Napredak kojim se Vlada ne hvali. Što se događa ‘ispod haube’

Promjene su relativno skromne, piše Marko Grdešić u analizi novih podataka indeksa razvijenosti. Iako su neznatno smanjene nejednakosti u regionalnoj razvijenosti opstaju. U podatcima najviše odskače veliki pad stope nezaposlenosti koji je, s obzirom na uzroke, zapravo loša vijest. U cijeloj zemlji raste udio visokoobrazovanih

• Naslovna fotografija: Granični prijelaz Bregana (Zarko Basic / PIXSELL)

• Autor je profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Vlada RH i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije nedavno su predstavili novi “indeks razvijenosti”. Na temelju njega se svih 556 općina i gradova u Hrvatskoj razvrstavaju u razrede, po kojima se kasnije donose druge financijske odluke. Indeks razvijenosti, kao i podaci na temelju kojih se računa, dostupni su na stranicama Ministarstva. Na njemu se radi od 2010. godine što uz nepromijenjenu teritorijalnu podjelu zemlje znači da postoji dobar kontinuitet podataka. Za Hrvatsku vjerojatno nije dobro da ima toliko malih općina i gradova, ali je svakako dobro imati kontinuitet podataka.

Na temelju indeksa se mogu donositi neki sudovi o nejednakoj razvijenosti hrvatskih općina i gradova.  Naravno, Vlada se želi pohvaliti smanjenim razlikama između bogatih i siromašnih sredina. Mogu li se takvi zaključci potkrijepiti podacima? Iako su podaci tu, indeks skriva dosta toga jer kombinira više dimenzija. Dimenzije su dobro odabrane, ali kada se spoje, teško je znati što se događa “ispod haube.” Razumije se da je za upravljanje jedna brojka poput indeksa korisnija od više njih, ali za interpretaciju nije.

Indeks se temelji na ovim podacima: dohodak ostvaren u nekoj teritorijalnoj jedinici (po glavi stanovnika), proračunski prihodi lokalne jedinice (po glavi stanovnika), stopa nezaposlenosti, stupanj obrazovanja (VSS) i starosna struktura koja se mjeri indeksom starenja i općim brojčanim kretanjem stanovništva. Umjesto krajnjeg indeksa, bolje je gledati svaki fenomen zasebno.

U ovim podacima ima i dobrih i loših vijesti. Najprije, kako se kretao prosjek za sve teritorijalne jedinice u proteklo desetljeće? Prosjeci se vide u prvoj priloženoj tablici, a priloženi grafovi prikazuju oblik distribucije za pet varijabli: dohodak per capita, proračunski prihodi per capita, stopa nezaposlenosti, udio obrazovanih (VSS) i prosječna starost. Ovu posljednju varijablu sam odabrao kao zamjenu za varijable koje se koriste u indeksu razvijenosti jer je prosječna starost intuitivnija za interpretaciju (podaci su dostupni ovdje). Napominjem da su podaci za dohodak per capita i za proračunske prihode per capita 2020. godine korigirani za inflaciju, tako da su brojke preračunate na razinu cijena iz 2010. godine.

		Aritmetička sredina	Standardna devijacija	Prosječna promjena od 2010/2011 do 2020/2021.
Dohodak per capita (kn)	2010/2011	21609.1	6088.6	7876.1
	2020/2021	29485.3	5681.2
Proračunski prihodi per capita (kn)	2010/2011	1981.6	1965.4	820.2
	2020/2021	2801.8	2045.9
Stopa nezaposlenosti	2010/2011	18.9	9.2	-10.3
	2020/2021	8.7	6.1
Udio stanovništva s VSS obrazovanjem	2010/2011	12.5	6.9	4.6
	2020/2021	17.1	7.2
Prosječna starost	2010/2011	42.6	3.3	2.8
	2020/2021	45.4	3.1

Napomene: Podaci za 556 teritorijalnih jedinica (općina i gradova). Dohodak per capita i proračunski prihodi za 2020. godinu su korigirani za inflaciju (podaci za inflaciju su ovdje: https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Dohodak per capita, proračunski prihodi i stopa nezaposlenosti su prosjeci triju godina. Na primjer, recentni podaci su prosjeci triju godina: za 2020., 2021. i 2022. godinu. Zbog jednostavnosti, to nazivam 2010. godinom. Podaci za udio stanovništva s VSS i za prosječnu starost su dobiveni popisima stanovništva 2011. i 2021. godine.

