Državi koju su SAD stvorile u Afganistanu stanovništvo je odavno sve manje vjerovalo. Velika praonica novca

Na prve izbore izišlo je šezdesetak posto stanovnika, na posljednje dvadesetak. Sjedinjenim je Državama bilo važno u Afganistanu uništiti Al-Kaidu i u tome su uspjeli. Stizala je rijeka novca koja međutim nije usmjeravana u izgradnju države, nego su ga trošili vojska, razne agencije i, naravno, korumpirana vlast. Goran Mihelčić donosi mnoštvo detalja iz službenih dokumenata o stvarnoj situaciju od svrgavanja vlasti Talibana početkom 21 stoljeća do nove uspostave njihove vlasti

• Naslovna fotografija: Još do nedavno danas odbjegli afganistanski predsjednik Ashraf Ghani bio je gost svjetskih foruma, ugledni je akademik koji je objavio knjigu o obnovi posrnulih država, a bio je i kandidat za generalnog sekretara UN-a

U nedjelju, 15. kolovoza 2021., afganistanski predsjednik Ashraf Ghani pobjegao je pred talibanskim snagama u izbjeglištvo u Tadžikistan. Ghani je prije nego što je postao predsjednik bio ugledni međunarodni antropolog i ekonomist. Razmatran je kao kandidat za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 2006. godine. U akademskoj karijeri specijalizirao se za pitanje kako popraviti propale države, i o tome je 2008. zajedno sa Clare Lockhart napisao knjigu: Fixing Failed States: A Framefwork for Rebuilding a Fractured World. Vjerojatno ništa bolje ne ilustrira tragičnu propast afganistanske demokracije i dva desetljeća pokušaja izgradnje nacije. NATO snage okupirale su zemlju sa jasnim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima, u novim afganistanskim vladama bili su međunarodno obrazovani priznati stručnjaci, a vojsku su vodili vješti i iskusni generali. Zašto je propao Afganistan?

• Kome je služila afganistanska država

Na kraju filma iz 2007., Charlie Wilson’s War, protagonist kojeg igra Tom Hanks razočarano prigovara da povlačenjem sovjetskih vojnika tek dolazi pravi zadatak za SAD i sada treba graditi ceste, škole i drugu infrastrukturu. Pišući o povlačenju posljednjih američkih snaga iz Afganistana 12. kolovoza ove godine, novinar Anand Gopal komentirao je na Twitteru da afganistanska vlada možda neće potrajati ni 3 mjeseca, za razliku od one koju su nakon povlačenja ostavili Sovjeti a trajala je tri godine. Bio je više nego u pravu. Gopal je krivnju pripisao tome što su „SAD dizajnirale afganistansku državu da služi američkim protuterorističkim ciljevima, ne ciljevima Afganistanaca.“

Svi američki ciljevi u Afganistanu bili su vezani uz američku sigurnost, dok se o obnovi države ili ulaganju u institucije govorilo tek u uvijek vječnim budućim preporukama. U Afganistanu su utrošene tisuće milijardi, no u sam Afganistan zapravo vrlo malo. Medijima kruže priče o čak 2,26 tisuća milijardi američkih dolara. Gotovo sve otišlo je samo na troškove američke prisutnosti. Prema službenim podacima američkog budžetnog ureda, za obnovu Afganistana utrošeno je 144 milijardi dolara, a od toga je u 19 godina otpalo 88,3 milijardi dolara na obuku i opremu afganistanske vojske. Projekt izgradnje nove demokratske države bio je marginaliziran od početka i bio je više nada zanesenjaka. Budući da su se počeli održavati slobodni izbori, a u vladi su se našli stručnjaci, pretpostavljalo se da će jačanjem središnje državne moći nastati uvjeti za stvaranje demokratskog kapitala.

Od tisuća milijardi dolara utrošenih u Afganistanu ogromna većina išla je na sigurnost (vojsku), na poslove raznih agencija, a potom na izgradnju države i humanitarnu pomoć, koja se na slici jedva opaža

Američka misija u Afganistanu nikad nije bila uništenje talibana u potpunosti, već uništenje Al Kaide u Afganistanu. U tom smislu, SAD su pobijedile. Međutim, domaći afganistanski političari nadali su se trajnoj američkoj prisutnosti (po uzoru na Njemačku ili Koreju) vjerujući da će SAD nastaviti boriti se protiv talibana. U vrijeme kada je Ghani izabran prvi puta za predsjednika Afganistana (2014),  SAD su već smanjile broj vojnika na manje od 30 000. Vrijeme za izgradnju liberalne demokracije je isteklo.

