Perspektive svjetskog razvoja. Sjećanje na međunarodnu ‘Bandu Četvorice’ i njezina najodanijeg saveznika.

Razvojni studiji, ključna pitanja budućnosti svijeta, odnosi Sjevera i Juga, razvijenih i nerazvijenih bili su u drugoj polovici prošlog stoljeća iznimno znanstveno popularni. Gao Xian, umirovljeni tajnik Kineske akademije društvenih znanosti sjeća se vodećih znanstvenika iz tog područja. Ideje.hr zahvaljuju Nadi Švob Đokić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose na prilici da objave ovaj članak

• Naslovna ilustracija. Razvojni studiji odavno su istakli neminovan nastup Kine i Indije na svjetskoj pozornici

• Gao Xian, umirovljeni je tajnik Kineske akademije društvenih znanosti (CASS). Dugogodišnji je suradnik mreže Culturlink  koju su 1989. osnovali UNESCO i Vijeće Europe. Sjedište mreže bilo je u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, Zagreb. Ovaj tekst Gao Xiana upućen je Newsletteru Culturelink koji više ne izlazi.

U počast Wallersteinu (SAD), Franku (Njemačka), Aminu (Egipat), Arrighiju (Italija), Dos Santosu (Brazil)

Prije svega, što je ‘Banda Četvorice’? Molim vas, pročitajte slijedeći odlomak:

Immanuel Wallerstein rekao je u predgovoru zborniku posvećenom A.G. Franku /Andre Gunder Frank i globalni razvoj[1] /: „Upoznao sam ga u ranim 1970-tima i otkrio koliko je suglasnosti bilo u našim pogledima. U godinama koje su slijedile, on, ja, Samir Amin i Giovanni Arrighi bili smo u gotovo stalnom kontaktu i surađivali smo tada na dva zajednička rada: Dinamika globalne krize (1982) i Preobrazba revolucije: Društveni pokreti i svjetski sustav (1990) . Nazvali su nas „Bandom Četvorice“. U analizi modernog svijeta slagali smo se u gotovo 80% stavova. Što se pak tiče pitanja oko kojih se nismo slagali, ona nisu narušavala strukturu naše povezanosti. Najvažnija su nam bila pitanja oko kojih smo se slagali.

Doista je tako bilo. Međunarodni akademski krugovi vjeruju da su ovi lijevo orijentirani znanstvenici dali značajne i utjecajne doprinose mnogim ključnim svjetskim pitanjima kao što su razvitak Trećeg svijeta, odnosi Sjever-Jug, kapitalizam, svjetski sustav i druga. Odatle i šaljivo ime „Banda četvorice“. Njihov ratni drug, suborac, pionir razvojnih studija i teorije zavisnosti bio je  i doista poznati brazilski lijevo orijentirani znanstvenik Theotonio Dos Santos, najodaniji saveznik Bande.

Autor ovog članka je umirovljeni profesor Instituta za proučavanje Latinske Amerike i Trećeg svijeta  Kineske akademije društvenih znanosti (CASS – Chinese Academy of Social Sciences). Institut izučava razvojne teorije u Latinskoj Americi i Trećem svijetu, te radi na prevođenju radova iz područja društvenih znanosti. Kao generalni sekretar Kineskog centra za proučavanje Trećeg svijeta autor je bio u prijateljskim odnosima sa svih pet spomenutih znanstvenika, sudjelovao s njima na mnogim međunarodnim konferencijama, seminarima i simpozijima, susretao se s njima tijekom njihovih putovanja u Kinu, gdje je  dolazilo do korisne razmjene znanja i akademskih rasprava.

Na veliku žalost, svi su ti briljantni znanstvenici umrli u zadnjih dvanaestak godina: Andre Gunder Frank (1929 – 2005), Giovanni Arrighi (1937 – 2009), Samir Amin (1931 – 2018), Theotonio Dos Santos (1936 – 2018), Immanuel Maurice Wallerstein (1930 – 2019).

Slagali su se gotovo 80 posto u analizi modernog svijeta. Wallerstein i Frank (Wikipedia)

Immanuel Maurice Wallerstein bio je znanstveni suradnik na Sveučilištu Yale u Sjedinjenim Državama. Bio je glavni predstavnik i ključna osoba teorije Svijet-Sistem, a njegovi su znanstveni doprinosi bitni u historiografiji, sociologiji, međunarodnoj političkoj ekonomiji, neo-marksističkoj teoriji i drugdje. Mnogi njegovi ključni radovi prevedeni su i objavljeni u Kini. Njegovo najutjecajnije djelo, Moderni svjetski sistem [2], na kojem je radio trideset godina, objavljeno je u kineskom izdanju od četiri sveska 2013. godine. Izdavač,  Akademija društvenih znanosti (CASS) objavila je to djelo u seriji ‘Prevedena majstorska djela iz društvenih znanosti’.

