Parlamentarni izbori u Austriji

Izgledna antiimigrantska i euroskeptična koalicija Pučke i Slobodarske stranke

Višeslav Raos / 16. listopada 2017. / Članci / čita se 9 minuta

Prema svemu sudeći Austrija će dobiti 31-godišnjeg premijera Sebastiana Kurza u koaliciji Pučana i, vjerojatno, vrlo desne Slobodarske stranke. Slijedipretresanje tradicionalnog austrijskog korporatizma, zatim redefiniranje odnosa prema imigraciji, Europi, a najavljuje se i mogućnost približavanja Austrije Orbanu i Višegradskim zemljama

Premda ćemo potpune rezultate moći znati tek kada se prebroje i glasovi dani putem pošte, kao i glasovi mnogobrojnih birača koji su se na dan izbora našli izvan svojeg stalnog prebivališta, već sada možemo reći da su nedjeljni prijevremeni parlamentarni izbori u Mozartovoj domovini polučili ishode koji će imati odjeka diljem Europske unije.

Premda hrvatska i europska javnost veliku koaliciju (socijaldemokrata i demokršćana/pučana) obično povezuje s političkom tradicijom Njemačke, upravo je austrijska politička kulturaobilježena crveno-crnim koalicijama, koje su tom zemljom vladale dobar dio vremena od kraja Drugog svjetskog rata do danas, izuzev razdoblja od 1966. do 1987. te 2000. do 2007. godine.

Ovogodišnji prijevremeni izbori kulminacija su posljednje velike koalicije socijaldemokrata kao starijeg i pučana kao mlađeg partnera koja je bila obilježena brojnim rekonstrukcijama vlade, skandalima i međusobnim optužbama za korupciju. Nakon što su kandidati obje glavne stranke doživjeli potop u prvom krugu predsjedničkih izbora 2016., socijaldemokratski kancelar i čelnik stranke Werner Faymann ponudio je ostavku te vodstvo vlade i stranke prepustio Christianu Kernu, stranačkom kolegi koji je na tu funkciju došao s mjesta ravnatelja austrijskih državnih željeznica.

Pučani su skočili na prvo mjesto s 31,4 posto (61 mandat), dok su socijaldemokrati s 26,8 posto tek pola postotnog boda ispred euroskeptične i protuimigrantske Slobodarske stranke Austrije, s time da objema strankama pripadaju po 52 mandata. S 5,3 posto liberalna stranka NEOS osvojila je 10 mandata, a lista Petera Pilza, nastala raskolom među Zelenima, za 0,4 posto je premašila nacionalni izborni prag od 4 posto te s priskrbila osam mjesta u austrijskom parlamentu

Pučani su kao mlađi partner konstantno gubili na popularnosti, te su nakon ostavke vicekancelara i šefa stranke Michaela Spindeleggera, a nakon tri godine i njegovog nasljednika Reinholda Mitterlehnera, naposljetku za potpredsjednika savezne vlade progurali nestranačkog ministra pravosuđa, dugogodišnjeg profesora kaznenog prava, Wolfganga Brandstettera. Ovakva kadrovska dezorijentiranost pučana otvorila je put prema vrhu 31-godišnjem Bečaninu, nesvršenom studentu prava Sebastianu Kurzu, ministru vanjskih poslova od 2013. do danas.

Prema podacima dostupnima u vrijeme pisanja ovog članka, pučani su skočili na prvo mjesto s 31,4 posto (61 mandat), dok su socijaldemokrati s 26,8 posto tek pola postotnog boda ispred euroskeptične i protuimigrantske Slobodarske stranke Austrije, s time da objema strankama pripadaju po 52 mandata. S 5,3 posto liberalna stranka NEOS osvojila je 10 mandata, a lista Petera Pilza, nastala raskolom među Zelenima, za 0,4 posto je premašila nacionalni izborni prag od 4 posto te s priskrbila osam mjesta u austrijskom parlamentu. Zeleni, stranka iz koje je potekao savezni predsjednik Alexander Van der Bellen, po prvi put od 1986. godine ostala je bez zastupnika.

Neviđeno prljava kampanja

Izborna kampanja bila je neviđeno prljava, uz puno niskih udaraca, a vrhunac je doživjela u takozvanoj aferi Silberstein. Naime, socijaldemokrati su bili za svoje potrebe angažirali izraelskog stručnjaka za odnose s javnošću Tala Silbersteina, koji je, između ostalog, na društvenim mrežama provodio negativnu kampanju pomoću lažnih objava koje su trebale difamirati mladog vođu pučana Kurza te ga prikazati kao nekoga tko zastupa antisemitske i radikalno desne stavove. Nakon što je sve izbilo u javnost, a Silberstein se u Izraelu kratkrotrajno uhićen zbog navodne umiješanosti u gospodarski kriminal, socijaldemokrati su se ubrzo distancirali od svojeg političkog savjetnika u kampanji. Razina ogorčenosti i svadljivosti između pristaša socijaldemokrata i pučana u predizbornom razdoblju rijetko je do sada bila viđena u austrijskoj politici te ostavlja malo prostora za možebitni nastavak suradnje u novoj vladi. Od izbornog potopa socijaldemokrate je spasio upravo dosadašnji premijer i vođa stranka Kern koji je uspio donekle povratiti poljuljano povjerenje nakon skandala sa Silbersteinom.

