Peta tvrđava. Oživljavanje šibenskih utvrda i kulturne baštine

Prošlost živi u sadašnjosti, kada ju od zaborava čuvaju suvremenici svjesni da se budućnost piše danas, a čita sutra, piše Marina Pavković u tekstu o šibenskoj 'petoj tvrđavi', javnoj ustanovi Tvrđava kulture Šibenik, koja se osim očuvanja materijalne baštine grada skrbi i o kreiranju nove nematerijalne baštine i osvježavanju kulturnog života u gradu.

• Naslovna fotografija: Tri kopnene šibenske tvrđave, snimak iz zraka. (Tvrđava kulture Šibenik)

• Autorica je diplomirana ekonomistica i doktorica arhitekture, stručnjakinja za urbani razvoj i prostorni branding, te nekadašnja direktorica Zagrebačkog velesajma. Politički je djelovala unutar stranke START, a kasnije kao čelnica inicijative Obnovimo Zagreb. Gošća-predavačica je na katedrama za projektiranje i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Šibenik je grad tvrđava. Pod najstarijom, tvrđavom sv. Mihovila, rađao se drevni grad. Slijedi je Barone na brdu Šubićevac, koje su starije generacije po istoimenom brdu i zvale, te nešto zapadnije tvrđava sv. Ivana, ranije zvana Tanaja. Na ulazu u šibenski kanal tvrđava je sv. Nikole, jedna od najljepših mletačkih fortifikacija. Uz Katedralu sv. Jakova, drugi šibenski UNESCO spomenik.[1]

Uz njih četiri, uklesane u kamenu što kopna, što podmorja, u sferi atributa grada prebiva i peta tvrđava. Novovjeka, virtualna, kojoj je šibenski genius loci polazište i nadahnuće, a koja ostalima udahnjuje sadržaje suvremenosti. Kojoj je zadaća od spomeničke baštine i memorije kreirati vibrantan život svakodnevice. To je Javna ustanova “Tvrđava kulture Šibenik”.

Prošlost živi u sadašnjosti, kada ju od zaborava čuvaju suvremenici svjesni da se budućnost piše danas, a čita sutra. U konačnici, nema te utvrde, kako god stameno klesane, koju neće prekriti bršljan zaborava, pa i kada obnovljena bude, ako ne postoje oni koji o njoj brinu.

Javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik osnovana je u lipnju 2016. godine, pošto je od Muzeja grada Šibenika preuzela upravljanje objektima fortifikacijskog sustava. Uz tri revitalizirane šibenske kopnene tvrđave, JU Tvrđava kulture upravlja i ‘Kućom umjetnosti Arsen’, te ‘Hrvatskim centrom za koralje’ na otoku Zlarinu.

Da je, kojim slučajem, obnova šibenskih tvrđava svedena na njihovu fizičku rehabilitaciju, javnost bi bila zakinuta za desetljeće “bogaćenja zajednice kulturnim sadržajima i edukacije inspirirane užitkom”, čime je ispunjena i misija Tvrđave kulture. A, “biti i ostati, nacionalno i europski relevantan dionik kulturnih i kreativnih industrija, te gajiti izvrsnost na području kulturnog menadžmenta“, vizija je kojoj okupljeni na radu ustanove streme.

Naslovnica online stranice platforme Tvrđava kulture Šibenik.

Ambicija platforme je poticanje i razvoj kreativnih industrija kontinuiranom edukacijom publike, te generiranjem kulturnih i društvenih aktivnosti kroz produkciju programa za sve generacije tijekom cijele godine, kao i renomeom gostujućih umjetnika.

