Bilješke iz izolacije. Pripovijest Mačka Larryja kako je Britanska vlada promijenila strategiju u ratu sa zlom božicom Koronom.

Premijer Boris Johnson prvo je slušao znanost i primijenio strategiju imuniteta krda. Nakon kraćeg vremena je slušao znanost i promijenio strategiju. Epidemiolog Neil Ferguson ustanovio je da su projekcije iz prethodne strategije pogrešne, a da nove očekivane brojke zaraženih nacionalni zdravstveni sustav (NHS) ne bi izdržao. U međuvremenu, uz broj zaraženih koji se približava 20.000 a broj umrlih je probio 1000, zaraženi su i predstavnici elite, princ Charles, premijer Johnson, članovi vlade... Nataša Babić iz izolacije prati promjene u raspoloženju javnosti

• Naslovna fotografija Mačak Larry pred Downing Street 10, Twitter

• Autorica je nekadašnja novinarka Radija 101, suvlasnica  Prague College, britanskog sveučilišta u Pragu; trenutačno živi u Londonu

Pogledajte #gerontocide i #senicide trendinge na Twitteru. Nije dugo trebalo da se o tome otvoreno progovori. Već nakon tjedan-dva karantene na tzv. razvijenom zapadu, ova je diskusija dobila pravo građanstva.

Koliko će nas koštati mjere protiv epidemije? Kako će izgledati šteta koju gospodarstvima nanose karantene širom svijeta? Koliko milijuna nezaposlenih već sutra neće imati za hranu, račune, najamnine, hipoteke i plaćanja usluga koje omogućuju drugima u lancu da zarade i prežive? Odakle će vlade naplaćivati poreze i plaćati javne službe? Kuda vodi ovo iznenadno kočenje ekonomskog zamašnjaka i neprecedentno zaduživanje na teret budućih generacija? Koga zapravo spašavamo? U 90 posto zaraženih, koronavirus uzrokuje bolest koja jest opaka, ali od koje se u ‘normalnim’ okolnostima oporavlja nakon desetak dana. Djecu skoro ne dotiče. Život riskiraju ‘samo’ stari i bolesni, a oni će ionako, sasvim prirodno, u sljedećih 24 mjeseca umrijeti – tako glasi argument koji sam čula na BBC podcastu More or Less – Behind the Statistics. Da se razumijemo, BBC-jev statističar ni na koji način ne sugerira da stare i bolesne ne treba zaštiti i liječiti, ali on brojeve stavlja ‘u perspektivu’, a u svijetu spreadsheetova i Excella, gdje su međugeneracijski odnosi svedeni na ‘cost i benefits’, ovakve statistike opravdavaju mogući zaključak da društveni darvinizam i nije totalno potrošena ideja. U umreženom svijetu, s kvantnim kompjutorima i mamutskim bazama podataka, stariji nam više ne trebaju zbog akumuliranog znanja, iskustva i mudrosti.

Moj otac, Goran Babić, davne 1969. objavio je zbirku pjesama Lapot i druge istine iz ljetopisa, a vidjela sam i kratki film Gorana Paskaljevića Legenda o lapotu iz 1972. (dostupan je na internetu). Živojin Pavlović je za svoj roman Lapot dobio NIN-ovu nagradu 1992. Nisam ga pročitala, a sad mi je do te knjige teško doći. U srbijanskoj antropologiji i danas traju rasprave koliko je taj fenomen mit, a koliko je lapot utemeljen u historijskoj praksi izdvojenih i siromašnih zajednica na jugoistoku zemlje. Senicid je raširen i u drugim kulturama, najdojmljivije je možda prikazan japanski ‘ubasute’ u filmu Balada o Narajami – ne znam jesam li vidjela stariju ili kasniju verziju filma; onu iz 1958. Ili 1983. Vjerojatno stariju, jer filma se sjećam kao crno-bijelog.

