Dezinformacije, teorije zavjera i donošenje odluke o cijepljenju. Hrvatska studija, prvi uvidi

Analizom više od 4500 komentara ispod postova o cjepivima na internetskim stranicama i Facebooku u Hrvatskoj, ustanovljeno je da se više od trećine njih može klasificirati u teorije zavjere, piše Kristina Feldvari. Slijede iskazi nepovjerenja u cjepiva zbog nuspojava, iskazi nepovjerenja u znanost, vlasti itd. Koliko novi oblici komunikacija utječu na donošenje odluka o cijepljenju?

• Naslovna fotografija: Bill Gates, vlasnik Microsofta, često je optuživan da stoji iza cijele pandemije, uvođenja 5G mreže i drugih globalnih promjena, a sve s nekom skrivenom namjerom (Foto: Mashable India)

• dr.sc. Kristina Feldvari docentica je na Odsjeku za informacijske znanosti Sveučilišta u Osijeku

S prvim informacijama o cjepivima protiv COVID-19 virusa u studenom prošle godine, svijet je dobio nadu da se nazire kraj pandemiji koja je uzrokovala globalnu zdravstvenu i ekonomsku krizu. Cijepljenje je dokazano jedna od najuspješnijih javnozdravstvenih mjera, a cjepivo najučinkovitija globalna strategija za okončanje pandemije. Unatoč velikom napretku u cijepljenju tijekom prošlog stoljeća, oklijevanje i nepovjerenje u cijepljenje Svjetska je zdravstvena organizacija prepoznala kao glavnu prijetnju globalnom zdravlju. Pad povjerenja u cijepljenje pridonio je globalnom padu prihvaćanja cijepljenja i uklonio brane zaraznim bolestima i epidemijama.

Epidemija ospica u nama susjednim državama 2018. godine aktualizirala je problem pada procijepljenosti protiv te bolesti. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo postotak djece cijepljene protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MPR) smanjio se od 2011. do 2016. godine za šest posto. Nedavna 2019. godina obilježila je povratak ospica na svjetskoj razini nakon gotovo dva desetljeća uspjeha u globalnim programima cijepljenja. Zbog naglog pada cijepljenja ospice se sada šire u zemljama koje su prije bilježile uspjehe u javnom zdravstvu, uključujući Filipine, DR Kongo, Madagaskar, Samou, mnoge države u Europi te SAD i Venezuelu. Osim čimbenika poput ratnih sukoba i političke nestabilnosti, nesigurnosti hrane te urbanizacije tu je i sve rašireniji pokret protiv cijepljenja koji iskorištava medije za svoje jačanje. Oklijevanje i nepovjerenje u cjepiva djelomično je odgovorno za više od 100 000 slučajeva ospica u Europi 2019. i ponovnu pojavu ospica u SAD-u gotovo dvadeset godina nakon što su istrijebljene.

Informiranje je jedan od glavnih čimbenika u formiranju mišljenja, pa i onoga o cjepivima i cijepljenju protiv COVID-19 virusa. Internet je danas najveći i najbrži izvor informacija. Pristup internetu imalo je 2017. oko 79% europskog stanovništva i 48% svjetskog stanovništva, a društvene mreže već su dugo prepoznate kao glavni distributeri dezinformacija u zdravstvu. Prema istraživanju Ipsosa internet je u Hrvatskoj 2019. vodeći izvor informacija za 78% ispitanika. Prema istom istraživanju, teme povezane sa zdravljem su prema interesu na trećem mjestu, nakon vijesti iz svijeta i lokalnih vijesti.

Za razliku od tradicionalnih medija sadržaj na internetu ne prolazi mehanizme (uredničke) provjere točnosti informacija (Ilustracija: 3CR Community Radio)

Prema istraživanjima o informiranju o COVID-19, među izvorima se ističu masovni mediji (TV i radio), tiskani mediji (novine i časopisi), društveni mediji (Facebook, Twitter, i sl.), tražilice poput Googlea, znanstvene i službene web stranice te obitelj i prijatelji. Dostupne statistike iz Googleovih trendova potvrđuju da su ljudi širom svijeta aktivno na webu tražili informacije povezane s COVID-19.

U slučaju katastrofe ili globalne pandemije, izvori informacija pomažu ljudima shvatiti situaciju, naučiti mjere opreza i smanjiti tjeskobu izazvanu neizvjesnošću. Za donošenje najboljih odluka o postupanju, informacije na kojima ih temeljimo trebaju u što većoj mjeri odgovarati stvarnosti. Međutim, izvori informacija, posebice masovni mediji, tiskani mediji i izvori s interneta, mogu stvoriti probleme. Sadržaj iz tih izvora može pojačati percepciju rizika i strah, posebno kada ljudi ne mogu ili ne znaju razlikovati istinite i netočne/lažne vijesti. Moguće posljedice netočnih i varljivih informacija su sumnja, strah, zabrinutost, ljutnja te odluke koje proizlaze iz tih posljedica.

