U FOKUSU

Naš čovjek u Kazahstanu. Ako je Pavlek kriv, tko je odgovoran?

Boris Pavelić / 10. travnja 2026. / U fokusu / čita se 8 minuta

Stotine tisuća, milijuni, deseci milijuna. Zašto posezanje za javnim novcem u Hrvatskoj ne prestaje usprkos seriji razotkrivenih slučajeva, i zašto se moćnici očito ne boje posljedica, pita se Boris Pavelić.

  • Naslovna fotografija: Josipa Rimac, Vedran Pavlek, Ivo Sanader. (Patrik Macek / PIXSELL, Roberta F / CC BY-SA 3.0, Željko Hladika / PIXSELL)
  • Autor je nagrađivani hrvatski novinar.

Od 2014., godine koju je Uskok označio kao početak izvlačenja trideset milijuna eura iz Hrvatskoga skijaškog saveza (HSS), ta je sportska institucija, dotad među najuglednijima u Hrvatskoj, promijenila tri izvršna odbora, a Hrvatska šest ministara sporta: Vedrana Mornara, Predraga Šustara, Pavu Barišića, Blaženku Divjak, Nikolinu Brnjac i Tončija Glavinu. Ovaj posljednji, prema tvrdnjama u aktualnom broju tjednika Nacional, osobno je krajem 2024. odobrio izvanrednu isplatu od pola milijuna eura na račun hrvatskih alpskih reprezentacija koje je vodio Vedran Pavlek. U Izvršnom odboru HSS-a devetnaest je članova, pa ako se ukupnom broju tri saziva tog tijela pribroji šestoro ministara, tri člana Nadzornog odbora i tri člana Stegovnog suda HSS-a, riječ je o najmanje 69 ljudi čija je dužnost bila nadzirati trošenje novca HSS-a – i to ako ne računamo dva dugogodišnja čelnika HSS-a i Hrvatskoga olimpijskog odbora: Mihu Glavića, koji HSS vodi šesnaest godina, i Zlatka Matešu, koji će sljedeće godine proslaviti četvrt stoljeća na čelu HOO-a.

Valja pritom podsjetiti kako je Janica Kostelić, skijaška genijalka i najveća hrvatska sportašica svih vremena, od studenog 2016. do srpnja 2019. vodila Središnji državni ured za šport, zadužen, među ostalim, i za sportsku inspekciju. Svi su ti ljudi, njih najmanje sedamdesetak, imali zakonsku i moralnu obvezu nadzora trošenja novca u HSS-u, ali eto, što se može: nitko od njih, navodno, blagoga pojma nije imao da je iz HSS-a u proteklih dvanaest godina, prema tvrdnjama Uskoka, izvučena zapanjujuća svota od trideset milijuna eura.

  • Uhićenja i istraga

Neće biti čudno pokaže li se da je riječ o jednom od najvećih izvlačenja novca u bogatoj povijesti uništavanja hrvatskih javnih dobara za račun privatne pohlepe. Detalji su poznati: u četvrtak, 26. ožujka, policija je uhitila bivšeg glavnog tajnika HSS-a Damira Raosa, donedavnog glasnogovornika HSS-a Nenada Erora, Boženu Meić Hrvoj iz računovodstvenog servisa Propter te lihtenštajnskog Austrijanca Georga Mausera i Slovakinju Martinu Streženicku. Dan kasnije, protiv tih ljudi i prvoosumnjičenika, direktora alpskih reprezentacija HSS-a Vedrana Pavleka, Uskok je otvorio istragu “zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zločinačkog udruženja, zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti te pranja novca, sve u sastavu zločinačkog udruženja”.

Uhićenja i istraga dogodila su se nakon što je Pavlek, kojega je javnost poštovala kao jednog od najvažnijih menadžera u hrvatskom sportu, 13. ožujka podnio ostavku i odmaglio u inozemstvo, što je bila posljedica uhićenja Nenada Erora koji je, prema izvještajima medija, u veljači zaustavljen na granici sa 120 tisuća eura gotovine u automobilu namijenjene navodno osobama povezanima sa skijanjem koje su ga u Cortini d’Ampezzo čekale na Olimpijadi Milano Cortina 2026. Pavlek je zatim lociran u Turskoj no, nakon što se za njega zainteresirala i tamošnja policija, čini se da je zaključio da mu više odgovara klima u Kazahstanu.