Andre Gunder Frank je znanstvenik čija su multidisciplinarna znanstvena istraživanja širokog obuhvata. Radio je na mnogim značajnim temama u područjima ekonomije, sociologije, antropologije, političkih znanosti, svjetske povijesti, razvojnih teorija, odnosa Sjever-Jug, kapitalizma, svjetskog sustava i drugih, često s originalnim pogledima. Puno je napora posvetio latinsko-američkim pitanjima i bio je jedan od osnivača teorije zavisnosti. Prijedlozi iz njegova čuvenog teksta „Razvoj nerazvijenosti“, Monthly Review, 1966. postali su u akademskim krugovima moto za analizu razvojnih problema u ekonomskom razvoju Trećeg svijeta. Kasnije je A.G. Frank usmjerio pažnju na proučavanje svjetskog sustava, a 1993.godine objavio je, uz Barry K. Gillesa kao urednika, „Svjetski sistem: pet stotina ili pet tisuća godina“. U 1998. dolazi nova knjiga „ReOrient“ koja donosi nove izazovne tvrdnje te 1999. dobiva Grand Prix Svjetske udruge povjesničara. Nastavio je raditi i kasnije, čak i u bolesničkom krevetu. Nakon što je umro, njegov je dobar prijatelj, Robert Denemark, pomogao  da se prikupe i urede preostali rukopisi te je „ReOrienting the 19th Century“ konačno objavljen 2013.

Aktivist i teoretičar, Samir Amin (Wikipedia)

Samir Amin bio je poznati svjetski znanstvenik, plodan pisac i istraživač u mnogim specijalističkim područjima. Bio je teoretičar neo-marksizma, specijalist za globalizaciju, međunarodni polit-ekonomist, kao i snažan ljevičarski aktivist. Imao je širok uvid u suvremeni svijet i duboku socijalnu osjetljivost. Bio je na čelu UN-ovog Strateškog ureda za afričku budućnost i predsjednik Foruma Trećeg svijeta u Dakaru, Senegal.  Koristeći fundamentalne principe i metode marksističke ekonomske analize, kritizirao je političko-ekonomsku hegemoniju međunarodnog imperijalizma i štitio nacionalne interese zemalja u razvoju. Objavio je niz radova u kojima osuđuje eksploataciju od Zapadnih moćnika, razotkriva kapitalistički sustav, i osuđuje imperijalizam. Njegovi pogledi i ideje bili su utjecajni ne samo u Africi i svim zemljama Trećeg svijeta, nego i u akademskim krugovima Zapadne Europe i Sjeverne Amerike.

Dugo dvadeseto stoljeće. Giovanni Arrighi

Giovanni Arrighi bio je poznati talijanski polit-ekonomist i sociolog. Dao je značajne doprinose proučavanju Svijeta-Sistema. Njegovi radovi „Kaos i upravljanje modernim svjetskim sustavom“ i „Dugo dvadeseto stoljeće“ kao i ostali tekstovi  čitani su u mnogim zemljama. Zadnje remek djelo njegova života bilo je „Adam Smith u Pekingu“ u kojem predviđa napredak Istočne Azije i slabljenje Sjedinjenih Američkih Država. Proučavao je povijest svjetskog kapitalizma u zadnjih 300 godina i davao prijedloge za budućnost. Mnogi komentatori vjeruju da je ta knjiga zasad najbolji rad o usponu Kine.

Theotonio Dos Santos, poznati sociolog i ekonomist iz Brazila, posvetio se proučavanju ekonomskog i društvenog napretka zemalja u razvoju  i zakona rasta u kapitalističkim društvima. Bio je poznati znanstvenik i aktivni društveni reformator. Predavao je na mnogim sveučilištima i institutima i imao vodeću ulogu u svojim disciplinama. U vrijeme vojnih državnih udara u Brazilu i Čileu bio je prisiljen na egzil. Nikada nije odustao od akademskog rada i teorijskih istraživanja, te preuzima odgovornost za utemeljenje teorije zavisnosti jer je duboko analizirao razvojne procese u latinsko američkim i zemljama Trećeg svijeta, kao i odnose Sjever – Jug. Njegovi radovi kao što su „Struktura zavisnosti“ (1970), „Zavisnost i društvene promjene“ (1972) i „Imperijalizam i zavisnost“(1978) i drugi imali su dalekosežan utjecaj. U 1980-tima Dos Santos je djelovao kao savjetnik na Sveučilištu Ujedinjenih Nacija i u UNESCOu i kao predsjedavajući REGGENa (pridruženog UNESCOu). Ova je organizacija bila aktivna u akademskim razmjenama i često je pokretala i sponzorirala međunarodne konferencije i seminare o važnim globalnim političkim i ekonomskim temama. Ne treba ni sumnjati da su članovi ‘Bande’ bili uvijek glavni sudionici.