Internet, društvene mreže i mediji omogućili su da svaki pojedinac može postati kreator sadržaja i diseminator informacija. Za razliku od tradicionalnih medija, puno više sadržaja i informacija na internetu i društvenim mrežama je, unatoč pokušajima uspostavljanja mehanizama provjere, diseminirano bez uredničkog nadzora.

Izostanak mehanizama provjere i mogućnost samostalnog odabira pojedinca koje će sadržaje i informacije konzumirati, mogu dovesti do njegove ideološke izolacije, izloženosti dezinformacijama, neistinama i teorijama zavjera te selektivnoj izloženosti negativnim emocijama u vezi s cijepljenjem. Za planiranje djelovanja u području smanjenja utjecaja ideološke izolacije ključno je razumjeti informacijsko ponašanje i percepciju javnosti u vezi s cjepivom protiv COVID-19 virusa.

Informacijsko ponašanje uvijek potiče, motivira i pokreće informacijska potreba. Na prvoj, kognitivnoj razini pojedinci postavljaju pitanja i traže informacije jer uviđaju da je njihovo znanje o nekom konkretnom problemu ili situaciji, nedovoljno. Na drugoj, socijalnoj razini informacijska potreba utvrđena je unutar određene skupine pojedinaca na temelju nekog konsenzusa i zajedničkog iskustva i doživljava se kao objektivnija. U korijenu motivacije traženja informacija može se prepoznati puni opseg ljudskih osobnih potreba (fiziološke, emocionalne ili afektivne, kognitivne potrebe) te da informacijske potrebe izrastaju i iz društvenih uloga i društvenog okruženja pojedinca

Ljudi uživaju dijeliti informacije, posebice ako su te potpuno „nove vijesti“ ili pobuđuju njihov interes. Što god volimo ili podijelimo vidljivo je našoj mreži prijatelja, obitelji i poznanika i gradi njihovu sliku o nama. Na taj se način dezinformacije te teorije zavjera, koje iz njih često proizlaze, s vremenom šire u različitim društvenim skupinama. Teme s velikim utjecajem poput zdravlja, politike, tehnoloških trendova i slične glavna su područje dezinformacija i teorija zavjere. U trenutnom tehnološko-informacijskom društvu kombinacija društvenih struktura i pravila skrivenih u tehničkim algoritmima često određuju informacijsko ponašanje. Zlonamjerni računi na društvenim mrežama, društveni botovi i trolovi mogu pridonijeti eksploziji lažnih informacija. Ljudi koji uglavnom prate web stranice s vijestima te kontakte s društvenih mreža koji se “slažu” s njihovim stavovima zapravo sudjeluju u kreiranju eho komora i filter mjehurića koji mogu dovesti do ideološke izolacije.

Filter mjehurići su rezultati algoritama koji stvaraju jedinstveni „svemir“ informacija prilagođen za svakoga od nas i mijenjaju način na koji se susrećemo s idejama i informacijama. Na taj način korisnici upadaju u rutinu informacija gdje ostaju zarobljeni u bespućima društvenih mreža pregledavajući jedan te isti sadržaj. Dakle, da bi odgonetnuo tko ste vi i kakve stranice bi vam se sviđale, Google prati otkuda se logirate, koji pretraživač koristite te koja je vaša povijest pretraživanja. Čak i ako ste odjavljeni, on prilagođava svoje rezultate i pokazuje vam stranice koje algoritam pretpostavlja da vam se sviđaju. Eho komore su rezultat odabira skupa prijatelja i informacija koje potvrđuju nečiji sustav uvjerenja, formirajući tako polarizirane skupine. Istraživanja su pokazala da ljudi na kraju počnu vjerovati u dezinformacije i lažne vijesti kao u istinu, pogotovo kad se ponavljaju dovoljno puta. To se osobito događa u slučajevima kada se s dezinformacije slažu i poklapaju s takozvanom korisničkom potvrdom pristranosti (confirmation bias).

