Brodarski institut

Nesposobnost i neodgovornost su zastrašujuće moćni

Nina Antičić / 13. travnja 2017. / Članci / čita se 16 minuta

Povijest Brodarskog instituta povijest je rizičnih odluka koje su devastirale njegov identitet, znanstvenu i istraživačku djelatnost. Kome je država maćeha, a kome majka

Zadaća je istraživačkih organizacija, prema definiciji Europske komisije[1] transferirati inovativne tehnologije gospodarstvu kako bi utjecale na gospodarski razvoj[2]. U Europi oko 30 posto njihovih prihoda dolazi iz gospodarstva[3]. U Hrvatskoj je intenzitet suradnje značajno manji jer je u znanstvenom sektoru sposobnost komercijalizacije znanja nedovoljno nerazvijena, a gospodarstvo ima nizak apsorpcijski kapacitet. Nažalost, dosadašnji su top-down pokušaji reorijentacije instituta prema gospodarstvu bili loše pripremljeni, čak opasni (STP 1, spajanje instituta). Brodarski je institut jedan od primjera izostanka vizije o ulozi znanstveno-istraživačkog instituta u gospodarstvu. On već nekoliko godina puni medije informacijama o teškoj poslovnoj situaciji, neisplati plaća i mogućem stečaju. Međutim, to su tek posljedice brojnih čimbenika koji su, kumulirajući se tijekom 25 godina, doveli do opasnosti uništenja Brodarskog instituta. S uvjerenjem da probleme treba rješavati na njihovom izvoru, ti čimbenici se problematiziraju u ovome članku.

Suradnja s gospodarstvom

Kao i mnoge svjetske istraživačko-tehnološke organizacije osnivane polovicom prošloga stoljeća, i Brodarski institut je osnovan 1948. godine. Od osnutka do devedesetih godina, Brodarski institut je razvio cijelu flotu mornarice Jugoslavije. Iz tog vremena datiraju njegova najveća postignuća u razvoju podvodnih i nadvodnih plovila, vojne tehnike i sredstava, naoružanja, specijalnih goriva itd. U Titovom ukazu o osnivanju Brodarskog naučnog instituta zapisana je zadaća da proučava i istražuje probleme te razvija tehnologije u području brodogradnje, strojarstva i elektrotehnike, daje prijedloge primjene nalaza znanstveno-istraživačkog rada, surađuje s drugim znanstvenim organizacijama u zemlji i inozemstvu te da se bavi znanstvenim izdavaštvom. Godišnji budžeti za vlastita istraživanja, tada su iznosili od 60 do 70 milijuna dolara.

Istovremeno je i suradnja s gospodarstvom bila izuzetno intenzivna. U bazenima je ispitivano oko 40 modela godišnje i to u omjeru 3:1 u korist civilne brodogradnje, s oko 600 pokusa ili 5000 sati korištenja bazena i kavitacijskoga tunela. Veliki broj tih ispitivanja, rađen je za inozemne naručitelje jer je međunarodna suradnja bila jedan od prioriteta.

I tijekom Domovinskog rata se na Brodarskom institutu značajno ulagalo u razvoj vojne tehnike. Napravljeno je preko 80 razvojnih projekata, a na Institutu se tada također odvijala i fizička proizvodnja sredstva za potrebe bojišta.

Ono što je posebno karakteristično za Brodarski institut, već od njegovog samog osnutka je snažna uključenost u društvenu zajednicu, intenzivna suradnja s gospodarstvom, te rad na konkretnim projektima za vojsku i industriju.

Potpuna orijentacija na tržište

Nakon izlaska iz sastava JNA, Brodarski institut je bio upisan u Registar znanstveno-istraživačkih organizacija u znanstvenom području strojarstva i brodogradnje pri Ministarstvu znanosti. Međutim, 1992. godine, Institut je „stavljen na tržište“ na način da je na vlastiti zahtjev izvađen iz sustava znanosti i registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću na samostalnom financiranju. Stariji zaposlenici Brodarskog instituta sjećaju se da je u Ministarstvu znanosti vladala nevjerica zbog takvog zahtjeva, no promjena pravnog položaja je provedena.