Balada o Narayami, japansko remek djelo iz 1958, čiji je redatelj Keisuke Kinoshita, prikazuje običaj da se stariji u obitelji odnesu na planinu i ostave umrijeti

Kažu da na Titaniku i u vojničkom rovu nema ateista, pa tako i s idejom žrtvovanja starijih u korist zajednice obično flertuju mlađi i zdraviji. Zamišljam ih aynrandovske političke provinijencije, što možda više govori o mojoj predrasudi jer nemam podataka za ovu tvrdnju. Koliko god tema bila marginalna u široj slici fenomena koji živimo (pandemija), zanimljivo je da sugestije o ovoj ovodobnoj varijanti lapota, antropološkom fenomenu ubijanju staraca kada više nisu u stanju privređivati za vlastiti opstanak, uopće govorimo u društvima koja nisu gladna. Donald Trump poziva Amerikance da se vrate na posao, najavljuje da će Uskrs provesti zdravi i stisnuti po crkvama, dok je broj zaraženih preskočio 100.000 a  stvar tek počinje. Ali u tom ludilu ima metode – kukolj će pomrijeti, a žito sazrijeti. Trump valjda računa da je njegovom biračkom tijelu važnija ekonomija od međugeneracijske solidarnosti. Za bogatu gerontokraciju (boomere) nema brige. Bogati starci zaslužuju vlastiti ventilator, jer su ga u stanju platiti. A s obzirom da su u stanju platiti – zaslužuju da žive. Onim ostalima bivša zvijezda Apprentice-a poručuje – ‘Otpušten si!’

A sad o Baladi o Westminsteru.

Prve slutnje da je vrag odnio šalu i da nam valja posakrivati djedove i bake, nastupile su kada je Boris Johnson, s lijeve i desne strane podbočen Sir Patrickom Vallanceom i Chrisom Wittyjem, glavnim vladinim savjetnicima za znanost i medicinu, objavio plan Britanske vlade za suzbijanja epidemije. Britanska je vlada s planom dobrano zakasnila – Johnson se obratio naciji početkom ožujka iako je prvi pacijent u Ujedinjenom Kraljevstvu službeno zabilježen već polovicom siječnja. Polovicom veljače premijer je bio nevidljiv, jer je s partnericom bio na odmoru – protivnici su ponavljali predizborbnu mantru da je lijen i neodgovoran i da predbacuje dužnosti na suradnike (rep koji vuče otkako je načelnikovao Londonom), pristalice su tvrdile da nakon trijumfa u prosincu, zaslužuje odmor.

U međuvremenu, mediji su spominjali Italiju, ali to se nas ovdje još nije ticalo. Čak je i moja londonska prijateljica, Talijanka, mrtva-hladna planirala skijanje u Dolomitima s đenoveškim ogrankom obitelji. Ni njima u Genovi još nije doprlo do mozga što se doista zbiva u nedalekom Milanu i Lombardiji. Ovdje su najvažnije bile vijesti o Brexitu, službenom izlasku iz EU-a 31.1. i hoće li Big Ben za tu priliku zazvoniti, to jest hoće li vlada financirati milijunski popravak legendarnog zvona ili će se sredstva namaknuti donacijama egzaltiranih brexitaša. Energija se trošila na dizajniranje trijumfalne Brexit kovanice i zapošljavanje desetak tisuća novih carinika za potrebe mogućeg No-Deal Brexita. National Health Service još je čekao obećana pare iz proračuna, kao ono poslovično ozeblo sunce. Raspravljalo se o reformi imigracijskog sustava i uvođenju australskog sistema bodova, preferiranja stručnjaka s visokim primanjima, a nek si Europljani zadrže siromaške poput medicinskih sestara i vodoinstalatera.

