Europa više ne može zanemariti da ima neprijatelje - od Putinove Rusije i Trumpove Amerike do identitarnih i islamističkih ideologa koji dijele isti cilj, uništenje liberalnog poretka. Claus Leggewie u tom kontekstu postavlja neugodno pitanje - služi li opravdana postkolonijalna kritika Zapada i onima koji bi ga najradije srušili?
Židov po ocu, Afroamerikanac po majci, doktorirao u sjedištu Frankfurtske škole, koautor knjige Tehnološka republika i po vlastitim riječima - ljevičar. Ipak se izvršnog direktora Palantira Alexa Karpa nerijetko proglašava tehnofašistom. U četvrtom članku o tehno-oligarsima, Željko Ivanković razmatra što pojam "tehnofašizam" uopće može označavati te pridonosi li suvremena tehnologija fašističkim tendencijama u društvu.
Kasandra, Medeja i Penelopa u suvremenoj prozi progovaraju vlastitim glasom, ali ne svaka jednakim: misaonim i ukorijenjenim u antiku u Christe Wolf ili cinično duhovitim u Margaret Atwood. Uz njih tu je i Jeanette Winterson, koja mit o Atlasu spaja s autofikcijom. Gordana Crnković traži odgovor na pitanje što se dobiva, a što gubi kad se intervenira u literarni predložak.
Često se među znanstvenicima čuje - ali svi mi znamo tko je zaista dobar! Marija Brajdić Vuković razmatra koje promjene umjetna inteligencija izaziva u pristupu vrednovanju znanstvenika: što se nije izdvajalo iz tragova rada na temelju kojih su znanstvenici vrednovani, a i dosad se smatralo onim što je stvarno vrijedno.
Nobelova nagrada za kemiju 2026. dodijeljena je Henriju B. Kaganu i Kensu Soaiju „za otkriće nelinearnih učinaka i autokatalize u asimetričnoj organskoj sintezi“. Ta su otkrića, piše Tomislav Portada, pomogla da bolje razumijemo kako ciljano pripraviti jedan enantiomer željenog spoja, a također i kako je u živom svijetu prevladala samo jedna od dviju zrcalno simetričnih mogućnosti.
OpenAi objavio je početkom listopada 2026. godine dokaze više od 700 matematičkih teorema, od kojih su mnogi impresivni. Oslanjajući se na esej Daniela Litta Zvonimir Šikić raspravlja je li to početak ili kraj matematike, što će raditi matematičari, a na kraju na konkretnim primjerima postavlja pitanje verifikacije dokaza
Donedavno su se prijevare prepoznavale po lošoj gramatici, no danas umjetna inteligencija uvjerljivo odgovara na pitanja i savršeno oponaša postojeće institucije. Jeremy Shearmur opisuje kako su ga lažnim pozivima pokušali namamiti u podcast i na javni radio, kako je i u koliko koraka otkrio podvalu i postavlja pitanje što ako prijevare potkopaju ogromne koristi koje donose internet i umjetna inteligencija
Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 2026. nagrađuje put dug nekoliko desetljeća: od arheja i alge s očnom pjegom do prvog pacijenta kojem je optogenetika djelomično vratila vid. Optogenetika omogućuje precizno ispitivanje što se događa s nekim prilično kompleksnim ponašanjem ako znanstvenici promijene aktivnost točno određenih neurona. Tamara Čačev objašnjava što je optogenetika, kako djeluje i kako neuroznanstvenici tom metodom mogu ne samo promatrati neuronske krugove nego ih i uključivati svjetlom.
Kad je njemački ministar de Maizière javno progovorio o „etičkoj dilemi” otvaranja granica 2015., nesvjesno je artikulirao sukob koji filozof Arnold Gehlen desetljećima ranije prepoznao kao temeljni problem moderne politike: sudar nespojivih, jednako legitimnih etičkih obveza. Gehlen tvrdi da ne postoji jedinstven moral, nego pluralizam autonomnih etosa - uzajamnosti, blagostanja, obitelji i države - koji su u trajnom, tragičnom i nerazrješivom sukobu.
Tvrdnja da teža tijela padaju brže zvuči kao udžbenički primjer znanstvene zablude - dok se matematički ne pokaže da je, unutar prave domene važenja, Aristotel zapravo bio u pravu. Analiza Zvonimira Šikića sugerira da je diskontinuitet između antičke i moderne fizike uvelike mit, i da znanost napreduje kumulativno.