U novom pravnom obliku, prioritet je postalo zarađivanje za plaće, a to je značilo i postupnu promjenu duha poslovanja, od istraživačkog prema uslužnom. Razina ulaganja u istraživanja je počela postupno opadati, iako proračunska sredstva nisu iščezla preko noći. Od 1993. do 2006. godine, Ministarstvo znanosti je sufinanciralo Brodarski s 5 do 9 milijuna kuna godišnje po osnovi znanstvenih projekata, plaća znanstvenika i znanstvenih novaka, hladnog pogona, sudjelovanja u nastavi, itd. Ministarstvo obrane je također sufinanciralo Brodarski institut s od 1 do 2 milijuna kuna godišnje po osnovi istraživačkih projekata, plaća časnika, komercijalnih projekata, itd. Udio proračunskog sufinanciranja u navedenom periodu kretao se u rasponu od 15 do 35 posto godišnjih prihoda. Realizirani su mnogi fantastični razvojni projekti primijenjeni u industriji kao što su: na kvar tolerantan sustav regulacije vodne turbine hidroelektrane, sustav sigurnosti cestovnih tunela, ultrazvučni kirurški nož, projekt šumskog traktora, projekt viličara, projekt putničkog minibusa te razvoj dvadesetak novih klasa brodova različitih tipova za domaće i strane naručitelje.

Sve to je bilo moguće zahvaljujući fantastičnim kadrovima i eksploataciji ogromnog intelektualnog vlasništva akumuliranog tijekom prethodnih pedeset godina postojanja Brodarskog instituta. Slika 1 prikazuje visoku sposobnost komercijalizacije postojećih znanja, unatoč istovremenom opadanju ulaganja u istraživanje i razvoj.

Slika 1. Ukupni prihodi BI i prihodi iz proračuna (sufinanciranje) u periodu 1995.-2016. Veliki porast prihoda 2012. godine rezultat je velikog komercijalnog projekta izgradnje broda, od čega je oko 70 posto otišlo u podugovaranje.

Kad počinje

Ozbiljniji problemi u funkcioniranju istraživačko-razvojne djelatnosti počinju 2004. godine kada Brodarski institut ulazi u Prvi hrvatski projekt tehnologijskog razvoja (STP 1) za koji je zajam Ministarstvu znanosti i tehnologije odobrila Svjetska banka, a radi preustroja odabranih znanstvenih organizacija i povećanja njihove sposobnosti da razvijaju, upotrebljavaju, primjenjuju i komercijaliziraju tehnologiju. Najvažnije odrednice preustroja, kada su u pitanju istraživačko-razvojne aktivnosti, bile su postizanje samoodrživosti, ostvarivanje 100 posto prihoda na tržištu (dakle bez potpore iz proračuna), te financiranje istraživačko-razvojnih aktivnosti iz vlastitih sredstava nakon isteka perioda restrukturiranja. Premda ovo zvuči gotovo tragično, ovako postavljeni ciljevi preustroja upućuju na kontinuitet upravljačke politike postavljene 1992. godine izdvajanjem Brodarskog instituta iz sustava znanosti.

Dopunskim financijskim sporazumom između Republike Hrvatske i Brodarskog instituta Ugovoru o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Hrvatski projekt tehnologijskog razvoja koji je potpisan u Zagrebu, 16. rujna 2005. i kojega je potvrdio Hrvatski sabor na sjednici 9. prosinca 2005. godine, u Članku II, Odjeljak 2.07., definirano je da će Ministarstvo znanosti RH (MZOŠ) osigurati sredstva potrebna za održavanje strateških resursa (hidrodinamički laboratorij). Međutim, MZOŠ nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu financiranja hidrodinamičkih laboratorija. Danas se samo možemo zapitati zašto Brodarski institut nije sudom potraživao ugovorena sredstva.

Udar krize

Opadanjem financiranja istraživanja i razvoja Brodarski institut se sve više orijentirao prema tržišnom poslovanju i zapošljavao kapacitete pružanjem inženjerskih usluga. Od 2006. do 2010. godine, na komercijalnim osnovama moglo se ugovoriti između 40 i 60 milijuna kuna godišnje jer je ekonomska aktivnost u državi bila dinamična. Međutim, dugotrajna recesija obustavila je narudžbe države kao najvećeg komercijalnog naručitelja, a deindustrijalizirano gospodarstvo je kontrahiralo ionako skromna ulaganja u razvojne projekte. Stoga je Brodarski institut intenzivno počeo raditi poslove niže razine koje tržište može apsorbirati (projektiranje jednostavnih sustava, ispitivanja, mjerenja, stručni nadzori). U takvim poslovima je opća razina cijena niska pa su istraživačima i inženjerima snižene plaće, uvjeti za rad su se pogoršali, a posao je postao manje atraktivan. Stoga su mnogi dobri istraživači i inženjeri napustili Brodarski institut i prešli raditi kod poslodavaca kod kojih se mogu baviti istraživačkim radom, ili su jednostavno otišli u privatni sektor na visoke plaće. Povratnom vezom, na takav način je dodatno erodirala znanstvena komponenta na Brodarskom institutu.

