Đurašković ponovo napao Ideje.hr (ili ustvari stranku Možemo!?)

Stevo Đurašković ovaj je put reagirao na odgovor urednika Željka Ivankovića usredotočivši se ponovo na pitanje zašto je portal Ideje.hr objavio članak Danijele Dolenec, zamjenice gradonačelnika Zagreba?*

• Zamjenica gradonačelnika Zagreba Danijela Dolenec na redovnoj konferenciji za medije. (Željko Hladika / PIXSELL)

• Autor je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

U polemičkoj reakciji pod naslovom Oporbena situacija u Zagrebu. Zašto je objavljen članak Danijele Dolenec, urednik Ideja.hr Željko Ivanković ocijenio je moj članak  Reakcija na članak Danijele Dolenec. Kakva je kritika ako nije interesna?! , a kojim sam se kritički osvrnuo na članak kolegice i dogradonačelnice Zagreba Danijele Dolenec pod naslovom  Politička ekonomija upravljanja Zagrebom. Mogu li nositelji promjena u crony kapitalizmu opstati dulje od mandata, kao proturječan i nedorečen, koji je objavljen „jer bi neobjavljivanje u današnjoj atmosferi u javnosti lako moglo biti protumačeno kao cenzura, i drugo, važnije, – jer članak nastavlja raspravu o ‘nekim važnim pitanjima’.“

Kao glavnu nedorečenost, gospodin Ivanković piše kako „Profesor Đurašković navodi čak i još sličnih razloga. Na primjer, da se stranka Možemo! suočava s medijskom blokadom „dviju krupnih korporacija koje su dio strukture moći“ te malo niže u tekstu naovodi kako  „slijedi još jedan argumentacijski zaokret profesora Đuraškovića: medijske blokade stranke Možemo! ustvari i nema“. Ovdje se radi o tendencioznom spajanju mojih riječi. Naime, nisam napisao „da se stranka Možemo! suočava s medijskom blokadom „dviju krupnih korporacija koje su dio strukture moći““. Pri spomenu dvije krupne medijske korporacije, pisao sam „zar je čelništvo stranke očekivalo da će im dvije krupne medijske korporacije u Hrvatskoj, koje su i same dio struktura moći, pljeskati budući da donose društvenu promjenu nabolje?“ Pojam medijska blokada spomenuo sam u rečenici napisanoj dva odjeljka ispod prethodno (samo)citirane rečenice, a glasi „…sama je dogradonačelnica tijekom predizborne kampanje za lokalne izbore dala učinkovit recept kako doskočiti interesno motiviranoj medijskoj blokadi, a to je da gradska vlast mora biti ‘jednom nogom na ulici, drugom u institucijama’.“ U svom članku, nisam koristio cut-paste postupak na riječima kolegice Dolenec, kakav gospodin Ivanković koristi na mojim riječima. Inače, takva vrsta postupka, gdje izrežete i pa slijepite ono što vam odgovara iz logički samostalnih cjelina (u ovom slučaju iz dva odjeljka teksta) u povijesnoj znanosti se kvalificira kao tendenciozno i selektivno korištenje izvora – ukratko: revizionizam.

Nadalje, kada gospodin Ivanković navodi kako se pitam zašto se i druge političke stranke ne bi osjetile pozvanima objaviti sličan tekst koji bi omotale pozivanjem na ostavštinu Ive Bićanića, ne znam zašto je apostrofirao baš Most i Nikolu Grmoju, koji s ikakvim suvislim javnim politikama nemaju baš nikakve veze.[i]  Namjerno sam u svom članku apostrofirao gradonačelnika Svete Nedjelje i gradonačelnicu Samobora, koji pripadaju stranci Fokus, te su se u medijima brendirali kao ogledni primjerci uspješnog upravljanja lokalnim sredinama u smislu privlačenja poduzetnika u svoje gradove, nulte stope korupcije te racionalnog i optimalnog korištenje gradskih financija. To što mislim kako je političko brendiranje Fokusa jedna velika i prijesna laž – a što sam rubno dodirnuo u jednom ranijem članku objavljenom na Idejama.hr – potpuno je nevažno za ovu raspravu. Važno je da bi i gradonačelnik i gradonačelnica spomenutih gradova mogli na površnoj i demagoškoj razini uspostaviti vezu između upravljanja Samobora i Svete Nedjelje i Bićanićeva koncepta crony kapitalizma, kada bi procijenili da bi im to bilo politički lukrativno. Što, da se razumijemo, kolegica Dolenec nije napravila, ali je potpuno u drugi plan stavila Bićanića, a previše u prvi svoju stranku.

