Iz Hrvatske je u postupku dodjele nagrade još samo suradnica Ideja kao članica žirija. Što je napravilo Ministarstvo?

Kao članica stručnog žirija, bila sam oduševljena nevjerojatnim rješenjima, njihovom brojnošću te količinom energije i vremena koje stručnjaci, znanstvenici i poduzetnici diljem EU ulažu u razvoj tehnologija koje rješavaju okolišna pitanja, piše Mirjana Matešić. U Hrvatskoj ne nalazimo takvu energiju ili barem ne u inicijativama u pitanjima okoliša. Za pretpostaviti je da je razlika u uvjetima i sveopćoj klimi u kojoj posluje poduzetništvo Europske unije

• Naslovna slika, žiri za dodjelu europske nagrade poslovnim organizacijama za doprinos održivom razvoju

• Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj

EBAE – European Business Award for Environment nagrada je koju Europska komisija pod vodstvom DG Environment svake druge godine dodjeljuje najboljim poslovnim organizacijama za doprinos, kako sami kažu „održivom razvoju“.

Do ove godine nagrađivana su četiri područja: (1) Upravljanje; (2) Proizvodi i usluge; (3) Proces i (4) Suradnja sa zemljama u razvoju, a ove je godine dodana i 5. nagrada za doprinos poslovnog sektora očuvanju biološke raznolikosti. Za nagradu se mogu prijaviti sve kompanije koje su registrirane u zemljama članicama Europske unije plus Velika Britanija i Turska. Stručna se komisija sastala krajem lipnja u Sofiji, a svečana objava pobjednika i dodjela nagrada održat će se 14. studenog, u Beču.

Natječaj za hrvatsku Nagradu za dostignuća na području zaštite okoliša u 2017. godini objavljen je 23. svibnja prošle godine. Do sada nisu objavljeni pobjednici niti su pobjednički projekti nominirani za Europsku nagradu. To nas je svrstalo u nekolicinu zemalja koje nisu imale svoje kandidate na ovogodišnjem natječaju

Hrvatska je već drugi puta imala priliku nominirati svoje kandidate. Naime, na natječaj za EBAE nagradu poslovne se organizacije moraju prijaviti na nacionalni natječaj. Najbolje onda organizator, a u Hrvatskoj je to Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, prijavljuje za Europsku nagradu. Natječaj za hrvatsku Nagradu za dostignuća na području zaštite okoliša u 2017. godini objavljen je 23. svibnja prošle godine. Do sada nisu objavljeni pobjednici niti je održana ceremonija dodjele nagrade. Isto tako naši pobjednički projekti nisu nominirani za Europsku nagradu. To nas je svrstalo u samo nekolicinu zemalja koje nisu imale svoje kandidate na ovogodišnjem natječaju.

Pregled projekata koji su ove godine prijavljeni za nagradu zanimljiv je i nadasve impresivan. Prema tipu prijave, projekti se mogu podijeliti u dvije skupine. Prvoj skupini pripadaju oni koje su prijavile uglavnom velike kompanije razvijajući i unapređujući dijelove tehnoloških procesa uvođenjem inovacija koje troše manje energije, ili pak toksične materijale zamjenjuju netoksičnim. Neke su promjene toliko drastične da se radi o potpuno novim procesima koji višestruko skraćuju proizvodnju i potrebnu energiju i materijale.

Druga se skupina projekata odnosi na mala poduzeća ili startupove koji su osmislili novo rješenje za poznate okolišne probleme. Ima tu plastičnih boca proizvedenih iz biorazgradivih materijala koji se danas bacaju kao ostatak od drugih proizvodnji. Ima tu novih tehnoloških rješenja za učinkovito prikupljanje materijala iz otpadnih voda kao što je protein iz prehrambene industrije, ili kuća koje su energetski pozitivne i proizvode više energije no što troše te mogu puniti i električna vozila svojih vlasnika.

