Od Zagreba, preko Rijeke do Hvara, zemljom hodaju "isprovocirani" napadači koji pravdu pokušavaju dijeliti kada i kako im odgovara. Nikola Baketa upozorava da je problem ovog trenda puno dublji, i uključuje (ne)odgovorne institucije, ali i sve nas.
Zašto hrvatski znanstvenici često okreću glavu i šute kad se anomalije dogode u njihovom dvorištu? Je li u pitanju strah, korist ili krivo razumijevanje profesionalne solidarnosti? Kakvu poruku time šalju mladima koji ulaze u sustav? Odgovore traži Nikola Baketa.
Izbori 2028. mogli bi biti vrlo neizvjesni, političari su već u kampanji, a priliku da na njima sudjeluju prvi put dobit će generacije stasale u doba korone, rata i straha od migracija. Tri osnovne grupe novih birača, kao i njihove motive i potrebe, analizira Nikola Baketa.
Objava da je Splitsko sveučilište na jednoj listi preteklo Zagrebačko ponovo je privukla pažnju na rangiranje sveučilišta. Neke rang-liste stavljaju naglasak na znanstvenu djelatnost, neke na ocjene poslodavaca i zapošljavanje bivših studenata u korporacijama. Druge pažnju posvećuju citatima u časopisima. Nijedna ne uzima u obzir mišljenja studenata, socijalnu dimenziju sveučilišta ili pitanje školarina
Sveučilište u Rijeci donijelo je strategiju i tog se dokumenta - drži. Očituje se to i u nedavnom izboru Snježane Prijić-Samaržija za rektoricu, a i u ciljevima koje je istaknula
Je li Zagrebačko sveučilište preveliko, treba li ga podijeliti? Jesu li manja sveučilišta uspješnija? Iako manji broj studenata nije jamac kvalitetnijeg i bolje rangiranog sveučilišta, pet najbolje rangiranih europskih sveučilišta ima manje od dvadeset tisuća studenata, a Zagreb blizu sedamdeset tisuća. Zašto usporedba s Bečom nije adekvatna