Da je barem zamjetno veći dio teksta posvetila idejama Bićanića i njegovu radu u Savjetu stranke, i sam tekst bi, po meni, bio puno manje problematičan za objavu

Naposlijetku, gospodin Ivanković kontrira moje propitivanje o svrsi objave članka Danijele Dolenec pozivanjem na članke Milorada Pupovca, Lane Pavić, Dalije Orešković, Vedrana Šošića i Josipa Tice koje bi se, jednako kao i članak Dolenec, mogli okarakterizirati kao politička agitacija, budući se radi o politički aktivnim osobama. Međutim, članak Milorada Pupovca o Zakonu o hrvatskom jeziku prvo iznosi iscrpan prikaz zakonske jezične prakse u više europskih zemalja, da bi zatim u manjem dijelu članka iznio kritiku nedavno izglasanog Zakona o hrvatskom jeziku. Sličan pristup ima i komentirani izvještaj Lane Pavić, dok je Dalija Orešković za Ideje.hr pisala o sukobu interesa u članku iz travnja 2018. godine, neposredno nakon (prisilnog) odstupanja s dužnosti predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, te u članku nastupa iz te perspektive, a ne iz perspektive aktivne političarke, što je postala 2019. godine. Članak Vedrana Šošića  reakcija je na članak Željka Ivankovića; što je bilo za očekivati da će napraviti glavni ekonomist HNB-a na prozivku politika institucije za koju radi i čijih je sukreator, nego braniti instituciju i sebe? Jedini od članaka koje je gospodin Ivanković spomenuo,  a da po mom sudu nalikuje izravnoj političkoj agitaciji, članak je Josipa Tice objavljen u okviru rasprave o porezu na nekretnine, datiran na 1. rujna 2017. godine. Ispričavam se gospodinu Ivankoviću što nisam spomenuo Josipa Ticu u svojem polemičkom odgovoru na članak Dolenec, ali članak je ipak objavljen prije više od šest godina. Da ne duljim više i time gnjavim (potencijalno) čitateljstvo, upućujem ih da pročitaju spomenute članke, pa neka sami donesu sud. Za kraj, opet ću se samocitirati: „očekivao sam kako će se kolegica Dolenec posvetiti sadržaju knjige, ekonomskoj misli Ive Bićanića, pa i njegovu radu u Savjetu stranke Možemo“ i to osobito s obzirom na njegovu suradnju s Možemo. Da je barem zamjetno veći dio teksta posvetila idejama Bićanića i njegovu radu u Savjetu stranke, i sam tekst bi, po meni, bio puno manje problematičan za objavu na Idejama.hr.

Nadalje, osvrnuo bih se na sljedeću primjedbu gospodina Ivankovića:

Namjerno sam upotrijebio poduži citat kako ne bih krivo prepričao značenje riječi gospodina Ivankovića. Ukoliko bi postojala uključenost, profesor Šikić o odnosu grada i države bi skoro zasigurno znao,.  Kroz predizbornu kampanju stekao sam dojam da je Možemo bilo vrlo prisutno među biračima; njegovi aktivisti višekratno su pohodili kvart u kojem živim, jedini od svih političkih stranaka! Time su, pretpostavljam, htjeli naglasiti da su drukčiji od srednjostrujaške politike, da žele uključiti građane u vlast. Gdje se to izgubilo? I kako se moglo izgubiti?.

Naposljetku, što se tiče pitanja koje je gospodin Ivanković na kraju svog članka postavio, mislim da sam većim dijelom dao na njih odgovor u ovom članku, ili ih barem adresirao. Ili postoji mogućnost da nisam shvatio profil portala Ideje.hr. Što je mogućnost koju uopće ne isključujem.

• Bilješke

[i] Jedino što bi moglo povezati Most s Bićanićem je kratkotrajna suradnja Vuka Vukovića, bivšeg studenta profesora Bićanića (koji je napisao i javni in memoriam u povodu Bićanićeve smrti) s gradonačelnikom Sinja Mirom Buljem u instraliranju tzv. aplikacije transparentnosti u sinjsku gradsku upravu. Međutim, u medijima nije zabilježena njihova daljnja suradnja osim najave uvođenja spomenute aplikacije u lipnju 2021. godine kada je Bulj preuzeo dužnost gradonačelnika Sinja, dok se njegovo gradonačelnikovanje može okarakterizirati kao, blago rečeno, peroformans.

*Ovdje, što se portala Ideje.hr tiče, rasprava završava. Više se neće braniti, što bude bude. Akademskoj i uopće javnoj raspravi intelektualaca u Hrvatskoj želimo daljnje uspjehe u logičnom zaključivanju i usredotočenju  na ‘važna pitanja’ (Đurašković), poput ovog – što Ideje.hr nisu trebale objaviti.