Šokantna uhićenja i objava Uskoka nikoga nisu potakli na ostavku. Štoviše: Miho Glavić, koji HSS vodi od 2010., najavio je da ostaje predsjednik “dok kraja mandatnog razdoblja”, a HOO je objavio priopćenje kojim se predstavio kao tijelo koje ni o čemu ne zna ništa, i ni za što nije odgovorno. Čemu onda, pitamo se, odredbe članka 46. Zakona o sportu koji regulira “zadaće Hrvatskog olimpijskog odbora”, i među kojima su navedeni i ovi poslovi: “usklađivanje i kontrola aktivnosti nacionalnih sportskih saveza”, “provedba stručnog nadzora nad radom trenera koji su financirani kroz program javnih potreba u sportu državne razine”; “kontrola i izvještavanje tijela državne uprave nadležnog za sport o učinku svih programa, a posebno razvojnih programa za sportaše i programa za trenere koji su financirani kroz program javnih potreba u sportu državne razine” te “dostavljanje podataka u Nacionalni informacijski sustav u sportu”?

  • Koruptivni mentalitet

Indolencija odgovornih iznova postavlja pitanje koje vladajući hrvatski političari sustavno izbjegavaju: zašto se javni novac uvijek iznova rutinski odlijeva u privatne džepove? Već i površan pogled na popis afera kroz godine sugerira možda čak i strukturalni poremećaj: privatizacija devedesetih, u kojoj su najveće tvrtke oduzete radnicima i podijeljene privatnicima bliskima vladajućem HDZ-u, označila je “iskonski grijeh” hrvatskog kapitalizma koji nije iskupio čak ni pokušaj promjene Ustava koji je, gotovo dva desetljeća nakon tih događaja, inicirao predsjednik Republike Ivo Josipović.

U proteklih desetak godina ipak se bila probudila nada da bi koruptivni mentalitet mogao iščeznuti: zemlja je ušla u EU, a u procesu pristupanja hrvatsko pravosuđe smoglo je snage da procesuira čak i najtežu političku korupciju – afere vladajuće stranke i moćnoga bivšeg premijera Ive Sanadera. Na suđenjima od 2010. do 2021., HDZ je, zajedno sa Sanaderom, osuđen za izvlačenje ukupno oko deset milijuna eura iz državnih tvrtki i institucija, preko marketinške agencije Fimi media, za crne fondove HDZ-a i osobne potrebe Sanadera i suoptuženika. Sanader, kojemu se petnaestak godina sudilo i za ‘aferu Hypo’ ali je na kraju oslobođen, osuđen je i za koruptivni ugovor kojim je Mol preuzeo Inu, a on za taj “posao” trebao dobiti deset milijuna eura mita. Kada je ta presuda u siječnju 2014., postala prvi put pravomoćna, predsjednik Republike Ivo Josipović Sanaderovo postupanje nazvao je “veleizdajom”. Sve je to izgledalo kao početak kraja koruptivnog mentaliteta koji je obilježio Tuđmanove devedesete – ali ako je taj kraj ikada i počeo, do danas nije završio.

Paralelno sa suđenjima HDZ-u i Sanaderu gomilale su se indicije da HDZ-u uvijek bliski mogul Dinama Zdravko Mamić, koji je godinama figurirao kao prvi čovjek hrvatskog nogometa, izvlači novac iz Dinama. Prvo je suđenje počelo 2017. Četiri godine kasnije, Mamić je osuđen na 6,5 godina zatvora zbog izvlačenja petnaest milijuna eura iz Dinama preko fiktivnih ugovora s igračima i porezne utaje. Iste godine, Mamiću i njegovu bratu Zoranu, sa suoptuženicima, počelo je i drugo suđenje, u kojemu ih optužnica tereti da su iz Dinama izvukli još oko 19 milijuna eura. U prosincu prošle godine, portal tjednika Nacional objavio je članak o sumnjama kako je u Hrvatskom karate savezu pronevjereno između 350 i 400 tisuća eura. U ožujku ove godine za Nacional sam pisao i o slučaju Hrvatske lutrije koja je u dvije godine s dvjesto tisuća eura sponzorirala Hrvatski judo savez, čiji je počasni predsjednik utjecajni slavonski HDZ-ovac i bivši saborski zastupnik Tomislav Čuljak.

