Nije moguće biti na rang-listama ni biti istraživačko sveučilište ako ne postoji financijska potpora

U sljedećem broju Glasnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja bit će objavljen opsežan intervju s rektoricom Riječkog sveučiliša profesoricom Snježanom Prijić-Samardžija. Ljubaznošću uredništva Glasnika Ideje.hr objavljuju uvodno odgovore na tri pitanja iz intervjua, o autonomiji sveučilišta, o rangiranju i statusu istraživačkog sveučilišta, o internacionalizaciji i povezivanju sa inozemnim sveučilištima

Što bi po vama pojam sveučilišne autonomije trebao podrazumijevati i koliko se to razlikuje od trenutnoga stanja u Hrvatskoj?

Činjenica je da ta kategorija, koji je nesumnjivo vrijedna i važna, postaje sve češće u Hrvatskoj moneta za postizanje ciljeva koji nisu vezani uz sadržaj autonomije, a čak je i obezvrjeđuju. Pretpostavljam da nema ni jedne misleće osobe koja bi na bilo koji način bila protiv ili za ograničavanje sveučilišne autonomije. Sveučilišna autonomija, kako je ja shvaćam, odnosi se poglavito na slobodu mišljenja svakoga pojedinca koji pripada akademskoj zajednici, odnosno slobodu istraživanja, podučavanja i prenošenja znanja koje je usklađeno sa znanstvenim normama i metodologijom. Uz pojedinca, važno je prepoznati i autonomiju institucija da budu kritične i slobodne u izražavanju stavova i postupanju koje ima za cilj opće dobro, odnosno poboljšanje kvalitete života u najširem smislu. Svaka je autonomija u načelu sloboda izbora, pa ona povlači i odgovornost za učinjeni izbor. Svaka osoba ili institucija, upravo zato jer je slobodna i autonomna da učini što smatra ispravnim, može biti pohvaljena ili prozvana radi svoga slobodnog izbora. Pozivati se na autonomiju u smislu da to znači da nitko ne smije propitati izbor ili postaviti pitanje odgovornosti je pogrešno. Kao rektorica javne institucije, odgovornost za način na koji prakticiram autonomiju dokazujem tijelima koja reprezentiraju građane. Ministarstvu, među ostalima. Autonomija, kako je ja razumijem, ne znači nedodirljivost niti smije biti pokriće za individualnu ili institucionalnu samovolju.

Istraživačka sveučilišta se danas u svijetu doživljavaju kao zvijezde među sveučilištima, tako da već samo korištenje naziva „istraživačko sveučilište“ sugerira posebni status. Kako Riječko sveučilište vidi sebe u tom pogledu?

