Ideologija ‘duhovnog buđenja’ i ‘promjene svijesti’ ojačali u pandemiji desni populizam u borbi protiv institucija

Povjerenje u institucije u Hrvatskoj narušeno je već u tranziciji, kad su skrojene prema privilegiranima, a nepovjerenje je ojačano nedemokratskim upravljačkim praksama i medijskom kulturom. Marko-Luka Zubčić pripremio je Izvještaj europske istraživačke grupe koji ukazuje na razvoj političkog pokreta temeljenog na kvazi-spiritualističkim teorijama zavjere i mesijanskim influencerima

• Naslovna fotografija: Prosvjed protiv anticovid mjera u Zagrebu (Marko Prpić, Pixsell)

• Priprema ovog prikaza Izviješća: Marko-Luka Zubčić (Centar za napredne studije Jugoistočne Europe, Sveučilište u Rijeci)

Cultures of Rejection (CuRe) konzorcij je istraživača iz različitih disciplina, uključujući sociologiju, antropologiju, etnologiju, političke znanosti i filozofiju iz Švedske, Njemačke, Austrije, Srbije i Hrvatske, koji istražuju suvremene društvene i kulturne uvjete u kojima napreduju autoritarni i desni populistički pokreti. Grupa provodi kvalitativna empirijska istraživanja duž transnacionalnog prostora stvorenog izbjegličkim kretanjima 2015. godine. Reagirajući na nove okolnosti koje je stvorila pandemija COVID-19, grupa je početkom 2021. godine provela studije mobilizacije protiv mjera protiv COVID-19 pandemije u svih pet zemalja. Sažetak izvještaja dostupan je na stranici Cultures of Rejection te na stranici Centra za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci, koji provodi istraživanje u Hrvatskoj. Također, dostupan je na poveznici: Understanding the protests against anti-covid measures in Europe.

Pokreti protiv mjera protiv COVID-19 okupljaju vrlo raznolike skupine te su u mnogočemu razlikuju po pojedinim zemljama. Međutim, od prvih protesta do danas značajan je rast utjecaja desnog populizma i ekstremne desnice na javni imidž i organizaciju pokreta. Istraživanje ukazuje na zajedničke točke pokreta u svih pet zemalja – duboko nepovjerenje prema institucijama koje politički poduzetnici desnog populizma iskorištavaju radi konsolidacije pokreta oko svojeg personaliziranog branda – kanala opće volje ‘pravog’ naroda kojim se promovira potpuno otuđenje od kolektivne akcije i pluralističkog političkog sustava u svrhu duhovnog buđenja kao rješenja globalističke zavjere. Tekst  koji slijedi nudi grubi pregled nekolicine hrvatskih specifičnosti koje reflektiraju te tri točke.

• Pokret nije protiv istine ili znanosti općenito – nego protiv institucija

 Iako se u medijskom i akademskom prostoru pokret protiv COVID-19 mjera često objašnjava pozivanjem na anti-znanstvene stavove ili protivljenje istini, ta dijagnoza se kroz istraživanje komunikacija grupa koje se protive COVID-19 mjerama pokazuje površnom. Nepovjerenje prema znanosti je primarno rezultat nepovjerenja prema institucijama i službenim autoritetima.

U Hrvatskoj je to nepovjerenje ključnim dijelom temeljeno na kontinuitetu iskustva korumpiranih, disfunkcionalnih i nerazumljivih hrvatskih institucija. U devedesetima oblikovane kako bi obogatile šačicu obitelji, a među ostatkom pučanstva ukorijenile strah i nemoć, tu misiju mnoge do danas nisu potpuno napustile. Određeni je napredak nepobitno postignut, zbog iznimnog truda pojedinaca i grupa, pritisaka medija i civilnog društva, te političkog i legalnog konteksta Europske unije. Međutim, korupcija i stranačko kadriranje još su rasprostranjeni te mnoge hrvatske institucije još nisu dovoljno funkcionalne ni pouzdane da bi ulijevale povjerenje u institucijski sustav već primarno djeluju kao mehanizmi kažnjavanja ili onemogućavanja građana u njihovim planovima, a ne kao javni servisi koji služe građanima i njihovoj koordinaciji.

