Boško Buha i Andrija Štampar razlozi (prema Samuelsonu) za raspravu o karakteristikama kapitalizma

Kakva je važnost erozije osamdesetih za razvoj kroni-kapitalizma? Koliki je utjecaj izbora puta transformacije iz socijalizma u kapitalizam? Je li Agrokor nacionalni fenomen ili se uklapa u neke šire pravilnosti? Zašto je Vlada promijenila politiku prema Agrokoru? Kako je strvinarski fond saznao za strvinu?

Nikada se nije sumnjalo da postoji više vrsta kapitalizma (ili feudalizma i drugih -izama što se toga tiče). Razlikuju se kroz vrijeme. Kapitalizam u Hrvatskoj tridesetih i devedesetih godina nije isti. Razlikuje se i prostorno, današnji kapitalizam u Danskoj i Hrvatskoj nije isti. No stvari idu dalje. Po mnogo čemu se slični kapitalizmi razlikuju i javljaju u varijantama jer su prilagođeni lokalnim uvjetima. Kapitalizam u Hrvatskoj i Mađarskoj je drugačiji.

Boško Buha i Andrija Štampar

Ako je tako, onda je važno znati kakav je kapitalizam u Hrvatskoj sada, 2017. godine. To znači da treba razumijeti političku ekonomiju Hrvatske. Barem su dva razloga zašto je to zanimljivo. Prvi je ‘Boško Buha’ razlog. Važno je to znati jer je to jako zanimljivo pitanje i izazovno je ‘pogledati unutra’ kako rade kotačići i opruge koji pokazuju vrijeme i kako se ono mijenja. Znatiželja je veliki poticaj. Samuelson u prvom poglavlju svog udžbenika to naziva ‘pozitivni’ motiv, da saznamo kako stvari jesu. Drugi razlog je ‘Andrija Štampar’. Važan je razlog za dobro razumijevanje funkcioniranja to što ono omogućava postizanje nekih drugih važnih ciljeva. U slučaju Andrije Štampara trebalo je sve istražiti i znati da se popravi stanje javnog zdravstva. Ako ne znamo kako funkcioniraju stvari, želja da ih promijenimo može samo slučajno uspjeti. Samuelson u prvom poglavlju svog udžbenika to naziva ‘normativni’ motiv, da saznamo kako bi mogli postići da stvari budu kakve ih želimo.

Za potrebe ‘talk showa’ ili ‘neu mode’ konferencija (jer to s konferencijama nema veze) ekonomisti malo zaguglaju, malo pročitaju lake radove i pričaju koliko treba minuta

Primjer za drugi motiv može objasniti o čemu se radi. Hrvatska zaostaje i gubi korak s ostatkom Evrope, udaljuje se od zemalja jezgre i zaostaje za onima koji joj se približavaju. To je porazno i zbog budućnosti naših unuka vrijedi pokušati popraviti stvari. Postoji samo jedan način kako se može ubrzati rast i nadoknaditi propušteno, a to je da se investira, više i bolje. Puta naokolo nema. Na vrlo općenitoj razini znamo, međutim, da su investicije tijesno povezane s političkom ekonomijom, a to znači s vrstom kapitalizma koji postoji u Hrvatskoj. Međutim, nitko u Hrvatskoj 2017. sistematski ne istražuje investicije. Ne zna se što ih određuje, što pokreće one koji investiraju i ne zna se mnogo o investicijama u tijeku. Doduše, za potrebe ‘talk showa’ ili ‘neu mode’ konferencija (jer to s konferencijama nema veze) ekonomisti malo zaguglaju, malo pročitaju lake radove i pričaju koliko treba minuta, a voditelji ih ne prekidaju jer već razmišljaju kako će proći slijedeća emisija o nečem posve drugom (čast i isprike iznimkama). Dakle, zapravo se ne zna mnogo o nužnom preduvjetu za mogući uspjeh. To znači da do ubrzanja rasta može doći samo slučajno, a bilo koja politika ubrzanja rasta može samo slučajno uspjeti.

