Nikola Šolić: Devastacija Medvednice. Ni bunkera ni industrije, samo golet

Nikola Šolić, poznati je hrvatski fotoreporter, koji je desetljećima radio za vodeće hrvatske medije, a također i Reuters. U pondjeljak 4. studenoga će u Novinarskom domu u Zagrebu biti otvorena izložba njegovih fotografija pod naslovom Fake News Portraits, za koju je uvodnu riječ napisao Edo Popović, književnik. Šolić je i ljubitelj prirode, posebno Une, uz koju je rođen. Ovdje donosimo nekolicinu njegovih fotografija nastalih tijekom gotovo svakodnevnog hodanja Sljemenom

Puno sam radio u Albaniji. Mogu reći da sam je, što iz zraka leteći helikopterima ili pak vozeći njihovim groznim cestama, vidio gotovo cijelu. I što se tamo prvo da primijetiti – nema šuma, nepregledna brda bez ijednog drveta. Pitao sam starijeg kolegu, albanskog novinara, kako to da nema drveća a on mi je odgovorio da je Albanija, za vladavine Envera Hoxhe, bila u izolaciji i pod raznoraznim blokadama te je Hoxha tada izjavio da ‘nema veze što smo u izolaciji, da preživimo sjeći ćemo šume’. I zbilja posjekao. Neki kažu da je trupce izvezao u Švedsku a zauzvrat uvezao 75 000 bunkera u tri veličine: nema drveća ali ima bunkera.

Čuo  sam i priču o Titu koji je, poslije onog ‘ne’ Staljinu, kad je Jugoslavija ostala izolirana, izjavio ‘sjeći ćemo šume’. I sjekao je ali i pokrenuo neku drvoprerađivačku industriju tako da mi je u sjećanju ostala priča mog pokojnog oca, koji je pedesetih godina proslog stoljeća na Golom otoku završio zanat stolara rezbara, da je prvi izvozni proizvod Socijalističke Jugoslavije bila šahovska garnitura proizvođena na Golom. Izrađena od plemenitog punog drveta sa intarzijama i reljefnim frizovima izvozila se u SAD po basnoslovnoj cijeni, gotovo kao umjetnicko djelo.

Rečenica ‘ sjeći ćemo šume’ imala je nekakvog smisla u nevremena koja mogu pogoditi neku državu, nebitno čijom voljom ili usudom povijesnih okolnosti.

Ali zašto Hrvati, nakon tisućljetnog sna o državi, sad kada je imaju i kada nisu ni u kakvoj izolaciji već su ravnopravni u EU ,  nesmiljeno, gotovo krvnički sijeku šume a da od toga nemaju ama baš nikakvu kolektivnu korist?

Najsuvremeniji traktori ruju nove prilazne puteve po padinama Medvednice kako bi ‘Hrvatskim sumama’ i upravi Parka prirode olaksali izvlačenje i eksploataciju hrastove i bukove gradje tj. trupaca koji završavaju kao prestižni izvozni artikl.

Novi prilazni putevi, koji su nastali rovanjem i proširivanjem označenih planinarskih staza, danas služe kao poligoni za bahate ‘off road’ vozače ‘4 wheel  drive’ vozila unutar Parka prirode.

Panjevi koji ostaju nakon sječe hrastova i bukava najbolje govore da se ne radi o sanitarnoj sječi oboljelih stabala već se siječe zdravo visokokvalitetno drvo namijenjeno izvozu u zemlje koje imaju razvijenu prerađivačku industriju.

Pretjeranim drvosjekom i upotrebom teške mehanizacije, postojeće šumske ceste se pretvaraju u kaljuže i potencijalna klizišta.

Hrastovi i bukovi trupci složeni na sljemenskom prevoju kod planinarskog doma Hunjka čekaju transport

Panjevi nakon sječe širom južnih padina Medvednice.

Kiša i učestale oluje uvjetovane klimatskim promjenama sve više, pomognute pretjeranom sječom, ispiru tlo čineći nove rasjede i klizišta koja u potpunosti mijenjaju konfiguraciju nekad prestižnog Parka prirode i pluća zagrebačke metropole.

Hrastovi i bukovi trupci složeni pokraj novoprobijenih puteva na trasi žičare nedaleko Brestovca čekaju transport