Migranti: Bježe od rata i progona, ali ne žele ostati u Hrvatskoj. Najviše pritužbi na policiju

Istraživanje provedeno među migrantima u Hrvatskoj ustanovilo je da pola ispitanika smatra da su im ovdje prekršena prava i zato nevoljko kontaktiraju s hrvatskim institucijama, piše Lana Pavić, a u prvom dijelu članka opisuje dokument o migracijskoj politici predstavljen na nedavnom kongresu europskih liberala čijeg je saveza njezina stranka članica

• Naslovna fotografija: Brod Ocean Viking humanitarne udruge SOS Méditerranée iskrcava 373 migranata spašenih iz Sredozemnog mora u siječnju 2021. (Fabian Mondi / SOS Méditeranée)

• Lana Pavić politologinja je koja se bavi razumijevanjem migracija i azila, te vanjska suradnica na Sveučilištu u Zagrebu. Potpredsjednica je stranke Centar.

Svake godine, krajem svibnja, europski liberali okupljeni u savez ALDE (Alliance of liberal and democrats for Europe) sastaju se kako bi razgovarali o aktualnim temama europske i svjetske politike. Na kongresu kojem prisustvuju premijeri, zastupnici Europskog i nacionalnih parlamenata, ministri, gradonačelnici, predsjednici stranaka te njihovi zamjenici, rezimira se stanje osobnih i medijskih sloboda, vladavine prava i funkcionalnosti demokracija pojedinih država, ali i kontinenta u cjelini. ALDE, naime, ne okuplja samo pojedince i političke stranke članica Europske unije, već ujedinjuje liberale s područja cijele Europe pa tako i predstavnike onih zemalja koje još uvijek čekaju na ulazak u krug izabranih. Jedna je Ukrajina koja je već drugu godinu zaredom najvažnija tema kongresa. ALDE se zalaže za što brže priključivanje Ukrajine EU, no ruska agresija i prijetnja globalnoj sigurnosti nisu bile jedine teme kojima su se europski liberali (među njima i hrvatski) bavili ovih dana. Na netom održanom susretu u Stockholmu raspravljalo se o klimatskim promjenama i migracijama, a kako su ove dvije teme do određene razine povezane, ne iznenađuje da su bile u najužem fokusu sudionika.

Na pitanje kako liberali, ali i cijela Unija trebaju odgovoriti na izazove pojačanih migracija preporuku je dao i dokument predstavljen drugog dana kongresa. Riječ je o takozvanom policy paperu madridskog ureda njemačke zaklade za slobodu Friedrich Naumann (FNF) pod nazivom Coordinating EU external action on migration: A timely imperative. Dokument su sastavili Jan – Christoph Oetjen, zastupnik u Europskom parlamentu iz redova njemačkog FDP-a (Freie Demokratische Partei) te dr. sc. Milosz Hodun, predsjednik organizacije Projekt: Poljska, ujedno član upravnog odbora Europskog liberalnog foruma i međunarodni tajnik poljske stranke Novoczesna.

Pretpostavlja se da će do 2050. godine zbog političkih razloga samo na području Sjeverne Afrike obitavati 15 milijuna raseljenih, te dodatnih 12 milijuna zbog klimatskih promjena. (PDF dokumenta)

Dokumentom se migracije, poglavito prisilne, označavaju jednom od najhitnijih tema međunarodne politike. U svijetu gotovo 300 milijuna ljudi živi izvan države rođenja. Izbjeglica je preko 30 milijuna, a čak 65 milijuna onih koji su raseljeni zbog nasilja i rata u zemlje primateljice stiglo je neregularnim putem. Pretpostavlja se da će do 2050. godine zbog političkih razloga samo na području Sjeverne Afrike obitavati 15 milijuna raseljenih, uz dodatnih 12 milijuna izbjeglih zbog klimatskih promjena. Ovakvi razmjeri trenutne i buduće ljudske patnje ostavljaju ravnodušnima mnoge svjetske i europske čelnike, među ostalima desne populističke vlade Mađarske, Poljske i Italije. Baš je zato nužno čuti kompetentne i racionalne glasove stručnjaka koji, uvažavajući širu sliku, na ovako važna pitanja odgovaraju u skladu s politikama poštivanja ljudskih prava te povjerenjem u načela multilateralne suradnje, reciprociteta i solidarnosti.