Difuzija dezinformacija potpomognuta je namjerama onih koji ih šire da utječu na promjenu povijesnih narativa (Ilustracija The Moscow Times)

Prema Modelu socijalne difuzije informacija sve informacije, uključujući dezinformacije i lažne vijesti, nastaju i konzumiraju se u mješavini povijesnog, socijalnog, psihološkog i osobnog konteksta, a svaki od njih još i povezan s određenom aktivnošću ili događajima, poput primjerice nacionalnih političkih izbora u zemlji, pandemije COVID-19 i slično. Difuzija (dez)informacija potpomognuta je namjerama onih koji ih kreiraju i šire, što može uključivati primjerice ​​namjeru promjene povijesnih narativa ili želju za utjecajem na određeni ishod. Kreiranje informacija je potpomognuto korištenjem algoritama, botova i društvenih mreža s ciljem obmanjivanja korisnika, što onda dovodi do dezinformacija i lažnih vijesti. Korisnikova potvrda pristranosti i predrasude ograničavaju njegovu sposobnost za procjenu i prosudbu pouzdanosti i vjerodostojnosti takve informacije i izvora (uzimajući u obzir da je medijski pismen i osposobljen za kritičko razmišljanje osposobljen mali broj korisnika informacija).

Korisnik može informacije prosuditi ili kao istinite, točne informacije ili kao netočne informacije, odnosno dezinformacije/lažne vijesti. Može ih odlučiti ignorirati, upotrijebiti ili proslijediti i širiti ih dalje, ovisno o njegovim namjerama i potvrdama pristranosti. Što je  više unutar eho komore to se više smanjuje njegova sposobnost kritičke procjene informacija. Korisnici često vjeruju da je utjecaj dezinformacija veći na druge ljude nego na njih same. Filter mjehurić može se „probiti“ kroz naporima i zagovaranjem pojedinaca, grupa, udruga i organizacija koje rade na medijskoj pismenosti, nastavnika u školama, na fakultetima i sveučilištima, i drugih koji obučavaju kritičkom razmišljanju.

Izloženost dezinformacijama, neistinama i teorijama zavjera jedan su od ključnih čimbenika nepovjerenja u cjepiva. Učinak dezinformiranja raste sve bržim širenjem neutemeljenih i netočnih informacija putem masovnih medija. U razvijenim zemljama internet i društvene mreže imaju središnju ulogu u jačanju pokreta protiv cijepljenja te njihovom oblikovanju pri donošenju odluka o cijepljenju.

Na web stranicama i grupama na društvenim mrežama na kojima se kritiziraju cjepiva pojavljuju tvrdnje kako je konvencionalna medicina pogrešna, upućuju se emocionalni apeli te navode teorije zavjera, tvrdnje o povredama građanske slobode, totalitarizmu i nemoralu i istodobno potiče alternativna medicina. Izmišljene i lažne informacije o cjepivima mogu dobiti na snazi ​​kada ih šire ljudi koji imaju jak utjecaj na formiranje mišljenja javnosti (influenceri).

U Kamerunu se 1990. proširila glasina da se cjepivo protiv tetanusa koristi za sterilizaciju djevojčica i žena. Pet godina kasnije, stopa cijepljenja protiv tetanusa pala je na samo 13% . U Nigeriji pak, 2003., glasine da je oralno cjepivo protiv dječje paralize (OPV) američka zavjera za sterilizaciju muslimanskih djevojčica i širenje HIV-a rezultirale su suspenzijom upotrebe OPV-a u pet sjevernih nigerijskih država. Slučajevi polio virusa u zemlji povećali su se pet puta između 2002. i 2006., što je uzrokovalo epidemiju u cijeloj zemlji. Štoviše, nigerijski sojevi polio virusa prenijeli su se širom Afrike i te su se ponovno proširili u zemlje u kojima je virus bio istrijebljen.

U razvijenim zemljama, poput Japana, neizvjesnost i nepovjerenje prema cjepivima u 2013. pokrenule su dvosmislene poruke zdravstvenih vlasti o suspendiranju preporuka za rutinsko cijepljenje protiv humanog papiloma virusa (HPV) nakon navoda o štetnim učincima. Istovremeno su vlasti dopuštale dobrovoljno cijepljenje. Godinu dana kasnije, vlasti su zaključile da nuspojave nisu uzročno povezane s cjepivom, ali je suspenzija rutinskih preporuka ostala čime je pogoršana zbunjenost i nesigurnost javnosti. Na društvenim mrežama i u medijima širile su se dezinformacije i teorije zavjera koje su dosegnule i širu svjetsku publiku. Smrtnost od raka vrata maternice u Japanu povećala se za 9,6% u posljednjih 10 godina, a stopa cijepljenja protiv HPV-a je pala sa 70% u 2013. na <1% u 2014. Slično se dogodilo u vrijeme pandemije svinjske gripe. Povjerenje javnosti u zdravstvenu vlast je naglo palo te je zabilježeno slabo cijepljenje protiv gripe.

