INOVACIJSKI EKOSUSTAV U HRVATSKOJ

Trostruka zavojnica u dolini smrti

Nina Antičić / 20. lipnja 2017. / Članci / čita se 11 minuta

European Innovation Scoreboard 2016, kategorizira Hrvatsku kao srednje inovativnu zemlju. Iako zvuči dobro, koeficijent inovativnosti podiže nam inoviranje u trgovini, bankarstvu i ljudskim resursima. U znanosti i tehnološkom inoviranju, poduzeća zaostaju za europskim prosjekom. To nas ipak čini tehnološki zaostalom zemljom. Je li niska tehnološka inovativnost privatnog sektora karika koja nedostaje

Inovacije su primjena novih i poboljšanih ideja, proizvoda, usluga, procesa i postupaka, a donose nove koristi ili kvalitetu u primjeni. Značajne su, jer najsnažnije od svih čimbenika podižu konkurentsku sposobnost poduzeća i gospodarski rast.

Smatra se da je intenzitet istraživanja i razvoja mjerilo inovativnosti[i]. Međutim, pretvaranje izvrsnih znanstvenih ideja u konkretne proizvode i usluge je složen proces koji uključuje brojne čimbenike iz akademskog, gospodarskog, fianncijskog i zakonodavnog sektora. Put od istraživanja i tehnološkog razvoja do komercijalizacije inovacija i primjene novih tehnologija u gospodarstvu, u Europi je najčešće ograničen niskom stopom investiranja i brojnim regulatornim ograničenjima, koja prvenstveno pogađaju mala i srednja poduzeća kao najbrojnije čimbenike gospodarske aktivnosti. Raskorak od izuma do inovacije, najčešće se naziva „dolinom smrti“ (Slika 1).

Slika 1: Dolina smrti

Izvor: www.earto.eu

Inovacijski lideri u Europi su Švicarska, Švedska, Danska, Finska i Njemačka. European Innovation Scoreboard 2016, kategorizira Hrvatsku kao srednje inovativnu zemlju. Iako dobro zvuči biti srednje inovativna zemlja, moramo znati da nam ukupan koeficijent inovativnosti podiže inoviranje u trgovini, bankarstvu i ljudskim resursima. U znanosti i tehnološkom inoviranju, inovacijske performanse hrvatskih poduzeća zaostaju za europskim prosjekom. To nas, nažalost, ipak čini tehnološki zaostalom zemljom.

Inovacijski ekosustavi se sastoje od znanstveno-istraživačkih institucija, institucija koje omogućuju komercijalizaciju inovacija i primjenu novih tehnologija te poduzetničkog sektora. U zemljama koje su inovacijski lideri, sustav je dobro koordiniran da premoštava dolinu smrti i dovodi do tržišta veliki broj inovacija.

U ocjeni razvijenosti hrvatskog inovacijskog ekosustava, najčešće se smatra da je on pokapacitiran i zaostao. Usudila bih se reći da on nije toliko nerazvijen, koliko je disfunkcionalan jer njegove pojedine komponente nisu učinkovite, a sustav općenito ne djeluje sinkronizirano.

Jasno je da Hrvatska zaostaje u izdvajanjima za visoko obrazovanje i znanost, ne samo u usporedbi s najrazvijenijim zemljama ili europskim prosjekom, već i u usporedbi sa sličnim državama središnje i istočne Europe. Države Europske unije za znanost izdvajaju oko dva posto BDP-a, od čega gotovo dvije trećine dolazi iz gospodarskog sektora. Hrvatska pak izdvaja oko 0,7% (od čega neznatne investicije u I&R&I dolaze iz gospodarstva).

Uz doista nisku stopu ulaganja u znanost i obrazovanje, jednako velik problem predstavlja činjenica da preko 90% sredstava odlazi na plaće. Ipak, moramo priznati da Hrvatska ima značajan znanstveni i istraživački potencijal. Za obavljanje znanstvene djelatnosti registrirane su 182 pravne osobe, od čega 25 javnih znanstvenih instituta, 87 visokih učilišta te 70 pravnih osoba izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta[ii], gdje radi gotovo 12 tisuća znanstvenika i istraživača.

Međutim, kapaciteti i aktivnosti znanstveno-istraživačkog sektora još nisu stavljeni u službu jačanja gospodarstva, a rezultati znanstveno-istraživačkog rada nisu iskorišteni za komercijalizaciju inovacija i primjenu naprednih tehnologija u gospodarstvu. O potrebi aktivne suradnje znanosti i gospodarstva tek se počelo govoriti unatrag nekoliko godina jer se europski trendovi prelijevaju u Hrvatsku. Znanstvena zajednica tek je nedavno počela, osim objavljenih članaka, vrednovati stvaranje intelektualnog vlasništva za znanstveno  napredovanje. Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja kontinuirano smanjuje financiranje znanstvenim organizacijama pa su one prisiljene tražiti druge izvore financiranja.

