Predodžba o apsolutnom užasu efekata nuklearnog oružja nije dovoljno živa. Vladimir Lokner prepričava kako je uopće došlo do tragedije bombardiranja upravo Nagasakija, kako je na to utjecala njegova religijska prošlost, ne bi li upozorio koliko je zastrašujuće političko poigravanje prijetnjom nuklearnim arsenalom
Zbog svega što može poći po zlu u razvoju superinteligencije, skepsa nije pretjerivanje, piše Vladimir Lokner razmatrajući moguće scenarije. Utopijski scenarij u kojem je UI podređena ljudskom i planetarnom opstanku nažalost je najmanje izgledan, dok su druga dva scenarija puno izgledniji i puno manje poželjni. Razvoj UI koncentriran je u rukama velikih korporacija, vojno-industrijskih struktura i geopolitičkih aktera, a njihovi su motivi dominacija i profit.
Ako bilo koja od sposobnih i motiviranih država, potaknuta iskustvom rata u Ukrajini i lelujave američke vanjske politike, krene putem razvijanja vlastitog nuklearnog oružja, sigurno bi potakla i ostale nuklearno latentne zemlje na isti korak, piše Vladimir Lokner. Iako niti jedna od pedesetak država za sada ne pokazuje političku volju, analitičari u tim zemljama već otvoreno raspravljaju o ovoj mogućnosti.
Intuiciji i zdravom razumu usprkos, prostor i vrijeme su svezani, zapetljani, savijeni, uvrnuti, nehomogeni i na razne druge načine deformirani, piše Vladimir Lokner u svojem pregledu aktualnih znanstvenih spoznaja. Na neki način prostor i vrijeme su samo iluzija, zapravo pomoćna sredstva koja ljudski mozak koristi kako bi pojednostavio i strukturirao kompleksne odnose između događaja u našem okolišu te organizirao stvarnost koja se brzo mijenja.