Odmah nakon slavnog Brexit dana, krenulo je primatsko pozicioniranje pred veliku bitku; udaranje o prsa, zastrašivanje protivnika i ratna retorika pred početak pregovora o tehnikalijama razvoda i budućem odnosu Britanije i Europe. U to su krenule i obilne kiše s katastrofalnim poplavama pa se osim o Brexitu, pričalo i o golemoj šteti te hoće li Boris posjetiti poplavljene. Onda se nacija posvetila princu Harryju i Meghan koji su odlučili odbaciti kraljevske dužnosti i preseliti u Kanadu pa smo svi komentirali je li Harry razočarao Kraljicu i koliko će taj brak trajati. Onda je ostavku dao ministar financija Sajid Javid jer mu je premijer naredio da otpusti kompletan tim suradnika i preuzme novi koji će mu servirati Johnson, pa je funkciju preuzeo njegov pomoćnik, 39-godišnji Rishi Sunak, briljantni bivši bankar, koji je u rekordnom roku osmislio program pomoći karantenom paraliziranim firmama i samozaposlenima (geek economy) i pred kojim je blistava politička karijera ako ga Johnson ne eliminira kao (trenutačno) najozbiljnijeg konkurenta na premijersko mjesto. Prije toga smo se natezali oko Russian Reporta, tj. dokumenta koji je nezavisna komisija sastavila na temu ruskog uplitanja u britanske političke prilike (čitaj: financiranje Brexita i posljednjih izbora), a koji Johnson čuva ko zmija noge pa je javnosti nedostupan već šest mjeseci. A htjeli smo saznati i dalje nepoznate službene rezultate istrage o Jennifer Arcuri, voluminoznoj ljepotici i američkoj biznis-ženi koja je svojevremeno ‘prijateljevala’ s albionskim paripom kada je ovaj bio gradonačelnik Londona i kada su neki gradski fondovi možda meandrirali na njene bankovne račune. Onda je krenula saga s 5G koji su Britanci, unatoč žestokom američkom protivljenju, povjerili kineskom Huaweiju, a što je zbog sigurnosno-špijunskih prijetnji po zemlju navelo prvo unutarkonzervativno protivljenje novoj vladi. I last but not least, usred skandala s Priti Patel, šeficom Home Officea, koja je optužena za maltretiranje podređenih (Priti već odavno prati reputacija teško zamislive bitch) i kojoj je ostavku dao + najavio tužbu Phillip Rutnam, tzv. ‘stalni ministar’ (politički ministri se mijenjaju kako se mijenjaju vlade), sretni par – Johnson i djevojka mu Carrie Symonds, objavili su da čekaju prinovu i svi su pali u delirij iako zlobnici tvrde da Johnson ni sam ne zna koliko mu izvanbračne i nepriznate djece hoda svijetom.

Oprostit ćemo naciji, tj. ovdašnjim nacijama, što se u moru takvih događaja nisu pretjerano zabrinuili zbog Talijana, a kamoli dalekih Kineza. Tijekom jedne od Politics Live BBC seansi voditeljica je pokrenula razgovor na temu korona-virusa i katastrofe u Lombardiji, ali jedna od gošći priču je skratila komentarom da su to poslovično ‘nesposobni’ Talijani, a mi ovdje s našim Blitz duhom i hrabrom spremnošću (stiff upper lip) taj ćemo problem riješiti efikasno kad i ako uopće do nas dođe.

Demonstracije u Londonu protiv sporazuma Velike Britanije i SAD prema za koji je uvjet bila privatizacija nacionalnog zdravstvenog sustava

