Val pobjeda sindikata u Sjedinjenim Državama. Povratak u središte pažnje medija i političara

Holivudski glumci i scenaristi, radnici u zdravstvu i automobilskoj industriji izvojevali su proteklih mjeseci povišice, za mnoge od njih prve značajne nakon krize 2008. godine. Ivo Škorić piše kako se uspjeh sindikata radnika tri najveće tvrtke autoindustrije preslikao i na uvjete u drugim tvrtkama, poput Toyote i Nissana, gdje su uprave požurile poboljšati uvjete i plaće i svojim radnicima. Većina Amerikanaca i dalje ne vidi korist od sindikata, ali nedavne su ih pobjede gurnule u medije, privukle pažnju političara i navele kapital da ih se - ponovno - pomalo boji.

• Naslovna fotografija: Joe Biden podržava štrajk UAW-a. (Joe Biden / X)

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar. Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Sjedinjene Države su bogata zemlja siromašnih ljudi: 62% stanovnika živi od plaće do plaće; 74% kaže da je pod neprestanim stresom oko novca. Zaduženi su do grla. Osobno zaduženje je 17,29 tisuća milijardi dolara (dakle oko 52 tisuće po osobi). Godina 2022. će ostati zapamćena po najvećem porastu broja djece u siromaštvu u povijesti SAD-a. I po očaju sredovječnih: u zadnje 2 godine 200,000 Amerikanaca je umrlo od predoziranja drogom. Originalni Build Back Better plan je bio zamišljen kao novi New Deal i predviđao je trošak od 6 tisuća milijardi dolara, kako kaže savjetnik Bernie Sandersa, Nikhil Goyal, no Republikanci u Domu Zastupnika su ga prvo sasjekli sa 6 na 3.5, pa na 1.75, da bi na kraju umro u Senatu. Tako smo dobili Inflation Reduction Act. Kojemu je osnovni cilj spašavanje kapitalista od inflacije, a ne radnika od siromaštva.

Godinu dana prije predsjedničkih izbora Biden velikom brzinom gubi glasove među radničkom klasom. Trenutno samo još 16% nebjelačkog stanovništva bez završenog fakulteta kaže da bi glasalo za njega. Profesorica povijesti na Sveučilištu Boston, Heather Cox Richardson, u svojoj knjizi “Democracy Awakening: Notes on the State of America”, upozorava na krizu demokracije, na deficit demokracije, u kojoj senatori, koji predstavljaju 80-milijunsku većinu glasaju da se Trumpa cenzurira, a on je i dalje najpopularniji kandidat; na rast nejednakosti; na raspad društvenog ugovora; na korupciju sustava novcem nakon slučaja Citizens United. Demokracija je podrovana bujicom rasnog resantimana gdje u glavama bijele sirotinje savezna vlast postoji samo zato da subvencionira crnce njihovih novcem, a u glavama siromašnih manjina ista postoji samo zato da bi ih držala podčinjenima, u bijedi i strahu. Na kraju krajeva, Biden ne samo da nije srušio Trumpov zid na granici s Meksikom, nego ga je i nastavio graditi. Slogan u desničarskim grupama online je, kako piše Adam Gopnik za New Yorker prošlog mjeseca: “Došlo je vrijeme.” (What time it is in America?)

Pet milijuna poslova u proizvodnji nestalo je od 1998. do danas. (US Bureau of Labor Statistics)

Materijalna, ekonomska kriza, u pozadini te političke, slijedi iz toga što su Sjedinjene Države mnogo temeljitije razorile svoju industrijsku bazu nego druge zemlje Zapada, kako piše Dan Kaufman u članku o štrajku automobilskih radnika za New Yorker početkom studenog. Clintonov NAFTA sporazum 1994. uništio je oko milijun zaposlenja u SAD, uglavnom u proizvodnji automobila i automobilskih dijelova, koja je odselila u Meksiko. S druge strane, NAFTA je uništila meksičke farmere, preplavivši meksičko tržište jeftinim kukuruzom američke agroindustrije, i potjerala ih da ili pokušaju ilegalno trbuhom za kruhom ući u SAD, ili da počnu saditi profitabilnije kulture, kao npr. opijum.

Obama je nazvao NAFTA-u pogreškom – no sam je pokušao progurati TPP, trans-pacifičku NAFTA-u. Kad je Kina ušla u WTO 2001., to je koštalo SAD narednih 4 milijuna zaposlenja, mahom u industrijskoj proizvodnji. Od 1998. do danas u Americi se zatvorilo 70 tisuća tvornica i 5 milijuna zaposlenja je naprosto nestalo. Economic Policy Institute je izračunao da su zaposlenici bez završenog fakulteta, što je 60% američke radne snage, izgubili u prosjeku $2300 godišnje u prihodima zbog globalizacije, što su autori s Princetona (Case i Deaton), u knjizi o kojoj sam za Ideje.hr pisao prošle godine, preveli u skraćenje njihova životnog vijeka za 8.5 godina.

