POLITIKA TEHNOLOGIJE
Anti-AI revoluciju predvode upravo oni koji bi tu tehnologiju, po logici mladosti i gladi za novim, trebali objeručke prihvatiti - generacija Z - piše Velimir Grgić u eseju o pobuni protiv buduće vladavine 'kognitivne elite'. Mržnja Gen Z prema umjetnoj inteligenciji je egzistencijalistička, ekološka, ideološka i estetska.
Anti-AI revoluciju predvode upravo oni koji bi tu tehnologiju, po logici mladosti i gladi za novim, trebali objeručke prihvatiti - generacija Z - piše Velimir Grgić u eseju o pobuni protiv buduće vladavine 'kognitivne elite'. Mržnja Gen Z prema umjetnoj inteligenciji je egzistencijalistička, ekološka, ideološka i estetska.
Iako novinar i politički aktivist Gil Duran u svakoj prilici pokušava naglasiti da “Nerd Reich” nije njegova igra riječi, nego “stari naziv” koji se godinama koristio u internetskim kripto i tehnološkim krugovima, svejedno ga je knjigom “The Nerd Reich: Silicon Valley Fascism and the War on Democracy” (2026.) dobrim dijelom učinio svojim, otisnuvši ga na naslovnici kao jasno upozorenje. Zadržao je temeljno značenje koji je termin imao u digitalnim kuloarima, iako su ga tamo, doduše, skovali i koristili prije svega kako bi podrugljivo komentirali ekstremističke političke ambicije tehnoloških magnata.
Duran se podsmjehuje iz prkosa sili, ali još glasnije pali alarm. Jer, kaže, mnogi od njih – poput dežurnog negativca Petera Thiela – nisu iskoristili tehnologiju kako bi nasmagali neviđeno bogatstvo koje su posljedično pretvorili u monopolističku političku moć, nego je politička moć bio njihov plan i cilj od samog početka. U trenutku kada tehnologija ukine nepotrebnu demokraciju, kasta bogatih genijalaca vladat će SAD-om kao korporacijom – baš kako je to zamislio Curtis Yarvin, utjecajni desničarski bloger koji zaziva tehnološki monarhizam i korporativno preuzimanje države, a štuju ga Peter Thiel i JD Vance.
Desetljećima posvećeni ovoj distopijskoj misiji, veliki korak do cilja napravili su s dolaskom Donalda Trumpa na vlast; Elon Musk, Jeff Bezos, Mark Zuckerberg i Sundar Pichai na predsjedničkoj su inauguraciji sjedili najbliže pozornici, na mjestima koja su do tada uglavnom bila rezervirana za obitelj i bivše predsjednike. Sjećate se tog dana, kada je Musk uzdignutom desnicom poslao svoje srce svijetu?
Nerd Reich ima svoj “Mein Kampf”, a on se zove “The Sovereign Individual”, libertarijanski futuristički klasik koji je 1997. godine opisao budućnost. Njoj se ovih dana sve više primičemo i polako ju pretvaramo u sadašnjost. Malo je tko devedesetih očekivao da će ovaj komad publicistike postati inspiracijom generacije koja će svojim digitalnim start-upovima zauvijek promijeniti svijet.
Britanski novinar William Rees-Mogg i američki investitor James Dale Davidson svojom su knjigom “The Sovereign Individual” najavili i slavili svijet u kojem pojedinac postaje neovisan od države, suveren do te mjere da nestaje njegov nacionalni identitet pa s njime koncept nacija, nacionalnih država, ali i same demokracije.
Prvo izdanje iz 1997. nosilo je podnaslov “How to Survive and Thrive During the Collapse of the Welfare State”, a on je 1999., ususret novomilenijskoj groznici, promijenjen u “Mastering the Transition to the Information Age”. Novo doba, dakle, počelo je 2000., a 26 godina kasnije, Gil Duran daje dijagnozu pa kaže kako je knjiga “The Sovereign Individual” predvidjela da će u 21. stoljeću “tehnologija dovesti do kraja demokracije i nacionalnih država poput Sjedinjenih Američkih Država.