Osim izloženosti dezinformacijama i teorijama zavjere nekoliko studija je kao čimbenika slabog povjerenja u cjepiva  potvrdilo da i izloženost negativnim osjećajima oko cijepljenja na društvenim mrežama povećava kolebljivost i odbijanje cjepiva. Društvene mreže mogu biti dragocjeni izvori spoznaja pri analizi dinamike pandemije jer daju sliku o sadržaju mišljenja, uvjerenja i znanja, uključujući i temu zdravlja i ponašanje na razini populacije. Nadgledanje sadržaja na društvenim mrežama jedna je od najboljih metoda za praćenje dezinformacija i teorija zavjere u stvarnom vremenu, a može nam pomoći u mjerenju parametara javnog mišljenja prema cijepljenju i cjepivima, u analizi pridržavanja preventivnih pristupa, razvoju učinkovitih javno-zdravstvenih kampanja te otkrivanju i borbi protiv dezinformacija i teorija zavjera.

• Hrvatska studija

S obzirom na utjecaj Facebooka, provedena je analiza sadržaja objava kako bismo stekli potpunije razumijevanje informacijskog ponašanja i percepcije ljudi o cijepljenju protiv COVID-19 u Hrvatskoj. Studija daje pregled odrednica ponašanja i doživljavanja pojedinca u vrijeme neizvjesnosti te se analizira njegovo informacijsko ponašanje na društvenim mrežama. Analizom sadržaja izdvojene su kategorije (tematska područja) informacija i laičkih teorija, povezanih s cijepljenjem, a koje nisu u skladu s podatcima ili službenim stavom i zaključcima šire znanstvene i stručne zajednice (dezinformacije, neistine i teorije zavjera) te su identificirane emocije koje su u takvim komentarima izražene.

Analizirani su komentari Facebook grupe Koronavirus Hrvatska, odnosno komentari ispod postova te komentari ispod samih članaka s podijeljenih poveznica (portali). Ukupno je analizirano 113 postova kategoriziranih pod temom Cijepljenje i cjepiva počevši od 9. studenoga 2020. do 30. siječnja 2021., odnosno od datuma prve objave informacije o cjepivu u medijima. Od ukupno 4576 komentara, 2572 komentara na postovima u grupi i 2004 na portalima.

Komentari su kategorizirani s obzirom na njihovu valenciju i temu. Tako su na dimenziji valencije označeni kao: pozitivni, negativni ili neutralni/irelevantni. Daljnja je analiza sadržaja provedena samo na negativnim komentarimakoji su analizom klasificirani u 13 kategorija. Od svih tema, najviše komentara je sadržajno klasificirano kao teorije zavjera (35,8%), slijede ih komentari u kojima se izražava nepovjerenje i zabrinutost u vezi sastava, učinkovitosti, sigurnosti i nuspojava cjepiva (19,93%) te komentari s izrazima nepovjerenja prema znanstvenicima (15,80%) i vlastima (11,87%). Ostale kategorije su Nepovjerenje u medije, Nepovjerenje u vezi potrebnog vremena, testiranja i načina nastanka cjepiva, Ljudska prava, etička i vjerska pitanja, Kategoričko odbijanje cjepiva i nagovaranje drugih da se ne cijepe, Nepotrebnost cijepljenja, Negativni komentari usmjereni prema osobama koje će se cijepiti, Nepovjerenje u farmaceutske korporacije, Iskazi nepovjerenja u sustav zbog negativnih događaja u prošlost te Oklijevanje u vezi cijepljenja.

Rezultatima istraživanja su identificirane teme i područja na kojima je potrebna formulacija plana komunikacije zdravstvenih djelatnika kao primatelja i diseminatora informacija, posebice kada su krajnji primatelji informacija osobe koje se oklijevaju cijepiti. Primjer su informativni paketi „Pitanja i odgovori“ koji su nastali kao rezultat ovog istraživanja, a objavljeni su na web stranici kampanje Imaš znanje, budi primjer! pokrenute od devet komora u zdravstvu u Republici Hrvatskoj.

Razumijevanjem ponašanja na društvenim mrežama, kao i razumijevanjem sadržaja i načina širenja dezinformacije, neistina i teorija zavjera o cjepivima može se povećavati prihvaćanje cijepljenja što je i bila  svrha ovog istraživanja. Cjeloviti će rezultati nakon recenzentskog postupka, ako bude pozitivan, biti objavljeni u časopisu Medijska istraživanja.

COVID-19 infodemija te „potop“ dezinformacija na društvenim mrežama znatno su ugrozili napore prevencije (pridržavanje epidemioloških mjera, cijepljenje). Organizacije javnog zdravstva bi trebale prepoznati ovu neposrednu prijetnju javnom zdravlju.