Dijalog je u toj jednadžbi ključan jer omogućuje bolju suradnju država članica, kao i suradnju EU s trećim zemljama koje predstavljaju ishodišta migracija i/ili tranzita. U dokumentu je naznačeno kako na ovakvom tipu dijaloga inzistira i Grupa za kreiranje migracijskih politika (Migration Policy Group) koju je 2020. iznjedrio FNF-ov Mediterranean Dialog Project. Članovi grupe dolaze iz zemalja Južne i Istočne Europe, kao i zemalja Zapadne Afrike te Bliskog Istoka čime se nastoje izbjeći eurocentrične perspektive i olakšati stvarni dijalog među susjednim zemljama i regijama. Naime, kako navode Oetjen i Hodun, nedovoljno je i nepravično analizirati situaciju isključivo iz pozicije europskih zemalja primateljica pa u otvorenu diskusiju treba ravnopravno uključiti sve sudionike, čime se može usvojiti takozvani more for more approach. Prema autorima, ovakav pristup treba zamijeniti postojeće EU odnose s trećim zemljama koji se baziraju na eksternalizaciji kontrola (vanjskih) granica Unije jer takve politike prepuštaju migrante i izbjeglice riziku od eksploatacije, zlostavljanja i nasilja.

Europska komisija, nastavljaju autori, ima presudnu ulogu u usvajanju i provođenju preporuka za novim odnosom prema trećim zemljama jer takav zadatak ne mogu samostalno preuzeti pojedine članice. Postojeći institucionalni okvir Unije prema trećim zemljama neadekvatan je, kao što je bio neadekvatan za vrijeme takozvanog velikog migracijskog vala 2015./2016. godine pa ga treba mijenjati u smjeru kreiranja snažne razvojne potpore trećim zemljama. Autori vjeruju da bi ovakva razvojna potpora, kvalitetno osmišljena, primjereno budžetirana i dobro koordinirana, doprinijela smanjenju neregularnih migracija prema EU, s obzirom na to da bi poboljšala uvjete života u trećim zemljama.

Važno je naglasiti da bi se ovakva razvojna potpora kreirala za svaku zemlju zasebno, ovisno o njezinim specifičnostima, ne bi li tako učinkovito i partnerski doprinijela poboljšanju odnosa europskih i trećih država. Premda u prijedlogu autora to nije eksplicitno rečeno, da se zaključiti kako s određenim zemljama, zbog specifičnosti vladajućih režima, ovakva suradnja neće a priori glatko teći, ali će se tada snažnije surađivati s njihovim najbližim susjedima, ujedno zemljama prvog tranzita.

Da je ovo preporuka na kojoj vrijedi raditi govore uvidi u iskustva i istraživanja koje nevladine udruge te predstavnici akademske zajednice provode u Hrvatskoj. Takva istraživanja koreliraju s dijelovima FNF-ovog dokumenta koji ukazuje na povredu ljudskih prava te izloženost migranata eksploataciji, zlostavljanju i nasilju. U tom kontekstu vrijedno je istaknuti rezultate netom predstavljenog istraživanja hrvatske udruge Borders:none koje je bilo dijelom projekta “Bolji sustav, bolje poštivanje ljudskih prava”. Projekt su poduprli Island, Lihtenštajn i Norveška u okviru bespovratnih sredstava Europskog gospodarskog prostora (EPG), a kroz Fond za aktivno građanstvo Hrvatska. U istraživanju koje je provedeno u svrhu analize trenutnog stanja u pogledu poštivanja prava na pristup međunarodnoj zaštiti nakon ulaska Hrvatske u Šengenski prostor, dobrovoljno su sudjelovale osobe u pokretu koje su ispitivači zaticali u blizini riječkog i zagrebačkog Glavnog kolodvora tijekom travnja 2023. godine.