Usporedno se razvija i nacionalna kultura nepovjerenja u institucije, čija je povijest značajno vezana uz HDZ, stranku na vlasti tijekom COVID-19 krize. Tuđman je promovirao nepovjerenje prema institucijama liberalne demokracije općenito – oni koji su gradili slobodne i pouzdane institucije su se, prema Tuđmanovim sljedbenicima, prodali za “judine škude žutim i zelenim vragovima”. Istovremeno, državu je stvorio za privilegirane – taj ‘izvorni grijeh’ Hrvatske otuđio je od njenih institucija ostatak populacije koji nije bio dovoljno posvećen nacionalističkom projektu da zažmiri na oligarhiju koja se iza njega skriva. Sanader potom stabilizira sliku neizlječive korupcije, ironično dijelom i zato jer je ojačao anti-korupcijske mehanizme. U većini kriza od tada, ‘veliko hrvatsko srce’ u popularnoj je predodžbi i retorici u suprotnosti s ‘uhljebima’ – karakter hrvatskog naroda se izražava kao otuđen i, na bitan način, suprotan hrvatskim institucijama.

Veliko hrvatsko srce i buđenje naroda kojem institucije i nisu potrebne. Prosvjed u Zagrebu (Marko Prpić, Pixsell)

Gradeći na tom kontinuitetu isprepletenog iskustva i nacionalne kulture nepovjerenja prema hrvatskim institucijama, upravljanje krizom i medijski tretman kritike mjera značajno su ugrozili krhko inicijalno povjerenje u Stožer, vladu i, općenito, hrvatske i međunarodne institucije.

Izbjegavanje najgorih scenarija COVID-19 krize u Hrvatskoj rezultat je primarno iznimnog rada i visoke snalažljivosti aktera u zdravstvenom sustavu. Na najvišem nivou, kriza u Hrvatskoj je vođena ad hoc (i ponekad bizarno pogrešnim) naredbama koje su nejednako provođene i rijetko javno obrazlagane. Unatoč tome, u ranoj 2021. hrvatski tradicionalni mediji uglavnom nisu pružili prostor za raspravu o mjerama s ljudima koji su izgubili posao ili morali zatvoriti firmu, ili koji jednostavno imaju legitimne sumnje u hrvatske i međunarodne institucije. Umjesto toga, od početka krize većina medija cijeli pokret reducira na najekstremnije pripadnike – najčešće, najveće ekscentrike, teoretičare zavjera i fašiste. Patroniziranje i demoniziranje kritičara mjera je nerijetko, i takav tretman daje specifičan doprinos rastu utjecaja desnog populizma u pokretima protiv COVID-19 mjera. Čestim onemogućavanjem javne rasprave i efektivnim omalovažavanjem egzistencijalnih problema pučanstva, vlada, javni intelektualci i tradicionalni mediji na određeni način odbacuju značajan broj svojih sugrađana – dok im desni populisti pružaju utočište i glas.

Uz onemogućavanje javne rasprave, većina tradicionalnih medija u proljeće 2021. u Hrvatskoj vođena je clickbait-modelom koji iskorištava i ojačava paniku i tjeskobu javnosti. Većinu sadržaja čine brzopleto napisani senzacionalistički tekstovi o nedovoljno istraženim komadićima informacija. Neki tradicionalni mediji početkom 2021., primjerice, objavljuju članke o cjepivima čiji su naslovi suprotni od sadržaja teksta – dok naslovi sugeriraju visoku opasnost od cijepljenja, u tekstu je opasnost odbačena.