Da su time pozicionirali Šibenik na svjetskoj mapi kulturno umjetničke scene, kroz proteklih desetak godina, teško je osporiti. Nakon prve nagrade 2014. kada je Tvrđava sv. Mihovila, odlukom Hrvatske turističke zajednice, proglašena kulturnom atrakcijom godine, slijedile su istovjetne nagrade za tvrđavu Barone i Kuću umjetnosti Arsen. Nizale su se jedna za drugom tijekom godina, da bi prošle godine Tvrđava kulture Šibenik, među ostalim priznanjima za uspješne koncerte i promo filmove, dobila priznanje URBACT-a kao primjer dobre prakse i inspiracija za druge europske sredine.[2]

• Adventura

Uz materijalnu baštinu, Tvrđava kulture kreator je i nematerijalne baštine, znane kao Adventura, a koja se od 2015. godine održava u Šibeniku.

Manifestacija je započeta kao Advent u Šibeniku, pod motom “950. obljetnica u Šibeniku”, a uoči jubileja 950 godina od prvog spomena grada, da bi sljedeće godine šibenski advent bio rebrendiran u Adventuru. Već te 2016. povlače se potezi koji će događanje pionirski razlikovati od ostalih. Bio je to, naime, prvi hrvatski plastic free adventski sajam.[3]

Svake godine, u Perivoju Roberta Visianija, srcu Adventure, postavi se i tematska instalacija. Prošle godine bio je to “Vlak u snijegu”. Uoči 50 godina nastanka kultnog dječjeg filma i 20 godina od smrti njegova redatelja Mate Relje, središnja skulptura Adventure posvećena je njima. Činjenica da film ima snažan šibenski pečat – porijeklo redatelja, nekolicina šibenskih glumaca koji su u njemu igrali, glazba Arsena Dedića – dodatno je osnažila projekt. Izradu skulpture, prema idejnom konceptu Branke i Krešimira Grubića, potpisuje šibenska mreža kulturne suradnje Kolektiv 4B.

Adventura Vlak u snijegu (2025). Perivoj Roberta Visianija. (Marina <Pavković)

Prethodnih godina, u okviru projekta Adventure, Perivoj Roberta Visianija krasile su skulpture: “Povratak mačka Džingiskana” posvećena Vesni Parun, “Dvorana, lopta, stolice” posvećena Draženu Petroviću uoči obilježavanja njegovog 60. rođendana, “Gramofon” u spomen na opernu divu Ester Mazzoleni, rođenu Šibenčanku, a uoči njezina 140. rođendana, kao i velika knjiga “Flora Dalmatica”, djelo hrvatskog liječnika i botaničara Roberta Visianija, rodom Šibenčanina, po kojemu perivoj nosi ime.

Adventura Klizalište na Poljani. Perivoj Roberta Visianija. (Tvrđava kulture Šibenik)

Pa, kako je moguće da u nevelikom jadranskom gradu, nastane i razvija se inovativan projekt koji udruži političku scenu, gradske i državne institucije, turističku zajednicu, poslovne subjekte i građane, te se takav bliži desetoj godišnjici uspješnog rada, znalo se čuti. Posebice, ako se osvrne i pogleda zanemariv broj sličnih pothvata u široj urbanoj praksi. Pa, krenimo redom, počevši od kulturne baštine, jer bez nje ne bi bilo ni priče, do onih koji joj udahnjuju život.

• Tvrđava sv. Mihovila

Najstariju šibensku tvrđavu nije moguće precizno povijesno locirati. Vežu je i uz božićnu povelju kralja Petra Krešimira IV iz 1066. godine, u kojoj se prvi puta u nekom pisanom dokumentu spominje ime grada Šibenika. Castrum Šibenik, kojega je kralj pohodio, a kako je u povelji zapisano, sugerira na postojanje utvrde, premda bedemi kakve danas gledamo, potječu s početka 15. stoljeća kada su Mlečani srušenu utvrdu nanovo sagradili. Povijesno je, dakle, utvrđeno da je postojala i ranije, ali kolika i kakva, ne zna se. Konačnom razotkrivanju, riječima šibenskog konzervatora dr.sc. Ive Glavaša, pridonijet će najnovija istraživanja koja provodi JU Tvrđava kulture Šibenik.