Mi smo tu zapravo u kontinuitetu ranije politike na Sveučilištu, kada smo utvrdili želju da se profiliramo kao istraživačko sveučilište. Činimo sve da nastavimo u tom smjeru, kako kroz projektnu aktivnost tako i kroz razvoj znanstveno-istraživačke infrastrukture. Jedan od pokazatelja statusa istraživačkoga sveučilišta je zasigurno i mjesto koje sveučilište zauzima na rang listama. Mediji, strani studenti i istraživači ocjenjuju sveučilište poglavito prema mjestu na rang listama. Rang liste su vrlo utjecajne i ne možete tvrditi da ste uistinu istraživačko sveučilište ako niste odgovarajuće rangirani. U tom smislu, imamo prostor za napredak kako bi se stvarno i dokazali kao istraživačko sveučilište. Međutim, dvije stvari želim istaknuti. Prvo, moramo znati da je rangiranje i, posljedično, status istraživačkih sveučilišta, ustvari usko vezano uz publicistički bussiness. Razvijanje klime u kojoj status institucije ovisi o boljem mjestu na rang listi, a ono o publikacijama u relevantnim časopisima, pogoduje tom izdavačkom biznisu. Bogati časopisi, članci iz kojih su institucijama u Hrvatskoj često nedostupni žive i bogate se od sustava rangiranja. Drugo, status istraživačkoga sveučilišta najuže ovisi o novcu. Nije moguće biti ni na rang listama niti biti istraživačko sveučilište ako ne postoji financijska potpora znanstvenim istraživanjima, pristup relevantnim znanstvenim bazama, nabava i kontinuirano održavanje znanstvene infrastrukture i, najvažnije, mogućnost pomlađivanja znanstvenih resursa, zapošljavanje mladih istraživača koji su ujedno i znanstveno najaktivniji. Postoji jasna i nedvosmislena korelacija između dobro pozicioniranih sveučilišta i novca koji mogu uložiti u znanost. Ovog trenutka, kada smo u svim navedenim segmentima u nezadovoljavajućoj situaciji, kada su izdvajanja za visoko obrazovanje i znanost znatno ispod europskoga prosjeka i status na rang listama ne može biti puno bolji. Nacionalno vijeće za konkurentnost, kao partner Svjetskoga gospodarskog foruma u Programu globalne konkurentnosti, objavilo je rezultate „Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2017. – 2018.“, prema kojem se Hrvatska nalazi na 74. mjestu među 137 gospodarstva svijeta. Spominjem to jer smo u području visokoga obrazovanja i poučavanja pali za 11 mjesta, a u području razvoja institucija za 13 mjesta. I u tom kontekstu treba promatrati želju da budemo istraživačko sveučilište i objektivne mogućnosti da to postignemo. Organizacija i sustava financiranja visokoga obrazovanja i znanosti mora se promijeniti, ako želimo biti konkurentni na rang listama i postići status istraživačkoga sveučilišta.

Rijeka je ipak u svjetskim razmjerima mali grad. Koliko je bez internacionalizacije moguće ostvariti sve te ambicije koje Vaše sveučilište ima?

Sveobuhvatna internacionalizacija je imperativ svih suvremenih visokoškolskih institucija, bila ona u velikim ili malim gradovima. Nema relevantne znanstvene aktivnosti bez internacionalne suradnje i kolaborativnih projekata, nema suvremene nastave bez stranih i mobilnih studenata, niti relevantnoga institucijskog statusa bez razvoja strateških partnerstava s inozemnim institucijama. Internacionalizacija nije cilj sam po sebi, nije cilj zabiti zastavicu na mapi grada ili sveučilišta s kojim surađujemo, internacionalizacija je ovoga trena ključno pitanje unaprjeđenja kvalitete sveučilišta. U svom programu posebno ističem značaj internacionalizacije, otvorenost mobilnosti i cirkulaciji studenata i djelatnika sveučilišta, komunikaciji s veleposlanicima u RH i našim veleposlanicima u svijetu, suradnji s akademskim i izvan-akademskim institucijama jer je to nenadomjestivi dio razvoja nove kulture kvalitete na modernim sveučilištima. Suradnja mora biti konkretna, mora se odvijati kroz dugoročne projekte, združene studije, povezanost sa zajednicom. Da smo i najbolji, premali smo, ne samo mi u Rijeci, nego i cijela Hrvatska, za veće iskorake. Zato je internacionalizacija važna. Nadam se da će naši napori da se bolje povežemo s prostorno bliskim sveučilištima u Italiji i Sloveniji uroditi još bližom konkretnom suradnjom, ovog trena posebno radimo na razvijanju suradnje s Njemačkom i Norveškom te Južnom Korejom i Kinom. No, moj je dojam da institucije visokoga obrazovanja ne koriste sve značajne i velike dobrobiti koje nam pruža pripadnost Europskom prostoru visokoga obrazovanja i Europskom istraživačkom prostoru, iako se tu u posljednjih par mjeseci vidi značajno otvaranje. Još uvijek kod nas ima puno aktivnih protivnika mobilnosti, primjeni europskih politika, izolacija je lakša i ugodnija.