S obzirom na tu tijesnu vezu investicija i posebnosti kapitalizma u Hrvatskoj jako bi bilo korisno znati kakav je to kapitalizam u Hrvatskoj. Odnedavno se spletom okolnosti pojavila dobra prilika da se počne tražiti odgovor na to pitanje. Razlog je državna intervencija u spašavanju Agrokora. Na stranu je li to bilo pametno, provodi li se pametno i hoće li biti uspješna. Za ovu svrhu je važno što je ta intervencija dala pouzdani i jedinstveni uvid u to kako izgleda politička ekonomija kapitalizma u Hrvatskoj. To, naravno, uopće nije bio cilj ni države niti osoba kojima je povjerila da u njeno ime naprave posao u pogledu Agrokora. No, popratni učinak bio je da su mnogi vrlo vrijedni podaci objavljeni, mnogi vrlo vrijedni podaci su iščeprkani i mnogi važni akteri su se očitovali i ponudili svoje tumačenje. Taj rudnik korisnih informacija valja iskoristiti jer se iz njega može, ako već ne sve, mnogo saznati o prirodi kapitalizma u Hrvatskoj.

Stilizirane činjenice

Ako se Agrokor pokuša iskoristiti za istraživanje političke ekonomije kapitalizma u Hrvatskoj, onda je korisno početi sa ‘stiliziranim činjenicama’. To jesu neosporne činjenice, široko prihvaćene činjenice koje se više ne preispituju. To je zajedničko polazište. Njih mora svako istraživanje političke ekonomije moći objasniti. Različiti istraživači ih mogu različito posložiti, ali bez njih se ne može.

Stilizirane činjenice u vezi Agrokora su:

• Poduzetnička budnost Ivice Todorića nastaje krajem osamdesetih i on Agrokor osniva prvom prilikom kada to može, odnosno 1989. kada je počela transformacija u Jugoslaviji i Hrvatskoj jer je dozvoljen rad privatnim poduzećima bez ograničenja; osim registracije, u to vrijeme Agrokor kupuje prvo poduzeće.
• Širenje Agrokora temelji se na stjecanju poznatih i uspješnih socijalističkih poduzeća putem hrvatskog izbora puta privatizacije, to je ad hoc privatizacija pod upravom države s ‘naplatnim kućicama’, prilagođeno nastanku ‘firme gazda’ što znači da širenje Agrokora nije moglo ići bez tijesne veze i odobrenja države, a rezultati pokazuju da se Todorić odlično snalazio u tom sistemu.
• Širenje Agrokora ide u tri vala: prvi je nakon 1993. kada je uspostavljen operativni način hrvatskog puta privatizacije (znalo se kome, koliko i kada) i koji se odnosi na maloprodaju i prehrambenu industriju, drugi je krajem devedesetih kada se širi u poljoprivredu, treći nakon 2003. kada se širi u regiju pa se ne odnosi samo na hrvatska poduzeća
• Agrokor nastaje kao ‘Firma gazda’ u kojoj većinski vlasnik samostalno određuje poslovanje poduzeća i cijelo daljnje širenje temelji se na zadržavanju ovog obrasca poslovnog ponašanja bez obzira na veličinu i veliku heterogenost sastavnica
• Širenje Agrkokora temelji se na privatizaciji i na kreditima/dugu, a ne dionicama, tako da osnovna struktura Agrokora kao ‘firme gazda’ ostaje netakunuta i u regionalnim okvirima
• Širenje izvan Hrvatske poklapa se s liberalizacijom maloprodaje u Hrvatskoj i nestankom nekih kvazi-renti u Hrvatskoj, ali i potrebe da se iskoriste uštede velikih serija koje uspješne sastavnice Agrokora u Hrvatskoj imaju
• Zbog brzine širenja krediti na koje pristaje uprava Agrokora postaju sve skuplji i tunelarenje (prelijevanja između poduzeća sastavnica) i ‘shadow banking‘ (sticanje novca mimo tržišta kapitala i dionica) postaju sve važniji načini financiranja te se kompliciraju međusobne financijske obaveze između sasatavnica Agrokora i Agrokora i dobavljača
• Zbog recesije koja u Hrvastskoj vodi duljoj stagnaciji promet i profiti se ne povećavaju i ne mogu servisirati podignute zajmove te na koncu dolazi do sloma i nemogućnosti financiranja obaveza i jasno je da su veliki i radiklani zahvati potrebni
• Financijski problemi Agrokora postaju vidljivi u siječnju 2017. nakon eksternog šoka smanjenja kreditnog rajtinga Moody’s rejting agencije nakon ćega dolazi do sloma Agrokora, no prije objave sloma počinju dogovori gazde Agrokora i države
• Todorić predlaže plan rješavanja financijskih problema koji radi sa savjetnicima najvećeg zajmodavca i koji uključuje u provedbi državu i održavanje nebitno promijenjene strukture Agrokora
• U travnju 2017. država odbija plan vlasnika i javno preuzima odgovornost za sudbinu Agrokora te predlaže novi smjer ozdravljenja koji minorizira ulogu najvećeg vjerovnika i temelji se na iskustvu i praksi lešinarskog fonda koji se sastaje s kasnijim državnim povjerenikom i kojemu su date implicitne garancije provedbe njegovog viđenja poslovne budućnosti Agrokora.

