Merkel dobila predah. Rezultat bavarskih izbora se ne prelijeva na Njemačku (i Europu). Zasad

Velike narodne stranke tonu i u Njemačkoj. CSU je u Bavarskoj izgubio više od deset posto glasova. SPD je sasvim potonuo. Sljedeći izazov su izbori u pokrajini Hessen za manje od dva tjedna, 28. listopada. Tamo su Zeleni u vladajućoj koaliciji sa CDU-om. Posljednja ispitivanja govore o 9,5% manje podrške kršćanskim demokratima nego na prošlim izborima

• Naslovna slika – rezultati izbora u Bavarskoj

Bavarska kršćansko-socijalna unija (CSU), desetljećima navikla imati većinu u parlamentu pokrajine Bavarske, nakon izbora ove nedjelje (14.10.) svjetlosnim je  godinama udaljena od tog cilja: osvojila je tek 37,3% glasova. Druga stranka po snazi su Zeleni sa osvojenih 17,5%, Slobodni birači (Freie Wähler) osvojili su 11,6%, Alternativa za Njemačku (AfD) 10,2%, socijaldemokrati tek jadnih 9,7%, a u parlament u Münchenu su ipak ušli i Liberali sa osvojenih 5,1% glasova. Ljevica je u Bavarskoj opet ostala ispod izbornog praga.

Nakon “užasne noći za Merkeličinu sestrinsku stranku” CSU kako je javio i britanski BBC, mediji se natječu u slikovitim izrazima pretrpljenog gubitka glasova bavarskih kršćanskih demokrata: katastrofa, debakl, pad povijesnih razmjera… Zapravo, ispitivanja mnijenja neposredno prije izbora su CSU-u najavljivala još gori rezultat tako da bi se medicinskim rječnikom moglo reći: ne, to ipak nije bio moždani udar. Ali je nalaz potvrdio kako pacijent ima uznapredovali tumor na mozgu i kako se čini da nema lijeka sve slabijim rezultatima nekoć velikih narodnih stranaka kako konzervativnog, tako i lijevog usmjerenja.

Moždanom udaru se nadao AfD: uoči izbora najavljivao je “požar koji će zahvatiti i Berlin”, a posljednje prognoze su to i najavljivale. Samo 32% za CSU  značilo bi nešto nezamislivo: da bi bila moguća, doduše veoma šarena vlada u Bavarskoj i bez CSU-a i bez AfD-a. Što bi se u tom slučaju dogodilo u CSU-u, to bi se jedino moglo usporediti sa Bartolomejskom noći. To nema veze samo sa ideologijom: tu je riječ o karijerama članova stranke u pokrajini u kojoj  CSU  vlada od prvih izbora nakon Drugog svjetskog rata i u kojoj se vjerovalo kako biti dužnosnikom CSU-a, redovito znači i neku lijepu i dobru plaću.

I u drugoj mogućoj opciji – da CSU mora stupiti u koaliciju sa Zelenima kako bi ostala na vlasti – sigurno bi se kotrljale glave. Gotovo je izvjesno da bi cijena bila smjena na čelu pokrajinske vlade. Vjerojatno bi to i dalje bio neki kandidat CSU-a, ali ne Markus Söder. Požar bi u tom slučaju zahvatio Berlin jer bi Zeleni, “na mala vrata” utjecali i na sastav savezne vlade. Jer (još uvijek) predsjednik stranke CSU je Horst Seehofer sa kojim Zeleni uopće ne mogu zamisliti suradnju već i zbog njegove politike prema strancima i izbjeglicama koju zagovara kao trenutni savezni ministar unutrašnjih poslova.

Rekonstrukcija vlade u Berlinu bi već i zbog toga bila nužna, ali se i kod izbora predsjednika kluba zastupnika CDU-a u Bundestagu vidjelo kako Angela Merkel više nije u stanju dirigirati sve nezadovoljnijim zborom konzervativnih političara. Rekonstrukcija bi tako ispala teška kušnja i za vladajuću koaliciju. U tom scenariju nema malo komentatora koji su najavljivali egzitus koalicije u Berlinu već ove godine.