U strukturi investicija u I&R&I u Hrvatskoj, izuzetno je malen ukupni iznos investicija iz privatnog sektora, a glavnina dolazi iz javnog sektora. Niska inovativnost poduzeća očituje se i u slaboj produkciji intelektualnog vlasništva, odnosno malom broju patentnih prijava.

Došli milom ili silom, ocijenila bih ove trendove pozitivnima. Vjerujem da će u nadolazećim godinama, znanstvena zajednica snažnije iskoračiti u suradnju s poslovnim sektorom, jer zanimanje postoji. Među najvažnijim motivima znanstvenika i istraživača za suradnju s gospodarstvom identificirani su intelektualni izazovi i mogućnost dodatne zarade[iii]. Nadalje, u razvijenim europskim zemljama, primjerice Njemačkoj, Švicarskoj ili skandinavskim zemljama, završeni doktori znanosti uobičajeno odlaze raditi u gospodarstvo, a ne ostaju na sveučilištu. Upravo zbog vrhunskih znanja svojih gospodarstvenika, poduzeća u ovim zemljama imaju globalno visoku konkurentsku sposobnost. Suprotno tome, kod nas se smatra neuspjehom sustava kad završeni doktor znanosti ne dobije stalnu poziciju na sveučilištu, već nerado traži posao u gospodarstvu. Takvo stajalište je vrlo ograničavajuće i za razvoj izvrsnosti na sveučilištu i za razvoj konuketnosti gospodarstva.

Odozdo i odozgo

U posljednje vrijeme, u Hrvatskoj su osnovane brojne intermedijarne institucije koje unaprjeđuju komercijalizaciju inovacija i primjenu novih tehnologija. To su znanstveno-tehnološki i poslovni parkovi, inkubatori, inovacijski centri, centri za industrijski razvoj, centri izvrsnosti, centri kompetencija, razvojne agencije i dr. Među njima ima i privatnih i javnih inicijativa, dakle pojavljuju se i odozdo prema gore (ZIP, HUB 385 i dr.) i odozgo prema dolje (CTT na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, ICeNT na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i dr.). Financiranje njihovih inovacijskih projekata osigurano je bilo putem strukturnih i investicijskih fondova, bilo od ulagačkog kapitala. Time se Hrvatska uključila u model ekonomskog razvoja trostruke zavojnice. Model trostruke zavojnice (Slika 2), osmišljen devedesetih godina, pokazuje da potencijal za inovacije i gospodarski razvoj u društvu znanja leži u sinergiji sveučilišta, industrije i javnog sektora.

Slika 2: Model ekonomskog rasta utemeljen na inovacijama

Izvor: garwoodblog.corporateinnovation.berkeley.edu

Govoreći o intermedijarnim institucijama, ipak se treba osvrnuti na činjenicu da su neke od njih u Hrvatskoj nastale kao produkt političkih kampanja ili zbrinjavanja kadrova (popularno uhljebljivanja). Sama činjenica da ove institucije postoje i da su financirane, nije i jamstvo da će ostaviti potizivan, ako ikakav učinak na gospodarstvo.

Od 1990-ih godina, mnogi istraživački sektori velikih tvrtki su raspušteni ili su tvrtke propale. To je svakako velik gubitak za gospodarstvo. I poslovna snaga domaćih malih i srednjih poduzeća se preuveličava. Prosječan poduzetnik u Hrvatskoj planira svoje poslovanje prema točki pokrića (koliko  mi je dovoljno), a ne koliko maksimalno može ostvariti kako bi postigao rast. Istraživanja pokazuju da najznačajniji utjecaj na inovativnost poduzeća imaju organizacijski činitelji kao što su veličina i starost poduzeća, osobine menadžera, a posebno organizacija i strategija poduzeća[iv]. U niskoinovativnim ekonomijama, cijena je glavna okosnica konkurentske borbe među poduzećima pa intenzitet konkurencije među poduzećima ima manji utjecaj na inovativnost poduzeća.

Nizak transfer znanja

Prema izvješću Svjetskog gospodarskog foruma, inozemni transfer znanja i tehnologije u Hrvatsku putem izravnih stranih investicija, i putem integriranosti hrvatskih poduzeća u međunarodne inovacijske lance vrijednosti je vrlo nizak. Nadalje, u strukturi investicija u I&R&I u Hrvatskoj, izuzetno je malen ukupni iznos investicija iz privatnog sektora, a glavnina dolazi iz javnog sektora. Niska inovativnost poduzeća očituje se i u slaboj produkciji intelektualnog vlasništva, odnosno malom broju patentnih prijava.