• Vlada za samu sebe

Tri godine nakon američke invazije Afganistana, 2004. održani su prvi slobodni predsjednički izbori, a svijetom su se proširile fotografije sretnih Afganistanaca koji su izašli glasati. Prema službenim podacima Ujedinjenih naroda, čak 60% birača izašlo je glasati. Petnaest godina kasnije, na predsjedničke izbore izašlo je manje od 20% glasača.

Afganistan koji je zaživio u međutalibanskom razdoblju brzo je izgubio povjerenje stanovništva zbog široke korupcije. Ghani je na spomenutim izborima reizabran usred optužbi za nepravilnosti. Njegov suparnik, Abdullah Abdullah odbacio je njegovu tijesnu pobjedu i počeo formirati zasebnu vladu, a Ghani je službeno proglašen pobjednikom tek u svibnju 2020.,  gotovo pet mjeseci nakon izbora. Ghani je dva mjeseca kasnije bio prisiljen podijeliti vlast s Abdullahom zbog američkog pritiska. Gotovo svi slobodni afganistanski izbori bili su s izbornim nepravilnostima, prijetnjama i zastrašivanjem. Samo na izborima 2009. godine oko četvrtina glasačkih listića isključena je iz konačnog obračuna rezultata.

Uništavanje polja opiuma

U inozemstvu ugledni Ghani smatran je teško korumpiranim u samom Afganistanu. Vezivan je uz niz afera, među kojima je među posljednjima bilo otkriće OCCPR[i] o davanju koncesije za rudarenje američkoj tvrtci za čiju podružnicu radi njegov brat Hashmat. Ghani je kao teoretičar obnove država za Svjetsku banku imao optimističnu viziju pristupa izgradnji funkcionalne države preko dvostrukog pakta, jednog između vodstva države i stranih vođa, drugog između vođa države i građana. Ni u jednom nije uspio jer strani vođe u Ghanijevoj vladi nisu vidjele pouzdanog partnera zbog posvemašnje nesigurnosti i korupcije u zemlji, a građani su u vladi vidjeli samo kliku kojoj se nije moglo vjerovati.

Središnja vlada u Kabulu bila je učinkovita uistinu u središtu zemlje, no van nje nailazila je na politički problem. Međunarodni stručnjaci Svjetske banke i Ujedinjenih naroda upozoravali su da lokalne i središnje vlasti ne samo ne komuniciraju već nemaju zajedničkih interesa. Većina Afganistana je nerazvijena, ruralna, s jakim lokalnim i nepovjerljivim zajednicama koje su pružale otpor ‘stranoj’ vlasti iz Kabula.  Državni službenici smatrani su strancima, nisu imali autoritet ni način da pokažu svoju moć jer je do njih dopiralo vrlo malo državnih resursa. Lakša alternativa bila je naći pouzdanog lokalnog vođu i pridobiti ga za podršku vlasti. To su obično bili već postojeće vojne vođe i starješine. Priznavanjem i kooptiranjem njihove uloge samo im se davala veća moć i ohrabrenje da je nastave zlorabiti pa se stvorila povratna petlja slabe državne vlasti, zlouporabe moći i korupcije. Idealno, afganistanska vlada trebala je mnogo uložiti u stvaranje novih birokrata. Afganistanski tehnokratski kapital bio je koncentriran u Kabulu i još nešto većih gradova. U dvadeset godina napetosti između Kabula i periferije samo su se nastavile pojačavati. Američko posebno izvješće za Afganistan navodi kako je pogotovo bilo problematično inzistiranje vlade da ne dopušta lokalnim vlastima kontrolu nad svojim budžetima. Izvan gradova, umjesto stvarnog razvitka i napretka stvaran je dojam napretka, rasta i gradnje kroz računovodstvene akrobacije.