Tvrđava sv. Mihovila – snimak iz zraka. (Tvrđava kulture Šibenik)

Arheološki nalazi sugeriraju da je još od Ilira, pozicija na kojoj je tvrđava sagrađena, pružala zaštitu lokalnom stanovništvu. Ime nosi po crkvi posvećenoj arhanđelu sv. Mihovilu, koja se tamo nalazila. Barut uskladišten na tvrđavi, dva puta joj je došao glave. Prvi put 1663. kada je nakon udara groma crkvica izgorjela. A drugi put 1752. godine, kada je grom izazvao još veću štetu na zapadnim zidinama, koje je austrijska vojska obnovila tek 1832. godine.

Prošla su gotovo dva stoljeća hibernacije, dok najstariju šibensku tvrđavu nije zatekla revitalizacija u punom smislu riječi. Infrastrukturni radovi započeti su 2012. godine na površini od 2.600 m2. Izgrađena je ljetna pozornica s 1077 mjesta, a pod njom podzemne prostorije u funkciji prezentacije lokacije.

Nositelj projekta obnove je Grad Šibenik s partnerima. Autor projekta je Tomislav Krajina, dipl. ing. arh. / Arhitektonski studio ‘Situs.d.o.o.’, Šibenik. Ukupna vrijednost projekta, teškog 1,67 milijuna eura, sufinancirana je europskim i nacionalnim novcem u omjeru 60:40 %.

Od 2014. godine na ovamo Tvrđava sv. Mihovila dom je bogate ponude kulturno scenskih događanja na jednoj od najljepših i najprestižnijih pozornica ovoga dijela Europe. Neprocjenjivog je kulturno povijesnog značaja, te nezaobilazna destinacija kulturnog turizma, čija gostovanja je vrijedno posjetiti, pa i ponoviti.[4]

• Tvrđava sv. Ivana

Mada su gradski knezovi od mletačke vlasti davno tražili gradnju tvrđava na brdima iznad Šibenika, odakle se grad mogao topovskim kuglama sravniti sa zemljom bez puno truda i muke, to se nije dogodilo sve dok osmanska vojska nije u ljeto 1646. stigla nadomak Šibenika. Dobivši prešutno odobrenje, Šibenčani na 120 metara visokom brdu ponad grada podižu tvrđavu za svega 58 dana, nazvavši je po crkvici sv. Ivana koja se tamo nalazila. Najviša je to i najveća šibenska tvrđava. A i najnovije obnovljena.

Tvrđava sv. Ivana – snimak iz zraka. (Decoded Records)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata na njoj su bili najprije talijanski, a potom njemački vojnici. NDH nikad nije vladala ovim gradom, s obzirom da je i Šibenik bio u paketu dalmatinskih gradova koje je Pavelić isporučio Italiji. Iz njemačke etape je i bunker koji se upravo obnavlja, kao dio šibenske jedinstvene kulturno baštinske ponude.

Revitalizacijom Tvrđave sv. Ivana koja je dovršena 2022. godine, kao najveći projekt ikada dodijeljen Šibeniku iz EU fondova, na najvećoj šibenskoj tvrđavi, ukupne površine od 18.657 m2, obnovljene su i opremljene dvije prostorne cjeline: „Kliješta“ i „Zvijezda“. Sagrađen je i Edukativni kampus opremljen interaktivnim učionicama, spavaonicama i prezentacijskim prostorima.

Autor projekta je arhitektonski studio ‘Vulin i Ileković arhitekti’ Zagreb. Projekt revitalizacije tvrđave vrijedan 6,5 milijuna eura (podatak iz 2016. godine) sufinancirao je s 5,5 milijuna eura Europski fond za regionalni razvoj, dok je ostatak sredstava osigurao Grad Šibenik.

