Svaka naša stanica tiho proizvodi tisuće molekula o kojima medicina i biologija do nedavno nisu ništa znale - to je otkriće koje bi moglo promijeniti način na koji razumijemo bolesti, pa i sam život. Novi rad konzorcija TransCODE, objavljen u Natureu, prvi put sustavno kartira taj „tamni proteom" i pokazuje da granica između kodirajućeg i nekodirajućeg genoma nije tamo gdje smo mislili.
U presudi Vrhovnog suda od 27. svibnja 2026. godine i u izdvojenim mišljenjima iznose se dva koncepta tzv. punog obeštećenja dužnika u francima, koja se provlače kroz sudbene procese i dokumente već od tužbe potrošača (u kojoj je iznesen jedan koncept) i presude suca Dobronića (koji se priklonio drugom shvaćanju). U tome se razlikuju zakonodavac i (dio?) sudbene vlasti i financijskih vještaka. Željko Ivanković povezuje ih s dva shvaćanja pravde
Jeffrey Epstein nije bio samo seksualni predator već i punopravni sudionik projekta koji danas preoblikuje zapadne demokracije: saveza tehno-oligarha, kriptoanarhista i radikalne desnice koji sebe vide izvan dosega zakona, demokratske kontrole i posljedica vlastitih odluka. Tekst Nataše Babić prati vezu od Epsteinovih emailova Thielu i Bannonu do Andreessenovih manifesta i genetskih butika Silicijske doline i izvodi njihov zajednički - hubris. Kad su zašli u dotad 'božje područje', reagirao je Papa Lav XIV
U Nepalu se i danas žene optužuju za vještičarenje i kažnjavaju kolektivnim nasiljem koje nerijetko završava smrću, uz pasivnost policije i blagoslov zajednice. Iza surove stvarnosti leži složena mreža tantričke mitologije, kastinskog sustava i straha od žena koji je nekadašnju iscjeliteljicu i šamanku pretvorio u boksi, vješticu koju treba uništiti.
Osvrti suvremenika na Krležin "Izlet" ne svode se na njegov umjetnički doseg, nego se izdvajaju i politička pitanja koja je pokrenuo: odnos komunizma i kapitalizma, te Hrvatske i Srbije. U Srbiji se knjiga koristi i kao povod da se zahtijeva uspostava diplomatskih odnosa Kraljevine SHS i Sovjetskog Saveza. Iako nijedan od kritičara nije komunist, nisu krili simpatije za ideje tad već zabranjene Komunističke partije, piše Božo Kovačević u drugom članku o knjizi koja je bila kudikamo više od putopisa - (svjetsko)povijesna ali i aktualna kulturnopolitička rasprava
Metoda nije samo alat, nego i svjetonazor koji određuje što uopće može postati činjenicom, a što ostaje 'samo priča'. To vrijedi ne samo za društvene znanosti, nego za sve znanstvene kulture, piše Marija Brajdić Vuković u prikazu istraživanja koje je provela s Pavelom Gregorićem i Ivanom Tranfićem. Možda je baš to razlog za ponovno promišljanje odgovornosti znanstvenika danas
Kada je Miroslav Krleža u proljeće 1925. posjetio Rusiju, donio je kući knjigu koja je uzburkala kulturnu javnost Kraljevine SHS — no neka pitanja o tom putovanju ostala su neodgovorena gotovo stoljeće. U prvom članku o toj temi Božo Kovačević donosi dosad nepoznate pojedinosti o jednom od najzanimljivijih putovanja hrvatske književnosti.
Prosječni kumulativni hrvatski gospodarski rast je od 1988. do 2020. godine bio 28 posto, izračunali su Mačkić, Novokmet i Rusmir. U raspodjeli dohotka gornjih tri posto uzelo je lavovski dio, deset se posto može smatrati dobitnicima, a najmanje 30 posto gubitnicima tog razdoblja. Četrdesetak posto zaostaje za prosjekom, a preostalih dvadesetak posto uspijevaju držati glavu iznad vode (prosjeka).
Povijest velikih kriza pokazuje da reprezentativni krivac gotovo nikad nije pravi počinitelj, nego je dovoljno blizak centru moći da bude vjerodostojan simbol zla, a dovoljno marginalan da ga se može žrtvovati bez rušenja sustava. Jeffrey Epstein nije iznimka: njegova uloga žrtvenog jarca može se objasniti Girardovom teorijom mimetičkog nasilja i time što za krizu iz 2008. nitko ozbiljan i nitko nije ozbiljno kažnjen (za razliku od većine prethodnih važnih kriza).
Rasprava o kršćanstvu, sekularizmu i "poganskom" otvorila je šire pitanje: može li se o kršćanstvu govoriti kritički, a da se nesvjesno ne reproducira njegova povlaštena simbolička pozicija? Ksenija Kordić u odgovoru Marijani Bijelić pokazuje kako se čak i lijevi, antiklerikalni govor o kršćanstvu lako pretvara u njegovu apologetiku — kada se "kršćansko" izjednači s ljubavlju i milosrđem, a sve ostalo s moći i dominacijom.