Očekivano trajanje života se produžilo sa 56 na 65 godina. Afganistanke pohađaju predavanje iz znanosti (Fotografija Svjetske banke)

To ne znači da nije bilo uspjeha u Afganistanu. Prema podacima Svjetske banke i Programa za razvoj Ujedinjenih naroda očekivano trajanje života od 2002. do 2018. naraslo za je za 16% sa 56 na 65 godina, smrtnost djece mlađe od pet godina prepolovila se, a indeks ljudskog razvoja narastao je za 45%. Između 2001. i 2019. BNP se gotovo utrostručio (gledano prema glavi stanovnika se udvostručio). No, veliki dio tog rasta bio je rezultat manjka sukoba i činjenice da je rast uvijek velik u ratom pogođenim područjima nakon uspostave mira.

• Nekontrolirano trošenje

Iako je gledano prema postotcima mali dio američkog novca utrošenog na Afganistan otišao na same programe obnove, ipak se radilo o milijardama dolara.  Izvješće američkih inspektora za obnovu Afganistana[ii] (SIGAR) citiralo je službenika američkog činovnika u programu za pomoć koji je izjavio da je Kongres „uvijek pitao „Jeste li potrošili novac? Nisam čuo mnogo pitanja o tome što su bili učinci.“ Jedino mjerilo uspjeha obnove Afganistana američkom Kongresu bila je svota utrošenog novca, pa su se razni programi pomoći našli pod pritiskom da rade nešto umjesto da pokušavaju utvrditi probleme i prava rješenja. Inspektorat je upozorio da su se američki programi brzo okrenuli na proizvodnju ‘dobrih vijesti’ jer je prijetilo rezanje budžeta ako se stalno ne bi nizali uspjesi. Došlo je do nekontroliranog i neplaniranog trošenja u kojemu su automatski odobravani projekti privatnih izvođača.

Američki inspektorat navodi kako je izuzetan problem bio i manjak kvalificiranog osoblja jer bi prosječni američki ili strani službenik proveo tek 10 mjeseci na svojem mjestu, a često su mijenjani čitavi timovi odjednom. Manjkalo je privatnih izvođača pa bi se bilo kakav nacrt odmah odobrio. Da bi se spriječio manjak kvalificiranog osoblja agencije za pomoć počele su obučavati i zapošljavati domaće stanovnike, no time bi Afganistanci stekli uvjete za vizu i emigrirali u SAD. USAID je procijenio da svake godine moraju zamijeniti svakog četvrtog zaposlenika. Revizija američkog inspektorata iz 2015. upozorila je da nadzorna agencija za obučavanje afganistanske vojske[iii] nema dovoljno ljudi da provjeri stvarne podatke. Ovo je omogućilo stvaranje fantomskih ‘vojnika duhova’ koji su postojali na papiru samo radi izvlačenja novca za plaće. Inspektorat je upozorio da se barem 300 milijuna dolara godišnje troši na plaćanje nepostojećih vojnika.

Pitanje je uvijek bilo jeste li potrošili sav novac, nikad je li ta potrošnja imala smisla.

Posljednje izvješće inspektorata navodi niz primjera promašenog i nekoordiniranog pristupa obnovi. U jednom slučaju, vojna zgrada koja je koštala 2,4 milijuna dolara napuštena je jer je izgrađena izvan granica baze kojoj je bila namijenjena. Građene su škole, no nisu osiguravani učitelji za njih niti je provjeravano da li se u njih šalju djeca. Velika potrošnja na poticaje radnim akcijama u provinciji Helmand rezultirala je time da su učitelji napustili svoje poslove jer se fizički rad plaćao mnogo bolje. Troškovi održavanja dviju novih bolnica izgrađenih u Gardezu i Khair Khotu bili su višestruko viši od troškova starih bolnica, a USAID ih je počeo graditi godinu dana prije no što su to uopće rekli afganistanskom ministarstvu zdravstva.

Novoizgrađene ceste vlada nije mogla održavati zbog manjka novca i manjka ljudi. Brojni projekti započeti su s gradnjom prije nego što su uopće nađeni ljudi koji će ih graditi ili voditi. Zbog toga su ih započinjali naknadno unajmljeni strani državljani koje bi potom zamijenilo nekvalificirano domaće osoblje koje bi ih zapustilo ili napustilo. Revizije su ukazale da projekti u svojim planovima nisu uopće imali podatke o troškovima budućeg održavanja, a vlast u Kabulu bi za njih saznala iz lokalnih novina.