Što se može uočiti kada se promatra oblik distribucije? Grafovi prikazuju krivulje gustoće, što je zapravo isto što i histogram. Svaki ovdje priloženi graf prikazuje dvije distribucije, stariju i noviju. Kao što pokazuje graf za dohodak po glavi stanovnika, dogodilo se malo pomicanje distribucije u desno. Povećanje od 2010. do 2020. godine nije veliko; prosječna promjena za svih 556 općina i gradova je oko 7.9 tisuća kuna po glavi stanovnika.

Kod lokalnih proračunskih prihoda promjena je veoma mala. Ova distribucija otkriva i dosta velike nejednakosti, s obzirom na rastegnuti desni rep distribucije.

Kada je riječ o stopi nezaposlenosti, vidljivo je pomicanje čitave distribucije u lijevo. Ovo je značajna promjena. U prosjeku, od 2010. godine do 2020. godine za sve se teritorijalne jedinice stopa nezaposlenosti smanjila oko 10 posto. Međutim, ovo je najvjerojatnije nuspojava emigracije, pa zapravo i nije dobra vijest. Također, ostaje desni repić distribucije u kojima su teritorijalne jedinice u kojima je nezaposlenost i dalje tvrdoglavo visoka.

Dobre vijesti ipak dolaze s četvrtim grafom, koji pokazuje pomicanje distribucije za obrazovano stanovništvo (VSS) u desno. Uglavnom za cijelu zemlju raste udio stanovništva s VSS diplomom. Nije za mnogo, ali ipak se povećava. U prosjeku, od 2011. do 2021. godine je za sve teritorijalne jedinice taj udio obrazovanog stanovništva porastao oko 5 posto.

Zadnji graf, međutim, opet donosi loše vijesti jer pokazuje porast prosječne starosti. Od 2011. do 2021. godine je za svih 556 teritorijalnih jedinica prosječna dob porasla za cca 3 godine.

Da li se može govoriti o smanjenju razlika između razvijenih i nerazvijenih sredina? Vizualni test je tu koristan i on nam sugerira da velikih promjena u rasponima nema. Nema povećanog grupiranja oko prosjeka za nove podatke. Međutim, osim vizualnog testa dobro bi bilo imati i neke brojke. Najjednostavnije je pogledati standardnu devijaciju, koja je dana u prvoj priloženoj tablici. Načelno, razlike između teritorijalnih jedinica bi se smanjivale ako se komprimira distribucija, tj. ako se smanjuje standardna devijacija.

Za dohodak po glavi stanovnika se može vidjeti da se dogodilo određeno smanjenje standardne devijacije od 2010. do 2020. godine, ali ono je relativno malo (s 6100 na 5700 kn). Kod proračunskih prihoda po glavi stanovnika nema promjene. Za stopu nezaposlenosti se vidi smanjenje standardne devijacije (s 9 na 6). Nema promjene u standardnoj devijaciji za zadnje dvije varijable, a to su udio stanovništva s visokom stručnom spremom i prosječna starost.

Dakle, kada se promatraju standardne devijacije, velikih promjena nema. Međutim, mogu se izračunati i neke druge mjere za nejednakost. Druga priložena tablica prikazuje izračune za četiri različite mjere nejednakosti (Gini, Atkinson, Theil, Ricci-Schutz). Što se može zaključiti na temelju njih? Prema svim tim mjerama, nejednakost distribucije se smanjila za dohodak per capita, za proračunske prihode per capita, udio obrazovanog stanovništva i za prosječnu starost, a povećala za stopu nezaposlenosti. Zašto se povećala nejednakost za stopu nezaposlenosti? Najvjerojatnije je to zbog spomenutog dugog desnog repa distribucije koje je ostao i u 2020. godini. Ipak, sve nam mjere govore isto: nejednakost se smanjila za četiri od pet varijabli. Ovo jesu dobre vijesti, ali nisu temelj za neke snažnije teze.

