Zlarin nije otok bez jednokratne plastike ni bez plastičnog otpada. Hrvatska na ostvarenju Ciljeva održivog razvoja ne čini ništa

U ponedjeljak, 23. rujna je održan Samit Ujedinjenih naroda na temu klimatskih promjena. Nove obveze su najavili 66 zemalja, 93 kompanije i više od 100 gradova. Njemačka i Slovačka su pristupile savezu za zaustavljanje izgradnje termoelektrana na ugljen čime je taj savez narastao na 32 zemlje. Govor je održala i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koji, kao i što Hrvatska čini u suočavanju s klimatskim promjenama, analizira Mirjana Matešić

• Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović održala je govor u Ujedinjenim narodima o klimatskim promjenama (www.predsjednica.hr)

• Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj

Klimatske su promjene ove godine konačno ušle u fokus medija i javnosti u Hrvatskoj. Iako se o toj temi manje-više ozbiljno raspravlja već više od dvadeset godina (Kyotski protokol je potpisan daleke 1995. godine) te iako su mjere za borbu protiv klimatskih promjena u strategijama i direktivama Europske unije i Ujedinjenih naroda barem toliko ili dulje, tek je ove godine tema zainteresirala javnost. Trebalo je da promjena klime postane vidljiva, da poplave, suše i ekstremni vremenski uvjeti postanu uobičajeni, te da u fokus medija dođu informacije kako je gotovo svaka godina toplija od one prethodne, a da se u Hrvatskoj konačno počne pokazivati interes za temu.

Događaji kojima svjedočimo ukazuju da klimatske promjene nisu problem koji možemo ostaviti za druga vremena, naredno desetljeće ili sljedeću generaciju. One se događaju nama i već uzrokuju tragične događaje kao što je ovogodišnji uragan Dorian te požari u Amazoni ili Sibirskoj tundri. Svjedočili smo sprovodu ledenjaka na Islandu, a slično se događa i ledenjacima u švicarskim i francuskim Alpama. Koraljni grebeni nestaju zbog zakiseljavanja oceana u kojima se otapa najveći dio antropogenih emisija ugljičnog dioksida. Problem je ovdje i svijet se treba s time suočiti. Odgađanje rješavanja problema prouzročit će više štete, ugroziti više ljudi i koštati više. Iako nije realno očekivati da ga se može riješiti u sljedećem desetljeću, potrebno je ulagati napore danas, kako bi se spriječilo zagrijavanje zemlje za 2 ili čak 3^oC do kraja stoljeća.

Klimatske promjene nisu tema za zaštitare okoliša. One utječu na ekonomske procese, na procese stvaranja vrijednosti, trgovine i na poslovanje kompanija. Ili kako je The Economist napisao u nedavnom specijalnom izdanju posvećenom klimatskim promjenama: „Klimatske promjene utječu na sve o čemu ove novine izvještavaju. I moramo se njima pozabaviti hitno i hladne glave!“ Ako je časopis koji zagovara liberalni kapitalizam priznao da postoji potencijalna prepreka onda čak i skeptici moraju prihvatiti da problem postoji, da je ne samo stvaran već i ozbiljan. Tržišni mehanizmi ipak nisu odradili posao.

Klimatske promjene nisu fizikalno već političko pitanje, a političke rizike puno je teže dokazati od onih fizikalnih. Istovremeno troškovi se utrostručuju. Vlade trenutno putem poreza na ugljik godišnje prikupljaju oko 30 milijarda dolara što je samo djelić od 2 bilijuna dolara koliko su američke kompanije prošle godine generirale profita. No kada bi se poštovao Pariški sporazum kojim su se potpisnici obvezali na zadržavanje zatopljenja ispod prosječnih 2^oC u odnosu na pred-industrijsku visinu, bila bi potrebna značajnija sredstva i ozbiljnije akcije. Proizvođači energije u tom bi slučaju trebali zatvoriti petinu svojih proizvodnih kapaciteta te obustaviti sve planirane projekte.

Država New York tužila je ExxonMobil za prevaru investitora netočnim izvještavanjem o rizicima kojima je kompanija izložena temeljem regulative povezane s klimatskim promjenama (cc/flickr)

Promjene koje se nameću kompanijama idu u smjeru pritisaka da se objavljuju informacije o rizicima koji nastaju kao posljedica izloženosti klimatskim promjenama, a koje će informacije pomoći sve zabrinutijim investitorima da adekvatno alociraju kapital. Značajna cijena ugljika će također, kako se očekuje, stimulirati inovacije za smanjenje emisija. Ove je procese potrebno ubrzati dobro odmjerenom regulativom. U međuvremenu, tužbe protiv kompanija uzrokovane promjenom klime dramatično rastu. Prošle je godine, primjerice, država New York tužila ExxonMobil za prevaru investitora netočnim izvještavanjem o rizicima kojima je kompanija izložena temeljem regulative povezane s klimatskim promjenama.