Naravno da je dio ovih rješenja iako inovativan još nedovoljno dokazan u svojoj komercijalnoj primjeni, no svakako bude optimizam i daju nadu da će poduzetništvo pronaći snage, inovativnosti i kreativnosti da ponudi rješenja okolišnim problemima od kojih se neki trenutno čine prilično  ozbiljnima.

Primjeri koje smo vidjeli u Sofiji govore o mladim ljudima, stručnjacima i znanstvenicima koji godinama ulažu napore u razvoj ideja u učinkovitim i primjenjivim proizvodima. Čini se da su sredine u kojima rade posebno poticajne za takvu vrstu inicijativa, koje se bogato sufinanciraju, a rješenja odmah nalaze primjenu

Kao članica stručnog žirija, bila sam oduševljena nevjerojatnim rješenjima, brojnošću te količinom energije i vremena koje stručnjaci, znanstvenici i poduzetnici diljem EU ulažu u razvoj tehnologija koje rješavaju okolišna pitanja. U konkurenciji dvjestotinjak projekata bilo je prijava iz većine zemalja EU te velik broj prijava iz Velike Britanije, a posebno iz Turske. Ako ovaj entuzijazam usporedimo sa sličnim praksama kod nas, u Hrvatskoj ne pronalazimo takvu energiju ili se barem ona ne nalazi u inicijativama koje se bave pitanjima okoliša. Za pretpostaviti je da je razlika u uvjetima i sveopćoj klimi u kojoj posluje poduzetništvo Europske unije.

Primjeri koje smo imali priliku vidjeti u Sofiji govore o mladim ljudima, stručnjacima i znanstvenicima koji godinama ulažu napore u razvoj ideja i njihove primjene u učinkovitim proizvodima, uslugama i procesima. Čini se da su sredine u kojima oni rade posebno poticajne za ovakvu vrstu inicijativa, koje se bogato sufinanciraju, a ponuđena rješenja odmah nalaze svoju primjenu. Administracija i porezni sustavi podupiru poduzetnike na njihovim razvojnim putevima. Nagrada koju će neki od njih primiti za svoj rad nije razlog već samo dodatno priznanje za uloženi trud.

Bez obzira na to je li poziv za sudjelovanje na natječaju u Hrvatskoj mogao biti bolje promoviran, te jesu li kompanije bile na vrijeme upoznate s mogućnošću sudjelovanja, činjenica je da proces natječaja i proglašenja najboljih nije završen na vrijeme da našim poduzetnicima pruži priliku da se okušaju u europskoj konkurenciji. Kada je u državnim tijelima prisutan toliki manjak interesa za ove teme, zašto bi u poduzetništvu bilo drugačije? U takvoj klimi, pitanje je ima li u Hrvatskoj uopće projekata koji se mogu suprotstaviti konkurenciji na ovom natjecanju.

Kako bismo oslikali razinu eko-inovativnosti koja je sadržana u prijavljenim projektima, u nastavku su prezentirani neki od projekta koji su ove godine sudjelovali u natječaju uz napomenu da neki od navedenih nisu niti ušli u uži izbor za nagradu. Popis kandidata koji su ušli u uži izbor za nagradu objavljen je na stranicama EBAE:  http://ec.europa.eu/environment/awards/finalists_2018.html

KORIŠTENJE OTPADA U PROIZVODNJI BIO-PLASTIKE

EKOLBER je španjolska mikro-kompanija koja je osmislila proces korištenja otpada životinjskog porijekla, kao što je životinjska koža i slično, za izradu bio-plastike na bazi kolagena za proizvodnju termoplastične gume. Također može koristiti otpad iz raznih industrijskih procesa kao što su vuna, perje, ljuske jaja, kompost, mulj iz papirne industrije, kave i slično. Korištenjem kemikalija, te mehaničkom i termičkom obradom kolagen se transformira, gubi svoju uobičajenu strukturu te dobiva svojstva slična termo-plastici. Ova termo-plastika se pod pritiskom ili temperaturom može oblikovati. Materijal koji se dobiva sličan je gumi ali može biti transformiran i u čvrsti materijal. Proizvodi se isključivo od materijala koji su bio-razgradivi, kompostabilni i reciklabilni.