Borders:none je u istraživanju proučio skupine migranata koji su se kratko zadržavale u Hrvatskoj (Facebook)

Sudbine ovih skupina migranata i njihovo kratko zadržavanje u Hrvatskoj bili su predmet interesa hrvatske javnosti tijekom kraja 2022. godine, no u međuvremenu je zanimanje medija, građana i institucija gotovo iščezlo, premda se broj ulazaka u RH drastično povećao. Ovakvo povećanje nije utjecalo na razvoj nacionalnih strategija rada s migrantima na terenu niti su ga pratila informiranja, senzibiliziranja i upoznavanja hrvatskih građana s problemima osoba u pokretu. Ona bi se u datoj situaciji očekivala od institucija i nositelja vlasti, no kako ista uporno izostaju, građani su nerijetko prepušteni senzacionalističkim ili nedovoljno stručnim medijskim izvještajima. U njima se migrante i/ili tražitelje azila koji dolaze izvan kruga europskih zemalja i dalje eksplicitno karakterizira kao sigurnosno prijeteće, neregularne i ilegalne, premda ljudska bića ne mogu i ne smiju biti ilegalna.

Za 92,6% sudionika ispitivanja, Hrvatska nije željena destinacija, već predstavlja tranzitnu zemlju na putu prema drugim EU državama

Neregularan može biti tek postupak, odnosno prelazak državne granice, a upravo o takvom je najčešće bila riječ u istraživanja udruge Borders:none. Gotovo svi sudionici ispitivanja, od kojih je čak 18.5% maloljetno, neregularno su ušli na prostor RH. Za njih 92.6% Hrvatska nije željena destinacija, već predstavlja tranzitnu zemlju koju treba prijeći na putu prema drugim EU državama, poglavito Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Zanimljivo je da 53.7% ispitanika nije jasno definiralo razloge zbog kojih se ne žele zadržati u Hrvatskoj pa se ne smije olako zaključiti kako je riječ tek o ekonomskim migrantima na putu za bogatije europske države. K tome, 18% ispitanika navelo je kršenje prava ili strah od policije kao razlog izbjegavanja traženja azila u RH pa je ispitanicima, ali i ispitivačima bila posebno iznenađujuća sljedeća situacija. Na pitanju koje je glasilo: jeste li dobili rješenje o povratku/rješenje o protjerivanju (rješenje kojim se određuje rok za dragovoljno napuštanje Hrvatske/EPG-a), ispitanici su mahom odgovarali potvrdno. Međutim, kada su ispitivači zamolili da im pokažu dokument kojeg ispitanici drže rješenjem o povratku/protjerivanju uvjerili su se da nije riječ o rješenju o dragovoljnom napuštanju Hrvatske, već potvrdi kojom se izražava namjera/zahtjev za traženjem međunarodne zaštite/azila u RH. Ispitanicima, prema vlastitim tvrdnjama, nije objašnjeno što potpisuju niti im je ponuđen prijevod dokumenta, pa su smatrali da potpisuju rješenje o dragovoljnom napuštanju Hrvatske.

Je li zaista tako ispitivači nisu mogli utvrditi. Pod uvjetom da jest, jedan od mogućih razloga za navedenu situaciju počiva na činjenici da je čak 92,6% ispitanika odgovorilo kako nije upoznato s pravima stranaca koji se nalaze u nezakonitom boravku u Hrvatskoj. Također, 87% ispitanika ne zna da ima pravo na besplatnu pravnu pomoć koja bi im omogućila bolje razumijevanje kršenja prava kakvo se, prema svjedočenju migranata, događa. Naime, na pitanje smatraju li da su im prilikom prelaska granice ili nakon ulaska u RH prekršena prava, 50% ispitanika odgovorilo je potvrdno, 5.6% nije znalo odgovoriti, dok je 40 % maloljetnika smatralo da su im prava prekršena.