Dugo sam mislila da su priče o britanskoj ‘posebnosti’ pretjerane i da je to ogovaranje engleske uvjerenosti u vlastitu superiornost tek gunđanje malih i nesposobnih, ali redovito praćenje političkih gostovanja na BBC-u me uvjerilo da je taj fenomen čest i sveprisutan. U nekoj davnoj knjizi o engleskoj povijesti, čitala sam izvješće venecijanskog diplomata koji svojima u Mletke piše da nigdje nije sreo narod koji je toliko uvjeren u vlastitu superiornost i bogomdanost. Ne mora to biti uopće loše, dapače! Ali kada vam skoro u svakom TV gostovanju barem jedan konzervativni poslanik poruči da nam na NHS-u zavidi cijeli svijet, a istovremeno NHS poručuje da nakon deset godina rezanja troškova i odlaska 100,000 ljudi iz službe, zdravstvo samo što ne pukne, dođe vam da se uhvatite za glavu. NHS je fenomenalna i hvale vrijedna institucija koju su Britanci ustrojili nakon Drugog svjetskog rata, najvećim dijelom kao posljedicu rata i kao politički izraz zajedništva i brige za sve građane, ali u europskom kontekstu – ne radi se ni o čemu novom i spektakularnom. Sve europske države imaju javno zdravstvo i socijalno osiguranje, s time da su ih mnoge pokrenule davno prije Britanaca. Čovjek mora biti doista neupućen da misli da Danci, Nijemci ili Česi zavide Britancima na njihovim bolnicama. Neosiguirani Amerikanac – vjerojatno, ali Francuz? Švicarac? Talijan? Plus, to torijevsko inzistiranje na nacionalnoj svetosti NHS-a doista je cinično, jer je upravo konzervativna elita bila spremna trampiti dijelove zdravstvenog sektora za povoljni trgovinski ugovor sa Sjedinjenim Državama, a sve zbog samonametnutog i potpuno bespotrebnog ideološkog rata s Europskom unijom.

Johnsonu se dogodilo prokletstvo da mu se ostvario životni san. Ima priliku postati novi Churchill koji mu je povijesni i politički ideal. Ali neprijatelj više nije Europa koju možeš kritizirati da je ovakva ili onakva pa u duhovitom eseju iznijeti učene argumente PRO i CONTRA i pri tome iskalkulirati koja ti opcija najviše odgovara za osobni probitak. Ovaj nekadašnji student klasike često pričama iz antičke Grčke zabavlja publiku. Čini se kao da su mu ovom prilikom baš bogovi s Olimpa izrežirali tragediju u kojoj ga je dopao glavni lik! Htio si biti novi Churchill? Nu, protivnika! Naletio je na ravnodušnu Koronu – virus, bivanje ni živo ni mrtvo, neosjetljivu na lukavost, šarm i pamet. Ne možeš je ustrašiti, ni kupiti, ni ucijeniti, ne reagira na PR, narativ, framing i spin, ima potencijal pobiti milijune i ni najmanje ne mari jesi li superioran ili inferioran, pametan ili glup, avangarda ili reakcija.

Tjedan-dva prije službenog obraćanja javnosti, Johnson se pohvalio da je korona pod kontrolom i da je osobno posjetio zaražene pacijente u bolnici gdje se – sa svima rukovao! Valjda je odlučio oponašatio princezu Dianu koja je grlila HIV pacijente, ali jao!, Boris je izabrao krivi virus! Dan-dva kasnije gostovao je na TV programu Dobro jutro, Britanijo gdje je sebi svojstvenim šarmom objasnio voditeljima da ‘povremeno.., možda.., epidemiju treba pustiti da samo protrči kroz populaciju – recimo.., prihvatiti to kao kad te netko opali šakom u bradu!’

Tu sam ostala otvorenih usta – WTF, Boris??? Kao uostalom i dobar dio Twitter nacije, jer do tada je već i Talijanka odustala od skijanja i ispričala da je rođakova prijateljica, medicinska sestra u centru kovid katastrofe, plakala da u njenoj bolnici skidaju starce s ventilatora ne bi li mlađi preživjeli.

Poznati su mi šarmantni i duhoviti pojedinci. Kod nas na jugu duhovitost je česta osobina dominantnih mužjaka, s njom se uveliko paradira i kompenzira manjak nekih drugih društveno važnih atributa (status, bogatstvo, tjelesna moć…) Bogom darovan šarm velika je evolucijska i politička prednost, a Johnson je ljudima simpatičan. Uvijek je duhovit, pršti zanimljim anegdotama, umije razgovarati s Del Boyem kao i s princom Philipom, vojvodom od Edinburga! Njegov ga je šarm do sada izvlačio iz situacija u kojima bi mnogo inteligentniji od njega zapeli, ali čini se da je vrag ovaj put odnio šalu. Možda demagoške parole i duhovite doskočice vode pobjedi na referendumu, ali kada je posrijedi najsmrtonosnija pandemija u posljednjih stotinu godina, nedostatak ozbiljne supstance iza duhovito-isprazne forme, izaziva oprez i zabrinutost.