Čak i kad bi se ispunila sva obećanja iz Pariškog sporazuma, veliki je nerazmjer između onoga što je obećano i što bi se trebalo učiniti da dođe do zaustavljanja rasta globalne temperature. Amerika, Kina i Indija, najveći svjetski emiteri nisu postavili ciljeve prema smanjenju emisija. Pa dok s jedne strane država Indija ulaže u obnovljive izvore energije, njene državne banke financiraju projekte korištenja ugljena.

Skepticima koje predvodi američki predsjednik Donald Trump, ekstremni događaji kao što su veliki ledeni valovi koji su posljednjih godina pogađali Sjevernu Ameriku, služe kao dokaz da se globalno zatopljenje ne događa. No znanstvenici ukazuju da su upravo ovi prodori hladnog zraka iz polarne zone posljedica zagrijavanja Arktika.

U ponedjeljak, 23. rujna je, zbog pojačanih pritisaka javnosti na političare da počnu ozbiljno poduzimati mjere za zaštitu klime, održan Samit Ujedinjenih naroda na temu akcije za klimu. Proteste koje su aktivisti održali ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku predvodila je mlada švedska aktivistica Greta Thunberg koja je za tu priliku doplovila iz Švedske na jedrilici sa samo solarnim i pogonom na vjetar.

Greta je održala govor pred Općom skupštinom UN-a gdje je poručila odraslima da su izdali mlade ljude, što im neće biti oprošteno. Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a pak, zatražio je od državnika da pred Skupštinu ne dolaze bez vrlo konkretnih planova za akciju za smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Jednodnevni Samit obilježila je bujica najava. To uključuju nove obveze koje je najavilo 66 zemalja, 93 kompanije i više od 100 gradova, obvezavši se da će do 2050. dostići nula emisija stakleničkih plinova. Njemačka i Slovačka su pristupile savezu za zaustavljanje izgradnje termoelektrana na ugljen čime je ovaj savez narastao na 32 zemlje. Poslovni je sektor najavio smanjenje emisija iz raznih industrija kao što su brodarska, zgradarstvo i druge. Guterres je nakon svega izrazio zadovoljstvo jasnom ambicijom i konkretnim inicijativama koje su predstavljene.

Bilo je i najava budućih najava. Neke su zemlje, njih 59, najavile da će uskoro najaviti ambicioznije ciljeve u sklopu Pariškog sporazuma, kojem je cilj zadržati porast globalne temperature ispod 2⁰C. Novi krug pregovora o prihvaćanju viših ciljeva najavljen je za slijedeću godinu.

U sklopu Općeg  Samita UN-a, i predsjednica Republike Hrvatske, gđa Kolinda Grabar Kitarović, održala je govor u kojem se osvrnula na naše obveze vezane uz borbu protiv klimatskih promjena. Tom je prilikom klimatske promjene ocijenila jednim od najvećih izazova 21. stoljeća, te je izvijestila Opću skupštinu da je „Hrvatska posvećena borbi protiv klimatskih promjena primjenom inovativnih rješenja te je predana ispunjavanju obveza iz Pariškog sporazuma.“

Bez plastike količina bačene hrane bi se barem udvostručila što nikako ne bi bila ekološki dobra odluka.

Kolinda Grabar Kitarović zatim je rekla da „Hrvatska vidi Ciljeve održivog razvoja kao osnovu naše budućnosti i obvezu prema našim građanima i međunarodnoj zajednici kao i da su Ciljevi održivog razvoja za Hrvatsku ujedno i smjernice za vlastiti razvoj i okvir za stvaranje bolje i održivije budućnosti na lokalnoj i globalnoj razini.“ Nakon što je najavila da je održivi razvoj tema u kojoj se Hrvatska želi profilirati kao predvodnik, s tema održivog razvoja i klimatskih promjena prebacila se na otpad, upozorila na problem plastike u oceanima te zamolila svijet da slijedi primjer otoka Zlarina koji je projektom Odmorite se od plastike „uklonio jednokratnu plastiku i postao prvi jadranski otok bez plastike za jednokratnu uporabu te bez plastičnog otpada“.

