Obrazovne nejednakosti: O utjecaju bogatstva obitelji i obrazovanja roditelja na prirodoslovnu pismenost učenika

Učenici iz bogatijih obitelji postižu bolje rezultate, a efekti socioekonomskog statusa jači su u obrazovnim sustavima s kraćim primarnim i obaveznim obrazovanjem, pokazuje analiza rezultata iz Hrvatske, Njemačke i Danske objavljena u Reviji za socijalnu politiku

Učenici iz bogatijih obitelji, oni čiji su roditelji obrazovaniji te čiji roditelji imaju viši status zanimanja postižu bolje rezultate u prirodoslovnoj pismenosti, jedan je od zaključaka koji proizlaze iz analize čiji su rezultati objavljeni u novom broju Revije za socijalnu politiku. Saša Puzić i Iva Košutić s Instituta za društvena istraživanja, te Margareta Gregurović s Instituta za migracije i narodnosti autori su članka koji se bavi kulturnim kapitalom i obrazovnim nejednakostima u Hrvatskoj, Njemačkoj i Danskoj.

Troje autora je svoju analizu temeljilo na podacima iz PISA istraživanja provedenog 2009. godine kroz koje su imali pristup uzorcima od gotovo pet tisuća ispitanika u Hrvatskoj i Njemačkoj te njih gotovo šest tisuća iz Danske. „Rezultati analize pokazali su da postoji pozitivna veza između socioekonomskog statusa i rezultata iz prirodoslovne pismenosti (..) te da je ova veza razmjerno najjača u Njemačkoj“, stoji u članku.

Različitost utjecaja među državama se dijelom tumači strukturnim karakteristikama nacionalnih obrazovnih sustava. „Određene karakteristike njemačkog sustava (..) dodatno osnažuju utjecaj obiteljskog podrijetla na obrazovno postignuće“, objašnjavaju autori. Radi se  tome da se u Njemačkoj učenici ranije grupiraju u različite vrste nižeg srednjeg obrazovanja što tu državu svrstava u zemlje tzv. visoke diferencijacije.

Autori kažu da su i dosadašnja istraživanja pokazala da ranije grupiranje učenika „osnažuje vezu između obiteljskog podrijetla i obrazovnog postignuća, te da s njom povezani selekcijski procesi učvršćuju postojeće obrazovne nejednakosti“. Obrazovne odluke u ranijoj dobi se oblikuju pod dominantnim utjecajem roditelja i socijalnog okruženja obitelji, dok na odluke u zrelijoj dobi, uz roditeljske aspiracije, u većoj mjeri utječu i obrazovne preferencije učenika, pojašnjava troje autora.

Ranija vanjska diferencijacija u pravilu podrazumijeva i kraće trajanje općeg primarnog školovanja koje se izvodi razrednom nastavom što se negativno odražava na jednakost šansi svih učenika jer se tako umanjuje moguća pedagoška potpora učenicima nižeg socioekonomskog statusa. U primarnom je obrazovanju učiteljska potpora učenicima intenzivnija i kvalitetnija nego u sekundarnom, a učiteljska potpora je i važnija u ranijoj dobi koja je razvojno osjetljivija. Posljedica toga je da socioekonomski uvjetovane razlike imaju veći utjecaj na učenička postignuća u sustavima s kraćim primarnim obrazovanjem i ranijom vanjskom diferencijacijom, stoji u članku.

U Danskoj i Hrvatskoj, u kojima učenici različitih sposobnosti i obrazovnih aspiracija zajedno prolaze općeobrazovnu osnovnu školu, učinak socioekonomskog statusa (izražen kroz obiteljske prihode, zanimanje i obrazovanje roditelja) na rezultat iz prirodoslovlja je sličan, iako je nešto manji u Danskoj. Pritom je u Danskoj, u odnosu na Hrvatsku, doprinos obiteljskih prihoda objašnjenju rezultata iz prirodoslovlja tri puta manji nego u Hrvatskoj.

