Svi govore o rastu zaposlenosti, a zaposlenost opada (2)

Nisu svi osiguranici u Mirovinskom zaposleni

Matija Kroflin / 6. srpnja 2017. / Članci / čita se 12 minuta

U prvih 5 mjeseci 2017. je broj zaposlenih s burze manji za 7.637 osoba (7,8%) nego u istom periodu 2016, ali je istovremeno još brže pao broj osoba koje su dolazile na burzu iz radnog odnosa. Tržište rada nije lako pratiti i interpretirati, a donošenje odluka i izvođenje nepreciznih zaključaka na površnim i dvojbenim podacima može biti vrlo štetno i pogubno za velik broj ljudi

Hrvatsko tržište rada posljednje vrijeme karakterizira oštar pad nezaposlenosti, rast broja osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), anemično i stagnantno kretanje anketne zaposlenosti te pad službene zaposlenosti prema podacima DZS-a. Drugim riječima, podaci su zbunjujući i kontradiktorni.

Izvješće Eurostata od 3. srpnja pokazuje da je u svibnju ove godine nezaposlenost u Hrvatskoj ne međugodišnjoj razini pala s 13,4 na 10, 7 posto, što je najveće smanjenje u cijeloj EU. U 2016. nezaposlenost je bila manja za 44.046 osoba u odnosu na 2015., a u prvih pet mjeseci 2017. manja je za čak 91.695 osoba (ili 34%) u odnosu na isti period 2015.  Anketni je pak broj nezaposlenih u 2016. bio manji za 65.788 osoba u odnosu na 2015., a u prvom kvartalu 2017. za 82.159 osoba nego u istom kvartalu 2015.

Zaposlenost

Suprotno podacima o kretanju nezaposlenosti, zaposlenost opada. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) o broju zaposlenih (prikupljeni iz poreznih obrazaca JOPPD) pokazuju da je prosječan broj zaposlenih u cijeloj 2016. bio manji za 583 osobe nego u 2015, a u svibnju se ta brojka (prema privremenim podacima) povećala na 17.985 manje zaposlenih nego u svibnju 2015. Nadalje, podaci Ankete o radnoj snazi, koji po svojoj prirodi zahvaćaju i sivu ekonomiju te je definicija zaposlenosti šira, također ne pokazuju neku pretjerano pozitivnu dinamiku tržišta rada. Naime, na godišnjoj razini anketna zaposlenost je u 2016. porasla za 4.676 osoba u odnosu na 2015., no u 1. kvartalu 2017. broj zaposlenih je manji za 5.570 osoba nego u prvom kvartalu 2015.

S druge strane, broj osiguranika HZMO-a kojim barataju političari ( vidi ovdje, ovdje, ovdje i ovdje) bio je u 2016. veći za 26.551 osobu nego 2015. dok je u prvih pet mjeseci 2017. u prosjeku bio veći za 51.108 osoba nego u istom razdoblju 2015.

Dakle, razlika između pada broja nezaposlenih i anemičnog rasta anketne i pada registrirane zaposlenosti zaista nije logična, posebno ako se to sve stavi i u kontekst rasta ekonomske aktivnosti u RH. Stoga se podaci HZMO-a zaista mnogo bolje uklapaju u slika pada broja nezaposlenih.

No, to što se bolje uklapaju u trend pada nezaposlenosti i dalje ne znači da su egzaktni pokazatelj kretanja broja zaposlenih. Na broj nezaposlenih mogu djelovati različiti faktori koji nemaju veze sa samim oporavkom tržišta rada i ekonomije (poput iseljavanja nezaposlenih, administrativnih razloga i nepridržavanja pravila) pa pad nezaposlenosti zapravo ne mora značiti i rast zaposlenosti. Ako pak pad nezaposlenosti nije uzrokovan povećanjem zapošljavanja, imamo li zaista velikog razloga za sreću i jesu li podaci o padu nezaposlenosti onda tako pozitivni kako na prvu djeluju?

Hrvatsko gospodarstvo nije otvorilo više radnih mjesta

Podaci HZZ-a daju uvid u status prije ulaska u evidenciju nezaposlenih i razloge izlaska iz evidencije nezaposlenih. Status prije ulaska u evidenciju može biti: radni odnos, druge poslovne aktivnosti, individualna poljoprivreda, redovito školovanje, te neaktivnost. Razlog izlaska pak može biti zapošljavanje na temelju radnog odnosa i drugih poslovnih aktivnosti, izlaz iz radne snage, odjava s evidencije i nejavljanje, nepridržavanje zakonskih odredbi te ostali razlozi.