Inače, empirijska istraživanja pokazuju da su ona poduzeća koja su snažno tržišno i izvozno orijentiana, sklonija inovirati[v]. Istraživanje provedeno u Finskoj je utvrdilo da potražnja poduzeća za uslugama I&R&I raste s njegovima namjerama internacionalizacije poslovanja[vi]. Nadalje, poduzeća koja su zainteresirana za suradnju s akademskom zajednicom, i sama su istraživački intenzivna i inovativna poduzeća[vii]. Njihovi glavni motivi za suradnju s akademskom zejednicom na projektima I&R&I su potreba da snize troškove svojeg poslovanja, minimiziraju poslovni rizk, ubrzaju ulazak proizvoda na tržište, usredotoče se na svou temeljnu djelatnost, uvedu fleksibilnost resursa, povećavaju svoju stručnost izlažužći osoblje novom znanju, tehnlogiji i procesima organizacijskog razvoja, te da kombiniraju prednosti snage velikih organizacija s brzinom i fleksbilnošću malih[viii]; odnosno da putem navedenih specijalizacija povećaju svoju konkurentsku sposobnost[ix]. Istraživanje inovativnosti ciparskih malih poduzeća pokazalo je korelaciju istraživačke aktivnosti poduzeća i broja zaposlenih znanstvenika i inženjera[x].

Niska razina poslovnih i stručnih znanja u hrvatskim poduzećima, očigledno je povezana s njihovom niskom inovativnšću i slabom tehnološkom sposobnošću.

Uspješnost inovacijskog ekosustava ne proizlazi samo iz njegove infrastrukture, već i iz interaktivnosti i sinergijskog djelovanja svih njegovih elemenata, osnosno suradnje i razmjene znanja između znanstveno-istraživačke zajednice, organizacija poduzetničke potporne infrastrukture te poduzeća.

U Hrvatskoj postoji i infrastruktura i znanje koji su potrebni da bi došlo do inovativnih poslovnih poduhvata. Međutim, različite elelemente sustava potrebno je međusobno koordinirati, a različite potrebe i ciljeve dionika, povezati u zajedničkim ineteresima i koristima. Prvi korak koji je potrebno poduzeti u tom smjeru je bolja priprema natječaja za financiranje inovacijskih projekata iz strukturnih i investicijskih fondova, a koja podrazumijeva uvažavanje svih specifičnosti potencijalnih partnera, i olakšavanje povlačenja sredstava pojednostavnjenjem administrativnih zahtjeva.

Dugoročno, obrazovne politike treba usmjeriti prema promoviranju poduzetništva kao poželjnog oblika ponašanja, a inovacijske politike prema povećanju sklonosti poduzeća da inoviraju kako bismo brže divergirali europskim inovacijskim prosjecima.

*Mr. sc. Nina Antičić vodi Službu za projekte i mobilnost na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

[i] Capron, H.; Meeusen, H.; Cincera, M.; Dumont, M.; Vandewalle, K. i Van Pottelsberghe, B.: National Innovation Systems: Pilot Study of the Belgian Innovation System, OECD, 2000.

[ii] Agencija za znanost i visoko obrazovanje

[iii] Radas, S., Vehovec, M. (2006). Industry-science collaboration in Croatia: Academics’ view, Društvena istraživanja Zagreb, 15, 3(83), 345-369.

[iv] Hadjimanolis, Athanasios.: An investigation of innovation antecedents in small firms in the context of a small developing country, R&D Management, Volume 30, Issue 3, July 2000, str. 199-271

[v] Božić, Ljiljana: Učinci sastavnica tržišne orijentacije na razvoj inovacija proizvoda, Privredna kretanja i ekonomska politika 107 / 2006.

[vi] Forssén, Minna-Kaarina; Heikkonen, Matti; Hietala, Juhana; Hänninen, Olli; Kontio, Jyrki; Rajala, Risto; Westerlund, Mika; Rajala, Arto; Leminen, Seppo; Möller, Kristian; Rajahonka, Mervi: Knowledge-Intensive Service Activities: Facilitating Innovation in the Software Industry, Final report of the KISA-SWC Finland Project, OECD, 2004.

[vii] Arnold, Erik; Clark, John i Jávorka, Zsuzsa: Impacts of European RTOs, A Study of Social and Economic Impacts of Research and Technology Organisations, A Report to EARTO, Technopolis Group, Brighton, UK, October 2010.

[viii] Huang, Yu-An; Chung, Hsien-Jui i Lin, Chad: R&D sourcing strategies: Determinants and consequences, Technovation 29 (2009) 155–169

[ix] Barge-Gil, Andrés i Modrego, Aurelia:  The impact of research and technology organizations on firm competitiveness. Measurement and determinants, The Journal of Technology Transfer, February 2011, Volume 36, Issue 1, pp 61-83

[x] Hadjimanolis, Athanasios.: An investigation of innovation antecedents in small firms in the context of a small developing country, R&D Management, Volume 30, Issue 3, July 2000, str. 199-271