Građene su škole, ali za njih nema učitelja

Američki inspektorat upozorava da je u službenim izvješćima USAID cenzurirao riječ mafija da izbjegne doticanje problema korupcije u državnoj vlasti. Mnoga izvješća o uspjesima oslanjala su se na citate lokalnih službenika ili lokalnu računovodstvenu statistiku, često krivotvorenu ili manipuliranu da se svede samo na navodni broj korisnika. Kada je američka vlada pokušavala nametnuti uvjete za nastavak pomoći, afganistanski službenici nisu ih poštovali znajući da se SAD neće usuditi uskratiti kritičnu pomoć. To se nastavilo sve do 2020. kada u zadnjem sporazumu o partnerstvu nije bilo spomenutih posljedica za afganistansko nepoštovanje zadanih ciljeva. Kako se Afganistanci nisu bojali posljedica, SAD paradoksalno nisu imale utjecaj na zemlju kakav bi se očekivao.

Međunarodni pokušaji obuke afganistanskih službenika naišli su na poteškoće, birokratski otpor i manjak interesa. Izvješće programa za izgradnju građanske kulture upozorilo je da ne postoji gotovo nikakva suradnja s domaćim vlastima, a sami Afganistanci nisu htjeli pohađati ni radionice, javne rasprave i slično osim ako se polaznike ne bi plaćalo ili ne bi bilo organiziranog ručka. Utvrđeno je da su mnogi prijedlozi natječaja bili plagijati iračkih projekata. Američka vojska pokušala je 2009. masovno proizvesti građanske odbore za izgradnju infrastrukture kroz raznolike pokušaje, koji su uključivali obuku vojnih jedinica (za kemijsko ratovanje) jednomjesečnim Powerpoint tečajem. Situacija u obuci policajaca bila je još gora jer su poduku davali bivši američki veterani, uključujući pilote helikoptera, a kao materijal za obuku korišteni su američke policijske serije poput NCIS. Vjerojatno najgori zaključak inspektora bio je to da su sve uspješne programe obnove samostalno provodile nevladine organizacije, dijelom zbog američkog straha od državne korupcije, pa su Afganistanci smatrali svoju vlast efemernom.

U službenim je izvješćima USAID cenzurirao riječ mafija da izbjegne doticanje problema korupcije u državnoj vlasti. Mapa uzgoja opiuma u Afganistanu

• Novi stanovnici, nepromijenjena situacija

Svjetska javnost se čudi zašto se Afganistanci nisu borili protiv neprijatelja čiju strahovladu su osobno iskusili, no previđena je činjenica da je srednja dob stanovnika u Afganistanu tek je 18,4 godina, da su oni i mlađi rođeni nakon pada talibanskog režima i američke invazije. Jad i patnja koji su Afganistanci iskusili potpuno je druge prirode.

Bivši predsjednik Afganistana 2020. godine je izjavio da je ozbiljan problem što 9 od 10 njegovih sunarodnjaka živi sa manje od 13 kn dnevno, odnosno svaki drugi s manje od 6 kuna dnevno. Prema podacima Svjetske banke stopa urbanog siromaštva iznosila je 45.5% 2020. godine (rastućeg trenda), dok je stopa ruralnog siromaštva iznosila 55% (padajućeg trenda). Američki inspektorat upozorio je da su cijene hrane nastavile rasti zbog koronakrize, nesigurnosti i suša, te je 2021. oko jedna trećina stanovništva u opasnosti od gladi, što je na razini Jemena i Južnog Sudana, zemalja koje su se raspale usljed vojnog sukoba. Polovica afganistanske djece mlađe od 5 godina pothranjeno je. Misije Ujedinjenih naroda zaključile su 2021. da polovica stanovnika treba hitnu humanitarnu pomoć, no zabrinjavajuće je to što se ta brojka udvostručila od 2020. i ušesterostručila od 2016. Ironično, jedan od faktora bio je veliki rast povratka afganistanskih migranta (pogotovo iz Irana) koji se 2020. i 2021. vratilo u domovinu dvostruko više nego prethodnih godina. Razlog je bila korona recesija.