„Činjenica da u Danskoj socioekonomski status učenika ima razmjerno najmanji utjecaj na rezultat iz prirodoslovne pismenosti može se vjerojatno dijelom objasniti i karakteristikama danskog obrazovnog sustava, tj. dužim trajanjem općeobrazovne škole za sve učenike, dužim trajanjem primarnog obrazovanja, kasnijim provođenjem vanjske diferencijacije te obuhvatnom obrazovnom standardizacijom“, kažu autori članka. U Danskoj primarno obrazovanje traje šest godina (za razliku od Hrvatske i Njemačke gdje traje četiri), a obavezno obrazovanje deset godina (u Hrvatskoj osam, u Njemačkoj devet). Također, u Njemačkoj se prvo grupiranje provodi već s deset godina, u Hrvatskoj s 14, a u Danskoj sa 16.

Utjecaj socioekonomskog statusa na prirodoslovnu pismenost autori su kroz nekoliko modela mjerili korištenjem koncepta kulturnog kapitala. Prema teoriji kulturnog kapitala koju je krajem sedamdesetih godina postavio francuski sociolog Pierre Bourdieu razmjerno trajni karakter obrazovnih nejednakosti proizlazi iz činjenice da je obrazovni uspjeh u osnovi (pred)određen klasnim razlikama u obiteljskoj socijalizaciji. Kulturni kapital se javlja u tri osnovna oblika: utjelovljeni (internalizirana kultura koja se manifestira u obliku specifičnih znanja, navika i sklonosti), objektivirani (posjedovanje materijalnih kulturnih dobara poput knjiga, slika ili drugih umjetnina) i institucionalizirani (posjedovanje diploma i drugih obrazovnih kvalifikacija koje jamče određene kulturne kompetencije). „U konačnici, klasne razlike u obiteljskoj socijalizaciji korespondiraju s razlikama u prilagodbi školskom okruženju i školskom uspjehu. Ovisno o količini kulturnog kapitala s kojim raspolažu, učenici mogu više ili manje uspješno odgovoriti na nastavnička očekivanja i postavljene akademske standarde, prilagoditi im se ili o njima pregovarati s obrazovnim akterima“, objašnjavaju autori.

Njihovom analizom utvrđeno je da kulturni kapital učenika u sve tri analizirane zemlje prenosi „učinak obiteljskog socioekonomskog statusa na rezultat iz prirodoslovne pismenosti, iako ne u potpunosti“. Pritom valja istaknuti da se jačina veze između obiteljskog podrijetla i postignuća odražava prvenstveno obiteljskim posjedovanjem knjiga i drugih obrazovnih i kulturnih resursa, a u znatno manjoj mjeri kulturnim dispozicijama učenika. „Ovakav rezultat vjerojatno proizlazi iz činjenice da je posjedovanje kulturnih i obrazovnih resursa značajnim dijelom uvjetovano financijskim resursima obitelji“, stoji u članku.

Od pojedinih aspekata socioekonomskog statusa obitelji, obrazovanje roditelja razmjerno najveći doprinos uspjehu učenika iz prirodoslovne pismenosti ima u Danskoj. S druge strane, prihodi kućanstva, kao izravan indikator obiteljskih ekonomskih resursa, u Danskoj razmjerno pridonose najmanje. Za razliku od danskog sustava, u Njemačkoj veći doprinos imaju, s jedne strane, obiteljski prihodi, a s druge obiteljsko posjedovanje obrazovnih i kulturnih resursa.

U Hrvatskoj je učinak obiteljskih prihoda i drugih socioekonomskih varijabli manji nego u Njemačkoj, no veći nego u Danskoj, dok je istovremeno učinak utjelovljenog kulturnog kapitala bliži njegovom učinku u Danskoj, nego u Njemačkoj, objašnjava troje autora. Ovakav rezultat odgovara procjenama selektivnosti obrazovnih sustava skandinavskog i srednjoeuropskog tipa, u kojima se hrvatski obrazovni sustav, na osnovi njegovih strukturnih karakteristika, klasificira kao kombinacija inkluzivnijeg skandinavskog i u nekim elementima selektivnijeg srednjoeuropskog sustava.

