Govor Bože Kovačevića na ispraćaju Vjerana Zuppe

Na ispraćaju profesora Vjerana Zuppe, u ponedjeljak 16. listopada 2023. na zagrebačkom groblju Mirogoj, njegov prijatelj Božo Kovačević održao je oproštajni govor koji, uz njegovo dopuštenje, Ideje.hr prenose u cijelosti.

• Naslovna fotografija: Vjeran Zuppa (Boris Šćitar / PIXSELL)

• Autor je hrvatski političar i intelektualac, ministar u Vladi Ivice Račana i bivši veleposlanik u Moskvi

Opraštamo se danas od profesora emeritusa Vjerana Zuppe. Premda je 2010. godine bio umirovljen, i dalje  je bio neumoran. Nastavio je stjecati zasluge na koje mnogi podsjećaju ovih dana. Mi koji smo ga poznavali sjećat ćemo ga se i spominjati što je sve napravio i kako. Budućim istraživačima naše kulturne povijesti izgledat će nevjerojatno da je takav čovjek postojao, da je takva karijera bila moguća.

Bezbrojne fotografije pokazuju ga mladolikim do samoga kraja. Tehnologija izrade dioptrijskih stakala napredovala je pa su naočale – koje je, čini se, oduvijek nosio – u vrijeme kad sam ga upoznao imale deblje leće nego ove suvremene. Zbog toga su oči poznog Zuppe postale vidljivije, kao da su ga pomladile. Njegov prepoznatljivi glas ostao je isti do posljednjih audio snimki, bez sipljivosti i staračkog podrhtavanja. A njegova misao s vremenom je lakše pronalazila riječi koje su je činile razumljivom sve širem krugu slušatelja. Zadržao je teatralnu gestu nehajnog provlačenja prstiju kroz kosu pokazujući time da nije siguran je li se nešto, što je upravo rekao, publici dopalo ili nije.

Teatar ITD je jedna od Zuppinih povijesnih zasluga. Bez europskog novca imali smo u Zagrebu europsku kulturu. Dok u zemljama iza željezne zavjese tada o tome nisu mogli ni sanjati, zagrebačka publika je u Savskoj 25 gledala vrhunske izvedbe Ionesca, Grassa i Stopparda. Predstava Stilske vježbe Raymonda Queneaua, u briljantnom prijevodu Tonka Marojevića, najbolje je što je Tomislav Radić režirao u kazalištu, a glumcima Peri Kvrgiću i Leli Margetić, osim uživanja u razdraganom pljesku publike na bezbrojnim predstavama, donijela je i svjetsku slavu.

Sve to nastalo je u sklopu kulturne politike koja je omogućila da Vukotićev Surogat u produkciji Zagreb filma dobije Oskara. Zagrebački bijenale je bio nezaobilazna adresa svjetske glazbene avangarde. Posebno područje interesa likovne skupine Nove tendencije bio je dizajn kao način za najizravniji utjecaj na oblikovanje svijeta: grafički, arhitektonski, urbanistički i industrijski dizajn. Ta je skupina 1968. godine pokrenula prvi u svijetu časopis za kompjutersku umjetnost Bit. Rezultati su to kulturne politike koja je tadašnju Hrvatsku nedvojbeno učinila članicom europske kulturne zajednice.

Zuppa je provodio tu politiku. Prednjačio je istodobnom istančanošću i agilnošću pa se svojim rezultatima pretvorio i u njezina kreatora. Uspjesi Teatra ITD učinci su njegove sposobnosti da izbjegne medijaciju standardnih birokratskih procedura i da politikom u osobnoj interpretaciji omogući stvaralački polet sudionika kazališne predstave. Tako je nastala i urnebesna Brešanova Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja.

Nije to morao učiniti, ali je srednjoškolskoj Kazališnoj družini Coccolemocco omogućio da upravo u Teatru ITD 1973. godine izvede Brechtov Badenski poučak o suglasnosti. I kasnija predstava Coccolemocca Jedan dan u životu Ignaca Goloba dobila je priliku da, osim u prostorijama Kulturno umjetničkog društva Vinko Jeđut gdje je redovito igrana, bude izvedena i na pozornici Teatra ITD.

Neki članovi Coccolemocca sudjelovali su, nekoliko godina kasnije, u nezaboravnoj izvedbi Krležine drame Michelangelo Buonarroti na Splitskom ljetu, gdje je Zuppa bio dramaturg. Uz Zuppinu pomoć odvijao se i kazališni festival Dani mladog teatra. Svoj prilog europskoj kulturi ondje su dali i Kugla glumište i Pozdravi.

Da je, kojim slučajem, Zuppino javno djelovanje završilo s njegovim radom u Teatru ITD i da je otad bio samo neprimjetni činovnik, danas bismo morali priznati da je već dotad učinio mnogo. Jer osim  renesanse Teatra ITD, on je 1977. godine iza sebe imao već i urednički rad u časopisima Razlog, Telegram i Teka. Još od šezdesetih godina uređuje pjesničke antologije, objavljuje knjige eseja i poezije. Da je, dakle, Zuppina karijera tada prestala i da nije nastavio obrazovati sebe i druge, danas bismo svejedno imali mnogo razloga podsjetiti se na njegova postignuća. Ali, u tom slučaju danas bismo ga ispraćali kao studenta emeritusa. Jer, sjetimo se, Zuppa je diplomirao tek 1981. godine.

Na to ga je poticao tadašnji direktor izdavačke djelatnosti Grafičkog zavoda Hrvatske Vlado Štokalo. Htio je da baš Zuppa bude glavni urednik, ali za to je bilo potrebno da ima sveučilišnu diplomu. Formalnom potvrdom o završenom studiju bilo mu je omogućeno i da, nakon petogodišnjeg rada u GZH, napokon prijeđe na Akademiju dramskih umjetnosti. Zuppino iskustvo, talenti, mladenačka strast za novim spoznajama i spremnost da svoje teorijske postavke i dosjetke provjerava u raspravama i praktičnom radu sa studentima učinili su ga karizmatskim profesorom.

Za razliku od mnogih nastaša, neobrazloženih konvertita, konformista i kukavica devedesetih godina Zuppa je ostao vjeran svojim opredjeljenjima: svjetonazorskim, teorijskim i estetskim. Dosljedan u nastojanjima za afirmaciju ljevičarskih političkih koncepcija u globalnom neoliberalnom postklasnom i hrvatskom unazađenom i provincijaliziranom društvu, predlagao je upravo kulturnu politiku kao najprimjerenije područje angažmana hrvatske socijaldemokracije. Njegovo zavidno poznavanje političke povijesti i političke teorije, kao i aktualnih prilika u mnogim zemljama Europe, nije mu pomoglo u pokušajima pridobivanja stranačkih rukovodstava za svoje koncepcije. Uzaludno je upozoravao da je prava socijaldemokracija ono što naši socijaldemokrati ne čine. Nije se pokoravao strukturnoj logici jednodimenzionalne partijske pragme prema kojoj se subjekt pretvara u partijski objekt. Zuppa se kao intelektualac pobunio protiv deintelektualizacije politike i banalizacije ideologije.

Mogli bismo reći da su njegove knjige i njegovi nastupi bili svojevrsne stilske vježbe. Vješto je poticao svakoga od nas da vježba s njim. Svatko za sebe ili kolektivno, dalje ćemo vježbati bez njega.