Egalitarni Island ima lidere improvizatore. U Litvi, zaposlenici su poslušni a lideri birokrati

Homogena kultura Islanda i heterogena kultura Litve utječu na karakteristike koje se traže od lidera i šefova u tim državama. Ovih su dana objavljeni i radovi o utjecaju društveno odgovornog poslovanja na rezultate kompanija i rad kojim je otkrivena ispodprosječna digitalizacija hrvatskog turizma

U novom broju stručnog časopisa Management kojeg izdaje Ekonomski fakultet Split i koji se bavi suvremenim trendovima u upravljanju objavljen je članak kojim je dvoje autora ispitivalo utječe li homogenost kultura na priželjkivane karakteristike lidera. Inga Minelgaite sa Sveučilišta u Islandu i Romie Litrell, profesor na Nacionalnom istraživačkokm sveučilištu u St. Petersburgu su na primjeru Islanda i Litve ustanovili da razlike postoje.

Studija je nastavak projekta s temom „Globalno poželjno ponašanje lidera i kultura“ koji se fokusira na društva sjeverne i istočne Europe, a bavi se liderima u poslovnom okruženju iako autori podsjećaju da „liderstvo ima značajan utjecaj na društva“ te da lideri utječu na razinu uspjeha drugih ljudi, organizacija i nacija.

Lidera se više doživljava pravim vođom ako sljedbenici koji ga ocjenjuju vide dobar rezultat između očekivanog i stvarnog ponašanja. Što je veći sklad između te dvije varijable (očekivanog i stvarnog ponašanja), to više utjecaja lider ima na svoje sljedbenike, objašnjavaju autori. No, lideri djeluju unutar društava i kultura koje se razlikuju po uvjerenjima, stavovima, ponašanju, vrijednostima i djelovanju, pa onda one obično imaju drugačije stavove oko toga što čini dobrog, a što lošeg lidera.

U članku se ističu osnovne razlike između islandske i litvanske kulture. Islandsku se kulturu može opisati egalitarnom, koju karakterizira mala udaljenost među raznim razinama moći, s relativno visokim individualizmom, i prosječnom orijentacijom dugoročnim ciljevima. Također, islandsku poslovnu kulturu karakterizira niska hijerarhija, a tamošnje menadžere se često opisuje kao one koje nije strah rizika, nepredvidivima, improvizatorima i osobama koje relativno nevoljko prate klasična formalna pravila.

Na kulturu Litve su, s druge strane, utjecale mnoge druge, a najjači utjecaj su imale poljska, ruska i njemačka iako nije izostajao utjecaj židovske, švedske, mongolske ili talijanske kulture. Za razliku od islandske poslovna kultura u Litvi nije sklona improvizaciji i rizičnim potezima nego je karakterizira visoka birokratiziranost kojom se forsira primjena protokola. Lideri u Litvi nemaju bliske odnose sa svojim podređenima, a menadžerski stil se obično označava autokratskim u kojem zaposlenici nemaju običaj javno iskazivati nezadovoljstvo. Uz to, za razliku od islandske litvanska je kultura okrenuta kratkoročnim planovima i ciljevima i inzistira se na formalnosti.

Analiza je obavljena upitnikom koji su ispunjavali u kompanijama u Litvi i na Islandu, a iz svake države je došlo nešto više od stotinu odgovora iz kompanija različitih veličina i djelatnosti. U ocjenama karakteristika lidera autori su se koristili Upitnikom o ponašanju lidera XII (Leader Behaviouir Description Questionnaire XII) u kojem je stotinu značajki posloženo u 12 dimenzija ponašanja.

Preliminarni rezultati pokazali su da postoje zajedničke značajke koje se zahtijevaju od lidera i na Islandu i u Litvi. To moraju biti ljudi koji moraju znati upravljati organizacijom u kojoj vladaju čvrste veze i koji unutar nje mogu rješavati konflikte. Također, od lidera se očekuje da može predstavljati grupu i govoriti u njeno ime kao i da bude uočljiva reprezentativna figura, mora biti uvjerljiv u komunikaciji i mora jasno odrediti ulogu za sebe i za zaposlenike.

Detaljnija analiza podataka pokazala je da ipak postoje statistički značajne razlike i to u sedam od dvanaest dimenzija što je rezultat različite homogenosti kultura Islanda i Litve. Zaposlenici u Litvi od svojih lidera imaju jača očekivanja kad se radi o tome da govori u njihovo ime i da se zalaže za njih u višim razinama organizacije. Sposobnost lidera da se nosi s nepredvidivim događajima i da u takvim situacijama ostane priseban nije posebno tražena osobina niti u jednoj državi, ali je njena poželjnost bitno niža u Litvi nego u Islandu što znači da u Litvi zaposleni od šefa „više očekuju da se uzruja ili da reagira kad stvari ne idu po planu“.