U sklopu rebrandinga, tradicionalnu crnu boju austrijskih demokršćana zamijenila je trendy tirkizna, a Kurz je kampanju stilizirao kao novi, mladenački pokret za reforme okupljen oko njegovog lika, tako da je moguće povući stanovite paralele između njegovog pristupa izbornoj utakmici i onoga što je nedavno pošlo za rukom Emmanuelu Macronu u Francuskoj

Nasuprot tome, novi vođa pučana Sebastian Kurz je uoči izbora pokušao i u velikoj mjeri uspio prezentirati stranku u novom ruhu – nastupivši na izborima pod nazivom „Lista Sebastiana Kurza – Nova pučka stranka Austrije“, što pomalo podsjeća na Nove laburiste za vrijeme dolaska na vlast Tonyja Blaira 1997 godine. Zahvaljujući austrijskom zakonu o strankama koji razlikuje političke stranke kao pravne entitete sa stalnom organizacijom i izborne stranke kao kandidacijske liste koje se natječu na izborima, uspio je stvoriti novog, personaliziranog izbornog aktera na čijim su se listama našli i nestranački kandidati, a ne samo pripadnici Pučke stranke.

U sklopu rebrandinga, tradicionalnu crnu boju austrijskih demokršćana zamijenila je trendy tirkizna, a Kurz je kampanju stilizirao kao novi, mladenački pokret za reforme okupljen oko njegovog lika, tako da je moguće povući stanovite paralele između njegovog pristupa izbornoj utakmici i onoga što je nedavno pošlo za rukom Emmanuelu Macronu u Francuskoj.

Prema suradnji s desnicom

Pučani se pod Kurzom zalažu za razbijanje birokratiziranih, korporativnih obrazaca austrijske politike i gospodarstva i zaokret prema snaženju slobodnog tržišta, uz istodoban oštar kurs prema imigrantima koji nemaju pretpostavke za azil te prema onima koji se ne pokazuju spremnima za integraciju. Time je otvorio prostor prema desnici i stvorio preduvjete za suradnju sa Slobodarskom strankom Hans-Christiana Strachea, koja već dugi niz godina raste na valu kritike azilantske, imigrantske i integracijske politike postojećih političkih elita.

Osim Kurza, mnoge mlade birače (inače, u Austriji se pravo glasa stječe već s navršenih šesnaest godina) privukli su liberali iz stranke NEOS Matthiasa Strolza koja se zalaže za produbljivanje europskih integracija, liberalizaciju tržišta rada, ali i za snaženje javnog obrazovnog sustava.

Preslagivanje na ljevici

Zeleni su s 12,42 posto, koliko su bili postigli na prethodnim parlamentarnim izborima, 2013. godine, pali ispod izbornog praga zahvaljujući krizi vodstva te unutarnjim sukobima koji su rezultirali raskolom. Prvo je stranačko vodstvo došlo u ozbiljan sukob s predsjednicom podmlatka Zelenih Florom Petrik koja je zahtijevala snažniji zaokret ulijevo i predbacivala stranci konformizam. Ovaj sukob je rezultirao što izbacivanjem, što dragovoljnim odlaskom velikog dijela organizacije mladih te zajedničkom kandidaturom mladih Zelenih s Komunističkom partijom Austrije na izborima 15. listopada.

Flora Petrik zahtijevala je od Zelenih veći zaokret ulijevo i ušla u koaliciju s Komunistima

Zatim se predsjednica Zelenih, Eva Glawischnig povukla s čelnog mjesta iz zdravstvenih razloga, ostavivši stranku u rukama Ingrid Felipe, dok je poziciju glavne kandidatkinje (Spitzenkandidatin) zadobila Ulrike Lunacek, dotadašnja prvakinja austrijskih Zelenih u Europskome parlamentu. Naposljetku, jedan od doajena stranke, nezadovoljan svojim nedovoljno visokim mjestom na kandidacijskoj listi, formirao je s još nekoliko zastupnika svoju listu, koja je naposljetku premašila izvornu stranku te ušla u novi saziv austrijskog parlamenta.

Slobodari dočekali pad socijaldemokrata

Slobodari su na ovim izborima vodili relativno smirenu kampanju, lišenu mnogih provokativnih slogana i plakata usmjerenih protiv (političkog) islama i imigranata, kakve su bile obilježile njihovo javno djelovanje na prijašnjim izborima. Nasuprot tome, čekali su da se socijaldemokrati iscrpe u međusobnom optuživanju s dosadašnjim mlađim partnerom u velikoj koaliciji, dok su istodobno napadali Kurza da je preuzeo njihove ideje oko ovladavanja migrantskom krizom.