Trump je koristio tu statistiku u svojoj predizbornoj kampanji. No, jednom kad je postao predsjednik, pustio je da sve nastavi po starom: tijekom 4 godine njegovog mandata zatvoreno je 7 tisuća tvornica i izgubljeno je 170 tisuća industrijskih zaposlenja, a državni dug je porastao za 8 tisuća milijardi dolara. I usprkos njegovoj retorici da će radnicima učiniti život boljim, za glavnog pravnika NLRB (National Labor Relations Board – tijelo koje ureduje odnose između poslodavaca i zaposlenika) postavio je Petera Robba, Reaganovog odvjetnika zaduženog za gušenje štrajka kontrolora leta osamdesetih, koje je dokrajčilo sindikalno organiziranje u privatnom sektoru u SAD-u. UAW (United Auto Workers) sindikat radnika u auto-industriji brojio je 1.5 milijun članova 1970. Danas ima 388 tisuća, i ¼ nisu uopće radnici u auto-industriji nego radnici u visokom obrazovanju (o čemu sam isto ranije ove godine pisao kad je bio štrajk radnika u visokom obrazovanju u Kaliforniji). No, Gallup istraživanje pokazuje da se Amerikancima napokon vraća želja za sindikalnim organiziranjem: danas 67% ljudi podržava sindikate.

Štrajk holivudskog udruženja glumaca i udruženja pisaca SAG-AFTRA rezultirao je kompromisom. (Eden, Janine and Jim / CC BY 2.0)

Sindikati se, naime, pokazuju učinkovitim. Nedavno je završio četiri mjeseca dug štrajk udruženja glumaca i udruženja pisaca u Hollywoodu (SAG-AFTRA), nakon što su prisilili šefove da barem donekle prihvate njihove uvijete. Po prvi puta će pisci sudjelovati u profitu streaming servisa (ako njihove serije dostignu gledanost od 20% korisnika servisa u tri mjeseca). U najvećem štrajku zdravstvenih radnika u povijesti SAD, 85,000 zaposlenika Kaiser Permanente – firme koja upravlja s 39 bolnica u SAD i pruža osiguranje za 13 milijuna ljudi – izvojevalo je povišicu minimalca na $25/sat i garanciju 21% povišice u sljedeće 4 godine. Anketa među vozačima Amazona je pokazala da većina razmišlja o davanju otkaza i odlasku u UPS, gdje su plaće bolje i gdje su radnici članovi Teamsters sindikata. U tom kontekstu jesenas se odvio i UAW štrajk radnika u automobilskoj industriji. To je bio prvi takav štrajk u povijesti, u kojem sindikat nije udario na jednu tvornicu, nego na cijelu industriju istovremeno, odnosno, na tri najveća proizvođača: GM (General Motors), Ford i Stellantis (Jeep, Chrysler), koje američki mediji zovu “Velika 3”.

Velika 3 su u zadnjih 20 godina zatvorili 60 tvornica u SAD-u, seleći proizvodnju u Meksiko i drugdje. Prema Economic Policy Instituteu sindikati i radnici su se složili nakon krize 2008. da pristanu na 20% redukciju u plaćama, kako se taj odljev zaposlenja ne bi nastavio. No, kako su postkrizne restrikcije na plaću direktora uklonjene 2013., tako je od onda do danas plaća CEO-a porasla 40% (CEO GM-a, Marry Bara, prima $29 milijuna godišnje plaću), dok se plaće radnika nisu pomakle od 2008. Naprotiv, tvornice su počele zapošljavati radnike na privremeno za polovicu plaće (s time da bi onda isti ostajali privremeni godinama). Napokon, kap koja je prelila čašu su bile makinacije velike trojke da dalje reduciraju trošak radne snage kroz tranziciju na električna vozila. Nitko ne dovodi u pitanje tu tranziciju. Ekološki pokazatelji njene neophodnosti su očiti i neizbježni. Veliki gradovi na istočnoj obali naprosto nisu građeni za kišne oluje ovog stoljeća.