Konkretno, knjiga je tvrdila da će dvije tehnologije – jedna nazvana cybercurrency, što bismo danas smatrali kriptovalutama, i druga nazvana advanced automation, što je zapravo umjetna inteligencija – urušiti gospodarstvo, a time i samu vladu, te dovesti do uspona nove kognitivne elite, tih suverenih pojedinaca, bogatih ljudi koji bi, donoseći prave investicije i prave poteze, mogli profitirati od uništenja Sjedinjenih Država i drugih demokratskih nacionalnih država.”[1]
Peter Thiel je 2020. pisao predgovor za novo izdanje “The Sovereign Individual” i potvrdio kako je upravo zbog ove knjige osnovao PayPal pa tako utabao put digitalnom novcu i u konačnici kriptovalutama. Ta je bitka danas, čini se, izgubljena. “Prva tehnologija” je pobjednik. Borba protiv budućnosti vladavine “kognitivne elite” stoga je otvorena na bojišnici “druge tehnologije”. Kada već nitko nije “zaustavio” kripto bogaćenje Andrewa Tatea i Bake Praseta, unutar i izvan cyberspacea formira se neka vrsta pokreta otpora, čiji je bijes usmjeren ka uporabi umjetne inteligencije u svim segmentima ljudskog života. Anti-AI revoluciju predvode upravo oni koji bi tu tehnologiju, po logici mladosti i gladi za novim, trebali objeručke prihvatiti – generacija Z.
Hejt koji Gen-Z ima prema umjetnoj inteligenciji je egzistencijalistički, ekološki, ideološki i estetski. Strah od krađe poslova je logičan i opravdan, kao i posljedična egzistencijalistička tjeskoba pogleda u nesigurnu budućnost. Entuzijazam generacije Z prema umjetnoj inteligenciji brzo se hladi. Udio odraslih u dobi od 29 godina i mlađih koji su više zabrinuti nego uzbuđeni zbog umjetne inteligencije porastao je na 55 posto u najnovijem istraživanju Pew Research Centera, u odnosu na 39 posto u 2024. godini.
Pri tome čak “73 posto pripadnika generacije Z danas misli kako će umjetna inteligencija u iduća dva desetljeća dovesti do manjeg broja poslova, u usporedbi sa 61 posto koji su isto mislili 2024. godine”[2], piše Venessa Wong u svojoj analizi za Market Watch, objavljenoj 20. kolovoza 2026. Prema istraživanju Stanford Digital Economy Laba, zaposlenost mladih radnika (22 do 25 godina) u zanimanjima visoko izloženima umjetnoj inteligenciji sada je 19 posto niža nego što bi bila da je pratila tempo njihovih vršnjaka u manje izloženim zanimanjima.
Jaz se kontinuirano povećava (bio je 15 posto sredinom 2025.), a najveći je pad u onim zanimanjima u kojima umjetna inteligencija s lakoćom automatizira zadatke (softver, korisnička podrška…). Gallup / Walton Family Foundation ima brojke o viđenju rizika korištenja umjetne inteligenciju na radnom mjestu: 48 posto zaposlenih osoba Generacije-Z smatra da rizici nadmašuju koristi, a samo 15 posto vidi korist bez posljedica. Naravno, Gen-Z u isto vrijeme koristi alate umjetne inteligencije više od bilo koje druge generacije, hraneći neprijatelja kojeg sve intenzivnije prezire.
I dok nam oduzima poslove, umjetna inteligencija će nam popiti svu vodu. Ekološka komponenta AI-hejta zove se: podatkovni centri. Samo u 2025. godini ove su farme mašina nužnih za održavanje i razvoj života “robota” globalno potrošile 222 milijarde litara vode, a brojka bi se mogla više nego udvostručiti do 2030. godine, nadmašivši potrebe 1.3 milijarde ljudi u subsaharskoj Africi. Troše i struju, lani su je potrošili više nego cijela Saudijska Arabija (448 TWh); do 2030. očekuje se sustizanje potrošnje Japana (945 TWh).
Ekološki pritisak je u najmanju ruku – sulud. E-otpad i gradnja centara u sušnijim dijelovima SAD-a sukobila je lokalno stanovništvo s korporacijama i izazvala prosvjede zbog “otimanja” oskudnih izvora vode potrebnima građanima i poljoprivredi. Protiv podatkovnih centara prosvjedovalo se u srpnju 2026. u čak 42 savezne države SAD-a, a do tada su aktivisti već blokirali i odgodili gradnju projekata u vrijednosti oko 130 milijardi dolara.
