Estonski poučak u svijetu Trumpa i Putina

Povijest trenutno diktira Donald Trump, koji je spreman preko noći, bez razmišljanja i planiranja, napasti Iran, a onda usred kaosa koji je izazvao ukinuti sankcije Rusiji. Kako se takvom vrlom novom svijetu mogu i moraju prilagoditi europske zemlje, raspravljalo se na skupu u Estoniji, na kojem je bio Robert Barić.

• Naslovna fotografija: Vladimir Putin, Donald Trump, Modžtaba Hamenei. (CC BY 4.0)

• Autor je profesor zagrebačkog Fakultata političkih znanosti i bivši časnik HV.

Za razliku od Hrvatske početak ožujka bio je znatno ugodniji u estonskom univerzitetskom gradu Tartu. Niske temperature, sunčano vrijeme idealno za šetnju i ugodni kafići i restorani činili su boravak u Tartuu prijatnim. Ipak, na jedanaestoj godišnjoj konferenciji o Rusiji u organizaciji Baltičkog obrambenog koledža, među sudionicima je bila vidljiva rastuća zabrinutost zbog Rusije ali i tekućih događaja u Perzijskom zaljevu.

Naglasak konferencije bio je na razmatranju dugoročnog odvraćanja Rusije na istoku Europe. Posebna pažnja bila je usmjerena prema stvaranju regionalnih koalicija protiv Rusije na sjeveru i istoku Europe. Naglašeno je da NATO i EU ostaju ključni okvir za opće odvraćanje, ali uz to je potrebno paralelno jačati regionalnu sigurnosnu suradnju kroz usuglašavanje obrambenih politika i jačanje obavještajne suradnje europskih država. To je proces regionalizacije sigurnosti u Europi koji je najizraženiji na istoku kontinenta. Kroz kreiranje koalicija zemalja koje dijele slične sigurnosne ugroze dopunjuje se sigurnosno djelovanje NATO-a i EU, a time se jačaju sposobnosti odvraćanja Rusije na europskoj razini.

Ovakvo djelovanje traži sveobuhvatnu pripremu sustava nacionalne sigurnosti svake države u odgovoru na moguću rusku agresiju. Primjer takvog djelovanja je upravo Estonija. Estonci se ne ograničavaju samo na obrambene pripreme, već na pristup jačanja otpornosti cjelokupnog društva. Tako se sustav totalne obrane zasniva na kombiniranju vojne modernizacije (kroz uvođenje naprednih tehnologija poput korištenja umjetne inteligencije, dronova i oružanih sastava za duboke udare na teritorij protivnika) s integriranjem civilne obrane, razvoja kibernetičke obrane na temelju decentraliziranja informatičkog sustava zemlje i uključivanja svih građana u obranu.

• Obrambena liga

U Estoniji djeluje Obrambena liga koju organizira Ministarstvo obrane. Njezin cilj je obuka i organiziranje dobrovoljaca u regionalne postrojbe koje pružaju pomoć civilnim vlastima i policiji i sudjeluju u obrambenim pripremama zemlje. Preko 30.000 pripadnika djeluje u okviru 16 postrojbi raspoređenih u četiri teritorijalna zapovjedništva. Ovo je najveća ali ne i jedina organizacija ovakve vrste u Estoniji. Razvijena je i edukacija stanovništva za nacionalnu obranu. Sve ove pripreme trebaju ojačati otpornost Estonije na rusko hibridno ratovanje, ali i sprječavanje krimskog scenarija – iznenadnog ruskog subverzivnog udara koji bi paralizirao dio Estonije s ruskom manjinom na istoku zemlje i omogućio zauzimanje dijela zemlje (ili cijele Estonije) prije nego što bi mogle reagirati estonske snage i NATO saveznici.

Ipak, u pozadini konferencije bila su stalno prisutna dva pitanja – kako će američko-izraelski napad na Iran utjecati na rat u Ukrajini, i jesu li SAD saveznik kome se može vjerovati u budućnosti.