Teorija zavisnosti. Theotonio Dos Santos (Wikipedia)

Kao što je Immanuel Wallerstein rekao u odlomku citiranom na početku ovog teksta, ovi su se autori slagali u većini analiza modernog svijeta, ali ne i u svim pitanjima. Istina je da su svi njegovali akademski duh i spremnost na rad u potrazi za istinom, a rasprave i proučavanja bili su uobičajeni u njihovim tekstovima i raspravama. Stoga Wallerstein zaključuje: „No ono što nam je bilo najvažnije bila su pitanja oko kojih smo se slagali.“ To, zapravo, potpuno potvrđuje da su ih njihova dubinska istraživanja vodila visokom stupnju suglasnosti o perspektivama svjetskog razvoja.

U „Modernom svjetskom sistemu“ Wallerstein ističe: „Kao i svi svjetski sustavi i moderan svjetski sistem će doći kraju. Kapitalizam je iscrpio prostor za ekspanziju, pritisak društvenih pokreta ne može popustiti a da ne ugrozi fundamentalni princip maksimalizacije profita. Nakon propasti kapitalizma sljedeći će svjetski sistem možda biti ravnopravniji, a zasnivat će se na težnji običnih ljudi da ga uspostave. Socijalistički svjetski sistem će vjerojatno zamijeniti sadašnji sistem.“

A.G. Frank istraživao je ekonomske odnose između različitih dijelova svijeta i stavio je Aziju u centar svjetske ekonomije, a Kinu (i Indiju) u središte Azije. Smatrao je da je Kina zauzimala prilično istaknuto i sigurno mjesto u svjetskoj ekonomskoj povijesti prije industrijske revolucije.

Samir Amin je u novom predgovoru „Nejednakom razvoju“ rekao: ‘Sistem monopolističkog kapitalizma očito ne može prevladati stalno rastuće unutarnje kontradikcije i izbjeći potonuće u vrijeme svog divljeg pada. ‘Kriza’ tog sustava nastaje iz njegova ‘uspjeha’. … Sustav univerzalnog monopolnog kapitala dokazuje da ulazi u krizni period jer je nesposoban za stabilan rast. Sada se susrećemo s krizom kapitalističke civilizacije. To stavlja na dnevni red potrebu i mogućnost  izgradnje civilizacije višeg stupnja … to jest, ulaska u dugoročnu tranziciju prema socijalizmu.“

Giovanni Arrighi u knjizi „Adam Smith u Pekingu“ objašnjava da  Smithov pogled na svjetsko tržišno društvo ustrojeno na ravnopravnoj osnovi svjetske civilizacije sada izgleda vjerojatnije nego u bilo koje vrijeme nakon „Bogatstva nacija“, knjige objavljene 1776. Kina će vrlo vjerojatno još jednom u 21. stoljeću postati ne-kapitalistička tržišna ekonomija u okvirima potpuno različitih domaćih i svjetskih povijesnih uvjeta, kako ih je opisao Adam Smith.

U „Imperijalizmu i zavisnosti“ Dos Santos je vjerovao da su upravo marksisti u kolonijalnim zemljama neposrednije unaprijedili analize revolucije u zavisnim državama. Mao Zedong je tome doprinio.  Još 1927. godine opisao je obilježja klasne strukture u Kini. Kasnije, 1939., istaknuo je da revoluciju obilježava anti-imperijalizam, demokracija i jedinstvo radnika i seljaka, čije je uključivanje u  socijalističku revoluciju neizbježno.

To su bile analize ovih autora u  kojima su se složili oko perspektiva svjetskog razvoja. Njihova specijalistička znanja, značajni akademski doprinosi, duh temeljnih istraživanja i dragocjen moralni integritet bit će zauvijek zapamćeni.

Prevela: Nada Švob-Đokić

[1]Andre Gunder Frank and Global Development, Routledge, 2011. Gao Xian, umirovljeni je tajnik Kineske Akademije društvenih znanosti (CASS). Dugogodišnji je suradnik mreže Culturlink  koju su 1989. osnovali UNESCO i Vijeće Europe. Sjedište mreže bilo je u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, Zagreb. Ovaj tekst Gao Xiana upućen je Newsletteru Culturelink koji više ne izlazi.

[2] The Modern World System, 1974