		Gini	Aktinson	Theil	Ricci-Schutz (Pietra)	Omjer gornjih 10 posto i donjih 10 posto
Dohodak per capita	2010/2011	0.1596	0.0198	0.0395	0.1145	2.628
	2020/2021	0.1091	0.0093	0.0186	0.0785	1.925
Proračunski prihodi per capita	2010/2011	0.4136	0.1334	0.2881	0.3096	11.490
	2020/2021	0.3600	0.1008	0.2162	0.2694	8.120
Stopa nezaposlenosti	2010/2011	0.2695	0.0571	0.1141	0.1957	5.565
	2020/2021	0.3631	0.1027	0.2125	0.2688	8.872
Udio stanovništva s VSS obrazovanjem	2010/2011	0.3001	0.0700	0.1421	0.2229	6.217
	2020/2021	0.2348	0.0428	0.0857	0.1731	4.096
Prosječna starost	2010/2011	0.0409	0.0014	0.0029	0.0282	1.290
	2020/2021	0.0359	0.0011	0.0022	0.0249	1.247

Dublja rasprava o ovim mjerama nejednakosti bi morala ići u smjeru ozbiljnije matematike pa je bolje tu stati. Smjer promjene je dovoljno indikativan. Međutim, tablica sadrži i omjere 10 posto jedinica koje su na vrhu distribucije i 10 posto jedinica koje su na dnu distribucije, i to za svih pet varijabli. To je već lakše tumačiti.

Kao što se vidi, gornjih 10 posto teritorijalnih jedinica je 2010. godine imalo 2.6 puta veći dohodak po glavi od donjih 10 posto. A taj je broj 2020. godine pao na 1.9 što znači da se nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih općina i gradova smanjila. Ipak, i dalje je problematično da je dohodak per capita dvostruko veći u najbogatijim sredinama u odnosu na najsiromašnije.

Kod proračunskih prihoda per capita omjer je bio 11.5, a spustio se na 8.1. Ipak, to nam govori da i dalje postoje velike razlike: najbogatije općine i gradovi imaju osam puta veće lokalne proračune od najsiromašnijih.

Što se tiče stope nezaposlenosti, nejednakost se povećala. Omjer se povećao s otprilike 5.6 na 8.9. Dakle, 2010. godine je za onih 10 posto teritorijalnih jedinica kod kojih je stopa nezaposlenosti bila najviša (zapravo najsiromašnije općine i gradovi), ona bila viša 5.6 puta, a 2020. godine 8.9 puta, u odnosu na onaj decil gdje je nezaposlenost bila najniža (zapravo najbogatije općine i gradovi). Isto povećanje nejednakosti su sugerirale i prethodne mjere. Informacije radi, najbogatiji decil općina i gradova je 2010. godine imao prosječnu stopu nezaposlenosti oko 7 posto, a najsiromašniji decil oko 38 posto. Deset godina poslije, najbogatiji decil je bio na otprilike 3 posto, a najsiromašniji na oko 22 posto.

Kod udjela obrazovanog stanovništva (VSS) i kod prosječne starosti, omjer se smanjio. U prvom slučaju s otprilike 6.2 na 4.1, a u drugom slučaju s 1.29 na 1.25. Smanjenje nejednakosti za ove  varijable je također dobrodošla stvar, premda je za prosječnu starost ta promjena veoma mala. Kod te varijable je ionako važnija stvar da nam prosjek ide u krivom smjeru, tj. da stanovništvo stari.

Sve u svemu, promjene koje se mogu vidjeti su relativno skromne. Zapravo, bilo bi neobično da se unutar deset godina i dogodila neka ogromna promjena. Ovdje je riječ o sporim procesima. Zato zaista i odskače veliki pad stope nezaposlenosti. Ovo je ujedno i najznačajnija promjena koja se može detektirati u ovim podacima. Ali, kao što sam spomenuo, ako je pad stope nezaposlenosti rezultat emigracije, onda razloga za veselje nema.

Preostaje vidjeti gdje su se događale promjene. Da bi se to vidjelo, treba pogledati geografsku distribuciju ovih podataka, a to će biti tema idućeg teksta.

___

Tekst je značajno dopunjen 27. 1. 2024. u 10 h nakon što je greškom uredništva prethodno objavljena ranija, radna verzija članka. Ispričavamo se autoru i čitateljima na propustu.