Njegov populizam jača što je Amerika manje “prva”. On je prvi, ali ne i zadnji twitter predsjednik. I nakon Trumpa – Trump

U trenucima objave ovog članka još nije postignut dogovor oko ponovnog pokretanja rada savezne administracije. Trump ne želi popustiti i neće odobriti proračun bez zida, a Demokrati inzistiraju da se o zidu raspravlja kasnije u sklopu rješavanja drugih imigrantskih pitanja, a rad savezne vlasti da se smjesta uspostavi (prošlo je već tri tjedna). Republikanci u Kongresu šute. No 800,000 ljudi ovog petka neće primiti plaću i sigurno neće biti sretni, piše Ivo Škorić, no tvrdi da je sve to samo površina, ispod koje je truljenje Amerike kao demokracije i ekonomske i političke sile

• Naslovna fotografija: Pelosi, lijevo i Trump, u sredini desno, na jednom od sastanaka u Bijeloj kući o problemima proračuna i granice

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Situacija, da je predsjednik republikanac, da Senat kontrolira Republikanska stranka, a Dom zastupnika Demokratska, povijesno je vrlo rijetka. U prošlom stoljeću desila se samo tri puta, tokom administracija Williama Tafta, Herberta Hoovera i Ronalda Reagana. Pesimistična procjena je, dakle, da bi sljedećih nekoliko godina moglo biti kao 1911.-1913. ili, još gore, kao 1931.-1933., a optimistična procjena je da bi moglo biti kao 1981.-1987. Reagana i dalje Amerikanci pamte kao Hrvati Broza, jer su dobro živjeli pod njim. Reagan je 1986. kooperirao s Demokratskom većinom u Domu zastupnika da potpiše Immigration Reform and Control Act kojim je 3 milijuna ilegalnih imigranata dobilo legalni status. Dakle, ako se ples između Trumpa i Pelosi nastavi – on je izjavio kako je ona izvrsna političarka i da zaslužuje biti glasnogovornica Doma zastupnika, a ona mu uzvratila da njegov impeachment nije na njenom dnevnom redu – moglo bi biti i pozitivnih rezultata. I, budući da Amerikanci nikada nisu poslali svog predsjednika iz ureda u zatvor, Trump će najvjerojatnije odraditi svoje preostale dvije godine, ali neće biti ponovno kandidiran. No, teže je predvidjeti koliko će uspjeti od svojih ideja ostvariti, hoće li biti optužen, osuđen i uhapšen, nakon što napusti predsjednički ured, a posebno hoće li 2020. pobijediti demokratski ili republikanski kandidat.

Lako je moguće da će obje strane 2020. sve probleme zemlje natovariti Trumpu na grbaču, kao da proistječu iz njegove traljave vlasti. I tu, naravno, leži opasnost da se izborom novog predsjednika ništa ne riješi, nego da se nastavi po starom, tj. i bez Trumpa – Trump. Jer Trump, naime, nije problem, Trump je samo simptom i posljedica problema koji već duže polako nagrizaju Sjedinjene Države i koji se nikako neće riješiti samo njegovom smjenom ili trpanjem u zatvor, iako bi to, barem nakratko, sigurno zabavilo barem pola stanovništva koje duboko vjeruje da im je predsjednik zemlje u najbolju ruku lopov ili, gore, izdajnik.

Populizam će u Americi biti to veći što ona dublje padne sa svoje zavidne pozicije prve svjetske ekonomije i najuzornije svjetske demokracije. Narod će i dalje željeti vjerovati u američku nadmoć i u američku posebnost. “Amerika prva” će biti to popularnija fraza što će Amerika biti u sve manje stvari prva.

Čovjek je totalno nepredvidiv, eratičan, izvan kontrole. Osim toga je pod kaznenom istragom. Ljudi ga napuštaju kad ga više ne mogu podnijeti ili on njih potjera kad mu se digne (tlak): Priebus, Scaramucci, Tillerson, Kelly, Nielsen, Mattis… No, to su sve sitnice u usporedbi sa strukturalnim problemima koji su ga doveli na vlast, a koji se neće riješiti samo njegovom smjenom. Jednako kao što se žuti prsluci dešavaju Francuskoj, a sada kopiraju i drugdje po EU-u, jednako kao što se desio Brexit Velikoj Britaniji, tako se Trump desio Americi. Kalifornija gori. Florida je poplavljena, karavan migranata je pred vratima: deseci tisuća ljudi iz Hondurasa, Guatemale, Salvadora i Nicarague. Na gofundme je već skupljeno 18 milijuna dolara u manje od tjedan dana za Trumpov zid, nakon što je on odlučio prestati plaćati državne službenike dok mu Kongres ne odobri novac za zid. Politika ovisi o novcu, novac ovisi o izrabljivanju ljudi i prirode, to izrabljivanje eventualno dovodi do nezadovoljstva, a isto tako i do klimatskih promjena, i klimatskih/ekonomskih izbjeglica, i populizma koji se hrani tom situacijom.

