Zašto je očekivana životna dob Amerikanaca sve kraća? Bebi u Pekingu duža nego u Washingtonu. A zdravstvo najskuplje na svijetu

Već desetljećima jedna od glavnih američkih unutrašnjopolitičkih bitaka vodi se oko zdravstvenog osiguranja. Što je uzrok njegovu očitom zaostajanju unatoč ogromnoj potrošnji na zdravstvo piše s puno linkova na izvore i statistiku Ivo Škorić

Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar. Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Izborna metoda u Iowi, tzv. caucus, nije puno mijenjana od 18. stoljeća: gradjani dođu u dvoranu i stanu iza plakata njihovog kandidata, netko ih prebroji, zapiše broj i tako na nekih 1700-tinjak mjesta. Zatim se kandidati iza kojih je stalo manje od 15% ljudi u dvorani brišu s liste, a oni koji ih podržavaju dobiju šansu stati iza drugih kandidata. Teško može biti jednostavnije. Problem u Iowi je izgleda nastao kad je postalo očito da je na većini biračkih mjesta većina ljudi stala iza Bernijevog imena. Računalna aplikacija koju je posebno za ovu priliku napravila tvrtka Shadow, koju vodi bivši staffer Hillary Clinton, a financijski ju je podržao Pete Buttigieg, u zgodno je vrijeme pukla. Negdje u kodu mora da postoji linija “if (Bernie u vodstvu) { //izbriši sve brojke i zatvori app}”.

Šarada u Iowi samo je kulminacija nastojanja da se nekako, bilo kako, zaustavi Bernie Sandersa. Bernie ima najveću podršku medju mladima, najviše skupljenog novca, najviše individualnih donatora i najbolje organiziranu kampanju u svim državama. Iako, ako postane predsjednik, a Demokrati ne povrate kontrolu u Senatu, nije jasno koliko bi zaista mogao učiniti – Obama je bio blokiran na svakom koraku, teško je zamisliti da Sanders neće biti. Ipak, strah stranačkog establishmenta od njegove pobjede je golem, gotovo iracionalan. Kolumnist z kolumnistom se reda u New York Timesu trudeći se da nadglasa prethodnog u objedama i klevetama na račun Sandersa: Bret Stephens, David Brooks, Paul Krugman…

Stephens[1] ga zove “President Find-the-Silver-Lining-in-Fidel-Castro Sanders”, Brooks[2] piše pod naslovom “Pogreška Bernie Sandersa”, a Krugman[3] kritizira Sandersa što gura ‘nemogući’ Medicare for All, ignorirajući da mediji ništa drugo Sandersa i ne pitaju. Postoji međutim konsenzus unutar establishmenta koji Krugman samo uspješno artikulira: tj. da je Bernijev Medicare for All nemoguć i neostvariv. Zašto? Zašto toliko pametnih, obrazovanih, dobronamjernih ljudi sasvim ozbiljno misli da je univerzalna zdravstvena zaštita, kakva postoji u mnogim drugim državama, nemoguća u SAD? Zar nam ne bi svima bilo bolje? Netko ipak valjda gubi, kad je tolika oporba, ne?

Prvo, svi pričaju kako je ekonomija dobra. Dionice rastu vrtoglavo. Stopa nezaposlenosti pada. Itd. Istina je da je Trump naprosto uvećao državni dug da bi smanjio poreze segmentu populacije skoro bogatih, tj. onih koji su najspremniji trošiti kako bi se činili bogatijima nego što jesu. I to je donekle i privremeno revitaliziralo ekonomiju, iako je rast i dalje ispod 3%.

To ne mijenja značajno da cijena najma stana [4] raste brže od nadnica usprkos više od 3 milijuna praznih kuća i stanova i stotine tisuća beskućnika. Zapravo, grafički prikaz rasta realnih nadnica u SAD pokazuje, usprkos propagandi, da ljudima koji žive od nadničkog rada, rast ne znači ništa: realne nadnice su najviše rasle[5] u recesiji 2008.

Na gornjoj slici najam stanovanja a na doljnjoj slici kretanje nadnica (realne nadnice crvena linija).

Drugo, uz sav govor o jedinstvu, Amerika je duboko podijeljena, toliko da djeca danas uče njenu povijest drugačije[6] u Teksasu i Kaliforniji – pitanja imigracije, prava manjina, drugog amandmana tretirana su sasvim drugačije i uz druge primjere u udžbenicima povijesti u Teksasu i Kaliforniji, reflektirajući politički sastav ministarstava obrazovanja tih država.