Ako se u obzir uzmu samo podaci o ulasku i izlasku iz evidencije nezaposlenih na temelju zapošljavanja, odnosno radnog odnosa onda dolazimo do zanimljivog zaključka da u 2016. hrvatsko gospodarstvo nije stvorilo više novih radnih mjesta za nezaposlene s burze. Zaposleno je  9.543 (4,6%)  osoba manje s burze nego 2015. pa se može reći da pad nezaposlenosti u 2016. nije rezultat većeg zapošljavanja (Slika 1).

Osnovni razlog pada nezaposlenosti u 2016. je smanjenje priljeva u nezaposlenost iz kategorije neaktivnosti iz koje je u nezaposlenost u 2016. ušlo 16.116 osoba manje nego 2015. Ta kategorija ili je prepoznala bolje mogućnosti samostalnog traženja posla, mimo HZZ-a, ili je naprosto smanjena iseljavanjem.

Slika 1. Podaci HZZ-a o razlozima izlaska iz nezaposlenosti i statusu prije ulaska u nezaposlenost

Trend smanjena zapošljavanja nastavljen je i u prvih 5 mjeseci 2017. u kojima je broj zaposlenih s burze manji za 7.637 osoba (7,8%) nego u istom periodu 2016. Međutim, istovremeno sa smanjenjem novih zapošljavanja s burze još je brže pao broj osoba koje su dolazile na burzu iz radnog odnosa, odnosno ostajale bez posla, tako da je pozitivna razlika između izlazaka i ulazaka u nezaposlenost u 2016. iznosila 11.539 osoba, a u prvih 5 mjeseci 2017. oštro je skočila na 30.065 osoba.

Kada bi HZZ pokrivao cjelokupno tržište rada  onda bi se očekivalo da ovi podaci predstavljaju priljev u zaposlenost. No ti podaci mogu biti i veći i manji jer se sigurno zapošljavaju i osobe koje nisu prijavljene na HZZ, a bez posla ostaju i oni koji se nikada ne prijavljuju na HZZ. Dinamika dijela zapošljavanja i otpuštanja koju ne prati HZZ može biti i potpuno suprotna od one koju pokazuje HZZ.

Dakle, što se same brojke rasta zaposlenosti tiče analiza kretanja nezaposlenosti ne može nam dati egzaktne odgovore, no pokazuje kako razlog pada nezaposlenosti u 2016. nije generiranje novih radnih mjesta.

Mitovi o rastu i padu zaposlenosti

Prije otprilike mjesec dana autor ovog teksta napisao je komentar (vidi ovdje) koji problematizira gotovo isključivo korištenje podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) kao egzaktnih podataka o kretanju broja zaposlenih, iako službeni podaci DZS-a i Anketa o radnoj snazi daju drugačiju sliku.

Neke reakcije na taj komentar bile su afirmativne te ukazale na određene stvari koje se nisu naglasile ili ih autor naprosto nije bio svjestan, dok su neke reakcije bile i pomalo čudne.

Primjerice, komentar (vidi ovdje) u kojem se ističe da ruši mitove o tome kako zaposlenost uopće ne raste, a referira se pritom ni manje ni više – nego jedino na podatke HZMO (pritom još krivo navodeći DZS kao njihov izvor).

Stoga je cilj ovog teksta još jednom naglasiti sve usporedbe i istaknuti podatke koji pokazuju da ima poprilično razloga za preispitivanje tih podataka te da zapravo o konkretnom broju povećanja zaposlenih u Hrvatskoj ne možemo govoriti.

U jednom drugom tekstu u kojem se objašnjavaju podaci Ankete o radnoj snazi (vidi ovdje) stoji: Prilično je sigurno da je s nastavkom gospodarskog oporavka dio sivih neslužbenih aktivnosti prešao pod službeno svjetlo pa, kao što smo već objašnjavali na Labu, sada službena zaposlenost raste brže od anketne jer se siva aktivnost jednim dijelom prelijeva u službenu.“ 

Pritom se pod službena zaposlenost ponovno misli na podatke HZMO-a.

Koliko god ova tvrdnja zvuči lijepo, pozitivno i logično (te svi priželjkujemo da se to zaista i događa) ipak se trebamo pitati ima li ona zaista adekvatno uporište u podacima. Možemo li podatke HZMO, bez ikakvih dvojbi i sumnje tretirati kao egzaktne i objektivne podatke o kretanju broj zaposlenih?

Kako tržište rada u Hrvatskoj vide naši političari?

Činjenica je da politika direktno i indirektno oblikuje javno mnijenje pa valja podsjetiti kako izjave političara upućuju kako su podaci HZMO-a jedini relevantni i objektivni pokazatelj kretanja zaposlenosti. Premijer Plenković nedavno je u Saboru izgovorio nekoliko interesantnih teza: „…u ovom trenutku Komisija procjenjuje da kada je riječ o Hrvatskoj, situacija je u području javnih financija bitno poboljšana… To se potvrđuje i rastom BDP-a, rastom uvoza, broj nezaposlenih je u ovom trenutku 170 tisuća… a trenutno je više od 53 tisuće osoba više zaposleno nego prije dvije godine.“ (vidi ovdje (7:21:35)).