U sukobu SAD i Irana više nema dobrih ishoda. Američka intervencija je bila nepripremljena, bez definiranja cilja, načina djelovanja te krajnjeg ishoda. Očito su se sve nade polagale u teoriju kako će kombinacija zračnih udara i dekapitacije iranskog političkog i vojnog vrha oslabiti iranski sigurnosni aparat u takvoj mjeri da bi se pokrenule masovne demonstracije stanovništva koje bi srušile režim. To se nije dogodilo jer se Teheran pripremao za takvu mogućnost zadnja četiri desetljeća. Kopnena opcija ne dolazi u obzir (za to bi trebalo 500.000 do milijun vojnika, a za njihov raspored i pripremu napada trebalo bi do šest mjeseci, kao što je to bio slučaj u operacijama Desert Storm i Iraqi Freedom), a ni naoružavanje Kurda ne bi donijelo rezultate. Zato su se američki i izraelski napadi sada usmjerili na iransku naftnu infrastrukturu. Odgovor Teherana bio je brz – blokada Hormuškog tjesnaca i napadi na kritičnu infrastrukturu zaljevskih država. Time je izazvan do sada neviđen globalni prekid u opskrbi naftom i rekordne cijene iste. Washington se sada želi što prije izvući iz sukoba koji je izazvao, ali pitanje je je li to moguće.

Režim u Iranu će najvjerojatnije preživjeti sukob te s vremenom revitalizirati oslabljene vojne sposobnosti. Budućnost američkog savezništva sa zaljevskim državama dugoročno je dovedena u pitanje. U slučaju da u Iranu teokratski režim bude zamijenjen autoritarnim koji će se oslanjati na iranski nacionalizam, zaljevske zemlje će pronaći načine za normalizacijom odnosa. U svakom slučaju, odnosi na Bliskom istoku će se nakon ovog rata korjenito promijeniti.
Kako ovaj sukob utječe na rat u Ukrajini? U ovom trenutku Vladimir Putin može biti zadovoljan razvojem događaja, i Trumpovim potezima poput privremenog ukidanja sankcija na rusku naftu. Iako kratkotrajno situacija odgovara Moskvi, mnoge će prednosti vrlo brzo nestati po završetku novog zaljevskog rata.
Analize ističu da bi veliko povećanje cijene barela nafte moglo olakšati ruske ekonomske probleme.

• Ruska zarada

Od prošle godine Kremlj je radi nastavljanja financiranja rata bio prisiljen značajno smanjiti socijalne izdatke i povećati poreze. Povećanje prihoda od izvoza energenata može odgoditi uvođenje nepopularnih financijskih mjera, ali ovo je ipak samo privremeno olakšanje. Čim Hormuški tjesnac ponovno profunkcionira cijena barela nafte će se stabilizirati. Osim toga, ruska zarada zbog povećanja cijena nafte bit će manja od očekivanja. Ruski izvoznici nafte prisiljeni su koristiti brojne posrednike i pristati na znatno manju cijenu nafte. Uz to, ruska flota “tankera u sjeni” i dalje je pod pritiskom protumjera koje poduzima niz država. Napokon, prihodi od prodaje energenata ne mogu riješiti dva ključna problema ruske ekonomije: visoku inflaciju i preveliku ulogu vojne industrije.

Putin ima i strateške razloge za pružanje pomoći Iranu. Produžavanje sukoba će oslabiti poziciju SAD u pregovorima o Ukrajini i omogućiti održavanje ruskih maksimalističkih zahtjeva. Ako se europski saveznici uključe u sukob, vojna pomoć Ukrajini koju sada osigurava samo Europa značajno će se smanjiti. Čak i ako se to ne dogodi, SAD će zbog velikog utroška projektila protuzračnog sustava Patriot biti nesposobne osigurati dovoljan broj projektila koje bi europski saveznici nabavili za Ukrajinu.

Najvjerojatniji je suprotni scenarij u kome se Europa nastoji distancirati od rata. Time transatlantski odnosi ulaze u novu krizu. Putin se nada kako će nova kriza dodatno potkopati koheziju NATO-a. Lideri europskih zemalja sada su pred teškim izborom. Europa mora i dalje održavati suradnju sa SAD zbog sigurnosne i ekonomske ovisnosti o Washingtonu iako Trump transatlantsko savezništvo svodi samo na sredstvo pritiska. Ali Grenland je pokazao da postoje određeni vitalni interesi od kojih europske države ne mogu odustati. To će samo dodatno produbiti razdor između dvije strane, na što Moskva računa. Putin se nada da će Europa biti dodatno oslabljena i međusobnim podjelama po pitanju tekućeg rata.

Ovakvo ponašanje Washingtona među američkim saveznicima u Europi i Aziji postavlja pitanje – je li Amerika saveznik kome se može vjerovati ili postaje samo privremeni partner iz nužde? Ta dilema bila je prisutna u pozadini rasprava i vođenih na estonskoj konferenciji o Rusiji.