Prve prognoze nakon što su se zatvorila birališta u Bavarskoj su pokazale kako bi pokrajinska vlada svakako bila stabilna u koaliciji CSU-a i Zelenih, ali se u sjedištu CSU-a čuo glasan uzdah olakšanja kad su se pokazali prvi rezultati Slobodnih birača (Freie Wähler). Makar tijesna, takva koalicija je CSU-u neusporedivo draža jer i zahtjevi neće biti kakvi bi se mogli čuti od Zelenih.

Bavarske Slobodne birače bi se zapravo manje moglo zvati političkom strankom koliko udrugom neovisnih kandidata koji se zalažu za pojedine probleme njihove općine i izborne jedinice. Razmjerno labavo su vezani  osnovnim načelima koja zapravo nisu daleko od načela koja zastupa i sam CSU, ali njima je prvi interes na lokalnoj razini. To je očito bila donekle prihvatljiva alternativa i za donedavne birače CSU-a pa je najveći broj onih koji su ovaj puta stavili križić negdje drugdje glasovalo za Freie Wähler – njih 220.000. U analizi migracije birača se vidi kako postoji samo jedna još veća skupina bivših birača CSU-a: njih 240.000 je preminulo u posljednje četiri godine.

Zato se u prvim satima nakon izbora kao gotovo izvjesno čini kako će u Bavarskoj biti sklopljena “Bavarska koalicija” koju će činiti CSU i lista Slobodnih birača Bavarske. To je moguće jer je i AfD osvojio mnogo manje glasova nego što se očekivalo, a i rezultat je tijekom noći  i za CSU ipak postajao nešto manje loš: prognoze su mu najavljivale 33%, prva procjena nakon zatvaranja birališta mu je davala 35,5% da bi po posljednjim informacijama to bilo 37,2%.

Neuspjeh manji od očekivanog je i rezultat činjenice što je izlaznost bila odličnih 72%; na bavarskim izborima 2013. je to bilo 63,6%. Visoka izlaznost obično nosi glasove prosvjeda i promjenu, ali u Bavarskoj je to značilo  da je CSU-u postalo jasno kako je vrag odnio šalu.

Schauble: Netko mora postaviti pitanje Angele Merkel

Za velike, nekoć “narodne” stranke doista nema više nikakve zabave. Mada se čini kako Berlin i Angela Merkel mogu odahnuti jer će se i ovi izbori u Bavarskoj riješiti “tamo dolje” na razini pokrajine sa koalicijom dvije stranke kojima je Bavarska ionako najvažnija tema bez da bi to utjecalo na saveznu vladu u Berlinu. No taj dojam vara.

I Merkeličin CDU sa CSU-om je u ispitivanju ARD-ovog Deutschlandtrenda (koji se slučajno poklopio sa danom izbora u Bavarskoj) pao na povijesno nisku razinu od 26%. Jedan jedini postotak upitanih je izjavio kako je “veoma zadovoljan” radom ove vlade u Berlinu, a još je značajniji odgovor na pitanje odgovornosti za to stanje: 26% upitanih smatra odgovornim Horsta Seehofera, njih 2% krivi predsjednicu socijaldemokrata Andreu Nahles – i njih 56% krivi Angelu Merkel.

I CDU je tako potpuno svjestan kako mu predstoji teška i neizvjesna kemoterapija, a neće se moći izbjeći i kirurška intervencija: predsjednik Bundestaga i bivši šef CDU-a Wolfgang Schäuble je izjavio kako “netko mora postaviti to pitanje” i kako je kancelarka Merkel “dugo i uspješno” vladala zemljom. Ali, u “ljudskim sustavima sve ima svoje vrijeme” i kako se “zamor ne može izbjeći.”

U Bavarskoj se CSU isprva trudi prikazati stanje kao da se ništa bitno nije dogodilo: da, gubitak od 10,4% glasova u usporedbi sa prethodnim izborima se nipošto ne može nazvati uspjehom. Ali Bavarci su još jednom CSU-u povjerili zadaću vladanja pokrajinom, a među zaslužne osobe je Seehofer tu čak spomenuo i Södera. Predsjednik bavarske vlade pak najavljuje “građansku koaliciju”, čime valjda i on misli na Slobodne birače. Ali kada je riječ o vrhuški CSU-a, ne izgleda da su shvatili poruku i razmjere onoga što se dogodilo ove nedjelje.