Medicinske sestre iz EU napuštaju Britaniju nakon Brexita. Izvor NHS

Dan nakon BBC doručka, Johnson je sa savjetnicima nastupio na prvoj službenoj konferenciji za novinare i konačno iznio vladin plan. Da skratim stvarno kompliciranu priču i brojne interpretacije – plan se sastojao od ‘odugovlačenja’ i izravnavanja krivulje zaraze, pokušaja da se bolest uspori i time rastereti NHS u kasno-zimskim mjesecima kada po odjelima leže brojni bolesnici od sezonske gripe. Zapravo, cijeli je vladin plan bio dio sasvim uobičajene protuepidemiološke strategije – s vragom u detalju. Faza ‘odugovlačenja’ (do sljedećeg proljeća, do pouzdanih testova, do pronalaska cjepiva…) i sami znamo, nosi goleme troškove. Pretpostavlja zabranu velikih okupljanja, nameće zatvaranje firmi i škola, ali Vladin se tim u svojoj varijanti odlučio protiv drastičnih mjera pa recimo nije zabranio okupljanja (nogometni timovi sami su odustali od igranja utakmica). Kategorički su odbili zatvaranje škola. Time bi ‘ključni radnici’ (medicinsko osoblje, policajci itd.) bili prisiljeni ostati kod kuće s djecom, a to je zbog ozbiljnog manjka bolničkog osoblja najakutniji problem s kojim se britansko zdravstvo suočava. (Samo od Brexita NHS je napustilo 10,000 europskih medicinskih sestara). Bake i djedovi ne bi mogli uskočiti pri čuvanju unučadi, jer je njihova dobna grupa najugroženija, a djeca su prenosioci virusa. Stariji bi se trebali samoizolirati dok opasnost ne prođe. Ono što nikome nije bilo jasno bilo je spominjanje ‘imuniteta krda’. Iz obraćanja javnosti shvatili smo da će biti teško, da mnogi neće preživjeti, ali ćemo na kraju svi steći imunitet time što ćemo biti zaraženi, a stare ćemo zaštiti jer neće biti u kontaktu ni s nama ni s djecom. Više-manje – Johnson nam je poručio, vodimo život kao do sada, business as usual.

To balansiranje potreba ekonomije i zdravstva nije dobro prošlo. Prvo je uslijedila eksplozija nezadovoljstva zbog vladine laissez mourir strategije. U toj je fazi Twitter ratovanja, linija podjele još sjekla stare Brexit i Remain rovove. Zagovornici Brexita stali su iza vlade i ‘vjerovali znanosti’, dok su Remaineri vikali da će nas Johnson sve pobiti, jer izravnavanje krivulje i ‘imunitet krda’ jednostavno ne funkcioniraju bez cjepiva i bez masovonog testiranja, a s neograničenom slobodom kretanja/inficiranja.

Tražili smo da Vlada uspostavi redovite dnevne press konferencije, jer je Johnson po običaju opet nestao kada se trebalo suočiti s kritičarima. Važni proglas ministra zdravstva Hancocka, koji je ovaj objavio iza ‘plaćenog zida’ konzervativnog Daily Telegrapha izazvao je istinski bunt. Daily Telegraph promptno je otvorio tekst pa su ga  mogli pročitati svi, a ne samo pretplatnici, no šteta je počinjena. Slučaj možda najbolje ilustrira manjkavosti vladine komunikacije. Curenje informacija odabranim novinarima neprihvatljiva je strategija u trenutku nacionalne opasnosti. Tražili smo svakodnevne press konferencije, transparentnost i pouzdane informacije dostupne svima, a ne samo odabranima. ‘Udarac u bradu’ i ‘imunitet krda’ otvarao je više pitanja nego što je vlada ponudila odgovora – koji su zapravo prioriteti vladinog programa protiv epidemije? Ekonomija ili javno zdravlje? Poziv na zaštitu starijih bio je hvale vrijedan, no kako ćemo ih zaštiti ako su svi oko njih zaraženi? Društvo ne funkcionira u laboratorijskim uvjetima. Neki su se prisjetili da je Johnsonov omiljeni lik iz Ralja antipatični gradonačelnik koji unatoč upozorenjima ne zatvara gradsku plažu, jer će vijest o proždrljivoj morskoj psini rastjerati turiste. Polako ali sigurno dozrijevala je spoznaja da naši vozači možda ne znaju kuda vodi naš zajednički put.