Zbog korona recesije u okolnim zemljama povratnika u Afganistan je sve više. Tečaj šivanja (USAID)

U medijima se mnogo spominju anegdote o talentiranim Afganistancima koji bježe iz zemlje, no oni predstavljaju manjinu. Tri četvrtine Afganistanaca živi u selima, a prema posljednjim dostupnim podacima iz 2018., 57% odraslih Afganistanaca bilo je nepismeno. Većina rasta u pismenosti dogodila se tek u posljednjih pet godina zahvaljujući međunarodnim programima, a i tada opet većinom u muške djece jer su obitelji priječile ženskoj djeci pohađanje nastave.

Prema podacima Svjetske banke oko 60% kućanstva u Afganistanu barem se dijelom bavi poljoprivredom koja je sve nesigurnija zbog rastućih suša izazvanih smanjenjem padalina. Samo velika suša iz 2018. godine je uzrokovala gubitak prinosa od 45% u poljoprivredi. Izvješće Ujedinjenih naroda utvrdilo je da je tada dva milijuna ljudi moralo napustiti svoja sela i mjesta, više nego zbog rata s talibanima. Krijumčarenje je u zemlji ostalo endemično i često ključna karika za preživljavanje lokalnih zajednica. Za 20 godina američke prisutnosti u Afganistanu ono je ne samo opstalo već počelo jačati. Uzgajanje opijuma naraslo je 2019. i 2020. za 37%, navodi američki inspektorat uz komentar da vrijednost narkoindustrije ipak ne raste zbog istovremenog pada cijene opijuma.

Ako se realno računa nezaposlenost dostiže 35 posto. Rad na izgradnji ceste u sklopu programa solidarnosti (Foto Svjetske banke)

Prema službenim podacima, nezaposlenost u Afganistanu bila je tek između 11% i 12%, no nevladine organizacije stalno su upozoravale da te brojke ne odgovaraju stvarnom stanju. Nezaposlenost je bila barem 23%, a možda je dosizala i 30% ili 35% ako se pribroje nedovoljno zaposleni ljudi (povremeno rade manje od četvrtinu mogućeg radnog vremena). U zemlji gdje je većina stanovništva blizu ili u adolescenciji to je stvorilo opaki nemir. Talibanska obećanja privukla su mnoge nezadovoljne mlađe muškarce iz ruralnih krajeva. Obećanja osiguranih poslova te oslobađanja radnih mjesta tjeranjem žena sa tržišta rada (njihova zaposlenost dosegla je 22%) privukla su bar naklonost ako ne i otvorenu pozornost muškaraca jalnih koncentracijom bogatstva i moći u rukama sigurnosnih moćnika.

Godine 2010., gotovo polovica svih državnih prihoda (49%) činila je strana pomoć, a deset godina kasnije, ta brojka pala je na 22%. No, taj je pad velikim dijelom samo u knjigama jer su pomoć i donacije često pretvoreni u povoljne zajmove. Američki inspektorat upozorio je da je ove godine do pada republike tek 23% predviđene strane pomoći i distribuirano u Afganistanu.  Afganistanska komora za trgovinu i ulaganje je 2020. procijenila da je oko 1500 trgovaca i ulagača napustilo zemlju zbog trajne nesigurnosti i korupcije, odnijevši sa sobom oko 1,5 milijardi dolara. Situacija je još bila gora u ratnim zonama gdje su morali plaćati poreze (bolje rečeno danak) talibanima uz postojeće poreze i mito.

Očito je da ni minimalno funkcioniranje afganistanske vlade nije moguće bez nevjerojatne količine inozemnog novca, jer sama nije u stanju skupiti ni za polovicu potrošnje

Prema procjenama Svjetske banke i MMF-a, domaći prihodi pokrivali su tek 43% proračuna, a oko 75% do 80% državne potrošnje pokrivale su strane donacije. Usprkos tome, državna potrošnja stalno je rasla. Rezultat je bio visoki trgovinski deficit, koji je dosegao 30.1% BNP 2019 ili manjak od 6,36 milijardi dolara. Tek je koronakriza počela umanjivati deficit zbog recesije. Istovremeno, prema podacima Svjetske banke više od četvrtine BNP (29%) je odlazilo na vojsku, policiju i druge oblike sigurnosti.

