvatskih pravnika  (ograničava i zapadne ekonomiste) – da donose inteligentne odluke, izostanak je problemskog mišljenja.

(1.2) Ciljevi ovog priopćenja su u prvom redu spoznajni, a tek u drugom priprema odluka za rješenje problema obje navedene vrste.

(1.3.1) Pravna znanost određena je kao disciplina rješavanja društvenih problema pravom. Pritom prepoznavanje određenoga društvenog problema kao pravnoga (npr. da je po nalazu EU udio nafte u hrvatskoj potrošnji energenata mnogo viši nego u onoj prosjeka EU,  tj. 41.3% : 34.4%) uključuje sljedeće početne pretpostavke rješavanja: s jedne strane, očekivanje da problem doista postoji, da je rješenje problema moguće određenim pravnim djelovanjem (zakonom, ugovorom, nadzorom, presudom, itsl.), da postoji djelatnik sposoban da ga izvede; i, s druge, propise da je problem zlo a njegovo rješenje dobro te da rješenje treba postići određeni djelatnik određenim djelovanjem. Početne pretpostavke određuju metode rješavanja problema: objašnjenja na temelju opisa, opravdanja na temelju propisa. Početne pretpostavke i njima određene metode tvore dodatne pretpostavke rješavanja, uvjetno (pretežno) opisne ili (pretežno) propisne, koje su sadržane u nekoj mjeri i u svakome rješenju problema.

(1.3.2) Teorijsko-metodologijski priopćenja sastoji se od tri naslijeđa pravne misli i pravnog odlučivanja. To su: (a) pravna dogmatika, tj. kontinentalno-evropska pravna znanost, takva kakva je nastala u antičkoj grčkoj po uzoru na tzv. zureću medicinu – za razliku od one spekulativne – i na tom se tragu, kao problemski usmjerena, stoljećima razvijala; (b) integralna teorija prava proširena u kritičku teoriju; (c) politička analiza Harolda Lasswella oblikovana s Myresom McDougalom u politički usmjerenu jurisprudenciju, koja se oslanja, među ostalim, na američki pragmatizam i Weberov historijski institucionalizam te je prilagođena od ovog autora kao pravnopolitička analiza kontinentalnoeuropskim pravima (PPA).

(1.3.3) Temeljna vrijednost PPA čovjekovo je dostojanstvo, koje je određeno kao “najveće stvaranje i najšire moguće dijeljenje svih važnih vrijednosti“. S temeljnom trebaju biti u skladu druge apstraktne / opće vrijednosti (nar. samo pravo, ustavnost, mir, itd.) i konkretne / pojedinačne vrijednosti, tj. one koje su postulirane kao obvezatne u konkretnome istraživanju, kakvo je i ovo. 

(1.3.4) Nedokaziva pretpostavka je da je svaka društvena pojava, po svom porijeklu i sastavu i/ili po našemu spoznajnom interesu, pojedinačna i neponovljiva pa su postavke, tj. pojmovi (npr. pojam ustanove) i sudovi (npr. pretpostavljeni opći društveni zakoni, sastavljeni po uzoru na prirodne) o društvu idealtipovi. Ovo priopćenje određuje (definira) sljedeće:

(a) Pravo kao instituciju, i to takvu čija je zadaća i služba (funkcija) rješavanje problema; to poimanje je i formalističko / idealističko i finalističko / realističko.

(b) Ustav, također kao instituciju za rješavanje problema, koja se sastoji od ustava u formalnom i ustava u materijalnom smislu, pa je stoga, kao proces odlučivanja, istoznačan  ustavnosti. Ustav svoju glavnu zadaću otpravlja prvenstveno uređivanjem nasljeđivanja nosilaca najviših organa državne vlasti. Prvi je način taj da rješava pravne probleme, tj. da pravno ograničava državnu vlast zato i tako da ne ugrožava opstanak i samoodređenje podanika te da pojedina grana državne vlasti (npr. izvršna) ne ugrožava drugu (npr. sudsku). Drugi je taj da ustav rješava ne samo pravne nego i društvene probleme, tj. da pravno ograničava državnu vlast i zato da je ograničavanjem usmjeri na rješavanje društvenih problema: političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih, tehnoloških, itd.

(1.3.5) Od niza strana praktičnog problema ovo priopćenje pokušava kao svoje predmete odrediti i objasniti samo četiri navedena gore u tč. 1.1.1, i to zbog toga što su važni a nisu uobičajeni problemi hrvatske pravne znanosti.

Drugi dio ovog priopćenja, koji će zbog opsega biti objavljen u jednome od idućih izdanja (datuma) Ideja, sadrži izvedbu istraživanja u skladu s PPA u tč. 1.3.2. Ima sljedeće sastojke:

 (2.1) Izbor mjerodavnih ustavnih ili drugih strogih pravnih mjerila rješavanja problema u skladu s postuliranim vrijednostima.

(2.2) Opis toka očekivanja i odluka koje uvjetuju problem te njihova ocjena kao infra, contra ili praeter mjerila iz tč. 2.1.

(2.3) Opis uvjeta odluka, tj. pripisivanje odluka vjerojatnim uvjetima.

(2.4) Predviđanje budućih uvjetate odluka o problemu koje će biti donesene pod tim uvjetima te njihova ocjena kao odluka infra, contra ili praeter mjerila iz tč. 2.1 i očekivanja sudionika.

(2.5) Ako se procijeni da predvidive odluke ne mogu u dovoljnoj mjeri riješiti problem, nalaz alternativnih odluka koje to mogu. 

Cjeloviti rad mozete pročitati na sljedećoj poveznici ilp ustavnost 1.dio 2019.12.27..02.38ideje.