Najbitniji aspekt znanstvene komunikacije u pandemiji nepoznatog virusa koji se istražuje u stvarnom vremenu je znanstveno neslaganje. Međutim, ono je također rijetko kvalitetno komunicirano, već dominantno svedeno na suparničke kampove koji ne ulaze u međusobnu raspravu, a ponekad pribjegavaju i napadima na integritet kolega ili omalovažavanje njihovih znanstvenih karijera. Neki znanstvenici one s kojima se ne slažu nazivaju svinjama s kojima ne treba ulaziti u raspravu jer je to kao valjati se u blatu.

U tom kontekstu, ekstremna strana pokreta protiv COVID-19 mjera često crpi iz značajnog nedostatka obrazovanja o znanstvenom procesu, što rezultira zagovaranjem individualizirane istrage – svatko treba napraviti svoje istraživanje. To istraživanje, međutim, uglavnom označava  isključivo konzumiranje sadržaja nekog influencera, najčešće teoretičara zavjere koji zagovara duhovno buđenje.

• Zagovara se duhovna obnova koja će zamijeniti političko neslaganje

Konspiritualnost, kako su je po kombinaciji riječi conspiracy (zavjera) i spirituality (duhovnost) nazvali sociolozi Charlotte Ward i David Voas,  specifična je ideološka pozicija prema kojoj je ljudima potrebno “duhovno buđenje” ili  “promjena svijesti” kako bi prepoznali i uništili zavjeru šačice moćnika koji upravljaju svijetom. Konspiritualnost je u većini slučajeva skriveni iskaz osjećaja nemoćnog nezadovoljstva pred globalnim sustavom kapitala koji produbljuje ekonomske nejednakosti i pred nacionalnim elitama koje se izmjenjuju na pozicijama moći. Konspiritualnost tu nemoć artikulira, kroz kombiniranje naslijeđa New Age spiritualizma i teorija zavjere, u jednostavan holivudsko-biblijski spektakl borbe dobra protiv zla, nerijetko značajno obilježen antisemitskom i rasističkom propagandom.

Konspiritualnost je, ključno, anti-institucijska. Prema toj paradigmi društvena i institucijska promjena ne dolazi kroz napor kolektivne akcije mijenjanja i građenja institucija, već spontanim individualnim duhovnim buđenjem nakon kojeg institucije više nisu niti potrebne. Institucije su u toj paradigmi uvijek neprijatelji – one predstavljaju komplicirane procese pregovora između različitih strana u društvu, a konspiritualisti, u svojoj fantaziji jednostavnog društva, ne vjeruju u trajnost neslaganja i pregovora, niti u kompleksnost stvarnog svijeta. Kao što je uobičajeno za desne populiste, svoj idealni politički sustav vide kao spontani izljev volje probuđenog “pravog” naroda koju kanalizira iznimni pojedinac – mesijanska figura. Hrvatska ima bogato nasljeđe takvog političkog imaginarija – 90te u Hrvatskoj ne možemo opisati bez fokusa na mesijansku figuru koja tvrdi da kanalizira volju čistog naroda i sije ekstremno nepovjerenje prema institucijama, liberalnoj demokraciji, slobodnim medijima i civilnom društvu i, na kraju i najbitnije, uništava povjerenje ljudi jednih prema drugima, kako bi ugrozio mogućnost njihovog organiziranja u kolektivnu akciju mijenjanja institucija. Diljem Europe također, pokretima protiv COVID-19 mjera dominira povjerenje prema personama – političkim influencerima.

• Politika se personalizira

Iako udaljen od političke funkcije, 2020. Ivan Pernar posebno uspješno putem društvenih mreža okuplja ljude oko njegovog personaliziranog brenda konspiritualnosti u svrhu odbijanja kolektivne koordinacije suzbijanja ili kontrole pandemije. U Telegram grupi djeluje kao privatni doktor svojim sljedbenicima, savjetujući ih o dijagnozama i tretmanima.