Oko 90% ekonomske aktivnosti ostalo je neformalno dakle računovodstveno skriveno i neoporezivo. Velik oslonac ekonomije bili su (kao u socijalističkoj Jugoslaviji) radnici u stranim zemljama. Novac koji su Afganistanci na radu vani (uglavnom u Iranu) slali obiteljima dosezao je službeno 4.3% BNP 2019. godine, no međunarodne organizacije procjenjivale su da je ta brojka vjerojatno od 15% do 20% zbog oslanjanja na tradicionalno novačano kurirstvo, hawala.[iv] Američki inspektorat upozorava da su prihodi od afganistanskih gastarbajtera opali za otprilike 10% zbog korona recesije, a počeli su se vraćati u domovinu što je dovelo do milijun povratnika 2020. godine.

Bankarski sektor ostao je potpuno problematičan jer je bio slabo razvijen, nesposoban za kreditiranje, ali i samostalnu kontrolu nad financijskom stabilnosti. Oko 85% Afganistanaca uopće nije imalo pristup bankama, a njihove usluge bile su usredotočene na obrazovano stanovništvo u većim gradovima, manje-više održavanje bankomata. Domaća energetska struktura bila je nerazvijena i pouzdano je pokrivala tek oko 30% stanovništva. Dvije nacionalne električne mreže ostale su nepovezane, a oko trećina energije gubila se u postojećom distribucijskoj mreži zbog neučinkovitosti i ilegalne potrošnje. Afganistan je proizvodio oko 699 MW energije, no trebao je 2000 MW. Manjak energije uvozio je iz susjednih zemalja, uglavnom Irana i Uzbekistana.

Usprkos velikom rudnom bogatstvu, za 20 godina američke prisutnosti u Afganistanu većinom je ostalo neiskorišteno, jer je stranih ulaganja gotovo nije bilo. Između 2014. do 2020. objavljena su tek 4 ulaganja u nove projekte. Čak i projekti dogovoreni sa Kinom i Indijom nisu započeli

Čest komentar o američkom povlačenju iz Afganistana je da su zemlju kolonijalno iskoristili i napustili, no on je potpuno netočan. Usprkos velikom rudnom bogatstvu, za 20 godina američke prisutnosti u Afganistanu većinom je ostalo neiskorišteno, jer je stranih ulaganja gotovo nije bilo. Između 2014. do 2020. objavljena su tek 4 ulaganja u nove projekte. Čak i projekti dogovoreni sa Kinom i Indijom nisu započeli realizaciju zbog katastrofalne situacije s infrastrukturom. Oko 1000 milijardi dolara vrijedno neiskorišteno rudno bogatstva koje je slavno otkriveno 2010. godine nije niti načeto. Više komentatora Foreign Policya smatra da su moguće afere vezane uz bivšeg predsjednika Ghanija bile više vezane uz pokušaje da se Trumpova administracija odgovori od povlačenja iz Afganistana kroz implicitni poziv na eksploataciju strateških resursa.

Postojeće rudnike često su kontrolirali vojni vođe protiv kojih su se borila zapadnjačka vlada i američki vojnici. „Nema načina da se rudari ili izvozi bez suradnje pobunjeničkih grupa.“ izjavio  je američki antikorupcijski stručnjak Jim Wasserstrom. Bivši afganistanski ministar rudarenja i nafte Mohammad Haroon Chakhansuri je u siječnju 2021. izjavio da „talibani trenutno rudare u 750 područja, a prihode ulažu protiv vlade.“ Glavni službeni afganistanski izvozni proizvod je zlato (42% sveg izvoza 2019. godine), iako zemlja obiluje resursima poput ugljena, litija ili rijetkih metala. Američki inspektorat procjenu nezavisnih stručnjaka iz 2021. da svake godine iz zemlje nestane oko milijardu dolara vrijednosti dragog kamenja. Većina ruda krijumčari se u Pakistan u organizaciji talibana.

• Nemar i nesposobnost domaće vlade

Bivši predsjednik Ashraf Ghani, po povlačenju sovjetskih snaga 1989. zagovarao je da se u Afganistan prestanu miješati strane sile te da se dopusti da njegov narod sam izgradi demokraciju i institucije: „Ne može biti kompromisa za slobodu, dostojanstvo i čast.“ Prije sedam godina postao je predsjednik uz implicitni američki pritisak da dogovori bilo kakav mir u zemlji, podijeli vlast s opozicijom, ratnim vođama i talibanima. Na papiru je prema svojem akademskom opusu trebao za to biti kvalificiran.