U srpnju 2026. u Wyomingu je izbio skandal kada je Meta poremetila rad dvaju postrojenja za pročišćavanje vode pa izbacila sustav ponovne uporabe vode iz pogona na nekoliko mjeseci. Razlog? Meta je iz svog podatkovnog centra u kanalizaciju slučajno ispustila Cupriavidus gilardii, bakteriju otpornu na metale.
Gen-Z je ekološki aktivnija, ali i radikalnija generacija od svih prethodnih, što je uvelike posljedica društvenih mreža, kao stvorenih da aktiviraju i radikaliziraju. Njujorška organizacija Soufan Center prva je nakon ozbiljnije analize stanja upozorila na porast nasilne online retorike, normalizaciju poziva na sabotažu podatkovnih centara i fizičke napade na ljude povezane s infrastrukturom umjetne inteligencije.
“Otpor prema novim tehnologijama koji je prerastao u ekstremizam ili nasilje ima dugu povijest, ali negativni javni stavovi prema brzom usvajanju umjetne inteligencije u različitim sektorima, kao i bum gradnje infrastrukture koja to omogućuje, mogli bi dovesti do pojave nove nasilne struje ekstremizma”[3], pisali su u studenom 2025.
U proljeće 2026. uhićen je Daniel Moreno-Gama, 20-godišnjak koji je bacio Molotovljev koktel na kuću Sama Altmana, predsjednika OpenAI, kompanije zaslužne za ChatGPT. Daniel je nakon toga otišao do sjedišta ove tvrtke, pokušao razbiti staklena vrata na ulazu i prijetio da će zapaliti zgradu i ubiti sve koji se nalaze unutra.
Ako je umjetna inteligencija kao “druga tehnologija” alat za transformaciju tech-Bros u digitalno prosvijetljenu aristokraciju, tj. ako su na jednoj strani Peter Thiel i Elon Musk, logično je da će mnogi biti na drugoj – i da će mnogi od njih biti mladi. Glavni su igrači u svijetu korporativnog razvoja umjetne inteligencije postali simbolom predatorskih kapitalista, prirodni neprijatelj progresivne TikTok ljevice, koju većinski sačinjavaju mlade žene.
Ali ni muški korpus “podcast desnice” nije oduševljen uporabom umjetne inteligencije u orvelijanskom nadzoru građana. No, dok je američka desnica vikala zbog uređaja za skeniranje tablica automobila, trijumfalno sabotirajući kutije s kamerama za potrebe viralnih videa, ljevica je galamila zbog Petera Thiela, koji je 2024. potpisao partnerstvo između svoje AI kompanije Palatir Technologies i izraelskog Ministarstva obrane, pružajući naprednu tehnologiju umjetne inteligencije i analize podataka za ratne operacije na Bliskom istoku.
Fenomen zvan AI slop počeo je kao primarno estetski problem, iako je danas i više od toga: 79 posto pripadnika generacije Z smatra da umjetna inteligencija čini ljude lijenima, a 38 posto da više šteti nego pomaže kreativnosti, jer zamjenom kreativnosti čovjeka kompiliranjem čovjekovog kreativnog naslijeđa, softverskim sempliranjem koje bi mnogi nazvali krađom, ubija se sam smisao kreativnosti kao takve.
AI slop je naziv za digitalni sadržaj koji je generativna umjetna inteligencija ispljunula u rotaciju na društvenim mrežama, bez većeg smisla i kvalitete, jednostavno da privuče pažnju, klikove i novac. Glazbeni spotovi, pjesme, filmske scene i reklame doživljavaju najveći backlash, koji se iz komentara s društvenih mreža rapidno širi u nadzemlje korištene aplikacije, a onda posljedično i u kulturu samu. Do te mjere da je pokret otpora u ovoj točki AI rata konačno došao do konkretnih rezultata. Primjerice, Linkedin je uveo opciju “seems like AI slop”, kojom možete prijaviti očajne reklamne flyere i PR proizveden u ChatGPT-u, a Snapchat je najavio da će sve većinski AI generirane uratke ukloniti sa svoje Discover stranice.
