Ogroman značaj relativnih plaća za pojedinca, društvo i ekonomiju. Zašto izazivaju javne sukobe?

Sistem relativnih plaća prevažan je za normalno funkcioniranje gospodarstva. Utječe na rast, iseljavanje, lojalnost, motivaciju. Krivo postavljeni sistem ima ozbiljne posljedice na efikasnost i vodi u lošu ravnotežu u kratkom, srednjem i dugom roku, objašnjava Ivo Bićanić koncepte koji pomažu razumijevanju aktualnih zbivanja. Zašto se plaće u javnom sektoru određuju izvan tržišta, ali s jednim okom okrenutim prema tržištu, a kad izbija sukob?

• Fotografije Nikola Šolić

Pitanje koeficijenta je pitanje relativnih plaća odnosno relativnih cijena. Kolika je plaća učitelja i profesora u odnosu na plaću nekih drugih. A sustav relativnih cijena upravlja ekonomskim životom. Pitanje važnosti relativnih plaća dakle ne može se podcijeniti.

Ekonomika je znanost o relativnim odnosima i vrijednostima. Ako svinjetina (zbog svinjske kuge u Kini) relativno poskupi  u odnosu na junetinu – jedemo više junetine. Famozni zakon ponude i potražnje ne glasi ako cijena robe padne više je kupujemo nego je formuliran u relativnim cijenama: ako relativna cijena jedne robe padne u odnosu na drugu onda te robe relativno više kupujemo od one druge, ako je učinak supstitucije jači od učinka dohotka.

Prema tome relativne plaće su središnja tema kojom se treba baviti i poslovna zajednica, vlada, radnici i sindikati, ali i istraživači. Dodatno: struktura relativnih plaća je najvažnija odrednica ekonomskih nejednakosti sredine raspodjele (dakle 90% ljudi). Ekonomisti i javnost sve više prepoznaju nejednakosti kao jedno od mjesta gdje nastaju ključna ograničenja gospodarskog i političkog života.

Kakve učinke sistem relativnih plaća ima u kratkom, srednjem i dugom roku? Za svaki navodim četiri utjecaja da se stekne dojam važnosti; znalci svakako mogu produljiti listu.

Struktura relativnih plaća ima kratkoročne utjecaje i učinke:

• Omogućavaju alokativnu efikasnost (efikasne relativne plaće alociraju radnike na radna mjesta na takav način da bi bilo koja druga raspodjela zaposlenih na radna mjesta postigla manji bruto domaći proizvod).
• Važna su komponetna motivacije za savjesni rad, takozvane ‘efficiency wage’ (potiču radnike da savjesnije i bolje rade uz manji škart i zabušavanje, u slučaju učitelja ‘da nose posao doma’ imaju više strpljenja i spremniji su na promjene)
• Povećavaju lojalnost prema postojećem radnom mjestu (mijenjanjem radnog mjesta gube se povlastice određenog mjesta pa su radnici voljni dulje ostati lojalni tvrtki koja ih dobro plaća) što ima važni anticiklični učinak
• Za poslove koje je skupo nadgledati nužna je premija da se uštedi na kontroli (čistač se normira prema kvadratnim metrima, ali kvaliteta nastave učitelja se teško nadgleda pa se premijom uštedi na tome)

Struktura relativnih plaća ima srednjoročne utjecaje i učinke:

• Utječu na sortiranje radnika (tokom radnog vijeka radnici mijenjaju poslove i seljenjem se tako sortiraju da usklade osobne karakteristike sa relativnim plaćama i tako maksimiziraju učinak).
• Usmjeruju osobna ulaganja i doškolovanje (relativne plaće su glavni motiv za doškolavanje jer pojedinci ulažu u sebe samo za ona zanimanja gdje se relativno više zaradi)
• Uparuju radna mjesta i slobodne radnike, tako zvani ‘matching’ jer signaliziraju kakvi su troškovi uključeni u seljenje, prostorno i među radnim mjestima
• Sprečavaju iseljavanje, koje možda vodi osobnoj sreći ali je društveni neto gubitak, jer smanjuju novčani motiv iseljavanja i tako uz ostalo čuvaju društveni kapital uložen u obrazovanje radnika.

Struktura relativnih plaća ima dugoročne učinke:

• Usmjeruje privatna ulaganja u ljudski kapital (jer pojedinac odnosno njegova obitelj uzimaju u obzir relativnu plaću kada odlučuju koje kvalifikacije i vještine stjecati školovanjem, niska relativna plaća odbija mlade od upisa na učiteljski fakultet i nastavne smjerove drugih studija)
• Usmjeruju društvena ulaganja u ljudski kapital (jer društvo usmjeruje privatne odluke tako da se poklope s viđenjem budućih potreba)
• Određuje mirovinu nakon isteka radnog vijeka, jer više relativne plaće vode višim relativnim mirovinama što je vrlo važni kriterij izbora radnog mjesta.
• Utječu na rast: jedan su od važnih i neospornih faktora rasta pa tako su važni faktor koji određuje buduće blagostanje.