REKUPERACIJA PROTEINA U PRAHU IZ NUSPROIZVODA PREHRAMBENE INDUSTRIJE

Prehrambena industrija u postupku proizvodnje hrane proizvodi mnogo raznih nusproizvoda koji se ne koriste u prehrani. EKONEK, kompanija iz Španjolske osmislila je naprednu sušilicu koja iz otpadnih voda vraća protein. Temelji se na tehnologiji „Pulse Combustion Drying – PCD“. Tehnologija je sposobna atomizirati razne koncentrirane i viskozne tekućine pretvarajući ih u puder bez denaturalizacije proteina. Proizvedeni protein visoke je čistoće te se može dalje koristiti u prehrani, a otpadne vode su pročišćene od sadržaja koji u protivnom snažno opterećuje ekosustave. Do sada su konstruirane dvije industrijske sušilice za otpadne vode, jedna za ostatke iz proizvodnje hrane od ribe te jedna za koncentrirani kvasac u pivarskoj industriji.

STANICA ZA PROČIŠĆAVANJE PLINA PROIZVEDENOG NA ODLAGALIŠTU OTPADA

Većina komunalnog otpada danas se još uvijek odlaže na odlagalište. Kada se to dogodi nastupa anaerobna reakcija koja organsku tvar pretvara u plin bogat metanom. Ovaj metan se teško koristi budući da je pomiješan sa zrakom i mnogim nečistoćama. Zbog toga se većina ovog plina izgubi, bude otpuštena u atmosferu, spaljena na baklji i zapravo se rijetko koristi za proizvodnju električne energije.

Procjenjuje se da se diljem svijeta svake godine izgubi ovog plina u vrijednosti od 20 milijardi Eura. Dodatno ovaj plin odgovoran je za 5% svjetskih emisija stakleničkih plinova. Zbog toga trenutni način postupanja s odlagališnim plinom predstavlja s jedne strane zagađenje, a s druge gubitak jeftine obnovljive energije.

WAGA ENERGY, kompanija iz Francuske, osmislila je tehnologiju koja plin s odlagališta unapređuje u 98% čisti bio-metan, obnovljivu zamjenu za prirodni plin koji se može prevesti u tekuće stanje ili pak ubaciti u gradske plinovode. Ova kompanija čak nudi uslugu otkupa odlagališnog plina koji onda pročišćava i prodaje kompanijama za distribuciju plina. Trenutno imaju tehnologiju postavljenu na četiri odlagališta. Procjenjuju da će do 2025. godine preko 100 odlagališta koristiti njihovu tehnologiju.

ROTACIJSKE TOPLINSKE PUMPE

ECOP Technologies GmbH, kompanija iz Austrije, osmislila je rotacijske toplinske pumpe koje koriste inovativnu tehnologiju koja je nekoliko puta patentirana te ima potpuno novi pristup koji se temelji na jednofaznom termodinamičkom kružnom procesu umjesto do sada korištenog dvofaznog kompresijskog procesa koji koriste konvencionalne pumpe. Zbog toga, po prvi puta je moguće korištenje toplinskih pumpi u industriji što do sada nije bilo moguće jer konvencionalne pumpe ne mogu djelovati u industrijskim uvjetima. Dodatno, konvencionalne pumpe zahtijevaju tekućine za hlađenje koje imaju visoki potencijal globalnog zatopljenja (GWP), dok Rotacijske toplinske pumpe koriste inertni plin s nula GWP, koji je široko dostupan, jeftin i ne predstavlja sigurnosno pitanje. Ova Pumpa povećava energetsku učinkovitost toplinskih i sustava centralnog grijanja za 40% te omogućava učinkovito korištenje otpadne industrijske topline. Moguća je primjena ovih pumpi u sustavima za čuvanje energije s ciljem bolje iskoristivosti i poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije diljem svijeta.