Treće, što su svi znali oduvijek, a nakon što je kćer Thomasa Hoffelera, republikanskog operativca u Sj. Karolini, objavila njegove papire, postalo je bjelodano da su američke izborne okruge stranke na vlasti hakirale[7] tako da faciliraju njihov ostanak na vlasti – njihove granice ne slijede nikakvu drugu logiku nego da perpetuiraju na vlasti stranku koja ih je nacrtala (što zovemo gerrymandering): ne biraju birači političare, nego političari sebi biraju birače. Tako se loš sustav reproducira, i na vlasti ostaju podobni a ne sposobni.

Četvrto, podaci iz zdravstvene industrije ne ostavljaju prostora za sumnju da zaista postoje milijuni ljudi koji enormno profitiraju od komodifikacije zdravlja i koji bi izgubili milijune dolara kada bi se uspostavio Bernijev Medicare for All, te će iskoristiti postojeće nerazumijevanje generalne publike što je zaista u njihovom ekonomskom interesu, postojeću polarizaciju zemlje, i postojeći stranački gerrymandering, da po svaku cijenu sačuvaju lukrativan status quo.

Peto, ne, nije nam bolje. Ekonomija je jedno, život je drugo. I iz godine u godinu traje nam sve kraće. Očekivana je životna dob 2018. ponovno pala, na 78.7 godina (OECD prosjek je 80.3 godina)[8]. Beba danas rodjena u Pekingu ima dužu očekivanu životnu dob nego beba rodjena u Washingtonu[9]. A neke općine u SAD imaju i nižu očekivanu životnu dob od Kampučije i Bangladeša. Nekoliko je tomu uzroka.

Osim što nema univerzalnu zdravstvenu zaštitu, SAD troši na podršku obitelji i djece tek 0.6% svog BNP, dok druge razvijene zemlje troše oko 2-3% BNP[10]. I taj postotak se nastavlja smanjivati proporcionalno sve manjem udjelu bijele u ukupnom broju djece (danas je već manje od pola bijelih mladjih od 15 godina[11]). To povećava smrtnost od najranije dobi. Nadalje, u mlađoj dobi pogiba se u automobilskim nesrećama i pucnjavama, a u starijim od nezdravog života[12], debljine, i odgode posjeta skupom lječniku, otkazuje srce.

No, najveći utjecaj na pad očekivane životne dobi imaju duševna bol, stres i anksioznost, uslijed prekarnosti egzistencije, koje vode do samoubojstava i/ili ovisnosti. Prema podacima Američkog Psihijatrijskog Društva[13] s depresijom je 2017. dijagnosticirano više od 17 milijuna Amerikanaca, a 40 milijuna sa anksioznim poremećajem – to je 1/5 populacije na pilulama za smirenje.

Još gore, 80% svih tih recepata potpisali su liječnici opće prakse, lječnički asistenti, i autorizirane medicinske sestre, budući da psihijatara naprosto nema dovoljno da se nose sa tim nevjerovatnim porastom broja duševno oboljelih: od 2016.-2017., unutar godinu dana, 36% više ljudi sebe je opisalo kao anksiozne, a broj samoubojstava je od 1999.-2017. porastao za 33%. Nemogućnost da se ima normalno univerzalno zdravstveno osiguranje, koje ne ovisi o zaposlenju, ni o tome gdje živiš, svakako pridonosi toj anksioznosti.

Rast stope samoubojstava

Rješenje, Bernijev “Medicare for All” koštao bi 28-32 tisuće milijardi dolara kroz 10 godina, dakle 3.2 tisuće milijardi dolara godišnje[14], ako pretpostavimo najskuplju varijantu. Za usporedbu, rat u Iraku i Afganistanu je do sada koštao 2.4 tisuće milijardi dolara, a 2018. američke gradjane zdravstvena zaštita je koštala 3.6 tisuće milijardi dolara[15], dakle 400 milijardi više nego bi platili Medicare for All. Prosječni Amerikanac danas plaća $440/mjesec za zdravstveno osiguranje. Što bi mu falilo da umjesto toga plaća $400 poreza mjesečno više za Medicare for All? Kako bi onda Medicare for All bio skuplji i “nemoguć”? Tko gubi?