Brojni migranti tvrde kako su pretrpjeli nasilje i otimanje osobnih stvari od strane hrvatske policije. MUP te incidente negira. (Al Jazeera)

Među svim ispitanicima koji smatraju da su im prava prekršena najviše pritužbi (40.7%) bilo je na policijsko oduzimanje osobnih stvari (novca, mobitela, hrane) te na odvođenje u zatvor/pritvor (25.9%). Pojedini ispitanici isticali su problem uskraćivanja hrane tijekom boravka u zatvoru/pritvoru ili tijekom višesatnog zadržavanja u policijskom vozilu. Neki od ispitanika navodili su probleme poput pushbacka (jedan ispitanik naveo je kako je na ovaj način sedam puta protjeran iz RH), nasilja u obliku batina te prisilnog uzimanja otisaka prstiju.

Važno je istaknuti da se na dugotrajno i opasno putovanje ka željenoj destinaciji 72.2% ispitanika odlučilo zbog straha od progona, nesigurne situacije ili ratnih sukoba u zemlji podrijetla koja je za većinu ispitanih (79.6%) Afganistan. Iz države pod vlašću talibana, desetljećima razarane ratom i sukobima, teoretski je moguće legalno stići u zemlje EU, premda je u praksi to gotovo onemogućeno, u čemu i sama Unija igra veliku ulogu. Naime, konzularna predstavništva članica Unije zbog sigurnosnih razloga obustavila su rad u Afganistanu pa njegovi državljani, kako bi ishodili potrebnu vizu, zahtjev za istu trebaju podnijeti u nekoj od susjednih država, poput Pakistana ili Indije, a nerijetko i u trećim zemljama. Primjerice, za talijansku vizu državljani Afganistana trebaju aplicirati u Katru koji je od, recimo, afganistanskog Kandahara udaljen 3000 kilometara. Proces dobivanja vize traži, dakle, vrijeme i ozbiljna sredstva za putovanje i boravak u zemlji podnošenja zahtjeva, a kako zbog brojnosti postupaka procesi traju mjesecima, pa čak i godinama, državljani Afganistana koji ne žele i ne mogu živjeti pod vlašću talibana prisiljeni su ilegalnim načinima pronaći put ka zaštiti. Time se izlažu kriminalnim skupinama i pogibeljnim rutama, čime dolazi do retraumatizacije i ozbiljne ugroze sigurnosti i života.

Sve ove činjenice ostaju izvan vidokruga većine hrvatskih državljana. Ne tematiziraju ih na pravi način ni članovi hrvatske Vlade kojima pitanje migracija predstavlja nelagodu ili nepoznanicu, a potencijalno i vrući krumpir, posebice u mjesecima koji dolaze.

Godina pred nama u Hrvatskoj se već označava kao super-izborna jer će se u njoj održati izbori na tri razine: parlamentarni, europski i predsjednički. Koji će kandidati imati hrabrosti progovoriti o temi prisilnih migracija te europskom, a time i hrvatskom odgovoru na rastuće izazove koji stoje pred međunarodnim pravom? Hoće li im jedini odgovor biti ponavljanje mantre o nužnosti zaštite vanjskih granica EU, iako migracije kao pojavu ne mogu zaustaviti nikakvi zidovi ni nadzorni sustavi? Hoće li ovu temu instrumentalizirati za stjecanje jeftinih političkih poena ili za točno i pravično izvještavanje javnosti? Hoće li se razgovor o migracijama svesti na informacije o galopirajućem broju radnih dozvola izdanih strancima koji u RH dolaze posredstvom agencija? Pitanja su brojna, a dok čekamo odgovore na hrvatskim granicama i duboko u teritoriju ispisuju se brojne tragične migrantske priče. Možda ih kao građani izravno ne pišemo, ali naša nezainteresiranost za ovu temu jasno stoji između redova!