Opadanje pokazatelja znanstvene aktivnosti

Svi pokazatelji (financijski i pokazatelji istraživanja i razvoja) ukazuju da ozbiljniji pad svih istraživačko-razvojnih aktivnosti počinje upravo u razdoblju postupnog smanjivanja iznosa sufinanciranja od strane Ministarstva znanosti. U Upisniku znanstvenih organizacija Republike Hrvatske, Brodarski institut je upisan u skupinu Ostalih znanstvenoistraživačkih pravnih osoba pa sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nema pravo na proračunsko financiranje znanstveno-istraživačkih aktivnosti (znanstveno-istraživački projekti, plaće znanstvenika i suradnika, obnova infrastrukture, nabavka kapitalne opreme, trošak hladnog pogona, itd.) putem Ministarstva znanosti i obrazovanja te Hrvatske zaklade za znanost.

Slika 2 pokazuje opadanje svih pokazatelja znanstveno-istraživačke aktivnosti uslijed smanjenja financiranja istraživanja i razvoja.

Slika 2: Pokazatelji R&D aktivnosti u razdoblju 1995.-2016.

U dvadeset i pet godina tržišnog poslovanja, istraživačko-razvojna djelatnost Brodarskog instituta praktički je došla do faze zamiranja. U budućnosti bi moglo doći do njenog potpunog gašenja. Posljedica toga bila bi gubitak akreditacije za obavljanje znanstvene djelatnosti od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) i dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti.

Europski fondovi

Predpristupni pregovori i članstvo u Europskoj uniji, stavili su Hrvatskoj na raspolaganje ogromna sredstva za istraživanje i razvoj. Međutim, Brodarski institut kao društvo s ograničenom odgovornošću u 100-postotnom vlasništvu države nema pristup strukturnim i investicijskim fondovima namijenjenim malim i srednjim poduzećima radi primjene Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva. Taj zakon definira da se sve organizacije koje imaju više od 25 posto upravljačkih prava u javnom vlasništvu ne mogu smatrati malim i srednjim poduzećima. Slijedi da Brodarski institut pripada u kategoriju velikih poduzeća. Međutim, niti u tom slučaju nije prihvatljiv prijavitelj za financiranje istraživačkih aktivnosti i obnovu istraživačke infrastrukture namijenjenih velikim poduzećima, jer je u procesu restrukturiranja. Prema Odluci Vlade Republike Hrvatske od 30. srpnja 2015. godine, Brodarski institut je dobio državno jamstvo za restrukturiranje (izdano od strane Ministarstva financija) koje je iskorišteno kao jamstvo za kreditno zaduženje kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj na iznos od 19,9 milijuna kuna. Budući da se državno jamstvo za restrukturiranje, sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem smatra potporom, Brodarski institut nije prihvatljiv prijavitelj kao veliko poduzeće za financiranje istraživačkih aktivnosti i obnovu istraživačke infrastrukture (npr. IRI projekti, osnivanje centara kompetencija i cenata izvrsnosti).

Jedini trenutačno dostupan izvor financiranja istraživačko-razvojnih projekata Brodarskom institutu je program Obzor 2020 Europske unije, gdje je registriran kao istraživačka ustanova, a ne kao gospodarski subjekt. Brodarski institut kontinuirano kroz projektne aktivnosti sudjeluje u projektima koje financira Unija. Međutim, valja naglasiti da programi Unije ne mogu biti glavni izvor financiranja za niti jedan istraživačko-razvojni institut.

Iz navedenoga proizlazi da je pravni status Brodarskog instituta prepreka za pristup većini izvora financiranja istraživanja i razvoja. Drugim riječima, osim Obzora 2020, mogući izvori financiranja istraživanja time su svedeni isključivo na vlastite prihode, odnosno dobit iz redovnog poslovanja.

Trenutačna situacija

Posljedice izostanka ulaganja u istraživanje i razvoj nisu vidljive trenutačno već u duljem roku. Tek nakon desetak godina neulaganja u Brodarski institut i postupne erozije znanstvene komponente, došlo je do značajnog pada prihoda, nemogućnosti podmirivanja obveza, blokade poslovnog računa i mogućeg stečaja. Kreditom HBOR-a polovicom 2015. godine provedeno je hitno financijsko restrukturiranje. Međutim, budući da nije provedeno restrukturiranje na operativnoj i strateškoj razini, dakle nije došlo do ulaganja u istraživanja niti do promjene pravnog položaja, učinci financijskog restrukturiranja su izostali. Stoga se opadanje prihoda tijekom 2016. godine nastavilo, a krajem 2016. godine došlo je do blokade poslovnog računa. Ako intervencija države kao vlasnika izostane, Brodarskom institutu prijeti stečaj u prvoj polovici 2017 godine.