Sandersov plan troškova zdravstveng osiguranja

Farmaceutska Industrija[16]

Farmaceutska industrija 2015. zaradila je 775 milijardi dolara sa marginom profita od fantastičnih 20%, konkurentnom dilerima ilegalnih droga: to je oko 150 milijardi dobiti godišnje koja se slijeva iz naših džepova u džepove investitora.

Bolnice[17]

Profit, dakle ne prihod, nego čista zarada, dobit bolnica tokom 2016. bio je 76 milijardi dolara; 43% veći nego 2011., iako se broj posjeta bolnicama istovremeno povećao samo za 12%. Dakle, deru oko 3 puta više po pacijentu.

Privatna osiguravajuca društva[18]

Margina zarade, dobit osiguravajućih društava nije tako velika, no i ona raste: sa 2.4% 2017. na 3.3% 2018. Investitori zahtijevaju bolji povrat na uloženo. Glede enormnih zarada privatih zdravstvenih osiguranja, tih 3.3% iznosi 23 milijarde dolara.

Dakle, bolnice, osiguranja, i farmaceutska industrija = 25o milijardi dolara dobiti godišnje na grbači starih, bolesnih, nemoćnih i neutjecajnih. Teško da će se toga dobrovoljno odreći. Stoga bjesomučno lobiraju protiv Bernija. I to posebno protiv Bernija.

Jer iako su do sada i drugi kandidati, kao Warren, pa donekle i Buttigieg i Biden prihvatili ideju univerzalne zdravstvene zaštite, oni su i dalje spremni tretirati zdravlje kao robu koja se može prodati za profit, te su time prihvatljivi industriji: s njima se možda može dogovoriti. Bernie je beskompromisan[19]. Spreman provesti Medicare for All po svaku cijenu. Jer smatra da je zdravlje ljudsko pravo, a ne roba. To je fundamentalno, radikalno drugačije i, za industriju koja živi od tretmana zdravlja kao robe, upravo zastrašujuće.

No gdje nestaje daljnjih 150-550 milijardi dolara godišnje u buretu bez dna američke for-profit zdravstvene industrije?

Doktori zaradjuju u prosjeku $100/sat. I to se ne mijenja već neko vrijeme. Dapače, imamo manjak liječnika opće prakse[20], koji su najslabije plaćeni, jer se ljudima ne isplati ulaziti u dug da plate skupi medicinski fakultet, za koliko malo će biti plaćeni kao liječnici opće prakse. Zapravo trošak osiguranja na samo liječenje porastao je samo 5% od 2017.-2018. Administrativni troškovi su, medjutim, porasli 17.7%. Troškovi da se naplati usluga postali su veći od troškova pružanja usluge.

Dr David Himmelstein, profesor na Hunter College, City University New York, i na Harvard Medical School, u nedavnoj studiji[21] tog porasta administrativnih troškova i zdravstvene birokracije, piše: “Bilješke američkih doktora su četiri puta duže nego drugdje da zadovolje birokratske zahtjeve američkog sustava naplate zdravstvenih usluga. Prosječni američki pacijent plaća više od $2000 godišnje za nepotrebnu birokraciju.”

Uhljebi u privatnom sektoru: rast troškova zdravstvene administracije u odnosu na troškove liječenja

Tokom 2017. američki zdravstveni osiguravatelji i pružaoci zdravstvenih usluga potrošili su 800 milijardi dolara samo na administraciju, $2500 po pacijentu, 4 puta više nego Kanada, recimo. U stvari, jedna trećina zdravstvenih troškova u SAD-u su administrativni troškovi naplate – koji bi iščezli u Medicare for All scenariju – što je dobro uopće, ali je jako loše za one koji od njih žive, i sad, stoga, neumorno lobbiraju protiv Bernija.

Kako to funkcionira? Uzmimo za primjer Empire BCBS – vjerojatno najviše cijenjeno američko zdravstveno osiguranje. Mjesečna rata Empire BCBS za obitelj je otprilike $1500 (od čega poslodavac obično plaća 80%). Pri tom je ‘deductible’ (tj. koliko moramo prvo sami platiti, kad se razbolimo, prije nego osiguranje počne pokrivati troškove) $6500. To znači da unatoč tome što plaćamo osiguranje, moramo negdje imati uštedjene bar dvije mjesečne plaće za slučaj da se razbolimo.

To je loše je za nas, a odlično je za dobit Empire osiguranja. Empire je u vlasništvu Anthem Inc.[22] Anthem godišnje pokupi 70 milijardi dolara od 40-tak milijuna ljudi i njihovih poslodavaca koji im uplaćuju zdravstveno osiguranje i još jedno 5-6 milijardi na razne harače. Na zdravstvenu zaštitu potroši 60, 9 na plaće zaposlenika: ostalo je dobit, 6-7 milijardi dolara, koja se isplaćuje investitorima, dioničarima svaka 3 mjeseca.

U zadnjem tromjesečju isplaćena je dividenda od 80 centi po dionici. Najveći dioničar[23] Anthema je Black Rock, tvrtka za financijski management, s više od 22 milijuna dionica Anthema (i više od 6 tisuća milijardi dolara ukupno pod svojom kontrolom), koja tako dakle svaka tri mjeseca povuče preko 17 milijuna dolara dobiti iz naših premija: na račun bolesnih, bez da ikoga izliječi. Na svojim web stranicama kažu kako se baš specijaliziraju za zdravstenu zaštitu, tj. za izvlačenje novca iz zdravstvene zaštite, u čemu se direktori, tj. viši menadžment obilato pidružuju insajder trgovinom.

Gloria McCarthy, Chief Administrative Officer Anthema[24] je tako u siječnju 2019. sebi kupila 7700 dionica za $1.1 milijuna da bi ih u veljači prodala za $2 milijuna, pospremivši 900 tisuća dolara iz naših u svoj džep, bez puno znoja: baš si je lijepo jamila, evo kamo naš novac ide. I eto tko bi bio pogodjen uvodjenjem Medicare for All: gospodja McCarthy, koja trenutno zaradjuje $5.3 milijuna godišnje[25] na svojoj poziciji glavne administratorke Anthema, povrh dobiti iz trgovanja dionicama.

‘Nezavisna konzultantica’ Gloria McCarthy

Naravno, ime gospodje McCarthy se pojavljuje u knjizi “Vodič za Zaposlenike Kongresa za Medicare, Medicaid i Dječje Zdravstvene Programe (A Guide for Congressional Staff to the Medicare, Medicaid, and State Children’s Health Programs)” kao konzultantice po pitanjima zdravstvenog osiguranja[26]. Nju se pita za Obamacare i za Medicare for All. A što će ona reći kongresmenima da misli o Medicare for All ne treba dugo pogadjati. (Anthem je tek druga najveća osiguravajuća kompanija – prva je United Health Care Group sa skoro 50 milijuna osiguranika i 300,000 zaposlenika, uhljeba koji žive na račun bolesnika.[27])

Zato ne možemo imati Medicare for All: jer se jedna bogata, pohlepna, uhljebljena manjina ne želi odreći svoje dobiti koju im postojeći sustav garantira. Oni će zaista pokušati sve da zaustave Bernija. Njihovi milijuni su u pitanju.

Linkovi:

1 https://www.nytimes.com/2020/01/14/opinion/sanders-warren-trump.html

2 https://www.nytimes.com/2020/01/16/opinion/the-bernie-sanders-fallacy.html

3 https://www.nytimes.com/2020/01/16/opinion/children-america.html

4 https://www.statista.com/statistics/200223/median-apartment-rent-in-the-us-since-1980/

5 https://en.wikipedia.org/wiki/Real_wages#/media/File:United_States_real_wages_(red,_in_constant_2017_dollars).png

6 https://www.nytimes.com/interactive/2020/01/12/us/texas-vs-california-history-textbooks.html

7 https://www.npr.org/2020/01/05/785672201/deceased-gop-strategists-daughter-makes-files-public-that-republicans-wanted-sea?fbclid=IwAR2f59Ij7atF26qPWqZ-CGp2qNLOxBki627nIdysVGkbf24r8ow7YmfhOWo

8 https://fortune.com/2018/02/09/us-life-expectancy-dropped-again/

9 https://www.nytimes.com/2020/01/29/opinion/coronavirus-china-government.html

10 https://data.oecd.org/socialexp/family-benefits-public-spending.htm

11 https://www.brookings.edu/research/less-than-half-of-us-children-under-15-are-white-census-shows/