Pernarov liječnički savjet smatraju, zbog personalizirane prirode, epistemički vjerodostojnijim nego vjerovati sustavu. (Ivo Cagalj, Pixsell)

Kao što je napomenuto, strukturirajuće uvjerenje ekstremnije strane pokreta protiv COVID-19 mjera nije da su slobodno istraživanje i kritičko mišljenje na neki način krivi ili lažni ideali, već da ih institucije ugrožavaju. Odgovor grupe na to je personalizacija epistemičkog autoriteta – privlačan je zaključak da dolaze Pernaru po liječnički savjet jer tu razmjenu, zbog njezine personalizirane prirode, smatraju epistemički vjerodostojnijom od anonimnih struktura hrvatskog zdravstvenog sustava. Lako je ne složiti se s odbacivanjem nesavršenog institucijskog sustava u korist favoriziranja zdravstvenih savjeta teoretičara zavjere bez ikakve medicinske obuke. Međutim, promjena ovih praksi i (nažalost, čini se) trendova zahtijevat će temeljite i sustavne promjene onih svojstava postojećih institucija koja razaraju povjerenje.

Kroz pandemijske godine, Pernar sve više postaje marginalna figura, udaljena od hrvatske javnosti i političkog utjecaja. Krajem 2021. Pernar je na Karibima, a glavna lica odbijanja mjera protiv COVID-19 su članovi Mosta, stranke desnog populizma čija je pandemijska postava definirana personalizacijom politike.

Dok zvanično pokrenut kao anti-politička stranka koja će spojiti ljevicu i desnicu, Most vrlo brzo, predvidljivo i uspješno skreće u desni populizam – toliko uspješno da nisu izgubili svoj populistički imidž unatoč avanturi dijeljenja moći s Karamarkovom inačicom nacionalističkog HDZ-a u najkraćoj hrvatskoj vladi s premijerom koji ne zna pričati hrvatski jezik. Od tada do danas, Most je vjeran anti-političkom kvazi-tehnokratskom desnom populizmu – Mostovcu nije bitna stranka ni ideologija, Mostovac je tu da bude glas naroda i sluša struku kako bi spasio Hrvatsku.

Most

Na izbore 2020. Most izlazi osvježen novim licima, pri čemu su najprepoznatljiviji jedan desničarski influencer s društvenih mreža i jedan bračni par desničarskih političkih komentatora. Sve troje su medijske javne persone koje se udružuju spasiti Hrvatsku. Umjesto neartikuliranosti i nepripremljenosti koje označavaju predstavnike tradicionalne desnice Domovinskog pokreta, zvijezde Mosta dominiraju javnim nastupom i komuniciraju jasno, pamtljivo i s lakoćom. Jedan od njih troje je jedan od najvećih talenata za društvene mreže u hrvatskoj politici – energični influencer sa snažnim odnosom s kršćanskom zajednicom, čija retorika manevrira između mesijanske propovijedi i ulične spike. Vješto kombinirajući opća mjesta hrvatskog nezadovoljstva i imaginarij hrvatskog nacionalizma s taktikama uvezenim iz repertoara suvremene europske i američke anti-liberalne desnice, ovaj bivši vjeroučitelj se kladi na to da će njegov brend anti-političkog desnog populizma privući veći broj glasača nego što može privući eksplicitna ekstremna desnica.

Svoj puni potencijal nova postava ostvaruje tek kad se bolnice svijeta napune ljudima koji ne mogu disati. Most širi nepovjerenje prema cjepivima te nacionalnim i međunarodnim institucijama. Promoviraju stare ideje “čišćenja” političkog prostora od neprijatelja “pravog” naroda – politički protivnici postaju izdajice upletene u zavjeru protiv Hrvatske, dok su Mostovci obični ljudi koji se odazivaju pozivu za borbu za slobodu Hrvatske. Personalizacija raste – Marin Miletić svoje Facebook sljedbenike poziva u Telegram grupu, daleko od javnog i političkog, gdje mogu s njime “slobodno pričati”.

Istraživači:

Benjamin Opratko (University of Vienna)

Marko-Luka Zubčić (University of Rijeka)

Kristina Stojanović-Čehajić (University of Rijeka)

Alexander Harder (Humboldt University of Berlin)

Milan Urošević (University of Belgrade)

Celina Ortega Soto (Linköping University)