Predsjednica je dobila pozitivne kritike za svoj govor, no bilo bi zanimljivo vidjeti u čemu je on utemeljen, odnosno kada i kako se održivi razvoj našao u središtu strategije RH kao i kako se projekt Zlarina našao na mjestu vodećeg primjera Hrvatske.

Zlarin je možda izbacio jednokratnu plastiku u skladu s EU Strategijom za plastiku koja od iduće godine zabranjuje plastične slamke, pribor za jelo, štapiće za uši. Možda je zabranio i jednokratnu plastičnu ambalažu za pića, no nikako time nije postao otok bez plastike

Prije svega treba reći da je pitanje jednokratne plastike vrlo komplicirano i nikako ga nije moguće riješiti jednostavnom deklaracijom, pa tako niti Zlarin nije otok bez jednokratne plastike ni bez plastičnog otpada. Plastika u ovom trenutku predstavlja nezamjenjiv materijal za pakiranje hrane koji ima i ključnu ulogu u čuvanju njene trajnosti. Bez plastike količina bačene hrane bi se barem udvostručila što nikako ne bi bila ekološki dobra odluka. Izbacivanje plastike kao ambalaže za hranu u ovom trenutku nije moguće, a istraživanje i razvoj s ciljem pronalaženja alternativnih materijala daleko su dogurali te neka rješenja već postoje. No dug je put od inovacija do potpune primjene, radi se o mukotrpnom i skupom procesu koji će sigurno trebati još vremena da se realizira. Zlarin je možda izbacio jednokratnu plastiku u skladu s EU Strategijom za plastiku koja od iduće godine zabranjuje plastične slamke, pribor za jelo, štapiće za uši. Možda je zabranio i jednokratnu plastičnu ambalažu za pića, no nikako time nije postao otok bez plastike pa niti otok bez plastičnog otpada.

Govor predsjednice Republike temelji se na dokumentu kojeg je Hrvatska nedavno, točnije u srpnju ove godine, u New Yorku predstavila UN-u. Dokument se zove Dobrovoljni nacionalni pregled, a predstavlja izvještaj zemlje članice UN-a o aktivnostima i doprinosu ostvarenju Ciljeva održivog razvoja, sukladno Programu 2030 kojeg je na Samitu UN-a 2015. između ostalih potpisala i Hrvatska. Dokument započinje uvodnim riječima premijera Plenkovića koji najavljuje izradu Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske koja će integrirati aktivnosti za ostvarenje Ciljeva održivog razvoja. Strategija se očekuje u prvoj polovici 2020. godine.

Strateški dokumenti RH ako spominju održivi razvoj to čine uglavnom na deklarativnoj razini. Pojam održivog razvoja autorima strategija uglavnom nije jasan

Slijedi pregled aktivnosti koje se u Hrvatskoj provode po svakom od 17 Ciljeva. Dokument predstavlja detaljan prikaz trenutne prakse no ne može se uočiti da su bilo kakve specifične mjere poduzete za doprinos ostvarenju ovih Ciljeva. Očekivanja su prebačena na iduće godine najavljenu Nacionalnu razvojnu strategiju. Ako se nova Strategija razvoja Hrvatske zaista bude temeljila na Ciljevima održivog razvoja te će se u skladu s njima osmisliti i provoditi konkretne mjere za ostvarenje Ciljeva i prelazak Hrvatske na održivi razvoj, u ovom trenutku ne postoji nikakva značajna strateška aktivnost za održiv razvoj u Hrvatskoj. Strateški dokumenti RH ako spominju održivi razvoj to čine uglavnom na deklarativnoj razini. Pojam održivog razvoja autorima strategija uglavnom nije jasan kao što im nije jasno što država i drugi dionici kao npr. resorna ministarstva ili gospodarstvo trebaju činiti.

Nacionalni dobrovoljni pregled zaista jest pregled postojećeg stanja koje je u globalnim omjerima razmjerno dobro, što govori i podatak da je Hrvatska 21. na listi SDG Indexa koji mjeri stupanj ostvarenja Ciljeva OR-a po državama. No u ovom Pregledu je isto tako vidljivo da nikakve konkretne aktivnosti nisu pokrenute s ciljem ostvarenja Ciljeva, ovdje se radi o pregledu stanja koje je manje-više posljedica povijesnih okolnosti i razvoja koji je Hrvatsku zbog geopolitičke pozicije i drugih elemenata svrstao u relativno razvijene zemlje ako se gleda globalni prosjek.

Čitajući ovaj dokument ne dijelim optimizam govora predsjednice RH pred Općom skupštinom UN-a. Ne bismo li ipak trebali shvatiti svoje obveze ozbiljno i konačno početi u skladu s njima djelovati?