Rast uvoza, kao nešto čime se domaći političari hvale u kontekstu poboljšanja ekonomskih trendova, potpuna je ekskluziva. No, dok se tu premijer (valjda) zabunio, podatak kako je u Hrvatskoj broj zaposlenih trenutno veći za 53 tisuće osoba nego prije dvije godine stoji na njegovom privatnom webu već mjesec i pol dana (vidi ovdje).  Premijer pri tome naravno misli na broj osiguranika HZMO-a u kojeg ulaze određeni pojedinci koji se po ničem ne mogu svrstati u zaposlene osobe.

Ti podaci o broju osiguranika HZMO (Slika 2) zaista pokazuju kako je broj osiguranika u travnju 2017. bio 52.273 veći nego u travnju 2015. da bi u svibnju ta brojka dodatno skočila na 55.679 osoba u odnosu na isto razdoblje 2015. O tome priča premijer Plenković, ali i sadašnji i prošli ministri rada (vidi ovdje i ovdje).

Slika 2. Broj osiguranika HZMO-a

No, osiguranici nisu nužno i zaposleni, a i  brojke često znaju demantirati političare. Kao što je rečeno na početku, a vidi se i na Slici 3 i Slici 4 broj zaposlenih prema DZS-u i anketna zaposlenost ne prate dinamiku pa ni trend podataka HZMO-a.

Slika 3. Broj zaposlenih (DZS – JOPPD)                                    Slika 4. Broj zaposlenih (ARS)

Nadalje, anketni podaci pokazuju da je do oporavka tržišta rada došlo 2014. kada je zaposlenost na međugodišnjoj razini porasla 2,7 posto, 2015. taj je rast usporio na 1,3 posto, da bi u 2016. pao na skromnih 0,3 posto. Ovakva dinamika zasigurno nije interesantna trenutnoj Vladi.

No, za ignoriranje tih podataka o kretanju zaposlenosti i  korištenje trećeg izvora kao jedinog i egzaktnog pokazatelja o kretanju na tržištu rada (a kojem svrha uopće nije davati uvid u kretanja na tržištu rada), može se okarakterizirati samo kao svjesno stvaranje krive slike o tržištu rada u Hrvatskoj.

U konačnici i komparativni pogled na hrvatsko tržište rada ne daje optimističnu sliku.

Eurostatovi  anketni (EU-LFS) podaci o zaposlenosti osoba od 15 – 64 godine pokazuje kako je naša stopa zaposlenosti od 56,9 posto druga najniža u EU (odmah iza Grčke) te bitno niža od svih usporedivih zemalja, primjerice Češke čija je stopa zaposlenosti 72 posto ili Slovenije čija je stopa 65,9 posto. Najbliže Hrvatskoj je Rumunjska  sa 61,6 posto, a to je stopa zaposlenosti koju je prema ovim podacima Eurostata od 2002. Hrvatska uspjela premašiti samo u jednom kvartalu, 3. kvartalu 2008.

Umjesto zaključka

Podaci HZZ-a pokazuju da zapošljavanje s burze u Hrvatskoj posljednjih godinu i pola ne raste te da se protočnost na tržištu rada smanjuje. Manje se zapošljava i otpušta. Kakvo to svijetlo baca na predodžbu o dinamičnom oporavku tržišta rada, vapaje poslodavaca o manjku radne snage i potrebi revidiranja kvota za strane radnike? Da li fleksibilizacija tržišta rada ima efekte na ukupnu razinu zaposlenosti? Što ćemo mijenjati u Zakonu o radu čije se izmjene najavljuju?

Za razgovor oko svih tih stvari, nužno je biti siguran u trendove, ali i konkretne brojke o stanju na tržištu rada – što izgleda baš i nismo.

Rasprava o kvaliteti podataka na tržištu rada traje već neko vrijeme i činjenica da imamo oprečne pokazatelje govori da se ta stvar nije, a očito se ili ne može ili ne želi razriješiti. S obzirom na to ne trebamo rušiti mitove stvaranjem novih te rezolutno zauzimati strane oko toga raste li zaposlenosti ili ne već trebamo pokušati sagledavati stvari sa što više kutova i razlučiti što točno znači rast osiguranika HZMO, što ga generira, zašto službeni podaci DZS- a pokazuju pad itd. i te pokušaje razjašnjavanja javno objavljivati. Tržište rada nije lako pratiti i interpretirati, a donošenje odluka i izvođenje nepreciznih zaključaka na površnim i dvojbenim podacima može biti vrlo štetno i pogubno za velik broj ljudi. Stoga je vrlo bitno da zainteresirana javnost ima što je moguće bolji uvid.

  • Matija Kroflin po struci je makroekonomist, a zaposlen je u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja