Kulturni proizvodi poput Dunkirka, piše Dejan Kršić u trećem, posljednjem nastavku eseja o Nolanovom filmu, predstavljaju oblik perceptivnog navikavanja i emocionalnog uvježbavanja publike na stanje kontinuiranog ni rata ni mira, trajnog izvanrednog stanja, u kojem se samo jedni “broje”, a drugi su “neubrojivi”, strukturno isključeni višak i kolateralne žrtve.
Naslovna slika prikazuje Daniela Defoea, koji je nakon što je anonimno objavio pamflet The Shortest Way with the Dissenters, optužen da je njime uvrijedio Anglikansku crkvu i osuđen na javno sramoćenje u kladama. Čini se primjerenom ilustracijom rasprave o pravu i etici koju su Ideje.hr organizirale zajedno sa Nezavisnim sindikatom znanosti, a u kojoj su uvodna izlaganja dali profesori Žarko Puhovski i Ivan Padjen. Obojica su uvodno govorili o odnosu prava i moralnih normi, a specifično o situaciji sudaca i odvjetnika s obzirom na moralne norme; potom su analizirali dosege profesionalne etike, to jest uloge etičkih povjerenstava, a na kraju postavili pitanje o specijalnoj etičkoj/moralnoj poziciji znanosti. Podsjećamo da je Puhovski svoje izlaganje najavio tezom: Svako je etičko povjerenstvo kompetentno za prosuđivanje bilo kojega suda, nijedan sud nije ovlašten za suđenje bilo kojem etičkom povjerenstvu. Padjen je u najavi istaknuo: Profesionalna etika – naročito strukovna, znanstvena i sveučilišna – metastazirala je u etizaciju gotovo svih djelatnosti. Ovdje su sinopsisi njihovih izlaganja te na kraju poveznica na snimku cijele rasprave.
U drugom dijelu eseja Dejan Kršić analizira paralelizam sudbina običnih vojnika u filmu Dunkirk i današnje sudbine radničke klase, vlasnik brodice simbolizira današnju srednju klasu, a pilot tehnokratsku elitu. I vrijeme im teče različitim brzinama. Odnosi među pojedincima i način komunikacije u filmu analogni su ideologiji i stvarnosti doba koje su od čovjeka preuzele korporacije i tehnologija
Ne smatram da je Nolan svoju konstrukciju svjesno izgradio kao neku alegoriju aktualnog društvenog stanja i suvremenog poretka, ali kroz umjetničke radove, posebno proizvode industrije filmske umjetnosti koji su rezultat kolektivnog autorstva nužno probija “političko nesvjesno”, dominantna logika vremena i društva, piše Dejan Kršić u prvom od tri nastavka eseja o Dunkirku
A tko kaže da populisti nisu zapravo elitisti? Da ne žele zamjenu jednih elita drugima koristeći „narod“ samo kao oruđe, pita Karlo Jurak u članku u kojem se osvrće na neke teze iz serije članaka o populizmu, posebno na pitanja lijevog populizma, odnosa populizma i konzervativizma te populizma i elita
Centralno bankarstvo u posljednjih desetak godina prolazi kroz veliku rekonstrukciju, potvrđuje Vedran Šošić u osvrtu na članak Željka Ivankovića o neovisnosti i demokratskoj legitimaciji centralnog bankarstva. Svoju reakciju ipak sužava na dva pitanja, mogućnost Hrvatske narodne banke da razvije "operacije na otvorenom tržištu" te njezinu ulogu u pitanjima nejednakosti
Ideje.hr pozivaju vas na raspravu Pravo i etika, u kojoj će uvodne riječi dati prof. dr. sc. Ivan Padjen i prof. dr. sc. Žarko Puhovski. Rasprava će se održati 23. svibnja od 17:00, na adresi Florijana Andrašeca 18a, na prvom katu.
U najavi rasprave o drugom stupu, na kojoj će uvodne riječi dati Davorko Vidović, koji je proveo mirovinsku reformu, i Gojko Bežovan, njen kritičar, podsjećamo na zaključak prethodne rasprave o tome kako se problem mirovinskog sustava mora promatrati primarno iz kuta tržišta rada, koje je, desetljećima potiskivano, odjednom postalo područje ključnih zbivanja u ekonomiji i društvu
Zamrzavanje uplata ili ukidanje kapitalizirane obvezne mirovinske štednje imalo bi vrlo nepovoljne gospodarske učinke, a dovelo bi i do razbijanja povjerenja u taj sustav štednje, koji se uspješno i postupno gradi više od desetljeća. Stvaranje povjerenja u bilo koji oblik javne politike je dugotrajan i naporan posao koji zahtijeva posvećenost i odlučnost svih sudionika, pogotovo korisnika, a razbijanje tog povjerenja je vrlo lako i brzo, s dugotrajnim nepovoljnim posljedicama, kaže Davorko Vidović, koji je kao ministar pokrenuo reformu
Javni mirovinski sustavi osiguravaju rizik starosti, smrti hranitelja i invalidnosti, što je sasvim suprotno idejama Svjetske banke o njihovom mogućem doprinosu gospodarskom rastu i smanjenju fiskalne presije