• Tvrđava Barone

Paralelno s tvrđavom sv. Ivana, nešto istočnije, podignuta je 90 metara nad morem, još jedna manja obrambena utvrda. Ime nosi po graditelju, njemačkom barunu von Degenfeldu u službi Mletačke republike. Premda je na udaru Osmanlija bila prvenstveno tvrđava sv. Ivana, potez gradnje dodatnih obrambenih utvrda pokazao se mudrim i korisnim. Već kod sljedećeg velikog napada osmanlijske vojske, predvođene bosanskim pašom Tekijelijem, koji je pred grad stigao s dvadeset pet do trideset tisuća vojnika, sedam tisuća branitelja Šibenika odbilo je napad i nakon mjesec dana borbi poraženu vojsku vratilo u zaleđe. Strah od novih turskih napada ojačao je utvrdu polubastionima na sjevernom dijelu tvrđave, te je napravljen novi glavni ulaz.

Tvrđava Barone – snimak iz zraka. (Tvrđava kulture Šibenik)

U novijoj povijesti, početkom 20. stoljeća na ovamo, zapuštena tvrđava bila je meteorološka stanica, te jedno vrijeme ugostiteljski objekt.

Početak 21. stoljeća donosi cjelovitu obnovu kojom je tvrđava pretvorena u interaktivni muzej. Tehnikom uvećane stvarnosti posjetiteljima je približena povijesna bitka, dok ostatak površine za topla vremena služi kao jazz pozornica i kino na otvorenom.

Nositelj projekta obnove je grad Šibenik s partnerima. Autorstvo potpisuje projektni tim: Ivana Lozić, mag.ing.arch., Marko Paić, ing.arch., Petar Reljanović, ing.aedif., Antonio Šunjerga, dipl. dizajner / ‘Arhitektonski studio 25.4 mm d.o.o.’, Šibenik. Ukupna vrijednost projekta, teškog 1,38 milijuna eura, sufinancirana je europskim i nacionalnim novcem u omjeru 70:30 %.

• Kuća umjetnosti Arsen

Smještena je u stambenoj zgradi uz obalu, sagrađenoj 1956. godine za radnike Tvornice lakih metala, aluminijskog giganta u nastajanju. Arhitekturu potpisuje Zlatko Neumann. [5]

Kuća umjetnosti Arsen, eksterijer. (Marina Pavković)

U prizemlju zgrade je od samog početka predviđena “društvena prostorija”, koja se oprema kao kinodvorana za preko 400 ljudi, kako bi uz kino predstave, bila i u službi koncerata i drugih događanja.[6] Starije generacije pamte i dobre plesnjake.

Po završetku radova na preuređenju kina u multimedijalnu dvoranu (kapaciteta do 350 stajaćih i 150 sjedećih mjesta), Gradsko vijeće Šibenika predaje dvoranu na upravljanje i korištenje JU Tvrđava kulture. Godine 2020. pada odluka da se ona nazove Kuća umjetnosti Arsen, po znamenitom Šibenčaninu Arsenu Dediću.

Kuća umjetnosti Arsen, interijer, pogled na publiku. (Tvrđava kulture Šibenik)

Uz koncerte u dvorani Kuće Arsen odvijaju se i kino predstave. Osim najnovijih igranih i dokumentarnih naslova, njeguju se klasici kinotečnog profila, kao i matineje za djecu.

Kuća umjetnosti Arsen, kino program, dječji program Bubamarac. (Tvrđava kulture Šibenik)

Autori projekta obnove i dizajna interijera su Damir Lasinović, dipl.ing.arh. i Ivana Živković, dipl.ing.arh / ‘Studio Arx’ Šibenik. Autori vizualnog identiteta su dizajneri Roko Jurjević i Ivan Klanac; ‘Plac Studio’ Zagreb. Vrijednost projekta obnove iznosi 2 milijuna eura okvirno.

• Hrvatski centar koralja Zlarin

Pisani tragovi o zlarinskom lovu na koralje sežu u 15. stoljeće, što mu je priskrbilo ime “otoka koralja”. Zadaća centra otvorenog 2023. godine je, umjesto eksploatacije, značaj koralja ojačati narativom o očuvanju bioraznolikosti.