AI slop je u neku ruku također pitanje ekologije, jer zovu ga digitalnim zagađenjem, smećem koje je usmrdilo naš život u malim ekranima
Termin AI slop nastao je kao rezultat diskusija na društvenim mrežama; neki ga nalaze već u 2022. godini na forumu 4chan, odakle se kao sleng digitalne zajednice proširio i na YouTube. Britanski programer Simon Willison popularizirao ga je 2024. na svom blogu i tada se udomaćio za sve – od reelova mačaka koje pucaju iz mitraljeza do oglasa za festivale, događaje i razne programe, koji izgledaju kao da su svi sklepani od istog prompta.
AI slop je u neku ruku također pitanje ekologije, jer zovu ga digitalnim zagađenjem, smećem koje je usmrdilo naš život u malim ekranima. Grupa autora okupljena oko teksta “Why Slop Matters”[4] ipak ga odbija svesti na običan instinkt prezira. Gledajući puno ozbiljnije na ovaj fenomen, identificirajući tri ključne značajke sličnosti prototipskog AI Slopa: površnu kompetenciju (njegov privid kvalitete prikriva dublji nedostatak sadržaja), asimetrični napor (zahtijeva znatno manje truda za generiranje nego što bi bilo potrebno bez umjetno inteligencije) i masovnu proizvedivost (dio je digitalnog ekosustava široke proizvodnje i potrošnje).
“Iako je AI slop heterogen i ključno ovisi o mediju, uglavnom varira u tri temeljne dimenzije: instrumentalna korisnost, personalizacija i nadrealizam. AI slop bit će sve produktivniji i utjecajniji dio naših kreativnih, informacijskih i kulturnih ekonomija; trebali bismo ga ozbiljno shvatiti kao predmet proučavanja”, pišu oni, dodatno objašnjavajući kako “AI slop služi društvenoj funkciji: nudi rješenje na strani ponude za niz problema u kulturnoj i ekonomskoj potražnji – da, ljudi kolektivno žele više sadržaja nego što ga ljudi mogu proizvesti. AI slop nije puki digitalni otpad; u mnogim slučajevima ima vlastitu estetsku vrijednost. Poput drugih ‘niskih’ kulturnih oblika koje su kritičari isprva odbacivali, nudi legitimno sredstvo kolektivnog stvaranja smisla, s potencijalom da izrazi značenje i identitet.” Sjetite se toga kad vas idući put baka pita je li video u kojem polarni medvjed pleše polku s Lukom Modrićem stvaran.
[1] https://www.npr.org/2026/08/10/nx-s1-5925350/the-nerd-reich-tracks-the-unmasking-of-silicon-valleys-true-politics
[2] https://www.marketwatch.com/story/gen-z-used-to-embrace-ai-now-most-young-adults-fear-it-will-steal-their-jobs-b02bdcfb
[3] https://thesoufancenter.org/intelbrief-2025-november-5/
[4] https://dl.acm.org/doi/10.1145/3786777
26. listopada 2026.
INTERVJU Dinko Gruhonjić
Dan nakon povijesnih izbora u Srbiji, Dinko Gruhonjić u razgovoru s Domagojem Novokmetom komentira pobjedu Studentske liste. Novinar i profesor Sveučilišta u Novom Sadu smatra da je ovaj premoćni rezultat spasio Srbiju od još veće nevolje u noći u kojoj se strahovalo od nasilja.
24. listopada 2026.
INTERVJU TEO MATKOVIĆ
Rezultati najnovijih PISA testova potvrdili su trend koji je na snazi već nekoliko ciklusa: Učenici sve slabije čitaju s razumijevanjem i imaju sve slabiju matematičku pismenost. Teo Matković objašnjava kako je do toga moglo doći i nudi utjehu - u Hrvatskoj još nije toliko loše koliko je moglo biti.
22. listopada 2026. / čita se 30 minuta
Uvod u tehno-oligarhe (4)
Židov po ocu, Afroamerikanac po majci, doktorirao u sjedištu Frankfurtske škole, koautor knjige Tehnološka republika i po vlastitim riječima - ljevičar. Ipak se izvršnog direktora Palantira Alexa Karpa nerijetko proglašava tehnofašistom. U četvrtom članku o tehno-oligarsima, Željko Ivanković razmatra što pojam "tehnofašizam" uopće može označavati te pridonosi li suvremena tehnologija fašističkim tendencijama u društvu.