Omiljeni filmski lik Borisa Johnsona je gradonačelnik iz filma Ralje (1975) koji ne želi zatvoriti plažu zbog turizma. Insert prikazuje tu raspravu (Youtube)

U trenutku kada su ostale europske zemlje zatvorile škole, naša su djeca i dalje masovno putovala autobusima i podzemnom željeznicom u učionice gdje su stisnuti sjedili sljedećih osam sati. Roditelji su se usplahirili. Naša su djeca više-manje sigurna, navodno dobro podnose bolest, ali tko hoće riskirati bolničke ventilatore u kriminalno zapuštenom  zdravstvu? Javili su se direktori srednjih škola od tisuću i više učenika – rekli su da im je dužnost brinuti se i za učitelje, a ne samo za đake. Uostalom, 16-godišnjake nitko ne mora čuvati – zašto sve škole moraju biti otvorene? Sveučilišta, koja su nezavisna, počela su zatvarati vrata i prebacivati predavanja online. Počinje stampedo na trgovine, masovna kupovina viđena i drugdje, nacija ostaje bez toalet papira, kruže glasine o otimanju posljednjih kutija tjestenine iz ruku nemoćnih starica. Povjesničari iznose zataškane detalje da je za vrijeme opjevanog Blitza cvjetala crna trgovina i uopće, da su ljudi i onda kao i danas bili i plemeniti i hulje, i u to je herojsko doba cvjetalo na tisuću cvjetova.

A onda je iznenada, preko noći, Vlada promijenila ploču!

Johnson je opet izašao pred novinare i objavio da sve ide kako treba, baš kako smo planirali, ali je eto, došao trenutak za sljedeću fazu – zatvaranje škola, izolacija starijih, zatvaranje biznisa i rad od kuće. BBC-jeva politička urednica Laura Kuenssberg, koju Twitter Remaineri optužuju da je Johnsonov megafon, objavljuje da se ‘znanost promijenila’ i da uvodimo mjere koje dosad nisu bile nužne.

Sljedeće nedjelje Sunday Times objavljuje članak-bombu iz pera Tima Shipmana, jednog od najutjecajnijih britanskih novinara! Shipman je autor dvaju urnebesno zanimljivih best-sellera: All Out War i Fall Out, detaljnjih kronologija zbivanja prije i poslije Brexit referenduma. U njima demonstrira zavidan pristup najutjecajnijim ljudima u državi koji mu povjeravaju diskretne detalje tekuće povijesti. (Članak je također bio dostupan samo Sunday Times pretplatnicima, no dobre su ga duše promptno prebacile na Reddit pa je masovno čitan).

Shipman je opisao kako je i zašto došlo do iznenadne promjene strategije. Naime, stručnjaci za javno zdravstvo s Medicinskog fakulteta Imperial Collegea London, predvođeni profesorom epidemiologom Neilom Fergusonom, ukazali su na pogrešne podatke s kojima je vlada inicijalno računala! U ažuriranim epidemiološkim modelima otkrili su da početno ‘prihvatljiva’ brojka od 100,000 mrtvih ne odgovara stvarnom stanju stvari. Novi model pokazuje da smo suočeni s više od pola milijuna mrtvih – ako vlada nastavi provoditi dotadašnje mjere!