U prvom dijelu članka Željko Ivanković informira o knjizi The Rise and Fall of the Artificial State, povjesničarke Jill Lepore, a zatim vjerno prepričava fascinantan slučaj iz vremena Velike depresije kad je pokret Technocracy Inc. stekao veliku popularnost predlažući, kao i tehnokrati danas - suspenziju demokracije. Lepore zaključuje da ideje današnjih tehnokrata nisu okrenute budućnosti, nego su diskreditirane u prošlosti
Kad protein nema "džep" u koji bi lijek mogao sjesti, farmaceutska industrija desetljećima ga je otpisivala kao "undruggable" - nedodirljivog, piše Tamara Čačev. Dva nedavna FDA odobrenja, vepdegestrant za rak dojke i daraksonrasib za rak gušterače, pokazuju da se ta granica upravo pomiče, uz pomoć molekula koje ne inhibiraju proteine, nego ih jednostavno uklanjaju.
Generacija Z je, suprotno očekivanjima, najvjernija generacija kinu, a filmovi koji je u kina dovode sve češće nisu proizvod studija, nego bivših YouTubera koji su svoju publiku izgradili sami, epizodu po epizodu. Tekst Velimira Grgića pokazuje kako "Backrooms" i "Obsession", snimljeni za mrvicu holivudskog budžeta, ali s desetljetnim povjerenjem zajednice iza sebe, možda ocrtavaju sljedeće poglavlje filmske povijesti.
Peter Thiel, jedan od najvećih i najznačajnijih tehnoloških investitora, opsjednut je Antikristom, ali to u njegovu slučaju nije psihološko, pa čak ni pitanje vjere. U prvom članku o ideologiji tehno oligarha Željko Ivanković prvo prikazuje koga sve Thiel proglašava Antikristom a potom izvodi i kakve to sve ima veze s njegovim poslovanjem i vrlo utjecajnim političkim pogledima*
Teški problem svijesti obično se postavlja kao pitanje o mozgu. Karlo Mikić prikazuje razvoj teorija koje tvrde da odgovor možda leži puno niže na ljestvici života, kod jednostaničnih organizama koji nemaju ni neuron. Kroz eliminativizam, emergentizam i termodinamiku djelatništva, razmatramo zašto bi upravo bakterija mogla biti ključ za razumijevanje samog postojanja iskustva.
Predodžba o apsolutnom užasu efekata nuklearnog oružja nije dovoljno živa. Vladimir Lokner prepričava kako je uopće došlo do tragedije bombardiranja upravo Nagasakija, kako je na to utjecala njegova religijska prošlost, ne bi li upozorio koliko je zastrašujuće političko poigravanje prijetnjom nuklearnim arsenalom
Nakon 2028. godine kohezijska politika mogla bi prestati biti ono što je bila otkad postoji - sigurna mreža za manje razvijene regije. Sve glasniji prijedlozi povezivanja sredstava s reformskim rezultatima otvaraju pitanje hoće li takav model nagraditi učinkovitost ili samo produbiti razlike između regija koje su već naprijed i onih koje zaostaju. Iza naoko suhoparno birokratske teme, krije se poltička drama i bitka za novu razdiobu europskih sredstava.
Zemlja koja je desetljećima bila gospodarski div, ali politički patuljak, danas mora odlučiti želi li konačno postati i jedno i drugo ili prestati biti i jedno od toga. Münchauova knjiga "Kaput" pokazuje zašto je njemačko čudo bilo zarobljeno vlastitim uspjehom i zašto budućnost cijele Europske unije ovisi o tome hoće li Berlin uspjeti pretvoriti ekonomsku snagu u političko vodstvo bez straha od hegemonije.
Prije petnaest godina majka je u pet ujutro budila kćer da uči grčke nepravilne glagole; danas njih dvije zajedno gledaju Nolanovu filmsku verziju Odiseje i raspravljaju o Homeru. Iz te osobne, lakanovski začinjene perspektive, Ines Sabalić piše o promjeni simboličkog reda svijeta davno markiranog Odisejevim gubitkom identitea kroz lutanja Mediteranom, dok je ženama u snalaženju u tom muškom svijetu pomagala Atena Palada.
Gabrielle Wittkop, francusko-njemačka spisateljica gotovo nepoznata izvan uskih književnih krugova, u svojim je romanima izgradila kazalište okrutnosti u kojem raspadanje tijela i civilizacija postaju izvor perverzne ljepote. Esej Sebastiana Kukavice izlaže kako njezina proza, od punog trijumfa te estetike u "Presvijetlom ubojstvu" do njezina poraza pred stvarnošću u "Nekrofilu" i "Strastvenom puritancu", nadilazi puku transgresiju i sadeovski utjecaj te obuhvaća čitav luk dekadentske imaginacije – njezin uspon i slom.