OBRAZOVANJE

Što s onima koji se ne uklope u STEM

Ideje.hr / 29. travnja 2017. / Iz medija / čita se 2 minute

Pod pretpostavkom da se STEM revolucija dogodi - koga će ona zahvatiti? Koliko će ljudi u njoj raditi? Tko će ti ljudi biti? Koliko će ona duboko penetrirati u najširu populaciju? Koliko će se - ako će se - uopće moći temeljiti na lokalnoj demografiji? Što je s onima koji po zvonastoj krivulji distribucije kognitivnih sposobnosti ne mogu ući u tu ligu?

U kolumni od subote 29. travnja Jurica Pavičić dotaknuo se pitanja kojima su se Ideje.hr bavile u članku profesorice Nadežde Čačinović Korisna znanja. Riječ je o odnosu obrazovanja za  STEM i humanističkog obrazovanja, obrazovanja za tržište rada, a što je sve Pavičić povezao s vlastitim obrazovanjem iz doba takozvane šuvarice.

On nastoji dekonstruirati ideološku osnovu STEM revolucije, a što čini uspoređujući je s ideološkom osnovom šuvarice, koja je bila jako vidljiva. Ispada da im je ideologija analogna. Dakako, to su ideološke rasprave, koje najčešće nemaju kraja.

No, ovdje želimo upozoriti na dio koji je značajniji. Govori o tome da STEM revolucija ne može zahvatiti sve, ona se ne tiče svih, nego samo nekih, izabranih. Pavičić piše:

“Naime, čak i pod pretpostavkom da se ta STEM revolucija dogodi – koga će ona zahvatiti? Koliko će ljudi u njoj raditi? Tko će ti ljudi biti? Koliko će ona duboko penetrirati u najširu populaciju? Koliko će se – ako će se – uopće moći temeljiti na lokalnoj demografiji? Što je s onima koji po zvonastoj krivulji distribucije kognitivnih sposobnosti ne mogu ući u tu ligu? Hoće li preostaci onih 11 tisuća koji su nekad radili u socijalističkim kombinatima kuhati kave i pospremati kuće onoj devetorici iz startupa? Koje je uopće mjesto radišnih, ali prosječnih u tom novom svijetu STEM tehnokracije? Što ona donosi njima – dakle, većini onih za koje bismo željeli da su ekonomski aktivni? Što će u njoj raditi većina današnjih studenata koji, upravo zato što su sveučilišta omasovila, studiraju najčešće lakše i manje zahtjevne programe? Ili – pak – što će donijeti onoj još široj demografiji koja neće uopće studirati? Da li se u unutar ovakve obrazovne ideologije podrazumijeva da su oni za otpad? Da su – naprosto – nedovoljno izvrsni, te samim tim zaslužni/krivi za vlastito siromaštvo i marginalizaciju? Ma koliko antipatična, ovakva bi obrazovna ideologija bila u osnovi legitimna. Ali, onda to treba reći, a ne trgovati fantazijom da će neki hrvatski Zuckerberg ili Musk u Dugopolju otvoriti 5000 radnih mjesta.”

Drugim riječima, STEM revolucija, ako je se ideološki i prihvati, a što Pavičić dopušta, ima biti dopunjena i programom za one koji ne mogu izdržati njezine visoke kognitivne zahtjeve.