Teorije zavjere

U nemoći da se objasne teškoće nekad vrhunskog znanstvenog instituta, zaposlenici i javnost posežu za teorijama zavjere. Nagađa se o nečasnim namjerama, centrima moći, građevinskom lobiju, ostalim lobijima, pogodovanju, provizijama i sličnim pojavama koje, nažalost, nisu strane našem društvu. Budući da nemam dokaza, ne volim spekulirati. Jedino u što sam uvjerena jeste da su nesposobnost i neodgovornost zastrašujuće moćne pojave, a da su pogrešan pravni položaj i loše upravljanje kroz dvadeset i pet godina, uzroci trenutačnog stanja na Brodarskom institutu.

Moguća rješenja

Rješenje je u rukama vlasnika (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstvo obrane) te Ministarstva državne imovine. Zabrinjava što do sad povučeni potezi ne ukazuju na strateško promišljanje niti koordinaciju između četiri navedena ministarstva. Vlasnik bi trebao žurno reagirati da izbjegne stečaj, održi poslovne aktivnosti, zadrži istraživačke i inženjerske timove i spasi što je više moguće svoje imovine.

Uvjerena sam da je vraćanje Instituta u sustav znanosti, jedino dugoročno održivo i smisleno rješenje. Osim brodograđevnih znanja, Brodarski institut je do danas očuvao svoja znanja iz područja regulacije i automatskog upravljanja, vibracija i akustike, hidroakustike i ultrazvuka te kemijske tehnologije, te ih primjenjuje u obrani, prometu, industriji i zaštiti okoliša. Navedene kompetencije pokazuju da je Brodarski institut jedini multidisciplinarni STEM institut u vlasništvu Republike Hrvatske. Do sad se u brojnim istraživačkim i komercijalnim projektima, sinergijski efekt STEM znanja pokazao njegovom glavnom konkurentskom prednošću. Institut je u Strategiji pametne specijalizacije (S3) naveden kao značajan čimbenik realizacije projekata istraživanja, razvoja i inovacija u prioritetnim tematskim područjima 5.2.2 Energija i održivi okoliš, 5.2.3 Promet i mobilnost, 5.2.4.5 Obrambene tehnologije i proizvodi te namjene, a promjenom pravnog položaja, postao bi prihvatljiv prijavitelj i partner za projekte kojima se realizira Strategija pametne specijalizacije (IRI, CEKOM i dr.).

Kao javni institut, Brodarski bi također postao prihvatljiv korisnik sredstava za provedbu svojeg strukturnog projekta Centar za zelene tehnologije kojim bi podigao vlastite istraživačke kapacitete i obnovio materijalnu bazu, uz 85-postotno financiranje Europske unije.

Naravno, ovakvo pozicioniranje zahtijeva odluku Vlade Republike Hrvatske i osiguranje sredstava u proračunu. Premda osiguravanje proračunskog financiranja kratkoročno povećava rashodovnu stranu proračuna, valja ukazati na dugoročne pozitivne efekte za razvoj gospodarstva kao glavnog korisnika istraživačko-razvojno-inovacijskih kapaciteta Brodarskog instituta.

Zaključak

Uloga istraživačko-razvojnih instituta je da služe kao poluga razvoja gospodarstva. Oni ne trebaju biti na tržištu i samoodrživi. Upravo suprotno, njih treba financirati ako želimo da surađuju s gospodarstvom. Nema konkurentnog gospodarstva bez inovacija; nema inovacija bez istraživanja; nema istraživanja bez financiranja!

Pravni položaj Brodarskog instituta kao trgovačkog društva je potpuno neprirodan za njegovu djelatnost i prijeti uništenjem Instituta. U tom slučaju, najveći gubitnik je Republika Hrvatska. Ona ostaje uskraćenom za razvojne i inovativne projekte koje bi Brodarski institut mogao transferirati gospodarstvu i time doprinositi unaprjeđenju njegove konkurentnosti na domaćem i međunarodnom tržištu. Stoga, kako bi se očuvala STEM znanja Brodarskog instituta i kako bi se ta znanja stavila u funkciju razvoja Republike Hrvatske te njezinog društva i gospodarstva, za Brodarski institut je potrebno pronaći nov, dugoročno održiv model poslovanja.

[1] European Commission: Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing Horizon 2020 – The Framework Programme for Research and Innovation (2014-2020), European Commission, Brussels, 2011.

[2] Innovation Union Scoreboard – Enterprise and Industry, European Commission, Brussels 2012.

[3] Tackling Europe’s Innovation Challenges, EARTO, Brussels, 2011.

*Mr. sc. Nina Antičić je zaposlena je na Brodarskom institutu kao savjetnica za marketing i prodaju. Osnivačica je i prva direktorica Klastera male brodogradnje. Dobitnica je granta Američke agencije za međunarodni razvoj za trening program iz područja marketinga male brodogradnje i granta Europske komisije za trening program iz područja komercijalizacije inovacija