Edmund Stoiber za tu mizeriju CSU-a u bizarnoj optužbi krivi – strance. Ne “prave” strance, nego Nijemce koji su došli živjeti u Bavarsku jer joj tako dobro ide, ali koji “ne razumiju” pravu tradiciju ove pokrajine pa onda biraju koga već biraju.

Već uoči izbora i nakon katastrofalnih prognoza za CSU se oglasio i bivši predsjednik te stranke, Edmund Stoiber koji za tu mizeriju CSU-a u bizarnoj optužbi krivi – strance. I to ne “prave” strance, nego Nijemce koji su došli živjeti u Bavarsku jer joj tako dobro ide, ali koji “ne razumiju” pravu tradiciju ove pokrajine pa onda biraju koga već biraju.

No dok nakon ove nedjelje nema nikakve radosti među kršćanskim demokratima, to se ne može niti usporediti sa stanjem koje vlada među njemačkim socijaldemokratima. Proces koji razara konzervativne građanske stranke je u Bavarskoj pokazao kako je organizam lijeve političke opcije praktično već – kolabirao. SPD je pao na doista jadnih 9,7% – na prethodnim izborima je to bilo još 20,6%. Socijaldemokrati tu još jedva nalaze riječi, što da uopće kažu: predsjednica SPD-a Andrea Nahles obećava kako će “analizirati” što se dogodilo i kako će poduzeti nužne korake. No na pitanje novinara hoće li to imati posljedice i za nju osobno, ona se okreće od kamera i odlazi bez odgovora. Kasnije objašnjava kako je razgovor zapravo bio vođen po drugi put iz tehničkih razloga i kako je žurno morala otići. Otići na takav način od očiju njemačke javnosti? Kamo?

Predsjednica SPD-a Andrea Nahles obećava kako će “analizirati” što se dogodilo

Problem je jasan i to se vidjelo i sada u Bavarskoj: čak i većina birača SPD-a više ne zna, zašto se zalažu njemački socijaldemokrati. Govore o “socijalnoj pravednosti”, makar je još jedva nekome jasno što to doista znači. I u drugim ispitivanjima uvjerljiva većina građana misli kako je SPD ipak pogriješio što se upustio u veliku koaliciju: bilo bi bolje da se povukao u oporbu i razmislio što doista brine sve one u Njemačkoj koji žive od svog rada. Utoliko bi se i SPD ipak mogao predomisliti i dovesti ovu koaliciju u Berlinu do pada.

Pitanja ima još: da li su se sad Zeleni pretvorili u “narodnu” stranku? Dosad se nije činilo da je to tako: njima se ne osporava ekološki angažman i zastupanje za ljudska prava, ali se ne čini da uspijevaju stvoriti neku dosljednu platformu koja bi imala veću težinu od pojedinih akcija čak i u vlastitim temama.

Samo jedan primjer iz Bavarske: tamo je sporna izgradnja “dalekovodnog autoputa”, sustava prijenosa električne energije koja bi prije svega ekološku energiju, vjetra sa Sjevernog mora vodila do potrošača u čitavoj Njemačkoj. No građevinski radovi za takav dalekovod su sve prije nego ekološki, tako da je i stav Zelenih u tom pitanju prilično nejasan. Čak i za bavarske Freie Wähler je stvar jasna: neće nekakva žičurina prolaziti kroz naše selo nakon što bageri ruju po našoj šumi i poljima. Takav dalekovod zato ne dolazi u obzir, to će zahtijevati i u koalicijskim pregovorima sa CSU-om.

Među bavarskim Zelenima vlada slavlje zbog osvojenih 17,5% glasova, ali i tamo ostaje činjenica kako će se i tako sjediti u oporbi. I kod njih i kod drugih stranaka se može očekivati kako će prava terapija početi tek nakon  izbora u pokrajini Hessen za manje od dva tjedna, 28. listopada. Tamo Zeleni jesu u vladajućoj koaliciji sa CDU-om, ali makar pokrajinska vlada Volkera Bouffiera nije upadala u oči većim skandalima izgleda da se i tamo sprema brodolom kršćanskim demokratima – posljednja ispitivanja govore o 9,5% manje podrške CDU-u nego na prošlim izborima.

A to će onda biti trenutak kad će se nešto morati učiniti. I u Berlinu.