Populizam će u Americi biti to jači što ona dublje padne sa svoje zavidne pozicije prve svjetske ekonomije i najuzornije svjetske demokracije. Narod će i dalje željeti vjerovati u američku nadmoć i u američku posebnost. “Amerika prva” će biti to popularnija fraza što će Amerika biti u sve manje stvari prva. General Motors zatvara pet tvornica u Americi (najpoznatija je u Lordstown, OH, gdje se proizvodi slabo prodavani Chevy Cruze) i otpušta 15 tisuća američkih radnika, a nastavlja proizvodnju automobila u pogonima u Kini. Ford, koji se nije tako prilagodio, bilježi gubitke i pad vrijednosti dionica. U zadnjoj četvrtini 2018., vodeći kineski proizvođači mobilnih telefona, proverbijalno najvažnijih proizvoda široke potrošnje današnjice, Huawei, Xiaomi, ZTE i One Plus, svi su stavili na tržište nove modele, svaki od njih po tehničkim specifikacijama bolji od bilo kojeg iPhonea na tržištu, i jeftiniji. Apple, koji svoje telefone također sastavlja u Kini, gubi tržište i padom vuče i druge tech dionice za sobom.

Pred kraj ove godine Apple je izgubio $73 milijarde vrijednosti u jednom danu – više nego kombinirani godišnji BNP Hrvatske i BiH, dok je u drugoj polovici 2018. izgubio $446 milijardi, što je više nego vrijednost Facebooka, i 15 puta više nego vrijednost, recimo, Forda. Iako to mnogima zvuči iznenađujuće, Apple gubi tržište već godinama. Još od smrti Steve Jobsa. Larry Ellison, CEO Oraclea, je 2013. predvidio Appleovo nezaustavljivo kotrljanje nizbrdo. Bio sam zbunjen 2014., kad je moj tada jedanaestogodišnji sin i do tada uvjereni sljedbenik proroka Jobsa, izjavio da neće da mu kupimo Apple smartphone, nego nekakav One Plus, koji ima puno bolje tehničke specifikacije, a upola je jeftiniji, i koristi Android operativni sistem, koji pruža više mogućnosti od IOS-a. Appleova nonšalantna uvjerenost da će svijetu vječno prodavati rog za svijeću, dobra je parabola za američku ekonomiju.

Nevjerojatnih 71%  učenika srednje škole Stuyvesant, na Manhattanu, proglašene najboljom u SAD-u, su mali Kinezi i Korejanci, a u cijeloj školi je manje od 10 crnaca. U svih tih osam srednjih škola, Kinezi i Korejanci su više od polovice svih učenika, iako ih je tek 12% stanovnika New Yorka: Kineska djeca u Sjedinjenim Državama (Jeremy Gordon na Twitteru)

Nisu samo Kinezi u Kini ekonomska prijetnja, nego i Kinezi u Americi. Harvard i druga ivy-league sveučilišta počinju uvoditi kvote koliko se Kineza može primiti. Kineski roditelji u SAD-u su nevjerojatno odrješiti da šalju djecu u najbolje škole i od malena ih na to pripremaju. Ove je godine kancelar školskog sustava grada New Yorka, Carranza, najavio kako će ukinuti težak prijemni test za ulazak u osam posebnih srednjih škola, jer je nepravedan, budući da ga manjine ne mogu proći. Kineski i koreanski roditelji su izašli na ulice prosvjedovati. Oni su manjine, i njihova djeca svakako imaju teže jezične barijere da prođu test: no, prolaze ga. Ne boje se toliko da njihova djeca neće biti konkurentna na tržištu rada u SAD-u, nego da neće biti konkurentna u Kini, gdje su testovi za najbolje škole u Pekingu i Šangaju još rigorozniji. Nevjerojatnih 71% učenika srednje škole Stuyvesant, na Manhattanu, proglašene najboljom u SAD-u, su mali Kinezi i Korejanci, a u cijeloj školi je manje od 10 crnaca. U svih tih osam srednjih škola, Kinezi i Korejanci čine više od polovice svih učenika, iako ih je tek 12% stanovnika New Yorka. U drugim njujorškim srednjim školama većina učenika su crnci i Hispanici. Ono što u svemu tome ostaje neizrecivo za bilo kojeg američkog političara je da je ekonomski take-over već izvršen: Kina je stvorila uvjete da u sljedećih deset godina pretekne Ameriku kao najveća svjetska ekonomija.