Njujorški sustav odvodnje slivnih voda ne može se nositi s više od 4,5 cm kiše na sat, što je ponovno demonstrirano ovog rujna. (Metropolitan Transportation Authority / CC BY 2.0)

Kapacitet njujorškog sustava odvoda slivnih voda je 4,5 cm kiše na sat. Krajem rujna pala je kiša jednog jutra zapljusnuvši grad s više od 5 cm na sat i nastavila tako cijeli dan, poplavivši veće dijelove Brooklyna, Queensa i Manhattana. Grad New York je izjavio da bi trebalo 10 godina i 100 milijardi dolara da se infrastruktura prilagodi novom standardu. Šumski požari u SAD-u od 2017.-2021. prouzročili u više od $80 milijardi štete (a to je još prije Lahaine): što je 10 puta veća šteta nego u 5 godina prije 2017. U rujnu je Kalifornija tužila velike naftne kompanije za štetu koju su pomogle izazvati – nezapamćena suša, šumski požari – produktom od kojeg izvlače profit. “Peak oil” je sad već sustignut s “peak water” – naime, da bi se došlo do domaće nafte i plina, treba koristiti fracking, a fracking koristi enormne količine vode – 100 milijuna litara za jednu frakturu – koja je na pustinjskom jugozapadu SAD-a postala skuplji resurs od nafte. Egipat, nekad žitnica Rimskog carstva, danas je najveći svjetski uvoznik žita.

No, pitanje je kako ćemo tu tranziciju izvesti. Velika 3 su pod velikim pritiskom da sustignu Teslu. Tesla danas prodaje 10 puta više električnih vozila od GM-a. Teslini radnici nisu u sindikatu. Dosta mu je da se mora nositi sa sindikatima po Europi – u Švedskoj mehaničari sindikata IF Metall štrajkaju već tjednima u Teslinim radionicama, a pridružili su im se i električari koji održavaju Tesline punionice, te čak i lučki radnici koji odbijaju istovarivati Teslina vozila s brodova. Musk ih u Švedsku dovozi kamionima, dok čak i njemački IG Metall (koji želi sindikalizirati Teslinu gigatvornicu kraj Berlina) izražava podršku Šveđanima u štrajku. Musk mrzi sindikate više nego Bezos i sve čini da spriječi sindikaliziranje svojih radnika u SAD-u. Čak im je nedavno zabranio nositi majice sindikata, i sud mu je to odobrio.

Plan Velika 3 da budu konkurentni Tesli je bio da smanje trošak radne snage. Električna vozila su zapravo tehnički jednostavnija za sastaviti, imaju manje dijelova. Najveći dio je baterija, koja se obično proizvodi drugdje. Velika 3 su se dakle nadali smanjiti svoju sindikaliziranu radnu snagu, jer će im trebati manje radnika za sastavljanje električnih vozila, a pogone za proizvodnju baterija su mislili izgraditi u državama na Jugu SAD, koje su neprijateljski nastrojene prema sindikatima, i tamo zaposliti nesindikaliziranu radnu snagu, za kikiriki plaće, kako je još Trump sugerirao, u nekoj vrsti intra-nacionalne NAFTA-e. Ili, kako je bivši Clintonov Treasury Secretary, Lawrence Summers, izjavio: “Ako nam je klimatska promjena centralni problem, onda moramo željeti tehnologije za suzbijanje klimatske promjene proizvedene što jeftinije moguće.” Clinton i Trump su ekonomski zapravo mnogo bliže nego što bi obojica željeli da znamo. Taj plan, koji bi na duži rok vjerojatno dokrajčio UAW, je bio okidač ovog štrajka. Shawn Fain, predsjednik UAW, poznat po citiranju Malcoma X-a, to nikako nije želio dozvoliti. UAW inzistira da tvornice baterija za automobile Velike trojke moraju biti sindikalizirane. Kupci električnih vozila dobivaju poreznu subvenciju i Fain smatra da “ako će naši porezni dolari subvencionirati tu tranziciju, onda radništvo ne smije biti ostavljeno na cjedilu.”

Štrajk je trajao mjesec dana. Proizveo je gubitak od 4 milijarde dolara. I ponovno zakočio opskrbne lance kao što je bilo tijekom pandemije. Oko 1000 ljudi je izgubilo posao u manjim, nesindikaliziranim tvornicama, koje proizvode dijelove za autoindustriju. Na kraju je izvojevana povišica od 25% kroz 4 godine – Shawn Fain je originalno tražio 40%, jer što je dobro za CEO-e, valja i radnicima – i ukidanje rada na određeno vrijeme, no nisu, međutim, dobili 4-dnevni radni tjedan. Polovično rješenje, koje znači da će realno do 2028. biti plaćeni kao što su bili prije 2008. Tako i u Hollywoodu, tako i u Kaiser Permanente, tako, uostalom, i sa željezničarima prošle godine.

Fain je dao Bidenu megafon, ali UAW za sada nisu dali podršku niti jednom predsjedničkom kandidatu. Trumpu nije htio dati niti megafon.