Netom pred izborestupio je na snagu zakon koji zabranjuje islamsko odijevanje žena koje bi u potpunosti sakrivalo lice.

Općenito, nakon što je 2015. veliki val izbjeglica migranata zapljusnuo Njemačku i Austriju (Austrija je lani u relativnim brojkama bila na trećem mjestu u Europskoj uniji po broju tražitelja azila, nakon Njemačke i Grčke), tema migracija i integracije, kao i tema odnosa države prema nekim aspektima islamske kulture i religije, postala je središnjim pitanjem austrijske politike na kojemu je bilo moguće priskrbiti snažan rast biračke potpore. Netom pred izbore tako je stupio na snagu zakon koji zabranjuje islamsko odijevanje žena koje bi u potpunosti sakrivalo lice.

Koalicije

Premda je, čisto matematički gledano, nakon ovih izbora moguće složiti tri verzije vladine većine – novu veliku koaliciju, ovog puta s pučanima kao starijim partnerom, koaliciju socijaldemokrata i slobodara, te koaliciju pučana i slobodara, jedino je potonji scenarij doista izgledan, budući da socijaldemokrati ne žele surađivati s desnicom, a mučna i prljava kampanja nastavak vladanja s pučanima također čini teško ostvarivim.

Austrijski predsjednik ustavno i zakonski ima zajamčeno pravo slobodno odlučiti koga će predložiti za mandatara nove vlade, no u praksi je to gotovo uvijek čelnik najveće stranke u parlamentu. Predsjednik Van der Bellen je već u izbornoj noći spomenuo Kurza kao nekoga od koga očekuje da će formirati novu austrijsku vladu. No, zadnji put kada su pučani vladali u koaliciji s plavima (Slobodarska stranka), tada još pod vodstvom 2008. godine tragično preminulog Jörga Haidera, Austrija je bila izložena kritici, pritisku, pa i sankcijama Europske komisije zbog vlade u kojoj je bila zastupljena desnopopulistička Slobodarska stranka.

Slijeva: Strache (Slobodarska stranka), Kurz (pučani), Kern (Socijaldemokrati)

Vođa slobodara Strache pokušao je posljednjih godina ponuditi umiveni imidž stranke koji bi trebao spriječiti ponavljanje ovakvog scenarija. Pa ipak, budući da je i sâm Kurz stvorio reputaciju nekoga tko se najavio ozbiljno uhvatiti u koštac sa svim neuspjesima i socioekonomskim i proračunskim izazovima dosadašnje integracije pretežito muslimanske imigrantske populacije, ali i sa sigurnosnim prijetnjama koje izviru iz stranog financiranja (Saudijska Arabija, zaljevske zemlje) imama koji djeluju po džematima diljem alpske republike, nova bi austrijska vlada mogla zadavati glavobolje kako „kulturi dobrodošlice“ (Willkommenskultur) kancelarke Angele Merkel, tako i viziji snažnije i oko pitanja azilantske politike složne i koordinirane Europske unije predsjednika Komisija Jean-Claudea Junckera.

Postavlja se pitanje vanjskopolitičke orijentacije s obzirom na najave potencijalnog novog potpredsjednika vlade Strachea o snaženju odnosa s Orbánovom Mađarskom i drugim zemljama Višegrádske skupine, a posebice u pitanjima vezanima uz stupanj daljnjih europskih integracija i odnos prema azilantskoj i migrantskoj politici

Ostaje za vidjeti je li Kurz doista sposoban ponuditi neku svježu, konstruktivnu i ekonomski održivu viziju austrijskog društva, država i gospodarstva, te može li usmjeriti i ublažiti na mahove i dalje žestoke stavove novog mlađeg partnera u vladi, slobodara. Uz to se postavlja pitanje daljnje vanjskopolitičke orijentacije s obzirom na najave potencijalnog novog potpredsjednika vlade Strachea o snaženju odnosa s Orbánovom Mađarskom i drugim zemljama Višegrádske skupine, a posebice u pitanjima vezanima uz stupanj daljnjih europskih integracija i odnos prema azilantskoj i migrantskoj politici. Naposljetku, Kurzovi komentari u kampanji da bi se tražitelje azila koji se nalaze u Austriji, a pristigli su iz (odnosno preko) već sigurnih (tranzitnih) zemalja – Slovenije i Hrvatske, trebalo vratiti u te zemlje, otvara potencijalni novi izazov za Plenkovićevu vladu, budući da je tema upravljanja migrantskom krizom u tipičnoj maniri kratkovidnosti hrvatske politike već neko vrijeme iščezla s dnevnog reda domaće političke javnosti.