Nadalje, istraživanje je pokazalo da zaposlenici u Litvi više od Islanđana očekuju da će im šef davati smjernice, umjesto da im daje slobodu i mjesta za inicijativu, a u baltičkoj državi također su zahtjevniji po pitanju da menadžer točnije predvidi buduće rezultate. Litvanci također od svojih šefova očekuju da će održavati jače veze sa svojim nadređenima nego što to očekuju Islanđani.

Konačni zaključak je da prototip poželjnog lidera može imati jedinstveno poželjne karakteristike u svim državama i kulturama. No, liderova mogućnost da razumije kombinaciju poželjnih karakteristika lidera u pojedinoj državi i različitost među njegovim sljedbenicima će imati utjecaja na efikasnost vođenja, tvrde autori.

Časopis Turizam kojeg objavljuje zagrebački Institut za turizam u svojem najnovijem broju donosi kratki rad troje španjolskih istraživača s madridskog sveučilišta UNED u kojem se analizira upotreba informatičke i komunikacijske tehnologije u turističkoj industriji EU. Uvođenjem indeksa kojim mjere digitalizaciju turističkog sektora pojedine države (temeljem Eurostatovih podataka o općenitom korištenju interneta u nekoj državi i njegovom korištenju u turističkom sektoru) autori su usporedili zemlje EU i došli do općenitog zaključka da se južne i mediteranske države EU nalaze ispod europskih prosjeka i kad se radi o turizmu i kad se radi o općenitom korištenju interneta. Među tim državama su Italija, Grčka, Slovenija, Hrvatska, Malta, a njima su pridružene i Bugarska te Rumunjska.

Sjevernoeuropske države su, očekivano, i općenito i u turističkom sektoru jače okrenute korištenju interneta, a među članicama EU nalaze se i neke iznimke. Nizozemska je, tako država koja je iznad europskog prosjeka po digitalizaciji, ali turisti tamo i dalje koriste klasične načine rezerviranja smještaja. Slična situacija je i u Španjolskoj koja se po digitalizaciji nalazi u europskom prosjeku, ali je korištenje modernih tehnologija u turizmu vrlo nisko. Na suprotnoj strani od Španjolske se nalaze Mađarska i Poljska koje se, usprkos općenitoj prosječnoj digitalizaciji, u turističkom sektoru natprosječno pouzdaju u internet.

Ovih su dana u domaćim stručnim časopisima objavljena i dva rada koji se bave društvenom odgovornošću kompanija. Časopis Management objavio je članak tri autorice s riječkog sveučilišta o odnosu društvene odgovornosti i poslovnog uspjeha kompanija u globalnoj industriji duhana. Marcela Mišura, Ljerka Cerović i Vesna Buterin nakon analize zaključuju da „na razini industrije nije moguće uočiti statistički značajnu poezanost između društveno odgovornog poslovanja i financijske uspješnosti poduzeća“ u duhanskoj industriji. No, povezanost je moguće potvrditi selektivno, na razini pojedinih poduzeća i pojedinih pokazatelja, dodaju autorice.

više od polovice domaćih kompanija koristi neku vrstu vlastitog kodeksa, ali puno više kako bi „izbjegli ili kaznili loše ponašanje zaposlenika, a manje kao poslovnu strategiju koja se fokusira na potrebe sviju“

Istovremeno, u novom broju Ekonomskog vjesnika objavljen je članak Julije Perić i Borne Turalije o društvenoj odgovornosti kao važnom faktoru u poslovnom uspjehu hrvatskih kompanija. Autori su ispitivali ima li potpisivanje i usvajanje etičkog kodeksa veze s društveno odgovornim poslovanjem te došli do zaključka da više od polovice domaćih kompanija koristi neku vrstu vlastitog kodeksa, ali puno više kako bi „izbjegli ili kaznili loše ponašanje zaposlenika, a manje kao poslovnu strategiju koja se fokusira na potrebe sviju“. Praksa društvene odgovornosti ovisi isključivo o viziji kompanije i nema puno zajedničkog s time je li kompanija potpisala kodeks ili nije, dodaju autori i zaključuju da je u Hrvatskoj broj društveno odgovornih kompanija puno niži od onih kojima je primarni cilj stvaranje dobiti, bez obzira na koji način.

Osim spomenutih časopisa ovih su dana objavljeni i novi brojevi Nature Croatice, časopisa kojeg izdaje Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatskog geografskog glasnika u izdanju Hrvatskog geografskog društva, kao i novi broj Geologije Croatice Hrvatskog geološkog instituta.

Iz Ekonomskog instituta u Zagrebu ovih je dana izašlo novo izdanje časopisa Croatian Economic Survey, kao i novo izdanje iz serije Radnih materijala EIZ-a u kojem su se Bruno Škrinjarić, Jelena Budak i Edo Rajh pozabavili temom privatnosti u online okruženju.

Hrvatski centar ITI objavio je ljetni dvobroj časopisa Kazalište posvećen teoriji i praksi izvedbenih umjetnosti i dramskoj književnosti, a svjetlo dana ugledao je nedavno i novi broj stručnog časopisa za psihijatriju Psychiatria Danubina kojeg objavljuje Hrvatsko društvo za psihofarmakoterapiju i biologijsku psihijatriju.