„Rezultati podupiru pretpostavke o povezanosti društvenog podrijetla, kulturnog kapitala i postignuća iz prirodoslovlja, kao i o tome da učinak i međusobni odnosi ovih varijabli mogu varirati u odnosu na karakteristike institucionalnog okruženja“, navodi se u članku. No, autori navode i da istraživanja pokazuju da danas, kao i nekada, škole u prosjeku vrlo teško kompenziraju razlike prema društvenom podrijetlu učenika. „I premda pojedina istraživanja ukazuju da postoji tendencija smanjivanja nejednakosti šansi između društvenih slojeva (prvenstveno na nižim obrazovnim razinama), odnosno da ova nejednakost šansi može varirati između različitih nacionalnih obrazovnih sustava, empirijska evidencija (još) ne osigurava pouzdano zaključivanje o ovakvom razvoju.“

Rezultati analize mogu za obrazovne politike biti relevantni iz najmanje dva razloga. S jedne strane, oni sugeriraju da strukturno „otvaranje“ obrazovnog sustava prema društveno depriviranim skupinama može osnažiti obrazovne šanse učenika nižeg socioekonomskog statusa. U tom smislu su danski i hrvatski obrazovni sustav „otvoreniji“ u odnosu na strukturno konzervativniji njemački sustav pri čemu neka rješenja danskog sustava mogu predstavljati svojevrsni model za poticanje vertikalne prohodnosti za sve učenike.

Daljnje „otvaranje“ hrvatskog obrazovnog sustava podrazumijevalo bi, između ostalog, duže trajanje primarnog i obveznog općeg obrazovanja za sve, kasniju vanjsku diferencijaciju programa i učenika, produbljivanje postojeće standardizacije kurikuluma kao i veću standardizaciju različitih oblika provjere znanja učenika, stoji u članku. Takve bi promjene osigurale primjerenije sustavno okruženje za raznolike profile učenika te se može očekivati da bi imale za posljedicu slabljenje veze između obiteljskog podrijetla i obrazovnog postignuća.

No, dobiveni rezultati upućuju da strukturno otvaranje školskog sustava ne poništava oblike obrazovnog isključivanja zasnovane prvenstveno na kulturnim dispozicijama učenika, upozoravaju autori. Očekivanja nastavnika, koja definiraju kulturni kapital u školskom okruženju, su bliža navikama i dispozicijama učenika iz srednje ili više klase nego onima iz nižeg socioekonomskog statusa, a ta očekivanja oblikuju odnos nastavnika prema učenicima, ali i odnos učenika prema školi. „U tom smislu bi (..) promjene obrazovnog sustava trebale biti popraćene i promjenama u formalnom obrazovanju nastavnika putem kojih bi se nastavnike u većoj mjeri senzibiliziralo za specifičan položaj i potrebe društveno deprivilegiranih učenika“, zaključuju autori.

Uz Reviju za socijalnu politiku nedavno je objavljen i novi broj časopisa Suvremene teme Veleučilišta VERN koji između ostalog donosi i analizu medijskog praćenja izbjegličke krize u Hrvatskoj. Objavljeno je i novo izdanje časopisa Život umjetnosti kojeg uređuje Institut za povijest umjetnosti, a izašao je i novi broj Suvremene lingvistike.

Filozofski fakultet u Rijeci objavio je novo izdanje časopisa Psihologijske teme, a KBC Zagreb objavio je novi broj svojeg časopisa Socijalna psihijatrija. Objavljen je i novi broj Psihoterapije u izdanju Medicinske naklade.

Časopis Business Systems Research kojeg objavljuje Udruga za promicanje inovacija i istraživanja u ekonomiji Irenet u svojem novom broju donosi članak dvije autorice sa splitskog Ekonomskog fakulteta o komparativnoj rizičnosti određenih sektora hrvatskog gospodarstva. Na Ekonomskom institutu Zagreb pozabavili su se učincima reforme stručnog osposobljavanja na tržište rada u Hrvatskoj.

Sveučilište u Puli objavilo je novi broj svojeg časopisa Review of Innovation and Competitiveness. Objavljen je i novi broj Pravnog vjesnika kojeg izdaje Sveučilište u Osijeku. Fakultet političkih znanosti iz Zagreba objavio je novo izdanje časopisa Medijske studije, a objavljen je i novi broj Kroatologije.

Hrvatsko farmaceutsko društvo objavilo je novi broj svojeg časopisa Acta Pharmaceutica, izašlo je novo izdanje Kemije u industriji kojeg uređuje Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa kao i novi broj časopisa Journal of Electrochemical Science and Engineering u izdanju Međunarodne udruge fizikalnih kemičara.

Izašli su i novi broj Glasnika zaštite bilja, te novi broj časopisa za šumarsko inženjerstvo Croatian Journal of Forest Engineering.