Izložbeni postav smješten je u kamenoj Kući Kažerma, lokaciji na kojoj se izvorno obrađivao koralj. Uz suvremenu tehnologiju, posjetiteljima je na raspolaganju i čitaonica opremljena znanstvenim radovima i poezijom slavne Zlarinke, pjesnikinje Vesne Parun.

Hrvatski centar koralja Zlarin, kuća Kažerma. (Valerio Baranović / Tvrđava kulture Šibenik)

Preko puta kuće Kažerma, kao sastavni dio projektnog sklopa, nalazi se kuća Šare. Podjednako utisnuta u kolektivnu memoriju mjesne društvenosti, smještajnog je kapaciteta i rado ugosti istraživače i znanstvenike svih uzrasta.

Autor projekta je arhitektonski biro ‘Prostor’ Šibenik. Vrijednost ulaganja iznosi 3,2 milijuna eura okvirno, od čega je 1,8 milijuna eura sufinanciralo Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova, dok je ostatak pokrio Grad Šibenik europskim novcem dobivenim na natječaju “Promicanje održivog razvoja prirodne baštine”.

Hrvatski centar koralja Zlarin. (Valerio Baranović / Tvrđava kulture Šibenik)

• Organizacija

Javna ustanova Tvrđava kulture organizirana je kroz desetak odjela, među kojima se ističu dva ključna za kulturnu baštinu i program.

Odjel za istraživanje i interpretaciju baštine prikuplja i istražuje povijesnu, spomeničku i arhivsku građu, kao i dokumentaciju i literaturu vezane uz kulturno-povijesni i društveni razvoj Šibenika i okolice. Poseban naglasak je na šibenskom fortifikacijskom sustavu. Na djelatnicima Odjela je pronalaženje optimalne metode prezentacije i interpretacije baštinske i/ili umjetničke građe, uz kreiranje izložbenih postava. Prate ih znanstvenim i stručnim radovima i tekstovima, kao i proizvodnjom sadržaja vezanih uz interpretaciju građe s naglaskom na digitalnu interpretaciju. Osmišljavaju i provode edukativne programe i aktivnosti za djecu i mlade, ali i za širu zajednicu i posjetitelje.

Odjel za programsku produkciju razvija, kreira i ugovara produkciju i organizaciju svih vrsta kulturnih i umjetničkih programa Ustanove. Od koncertnih, kazališnih, plesnih, filmskih do književnih i programa razvoja publike. Sve se to radi u suradnji s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim umjetnicima i organizacijama. Programska politika Ustanove kreira se za srednjoročno i dugoročno razdoblje, kao i programsko i financijsko planiranje te praćenje programa.

U radu ih prati Odjel za međunarodnu suradnju i projekte u kojemu se obavljaju svi poslovi vezani uz partnerstva, suradnje i umrežavanja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Rad Odjela obuhvaća pripremu i prijavu projekata na različite izvore financiranja, suradnju s profesionalnim mrežama u Hrvatskoj i Europi, predstavljanje i promociju projekata ustanove u inozemstvu, organizaciju međunarodnih razmjena i posjeta, kao i osmišljavanje i provedbu različitih akcija i programa za lokalnu zajednicu.

• Održivost

S obzirom da lokacije, o kojima se Tvrđava kulture brine, godišnje posjeti na stotine tisuća posjetitelja, zadaća je maksimalno smanjiti eko otisak i utjecaj na okoliš, uz podizanje svijesti lokalne zajednice o nužnosti održivog eko sustava. Stoga se na svim lokacija provodi zero waste politika. Postavljeni su spremnici za odvojeni otpad, plastična ambalaža zamijenjena je onom za višekratnu uporabu, u uredima su postavljeni komposteri, dok je papirnati i tiskani materijal sveden na minimum. Uz Adventuru (u gornjem tekstu već spomenuti pionirski plastic free adventski sajam), kroz interaktivni postav Centra za koralje u Zlarinu, posjetitelje i lokalno stanovništvo educira se o važnosti očuvanja bioraznolikosti.