U Americi se sve manje toga proizvodi, ali i sve manje toga izumljuje. Najveći poslodavci su bolnice, fakulteti i maloprodajni lanci. U više od pola američkih država najveći poslodavac je zdravstvena ili obrazovna institucija, a u čak 22 države najveći poslodavac je Walmart, behemot s 1.5 milijuna zaposlenih. Korporacije i bogataši, kojima je Trump smanjio poreze, iskoristili su to ne za investiranje u kreiranje nove vrijednosti, nego su parkirali taj novac u nekretnine, luksuzne proizvode (jahte, avione, nakit, satove, umjetnine), i “stock buybacks” – kojim se na papiru diže vrijednost korporacije a da ona ništa novo ili korisnog ne ponudi tržištu. Trump se oslanja na “čisti ugljen” i jeftinu naftu, produžujući agoniju američke i svjetske ovisnosti o fosilnim gorivima. No, ni Demokrati nisu mnogo bolji. Demokratski establišment nikako ne želi usvojiti program tzv. Green New Deal koji Alexandria Ocasio-Cortez i grupa mlađih novoizabranih progresivnih zastupnika gura, a trenutno jedan od najpopularnijih mogućih demokratskih predsjedničkih kandidata, Beto O’Rourke, drugi je po redu zastupnik u Kongresu po donacijama primljenim od naftnog lobbya.

Alexandria Ocasio-Cortez (lijevo), zastupnica koja je bila u timu predsjedničkog kandidata Sandersa (do nje): Kriza na ljevici dublja je nego na desnici

Demokrati, očito, barem njihov establišment, ne nude rješenja, baš kao ni Republikanci, te, baš kao i EU državama, i u SAD-u je kriza na ljevici dublja nego kriza na desnici. Republikanci se ne slažu oko Trumpa, ne slažu se oko pojedinačnih političkih programa, no fundamentalno i dalje zastupaju klasu posjednika i njihovo djelovanje je uvijek na kraju kongruentno s tom njihovom fundamentalnom ulogom. Demokrati u SAD-u, slično socijaldemokratskim strankama u EU-u, čini se ne znaju koga zapravo zastupaju i koja im je fundamentalna svrha postojanja. I birači im stoga sve manje vjeruju. Daju svoj glas malim lijevim političkim strankama ili desnici. Bernie Sanders je upozorio na to u svojoj predsjedničkoj kampanji 2016. Charles Peters, dugogodišnji urednik Washington Monthly lijevog magazina, u svojoj knjizi We do our part i u prošlogodišnjem intervjuu za New York Times, naglasio je kako ljevica mora obaviti svoj zadatak i vratiti se svojim korijenima, tj. zastupati radničku klasu, klasu proizvođača. Nešto što je njihov establišment potpuno zaboravio.

Nancy Pelosi, novoizabrana glasnogovornica Doma zastupnika, svakako je odličan antibiotik za Trumpa: malo starija od njega, riba ga k’o mlađeg brata da je divota gledati. Starijoj baby-boomer generaciji žena, koje se sjećaju njenih tri desetljeća u Kongresu, ona i dalje predstavlja ‘kandidata promjene’, no mlađoj generaciji zastupnika ona je ‘kandidat statusa quo‘, kaže Celinda Lake, Demokratska operativka, koja je savjetnica nekima od tih mlađih kandidata. Status quo je da obje stranke zapravo zastupaju klasu posjednika razlikujući se isključivo po svjetonazorskim temama i poreznim stopama koje bi razrezali različitim prihodovnim razredima.

Američka uloga jedine preostale svjetske supersile je također na zalazu, svijet se vraća u multilateralno doba suparničkih sila, u kojem sve više dijeli odgovornost za stabilnost svijeta s Kinom, EU-om i Rusijom. Rusija se posebno nametnula aneksijom Krima i podrškom Assadu u Siriji. Nitko na Zapadu se nije odlučio otvoreno suprotstaviti Putinu u Ukrajini. Umjesto toga, mnogo mladih ljudi s krajnje desnice SAD-a priključilo se borbi u Ukrajini kao neka vrsta internacionalnih brigada (Azovski Bataljon) i vraćaju se natrag u ovu zemlju kao radikaliziraniji i ratoborniji bijeli supremacisti, ugrožavajući stabilnost vlastite zemlje. I još je sada Trump povukao svih 2000 američkih vojnika iz Sirije i polovicu, tj 7000, iz Afganistana, signalizirajući povlačenje SAD-a iz svoje uloge posljednjeg globalnog arbitra. Sarkastično, Trump izjavljuje kako ne želi da Amerika bude globalni policajac. Kao da je Noam Chomski. Američki građani uopće, doduše, više i ne primjećuju da je njihova zemlja neprestano negdje u nekakvom ratu. Vojska je profesionalna. Rade svoj posao. Rat je daleko. Jedino što se primjećuje je potrošen novac.