(Da stvari budu jednostavnije u sve tri vrste utjecaja naglašeni su monetarni aspekti, posve sigurno utjecaj imaju i nemonetarni aspekti kao radno vrijeme, ugodna sredina, razne implicitne pogodnosti, itd. isto tako izostavljen je gornji rep raspodjele zaposlenih čije plaće su određene drugim stvarima.)

Zbog toga je sistem relativnih plaća prevažan za normalno funkcioniranje gospodarstva. Krivo postavljeni sistem relativnih plaća ima vrlo ozbiljne posljedice na efikasnost i vodi u lošu ravnotežu u kratkom, srednjem i dugom roku.

Jedni s ironijom govore o taštini a drugi emotivno nabijeno o dignitetu

Kada se ima na umu važnost strukture relativnih plaća onda je šteta da zadnjih šest mjeseci od kada su koeficijenti na dnevnom redu, akcije sindikata i odgovori vlade pojednostavljuju stvari. Nedopustivo se svode se na dvije teme. Prvo je stvar psihologije i umjetničkog dojma. Jedni s ironijom govore o taštini i sujeti a drugi emocijama nabito o dostojanstvu i samopoštovanju.

Druga je tema fiskalna. Tu su strane neravnopravne. Vlada je nekorektna jer ima povlaštene informacije do kojih sindikati ne mogu doći. Sugovornika namjerno stavlja u podređeni položaj. To je partizansko ponašanje koje državu ne vidi kao servis građana, što je preduvjet za raspravu koja može dati dobro rješenje.

Zašto se relativne plaće javnog sektora moraju odrediti izvan tržišta? Većina relativnih plaća može se odrediti na tržištu rada ali one u javnom sektoru uglavnom ne. Razlog je što javni sektor poizvodi javna dobra i usluge koje su ‘tržišni neuspjeh’ (prepušteno tržištu proizvodi se premalo javnih dobara i usluga i nastaje loša ravnoteže pa je potrebna intervencija). Neka javna dobra nemaju cijene za korisnika (ulaz u park je besplatan ali netko kosi travu, uređuje staze i sadi bilje, osnovno školovanje je besplatno ako se dijele udžbenici ali netko predaje i mete i piše udžbenike, itd.) a ostala su subvencionirana pa im je cijena različitu od oportunitnog troška (za zdravstvenu uslugu neposredni korisnik plaća kroz dopunsko osiguranje ili samo dio usluge, sudstvo uz plaćanje taksi i troškova, srednje i visoko školstvo, itd.).

Koeficijenti su promijenjeni u resoru utjecajnog ministra vanjskih poslova ili u resoru gdje kad-tad svi mi ili članovi naših obitelji obolimo pa moramo do doktora a ne u resoru koji je daleko od pažnje moćnika i osobnih interesa. Tu se mogu mijenjati jedino javnim sukobima.

Relativne plaće radnih mjesta u javnom sektoru se zato određuju izvan tržišta no zbog seljivosti radnika ne mogu se posve zanemariti relativne plaće koje su uspostavljene na tržištu (informatičar može raditi u školi ali i u banci a matematičar u osiguravajućem zavodu, krivo postavljena relativna plaća neće privlačiti određene potrebne profesorske struke). U Hrvatskoj krajem 2019. relativne plaće određene su sistemom koeficijenata koje samostalno donosi vlada diskrecijskim odlukama. Zato su koeficijenti promijenjeni u resoru vanjskih poslova ili u resoru gdje kad-tad svi mi ili članovi naših obitelji moramo do doktora a ne u resoru koji je daleko od pažnje moćnika i osobnih interesa. Tu se mogu mijenjati jedino javnim sukobima.

PS. Nažalost ima razloga za takvo pojednostavljenje pitanja koeficijenata na taštine, dostojanstvo i proračun.  U Hrvatskoj nema ekonomista koji se sustavno (dakle ne povremeno, kada dođe prilika) bave relativnim plaćama i ekonomskim nejednakostima raspodjele plaća. Ne postoji temelj na kojem bi se gradila ozbiljna rasprava. Sindikati su prije nekoliko godina imali priliku da pripreme temelje za ozbiljnu raspravu ali je nisu prepoznali, a vladu za te teme nije briga. Kada nema temelja za ozbiljnu raspravu onda kolo vode impresije o taštini i dostojanstvu, koje nisu nevažne ali su slabe u odnosu na stvarnu važnost sistema relativnih plaća.