Nakon odlaska Sovjeta Ghani zagovara da se u Afganistan prestanu miješati strane sile.

Jedna od osnovica Ghanijeve akademske karijere i planova za obnavljanje propalih država je smanjivanje moći lokalnih vojnih vođa i nametanje državnog autoriteta, točnije poštivanja zakona i političke odgovornosti. U Afganistanu je Ghani bio primoran ili napustiti svoja uvjerenja ili antagonizirati interese lokalnih moćnika koji su bili ključni za projekciju državne moći izvan nekoliko većih gradova. Vrlo brzo je postalo očito da se ne mogu privesti redu, pa se vlast stalno pokušavala reformirati njihovim uključivanjem u nove zapadne državne institucije i dijeljenje moći kako bi se njihova samostalnost barem zakamuflirala i stvorio dojam široke državne podrške. Problem je bio što je preduvjet  za svaku suradnju bio izuzetak od zakona što je značilo da se njihova moć nastavila neometana, samo umetnuta u ruho funkcionirajuće centralizirane države. Za građanskog rata devedesetih godina mijenjali bi strane po potrebi. Dok su SAD podržavale vladu u Kabulu, lokalni vođe su je tolerirali.

Hvalospjevi Ghanijevoj knjizi o obnovi propalih država.

Prema njegovoj postkonfliktnoj teoriji cilj mu je bio razbiti moć ratnih vođa radi centralizacije moći što se pokazalo promašenom taktikom jer se ruralna i neelektrificirana zemlja pokušala potpuno centralizirati kroz vođenje odozgo. Američki inspektorat navodi iskaze lokalnih afganistanskih političara koji nisu znali ništa o problemima svojeg kraja, a nisu niti komunicirali sa stanovnicima. Mir i pomoć su održavali lokalni vođe. Stoga je Ghani bio primoran mamiti ratne vođe u vlast kroz njihovo automatsko uključivanje u vojsku dok im je formalno smanjivao ovlasti. Ishodi su bili dvojaki. To je u slučaju ratnih vođa bliskih Kabulu poput Dostuma (najpopularnijeg antitalibanskog ratnog vođe) i drugih urodilo njihovim zanemarivanjem vlastitih organizacija dobrovoljaca radi bogaćenja. U drugih ratnih vođa to je uzrokovalo zavisti i nepovjerenjem prema vlasti u Kabulu. Kada su talibani počeli napredovati promijenili su strane uz obećanje da se neće dirati u njihove povlastice i utjecaj. Ostale navodne jake dobrovoljačke organizacije isparile su. Dostum je po povratku u Kabul poslan da ponovno mobilizira sjever, no okupio je tek par stotina dobrovoljaca, uglavnom srednje životne dobi. Navodna obnova Sjevernog saveza[v] tek se događa u trenutku pisanja ovog teksta.

Iako je povlačenje iz Afganistana planirano manje-više od 2011. kada je ubijen Bin Laden, domaći političari nisu vjerovali da će do njega doći jer su smatrali da će Amerikanci u zemlji ostati dokle god ima talibana. Ova implicitna pretpostavka vladala je i među američkim osobljem pa je država bila, prema riječima američkog inspektorata, ovisnički nesposobna za samostalno funkcioniranje. Istovremeno, Washington je uporno ignorirao stalna izvješća o tome da u brojnim segmentima društva ne postoje tehnički preduvjeti za primopredaju vlasti.

Primjer za to je prijenos upravljanja nad zračnim lukama afganistanskim civilnim vlastima. Zračna kontrola bila je potpuno ovisna o podršci američke vlade koja je utrošila preko pola milijarde dolara između 2002. i 2015. da se ustanovi domaća infrastruktura (uglavnom vojnog karaktera). No, kada je američka zračna kontrola prestala izravno pružati podršku 2014. godine, afganistanska vlada nije tražila ponovnu tehničku podršku sve do 2020. godine makar je na to imala i pravo i potrebu. Prijenos strane na domaću kontrolu odgođen je već 2014. jer je utvrđeno da nema dovoljno afganistanskih zračnih kontrolora. Afganistanska vlada umjesto toga je ugovorilo stranu tvrtku za zračnu kontrolu,[vi] a novac od prihoda zračnih luka trošilo se na druge ciljeve, ne obuku domaćih kontrolora. Izvješće američkog inspektorata navodi izjavu direktora civilne avijacije zračne luke u Kandaharu Ahmad Shab Baba koji je u studenom 2020. priznao da Afganistanci nisu sposobni za zračnu kontrolu ili praćenje radara. „Naši ljudi ne mogu ni pokrenuti vatrogasna kola. Ako SAD otiđu, naša zračna luka bit će u nevolji.“ Usprkos njegovim apelima, početkom 2021. Afganistanu je predana kontrola nad njegovim zračnim prostorom.