Biden, koji je ovog rujna u Michiganu postao prvi predsjednik koji je došao na liniju štrajkašima i uzeo megafon u ruke, se voli slikati s radnicima, ali na kraju nekako sve uvijek završi na gorkom kompromisu. Kao da se radnici moraju pomiriti s time da je normalno da njihovim šefovima plaće rastu 40% a njima 25%. Fain je dao Bidenu megafon, ali UAW za sada nisu dali podršku niti jednom predsjedničkom kandidatu. Trumpu nije htio dati niti megafon. Razni Trumpovi avatari, kao Josh Hawley u Wentzvilleu i JD Vance u Toledu uspjeli su se ušuljati među štrajkače i okinuti par selfija, da pokažu da su Trumpisti, kad treba za glasove, i radnike spremni podržati (mada je Josh ranije glasao u Senatu da se osujeti sindikalizacija, a JD je investitor i poduzetnik). Unatoč tome, Trump se radnicima u Michiganu obratio iz obližnje nesindikalizirane tvornice automobila.

Posebno je ohrabrujuć efekt koji je čak i djelomični uspjeh UAW štrajka protiv Velikih 3 imao na Toyotu. Toyotine tvornice u Americi su sve u južnim državama i nesindikalizirane. No, Toyota je na vlastitu inicijativu odlučila podići radnicima u tim tvornicama plaće na razinu koju je UAW ugovorio za radnike u Velikim 3, i dati im približno jednake uvijete zaposlenja, kakve bi imali da su sindikalizirani, nakon što je Fain naglasio da UAW namjerava sindikalizirati radnike u Toyotinim i Teslinim pogonima u SAD. Sličnu je odluku donio i Nissan, koji je najavio povećanje plaća od 10% za oko 9.000 svojih radnika u Sjedinjenim Državama, također potaknut sporazumom UAW-a.

U SAD-u je samo 6% radnika u privatnom sektoru u sindikatima. Od ostalih 94%, više od polovice nije zainteresirano za učlanjenje. (Gallup)

Elon Musk ne želi dozvoliti sindikate u pogonima u SAD-u. Ni majice sindikata. Na raznim tehnolibertarijanskim blogovima pojavili su se ‘razgovori’ s radnicima iz Teslinih tvornica, koji svi unisono pljuju po sindikatima. A Biden je u govoru pred par dana, za koju priliku je baš navukao usku crvenu majicu sindikata, izrazio podršku UAW u nastojanjima da sindikaliziraju Toyotu i Teslu. Toyotin proaktivni pristup tržište je potom nagradilo rastom vrijednosti od 5%. A Muskov inat je koštao Teslu 15% vrijednosti i Muska nekoliko milijardi dolara. No, to ne znači da će sindikalizacija drugih tvornica biti jednostavna. Jer iako je ponovno u porastu prihvaćenost sindikata u društvu, sindikalizacija danas ovdje zaista nije univerzalno popularna među radnicima: zato je moguće da je u nekim državama toliko malo radnika u sindikatu, i da je samo 6% radnika u privatnom sektoru na saveznoj razini sindikalizirano. Među ostalih 94% Gallupovo istraživanje pokazuje da čak 58% nije zainteresirano za bolju plaću i beneficije, te veću sigurnost zaposlenja, što bi dobili kroz osnivanje sindikata. Naprosto im se ne da, ili ne vjeruju.

Možemo se međutim nadati da će ovakve pobjede postepeno vratiti vjeru radnika u sindikate. Za početak su dovele sindikate ponovno u centar pažnje. Tako da ih obilaze političari željni glasova i da ih prenose mediji željni klikova. Da ih se kapital ponovno pomalo boji. Prošlog se tjedna u senatskom Odboru za zdravstvo, pod predsjedavanjem Bernie Sandersa, senator Markwayne Mullin (Republikanac iz Oklahome) bio spreman pobiti sa svjedokom – šefom Teamsters sindikata, Sean O’Brienom – što je Sanders jedva uspio spriječiti lupkanjem onim malim drvenim čekićem po stolu. Hoće li to dovesti do političke pobjede Demokrata na izborima teško je reći. Biden jeste predsjednik koji otvorenije podržava sindikate nego njegovi prethodnici. Ali ima sličan problem s domaćim velikim kapitalom kao s Izraelom: dobro govori, ali ne vidimo rezultate. I to će ga koštati glasova ljevice za godinu dana. S nekoliko nezavisnih kandidata (Kennedy, West, Stein…) lako je moguće da nitko ne osvoji potrebnih 270 elektorskih glasova, nakon čega izbor pada na Dom Zastupnika, koji mora izabrati između 3 najjača kandidata. Prošlog su se tjedna Republikanci među sobom zamalo potukli. Kakav će tek cirkus biti sljedeće zime, možemo samo ekstrapolirati. Ali je sasvim izvjesno da neće uspjeti izabrati predsjednika do inauguracije (Ustav predviđa da onda novoizabrani potpredsjednik vrši dužnost predsjednika privremeno). I da radnici moraju preuzeti inicijativu u svoje ruke.