Amerika je nekad bila zemlja u kojoj su potlačeni iz cijelog svijeta nalazili utočište: zemlja je izgrađena na leđima imigranata, čiji potomci danas uživaju plodove te otvorenosti i slobode. Danas gradi zid, zatvara granice

Po mom mišljenju, međutim, gore za Ameriku od njenog gubitka ekonomske i geopolitičke nadmoći je njeno unutrašnje truljenje i gubitak njene toliko slavljene posebnosti. Amerika je nekad bila zemlja u kojoj su potlačeni iz cijelog svijeta nalazili utočište: zemlja je izgrađena na leđima imigranata, čiji potomci danas uživaju plodove te otvorenosti i slobode. Danas, međutim, Amerika gradi zid, zatvara granice, uzima djecu migrantima na granici, zatvara ih u kaveze, kao životinje. Oko imigranata, ni po čemu se više ne razlikuje od, recimo, Orbanove Madžarske. Još važnije, Amerika je zemlja koja je među prvima usvojila modernu predstavničku demokraciju i njen uspjeh je onda desetljećima izvozila po svijetu kao jedan od svojih najpopularnijih proizvoda. Nezavisnost sudstva. Sloboda tiska. Poštivanje zakona i pravila igre. To su temelji na kojima počiva američka, kako ekonomska, tako i geopolitička premoć. Zato je njihova degradacija tokom nedavnih izbora zabrinjavajuća. U barem 5 država izbori su dobiveni na prevaru: krađom glasova, protuzakonitim spriječavanjem ljudi da glasaju, reorganiziranjem izbornih jedinica tako da favoriziraju jednu stranku, ukidanjem ovlasti novoizabranim protivnicima, metodama koje smo navikli vidjeti u raznim Ukrajinama i Zimbabveima, ali ne i u Sjedinjenim Državama.

U Wisconsinu 2011. Republikanci su se sastali u odvjetničkoj kancelariji preko puta državne skupštine i prekrojili izborne jedinice kako njima odgovara bez učešća ijednog Demokrata. Federalni sud je 2016. proglasio nove mape toliko pristranima jednoj stranci da je upitna njihova ustavnost (slučaj se još vuče po sudovima). Demokrati su 2018. dobili više od 300 mjesta u državnim skupštinama. U Wisconsinu su, uslijed tih prekrojenih izbornih jedinica, dobili samo jedno novo mjesto unatoč tome sto su osvojili 54% ukupnih glasova u državi, pobijedivši u samo jednoj izbornoj jedinici i ostavljajući omjer u skupštini Wisconsina 63:36 u korist Republikanaca. U Sj. Karolini 2016. nakon izbora Demokrate za guvernera, Republikanska većina je jednostavno glasala da se znatno ograniče ovlasti pozicije guvernera. Kad je tokom presice novinar pitao Phil Bergera, predsjednika Senata Sj. Karoline planira li oduzeti još više ovlasti guverneru, Berger je šaljivo odgovorio: “Da li ih on uopće još ima?” To im nije bilo dovoljno i 2018. su republikanski operativci odlučili pribjeći staroj (nezakonitoj) metodi “pomaganja” ljudima da glasaju: platili su ‘nezavisne’ aktiviste da obilaze sirotinju i nude im da pokupe njihove glasove unaprijed, tako da oni ne moraju brinuti kako će stići do birališta. Jednom kada su to učinili, jednostavno one pokupljene glasačke listiće, koji su bili za Demokrate, nisu predali izbornoj komisiji, a ti ljudi više nisu mogli ponovno glasati. Navodno postoje slučajevi i gdje su listići prepravljani i krivotvoreni.