Ghani je probleme nastojao riješiti pokušavajući nagovoriti SAD da nastave svoju prisutnost u Afganistanu, čak i kada je započelo konačno povlačenje. Poput mentaliteta hrvatskih političara da će njemačke banke uvijek spasiti hrvatsku ekonomiju, afganistanski političari su vjerovali da će SAD uvijek priteći u pomoć. Naposljetku, zar im zemlja nije strateški važna i potencijalno rudno bogata?

• Pobačena država

Za svaku buduću raspravu o Afganistanu bilo je potrebno skovati pridjev „međutalibanski“ da bi se opisalo nepunih 20 godina afganistanske republike koju je održavala američka prisutnost. Izvješće američkog inspektorata citiralo je jednog službenika koji je izjavio da „ruralni Afganistanci nisu osjećali da ih njihova vlada može zaštititi i to nismo mogli promijeniti ma koliko gradili, ma koliko ljudi zaposlili ili koliko su nas [Amerikance] voljeli zbog toga.“ Međutalibanski Afganistan pokazao se izrazito korumpiranom i neučinkovitom državom, punom uspjeha samo na papiru koji nije mogao biti čak ni kolonijalno iskorišten.

Oko dvije trećine stanovništva se bavi poljoprivredom a suše su katastrofalne. Seljak sa sjemenom koje je dobio kao pomoć

Afganistan nikad nije zaživio kao funkcionalna država. Najgore za zemlju tek dolazi, ne čak niti zbog talibanske tiranije. U ljeto 2021. vlada je proglasila sušu, a procjenjivalo se da će urod žita podbaciti 31% makar je već trećina stanovništva na rubu gladi. Početkom srpnja Iran je objavio da će prestati izvoziti električnu energiju u susjedne zemlje zbog visoke domaće potrošnje. Migranti su se zbog svjetske globalne recesije nastavili vraćati u zemlju sve do ljeta (samo 600 000 njih iz Irana), a sada masovno bježe van iz zemlje u izbjeglištvo. Sredinom lipnja 2021. broj novih zaraženih koronom narastao je za 2400%. Do početka srpnja u Afganistanu je cijepljeno barem jednom dozom tek 909 829 osoba, uglavnom vojnika i vojnog osoblja. Distribucija cjepiva pokazala se problematičnom i domaći liječnici upozoravali su da će cjepiva ostati neiskorištena. Afganistan je jedva funkcionirao bez strane pomoći, a pod talibanima prijeti mu izolacija i bijeg domaćih tehnokrata. Zvuči vrlo drastično, no međutalibanska afganistanska republika zapravo je pobačena zemlja za koju bi bilo bolje da je tretirana poput kolonijalnog protektorata. U njoj je izgrađena tek moderna vojska po uzoru na one zemalja NATO saveza, no i taj projekt bio je potemkijanski. O tome više u budućem tekstu.

• Bilješke

[i] OCCPR – Organized Crime and Corruption Reporting Project, međunarodno udruženje novinara za svjetska područja slabih medijskih kuća istočne Europe, Kavkaza, Srednje Azije i Središnje Amerike.

[ii] SIGAR – Special Inspector General for Afghanistan Reconstruction, ustanovio ga je američki Kongres 2008. godine.

[iii] Combined Security Transition Command – Afghanistan (CSTC-A)

[iv] Hawala je oblik novčanog kurirstva koji se pojavio u osmom stoljeću u Indiji, a brzo je usvojen u islamskim zemljama gdje je i danas popularan. Kurirstvo se vrši preko dugova (ne nužno novčanih) hawali trgovcima koji su dio neformalne mreže koja se zasniva na časti.

[v] Antitalibanska koalicija ratnih vođa iz doba prvog talibanskog režima.

[vi] Jedna zračna luka i danas je pod upravom turske iz vezanih sigurnosnih razloga.