Metoda nije samo alat, nego i svjetonazor koji određuje što uopće može postati činjenicom, a što ostaje 'samo priča'. To vrijedi ne samo za društvene znanosti, nego za sve znanstvene kulture, piše Marija Brajdić Vuković u prikazu istraživanja koje je provela s Pavelom Gregorićem i Ivanom Tranfićem. Možda je baš to razlog za ponovno promišljanje odgovornosti znanstvenika danas
Kada je Miroslav Krleža u proljeće 1925. posjetio Rusiju, donio je kući knjigu koja je uzburkala kulturnu javnost Kraljevine SHS — no neka pitanja o tom putovanju ostala su neodgovorena gotovo stoljeće. U prvom članku o toj temi Božo Kovačević donosi dosad nepoznate pojedinosti o jednom od najzanimljivijih putovanja hrvatske književnosti.
Prosječni kumulativni hrvatski gospodarski rast je od 1988. do 2020. godine bio 28 posto, izračunali su Mačkić, Novokmet i Rusmir. U raspodjeli dohotka gornjih tri posto uzelo je lavovski dio, deset se posto može smatrati dobitnicima, a najmanje 30 posto gubitnicima tog razdoblja. Četrdesetak posto zaostaje za prosjekom, a preostalih dvadesetak posto uspijevaju držati glavu iznad vode (prosjeka).
Povijest velikih kriza pokazuje da reprezentativni krivac gotovo nikad nije pravi počinitelj, nego je dovoljno blizak centru moći da bude vjerodostojan simbol zla, a dovoljno marginalan da ga se može žrtvovati bez rušenja sustava. Jeffrey Epstein nije iznimka: njegova uloga žrtvenog jarca može se objasniti Girardovom teorijom mimetičkog nasilja i time što za krizu iz 2008. nitko ozbiljan i nitko nije ozbiljno kažnjen (za razliku od većine prethodnih važnih kriza).
Rasprava o kršćanstvu, sekularizmu i "poganskom" otvorila je šire pitanje: može li se o kršćanstvu govoriti kritički, a da se nesvjesno ne reproducira njegova povlaštena simbolička pozicija? Ksenija Kordić u odgovoru Marijani Bijelić pokazuje kako se čak i lijevi, antiklerikalni govor o kršćanstvu lako pretvara u njegovu apologetiku — kada se "kršćansko" izjednači s ljubavlju i milosrđem, a sve ostalo s moći i dominacijom.
Američki konzervativizam kakvog je predstavljao Ronald Reagan i njegovi politički sljedbenici snažno se razlikuje od onoga što konzervativizmom proglašava Trumpova administracija, no istaknuti reaganovski konzervativci ne dižu glas protiv zaokreta njihove stranke pod Trumpom. Jeremy Shearmur analizira zašto bi tome moglo biti tako, te što bi Reaganovi Republikanci mogli i trebali učiniti ako žele djelovati u skladu s vlastitim idealima dugoročnog boljitka SAD-a.
Izuzetno posjećenu raspravu u Knjižnicama grada Zagreba o pitanju što je svijest detaljno prikazuje Karlo Mikić. Kako je problem svijesti uopće nastao, je li svijest puka izmišljotina, gramatička iluzija i hoće li je neuroznanost u budućnosti objasniti
U prvom članku o slučaju Epstein Nataša Babić se oslanja na nekolicinu teorijskih analiza pomoću kojih pokazuje kako se radi o paradigmatskom primjeru erozije liberalnih institucija i društva na razinu zajednica utemeljenih na moći ekskluzivnih krugova, u kojima upravo šutnja onima koji su unutra omogućuje privilegije, a oni koji su izvan osuđeni su na nezamislivo trpljenje i štetu
Kordić promašuje pitanje je li etika koja istinu, milosrđe i pobunu stavlja u svoje središte pala s neba, iz nekog „metafizičkog rezervoara istine“ ili su u europskom kulturnom prostoru te vrijednosti oblikovane upravo kroz judeokršćansku tradiciju i njezine kasnije sekularizirane verzije, piše Marijana Bijelić u odgovoru na članak Ksenije Kordić o progonu pagana u televizijskoj emisji Peti dan
Povodom teksta Nikole Bakete o akademskoj šutnji u Hrvatskoj, akademik Vlatko Silobrčić poslao je uredništvu Ideja.hr svoje reagiranje i doprinos potencijalnoj javnoj raspravi o toj temi.