Ta je informacija postala još zanimljivijom u kontekstu otkrića interne dokumentacije Sektora za korporativne komunikacije HEP-a koja, prema pretpostavkama, “budi sumnju u arbitrarnost, sukob interesa, trgovinu utjecajem i političku korupciju”. Primjerice, Turistička zajednica Jelsa od HEP-a je 2019. primila 130 tisuća kuna donacije, a općina Jelsa – iz koje su premijer Andrej Plenković i nekoliko visokih dužnosnika HDZ-a – dodatnih 85 tisuća kuna donacije.

  • Perspektiva ne ohrabruje

Sve je to objavljeno u širem kontekstu istrage Uskoka o višegodišnjem izvlačenju novca iz HEP-a kroz fiktivne građevinske radove i sumnjive donacije, u sklopu koje je početkom ožujka ove godine uhićeno više dužnosnika HEP-a. To je samo dio dugog i deprimantnog niza hrvatskih afera: bivši šef Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević; “Plin za cent”, “Borg”, uhićeni ili osumnjičeni aktivni i bivši ministri Darko Horvat, Gabrijela Žalac, Vili Beroš, Tomislav Tolušić, Josip Aladrović, Boris Milošević; državna tajnica Josipa Rimac;  ministar Davor Filipović smijenjen nakon što je otkriveno da je njegov savjetnik Jurica Lovrinčević iznuđivao novac od oglašavanja države u medijima, zbog čega je protiv njega podnesena optužnica; u zatvoru završio glavni državni inspektor Andrija Mikulić; mediji su proteklih mjeseci objavili istraživanja koja sugeriraju da je zdravstvo pravi Eldorado za prelijevanje javnog novca privatnicima…

Zašto je Hrvatska toliko ranjiva na korupciju? Saborska zastupnica Dalija Orešković, pravnica koja je vjerodostojnošću obilježila Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u izjavi za ideje.hr tvrdi kako je “korijen problema u mentalitetu”. “Na papiru imamo sustav koji sliči pravnom uređenju zapadnoeuropske demokratske države, s diobom vlasti i nadzornim mehanizmima, ali u naravi imamo jednopartijski sustav koji se ne proteže samo na državni upravni aparat, nego je indirektno preslikan i u civilni sektor koji se financira iz državnog proračuna, što uključuje i sport”, kaže Orešković. “To više nisu teškoće strukture i upravljanja, nego je problem postao psihološki. Važnije je dokazati da pripadaš stranci, ‘grupaciji’, ‘ekipi’, nego da si privržen sustavu vrijednosti. To preslikavamo i na sport”, kaže Orešković.

Perpsektiva ne ohrabruje. Unija za građanske slobode za Europu, nezavisna europska organizacija za ljudska prava, Hrvatsku je krajem ožujka, zajedno s Bugarskom, Mađarskom, Italijom i Slovačkom, svrstala među članice EU koje “dosljedno i namjerno” narušavaju vladavinu prava. Donedavna glavna tužiteljica EU, ugledna Laura Kövesi, krajem ožujka u dva je intervjua kritizirala Hrvatsku, rekavši kako su europske tužitelje napadali i premijer Plenković i glavni državni odvjetnik Turudić. Usprkos tankoj većini, Plenković je već deset godina neprikosnoveni vladar Hrvatske. Turudić, spretni pravnik kojega je postavila Plenkovićeva većina, stekao je golemu moć. Strukturalni nadzorni mehanizmi sve su slabiji; opozicija razjedinjena, ideološki devastirana i svedena na rijetke odvažne karaktere, najčešće žene; nezavisnim medijima sve je teže. Istodobno, EU je u institucionalnoj i demokratskoj regresiji, a u Americi koruptivni kralj Donald Trump uništava “checks and balances” sustav. Hrvatska korupcionaška zajednica, čini se, nema mnogo razloga za brigu. A ni Vedran Pavlek, u Turskoj ili Kazahstanu.