U ovako složenoj priči postoji nekoliko zanimljivih točaka (kojih ima sigurno više od ovdje nabrojanih) koje su nejasne zato što ili nedostaju činjenice ili dopuštaju različita tumačenja. To su:

• Važnost erozije osamdedestih za dvije stvari. Prva je nastanak poduzetničke budnosti i poslovne kulture kasnijih kapitalista. Druga je priprema povlaštenih krugova u gospodarstvu, ali – ne manje važno – i izvan njega, za neizbježno dolazeću transformaciju
• Putevi nastanka političke ekonomije u prvim danima transformacije, koji je obilježavaju kroz cijelo naredno razdoblje jer se ona ne mijenja, i uspješan način kako se Todoroć uklopio u te tokove
• Kako su se početni uspjesi Todorića prerasli u trajnu tijesnu vezu firme-gazda Agrokora s ostalim društvenim strukturama tokom razdoblja transformacije u Hrvatskoj
• Poslovna odluka s početka stoljeća u vezi širenja Agrokora od nacionalnog u međunarodno poduzeće
• Je li Agrokor nacionalni fenomen ili Hrvatska inačica nekih općih pravilnosti koje nalazimo u drugim zemljama i u drugim vremenima.
• Zašto je vlada kasnog ožujka 2017. korjenito promijenila svoju politiku prema Agrokoru, odbacila prijedlog rješavanja sloma i prepustila dominantni utjecaj i koja je u tome uloga Petrova koji je spriječio ‘business as usuall‘
• Kako je strvinarski fond saznao za strvinu ili u riječima Ive Dominis, kako je lešinarski fond čuo za lešinu, i kakvi su poslovni odnosi doveli do njegovog ulaska jer sigurno on nije pratio zbivanja u Hrvatskoj nego mu je dojavljeno da lokalni stvrinari nemaju kapital ni težinu za odraditi posao

Koktel kojeg će iz svega ovoga napraviti ekonomisti su različiti. Kada bi se time bavili, sigurno bi Hayek i Austrijanci vidjeti jedno i to možda North i Institucionalisti neće smatrati važnim jer bi u središte stavili nešto drugo. Acemoglu i kohorta njegovih ko-autora iz matice će, pak, ići trećim putem, a ono što bi ekonomski historičari rekli bilo bi izvanredno zanimljivo (članak o tim pristupima može se pročitati ovdje). Ta raznolikost je dobra i organizatori ove rasprave se nadaju da će se naše znanje one loše političke ekonomije i loše ravnoteže bolje razumijeti. Jedino tako ima šanse da se pokrene Moderni ekonomski rast i da naši unuci ne dolaze ovdje vidjeti ‘svijet kakav je nekoć bio’.