U ovom vide Neil Ferguson, od četvrte  minute kasnije, prikazuje revidirane projekcije žrtava korona virusa u Velikoj Britaniji (Youtube)

Shipman opisuje ‘damaskijanski trenutak’ kada Dominic Cummings, jedan od najutjecajnijih ljudi u državi, doživljava preobražaj i vjerojatno prvi u Johnsonovom kabinetu shvaća svu realnost novopredstavljenih podataka! Cummings, kojeg zlobnici zovu Demonic Cummings, Johnsonov je ‘viši’ savjetnik koji je široj javnosti poznat kao šef Vote Leave kampanje. U Johnsonov ga je osobni krug uveo Michael Gove, nekadašnji ministar školstva u Cameronovoj vladi i još jedan od super-zanimljivih likova iz westminsterskog panoptikuma. Cummings je prije pet-šest godina radio za Govea u Ministarstvu školstva, no puno ranije spasio je Goveovu političku kožu kada je ovaj zapeo u skandalu obsceno visokih troškova parlamentanih zastupnika iz 2009. godine. Cummingsa je iz ministarstva školstva navodno potjerao sam David Cameron i proglasio ga ‘psihopatom od karijere’. Nevjerojatno zanimljiv lik! Dominic Cummings zaslužuje vlastitu knjigu/operu/film, jednako je zanimljiv kao i Boris Johnson, svakako pametniji i obrazovaniji (razumije se u brojke i tehnologiju, a ima i šire interese), ali je karakterom prznica, arogantna svađalica i kontrarijanac, koji sjajno funkcionira kao politički strateg, ali u direktnom izbornom natjecanju nema šanse!

Dakle, Shipmanova priča kaže da je Cummings shvatio što znači pola milijuna mrtvih (iz nepouzdanih, ali slikovitih izvora čujem da je Johnsonu to ilustrirao primjerom Hyde parka – kako bi park izgledao ispunjen tolikim tijelima). Shipman dalje navodi da je prije ažuriranih epidemioloških modela, upravo Cummings najžešće zagovarao strategiju ‘imuniteta krda’ pa je u jednom privatnom mitingu predstavio vladinu strategiju sljedećim riječima – “Imunitet krda i zaštita ekonomije! Ako to znači da će nekoliko penzionera umrijeti, šteta.”

Međutim, ovdašnja politička nacija nije od jučer. U cijeloj priči nešto ne štima. Svakako da je Cummings čovjek kojeg svi volimo mrziti, ali otkud ovo iznenadno spominjanje mrtvih penzionera i primjedba da Johnsonu nikad nije bila draga cijela ujdurma s ‘imunitetom krda’? Na Twitteru ‘saznajem’ da je Shipman u potpunosti Murdochov čovjek i da tekst ne bi bio objavljen a da u njemu nema kvake. Spremaju li Cummingsa baciti pod kotače javnog mnijenja sad kad je izvjesno da je vlada pogriješila?

Shipman se već sljedećeg dana izjašnjava na Twitteru da ne, nema on ništa protiv Dominica, dapače, Dominic je najupućeniji u probleme epidemija, čak je svojevremeno o toj temi i pisao na svom blogu (vrlo zanimljive meditacije, no svakako nisu štivo za pred spavanje). Što je tko u Downing Streetu doista rekao pitat ćemo kad i za to dodje vrijeme Mačka Larryja, službenog lovca na miševe i sivu eminenciju premijerske rezidencije, čiji Twitter profil prati svatko tko iole drži do sebe.