Dekretom je jednostavno ukinuo biračka mjesta u većinski crnim općinama, gdje je znao da stoji slabo među biračima, tobože da državi uštedi novac, kreirajući nezapamćene redove za glasanje u Atlanti, otežavajući manjinama da glasuju, i uspješno tako onemogućivši svoje protivnike pobijedio na izborima prijevarom

Na Floridi, gdje su uvijek problemi na svakim izborima, Republikanski guverner Rick Scott, koji se kandidirao za senatora, nakon što je preblizak rezultat na izborima aktivirao automatsko ponovno brojanje glasova, tužio je općine Palm Beach i Broward, tražeći da se zaplijene glasačke kutije i onemogući prebrojavanje (u općinama gdje se boji da će izgubiti). U Georgiji se državni tajnik, Brian Kemp, koji po svojoj funkciji nadzire provođenje izbora, kandidirao kao Repulikanac za guvernera, nasuprot Stacey Abrams, predsjednice državne skupštine i Demokratkinje, žene i crnkinje. Zatim je dekretom jednostavno ukinuo biračka mjesta u većinski crnim općinama, gdje je znao da stoji slabo među biračima, tobože da državi uštedi novac, kreirajući nezapamćene redove za glasanje u Atlanti, otežavajući manjinama da glasuju, i uspješno tako onemogućivši svoje protivnike pobijedio na izborima prijevarom. A u državi Mississippi je za senatorku izabrana Republikanska kandidatkinja Cindy Hyde Smith, individua koja je, naravno samo u šali, kako se poslije opravdavala, izjavila twitterom kako bi, da je pozvana, prisustvovala vješanju (linču) svog protivnika, Demokrate i crnca.

Cindy Hyde Smith je, naravno samo u šali, kako se poslije opravdavala, izjavila kako bi, da je pozvana, prisustvovala vješanju (linču) svog protivnika, Demokrate i crnca

Ta deterioracija američke dominacije na vanjskom planu i njene posebnosti na unutarnjem je praćena uzurpacijom tobože slobodnog i otvorenog medija, interneta, od strane korporacija, novca i domaćih i stranih obavještajnih služba putem botova i trollova, relativizirajući istinu. Internet je pred 20-30 godina romantičarski idealiziran kao sredstvo koje će ljudima olakšati pristup informacijama i pomoći širenju slobode i demokracije. Danas je jasno da nam korporacije kao Facebook i Google kreiraju što vidimo, čujemo i čitamo, biraju za nas, tj. sužavaju nam slobodu izbora i otežavaju nepristran pristup informacijama, dok ih s druge strane “veliki igrači”, kao globalne korporacije i državne obavještajne službe nemilosrdno koriste kao sredstva za širenje lažnih informacija i destabilizaciju društva i odnosa među ljudima, u cilju gomilanja novca i moći pri vrhu. U kombinaciji, i još kad se jednom ukine ‘net neutrality‘, to je recept za totalitarno društvo, kakvo Kina već polako gradi, svojim socijalnim kreditima, prepoznavanjem lica iz satelita i RFC opremljenim školskim kutama koje prate učenike gdje su i što rade. Trump je u svemu tome možda prvi twitter predsjednik, ali sigurno ne i zadnji.

Hoće li se Pelosi i Trump uspjeti nagoditi oko imigranata da produciraju nešto poput Simpson-Mazolli Act-a? Možda, ako mu ona pomogne dobiti novac za Zid. To bi bio značajan dogovor. I velika, ali kratkoročna pobjeda Demokrata, a dugoročna pobjeda Republikanaca. Kamo idemo, kako smo krenuli pod Trumpom, završit ćemo sa spaljenom Kalifornijom, poplavljenom Floridom i zidom prema Meksiku, preko kojeg ćemo bacati suzavac 24/7 da se zaštitimo od beskrajnih karavana s juga, iz još gore pogođenih krajeva svijeta. Ne samo da će se svi naši proizvodi proizvoditi u Kini, nego ih Kinezi neće više htjeti kupovati, kao drugorazredne, a SAD će se štititi od kineskih proizvoda visokim carinama. Napokon, negdje za 30 godina, kako sad stoje stvari, na fakultetima i po srednjim školama, kad elita Sjedinjenih Država bude kineska (kinesko-američka), možda ovdašnji Kinezi naprave ponovno Kinu od Amerike, jer Kina je ono što je Amerika nekad bila, tj. rastuća ekonomija, uz slogan, “America First!”, naravno.

Usprkos izbornim makinacijama, krađi glasačkih listića, ilegalnom spriječavanju ljudi da glasaju, ipak jedna grupa ljudi izabrana na nedavnim izborima u studenom 2018., posebno žena, još ovih mlađih, koje čak i plešu, predstavlja korak u političku budućnost SAD-a, što po godinama, što po programu. Inovacija je izlaz iz krize. Kako tehnološka, tako i politička. Nasuprot nje je golemi političko-industrijski kompleks izrabljivača ljudi i prirode. Koji, nažalost, ne bi tako dugo preživio da ne prožima dobro obje stranke.

—