Otvorena znanost je odgovor na prezatvoreno postupanje s autorskim pravom kod publikacije znanstvenih djela, objašnjeno je na okruglom stolu na kojem su sudjelovali Iva Melinščak Zlodi, Romana Matanovac Vučković, Mirko Planinić i Miroslav Rajter
Sindikat znanosti je u četvrtak održao okrugli stol Autorsko pravo: prepreka ili prijatelj otvorene znanosti? na kojem se problematizirao mali udio radova hrvatskih sveučilišta u otvorenoj znanosti koja, po tom pitanju, zaostaju za sveučilištima u Ljubljani, Tromsøu, Edinburghu, Utrechtu. Štoviše, kada se promatra udio radova objavljenih u časopisima poznatijih izdavača kakvi su Elsevier, Wiley i Sage, udio sveučilišta drugih država ostaje gotovo isti kao i udio vezan za sve radove dok onaj hrvatski pada i do 20 posto.
Iva Melinščak Zlodi, hrvatska koordinatorica na međunarodnom projektu ‘Knowledge Rights 21’ kaže da su razlozi za to ekonomske, ali i pravne prirode te kako je prijenos vlasništva velikim inozemnim izdavačima drugdje riješen na tri razine: zakonskoj, institucionalnoj ili kombiniranoj. Primjer regulacije na zakonskoj razini su Slovenija i Bugarska dok su Norveška i Velika Britanija pristupile rješavanju tog problema na institucionalnoj razini. Norveška je pak primjer kombinirane regulacije koja to čini amandmanom u zakonu o autorskom pravu uz široku podršku od strane ustanova.
Hrvatska je, smatra Romana Matanovac Vučković, izvanredna profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, autorsko pravo vrlo široko sadržajno definirala. “Ta prava su na standardima najviših prava na svijetu i autor je centar svega”, govori. Smatra i da autorsko pravo nije samo sebi svrha te da ono mora postići određeni cilj. Hrvatski problem je pak nedostatak administrativnih kapaciteta koji će se sustavno baviti plasiranjem autorskih djela.
S druge strane, Miroslav Rajter, voditelj Ureda za znanost Sveučilišta u Zagrebu kao problem vidi i manjak edukacije o autorskim pravima, a nova strategija Sveučilišta u Zagrebu cilja upravo to, kaže. Ističe i niske koeficijente za izračun plaće recenzenata te sve manji interes ljudi za to radno mjesto.
Mirko Planinić, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu je povukao i pitanje patenata. To pitanje, kao i pitanje otvorene znanosti, govori, fakultetima bi u budućnosti moglo utjecati na interes studenata za studiranjem na tim ustanovama. Dobar iskorak su programski ugovori, smatra, no, iako je taj zakon na snazi već neko vrijeme, nije potpisan gotovo nijedan programski ugovor.
Otvorena znanost nastala je kao odgovor na prezatvoreno postupanje s autorskim pravom kod publikacije znanstvenih djela te nam predstoji razgovor na institucionalnim razinama, slažu se govornici. Na europskoj razini autorsko pravo je tema razgovora i propisa, ali oni se pišu s fokusom na kulturu, umjetnost i druga područja djelovanja. Znanost pak ima drugačiju logiku i treba balansiraniji pristup.
Loading...
Ideje.hr