Johnsonu je trebao još cijeli tjedan da natjera naciju da posluša naredbe. Kao torijevac i libertarijanac nepodnošljiva mu je ideja da podanicima Njezinog Veličanstva oduzima osobne slobode pa se više oslanja na nudging, blago gurkanje i nagovaranje naroda da prihvati sugestije za vlastitu dobrobit. Toliku iznijansiranost doista nisam očekivala od demagoga Johnsonovog kova. Twitter ga podsjeća da za vrijeme državno-egzistencijalnih kriza poput Blitza, vlada nije molila građane da noću ne pale svjetla. Niti su pitali vojne obveznike: biste li, molit ću lijepo, bili toliko ljubazni da se prijavite u najbliži mobilizacijski ured? Istovremeno, mase ljudi po cijeloj zemlji ne slijede nudge-nudge upute – tijekom vikenda okupljaju se u parkovima, zbog lijepog vremena u rekordnim brojevima posjećuju primorske gradiće, a veseli pivoljupci poziraju pred pubovima s pjenušavim kriglama i poručuju: ‘Nismo prestali piti ni za vrijeme Blitza pa nećemo ni sada!’

A da baš kao u slučaju američkog gerontocidnog ludila i u Johnsonovoj političkoj tankoćutnosti ima metode, svjedoče vlasnici malih biznisa koji su ogorčeni što torijevci ne objave zakonske mjere prinude, umjesto da samo ‘preporučuju’ karantenu. Jer karantena i prestanak poslovanja znači propast njihovih firmi, ali bez službene vladine uredbe, oni ne mogu tražiti odštetu od osiguravajućih društava. (Ovaj je problem u međuvremenu riješen).

Na kraju je force majuere morao proglasiti francuski predsjednik Macron. Navodno je s one strane Kanala u Westminster stigla poruka – uozbiljite se ili zatvaramo granice. Tek tada je Johnson izašao pred javnost i ozbiljno, glasom očinskog autoriteta naredio – Dosta!

U trenutku dok ovo pišem Ujedinjeno Kraljevstvo bilježi više od 17 000 registriranih Covid slučajeva; Ukupan broj umrlih je premašio 1000. Slijedimo Italiju s razmakom od dva tjedna. Nema sumnje da je Britanija propustila dragocjeno vrijeme i prednost da primijeni iskustva iz država koje je ova nesreća zadesila ranije. Koliko će se taj propust – i sve druge slabosti britanskog zdravstva – odraziti na konačan broj umrlih vidjet ćemo sljedećih tjedana i mjeseci. S druge strane, Britanci imaju moćnu znanost – možda će cjepivo protiv virusa izaći upravo iz njihovih laboratorija. Kao istinski velika nacija, ne čekaju rješenja od drugdje već aktivno rade na stvaranju lijeka. Jasno mi je da kreketavi zbor kompjutorskih tipkovnica, kojima i sama pripadam, ne doprinose mnogo ni zdravima ni bolesnima i stoga se nadam da će, za dobro svih nas, Johnson i ekipa odraditi posao dobro, unatoč početnim propustima!

U međuvremenu, uz Johnosna su oboljeli i njegovi najbliži suradnici – ministar zdravstva Hancock i vladin savjetnik, Whitty. Twitter treperi od nelagode – ako Johnson bude isključen, zamjenjuje ga antipatični ministar vanjskih poslova, Dominic Raab. Poručuju: ‘Borise, vrati se! Sve ti je oprošteno!’

U izolaciji je i prijestolonasljednik Charles. Kraljicu smo pospremili u Windsor – nacija pozorno prati svaku vijest o njezinu zdravlju. Vodi se velika bitka oko bolničkih ventilatora – još jedna afera prepuna kontroverzi i samoispitivanja je li se moglo postupiti drugačije, bolje, efikasnije, koliko je državu oštetila histerija oko Brexita baš kada smo trebali hladne glave organizirati kolektivnu sigurnost. Iznenada se otkrila vrijednost i značaj onih niskokvalificiranih radnika koje nova imigracijska politika namjerava eliminirati. Oni slažu robu po policama ispražnjelih supermarketa, oni prevoze dostave po opustjelom gradu, oni čiste ulice i odvoze smeće, oni riskiraju zarazu dok se po bolnicama bore za život zaraženih. Toliko toga se oko mene događa, a priča tek počinje. Prisjećam se one Lenjinove misli – “Nekada se desetljećima ne dogodi ništa, a onda se u tjedan dana dogode desetljeća.”