Značajna sredstva pribavljaju se aplikacijama na europske projekte. U okviru GIFTSnet EU projekta, do sada najvećeg projekta Tvrđave kulture vrijednog 2,2 milijuna eura, financira se uvođenje sustava pametnog recikliranja na sve tri kopnene tvrđave kojima ustanova upravlja.

U okviru istog programa pokrenuta je inicijativa “Night of Fortresses Goes Green” s ciljem da međunarodna kulturna manifestacija “Noć tvrđava” postane platforma za promicanje zelenih standarda i poticanje svijesti o načelima održivog razvoja. Projekt uključuje i uređenje tunela na Tvrđavi sv. Ivana. Bit će to prvi bunker na području Šibenika s novom interpretacijom.

Adventura, Doček nove godine 2026. – snimak iz zraka. (Tvrđava kulture Šibenik)

I za kraj, pisati o šibenskoj kulturnoj baštini, impresivnoj zbirci tvrđava i njihovoj suvremenoj ulozi, a ne dati ravnopravno mjesto “tvrđavi” koja njima upravlja, bilo bi nepotpuno i nepravedno. Postojale su šibenske tvrđave i ranije. Koristile su se na način primjeren potrebama vremena i ljudima toga vremena. Novovjeka fizička obnova donijela je sjaj i funkcije, nezamislive još petnaestak godina ranije. Međutim, sve bi to ostalo na potencijalu i mrtvom kapitalu, da nije sadržaja kojima se bedemi, nekadašnja kina i koraljarske kuće pune, a koje osmišljavaju i realiziraju zaposleni u JU Tvrđava kulture.

Vrsta i kvaliteta sadržaja ovisi o onima koji te sadržaje biraju

Zbog njih ovaj tekst prestaje biti samo tekstom o baštini, već postaje tekst o ljudima. Vrsta i kvaliteta sadržaja ovisi o onima koji te sadržaje biraju. A kako ih biraju, koja je vodilja i čemu streme, vidljivo je iz misije i vizije ustanove. No, ono što je jednako vidljivo, pa i dojmljivo, smjer je kojim Tvrđava kulture kanalizira kulturni identitet grada pod Šubićevcem. I rezultati koje pritom postiže.

Urbanitet skovan od težačkog mentaliteta, čiji “ljudi su dobre, ali malo grube ćudi”, kako Arsen jednom saže, preko bardova i suvremenika mu Miše i Vice, šibenskih klapa sve do alternativne rock scene. Taj jedinstveni miks kojega, pisana po vlastitoj mjeri, imaju i drugi gradovi, stvorio je solidan temelj za šibenski pothvat koji nosi ime Tvrđava kulture.

Pa da ne bi sve ostalo na impresiji i dojmu, mada je percepcija majka brendiranja, evo i brojki posljednjih nekoliko godina, dostupnih javnim uvidom. Prihodi, te uz njih usklađeni rashodi Tvrđave kulture, u 2022. su iznosili 2,8 milijuna eura. U 2023. narasli su na 3,6 milijuna eura, a u 2024. na 4,6 milijuna eura. Plan za 2025. postavljen je na 5.3 milijuna eura. Izvori financiranja su već navedeni EU fondovi, gradski i državni primici, kao i komercijalna prodaja.

Ne baš česta pojava da političko vodstvo prepusti stručnim znalcima vođenje relevantnog portfelja gradske baštine i njime mu brusi kako identitet, tako i nacionalni i internacionalni imidž, u Šibeniku je dobila referentan primjer. Bilo bi dobro da i sljedeći tekst koji o tome napišem, ostane jednako kritički pozitivan.

• Izvori

JU Tvrđava kulture Šibenik (sv. Mihovil, Barone, sv. Ivan, Kuća umjetnosti Arsen, Hrvatski centar koralja Zlarin, Adventura)

Turistička zajednica Šibenik

Grad Šibenik

Ministarstvo kulture i medija RH

• Bilješke

[1] Tvrđava sv. Nikole partnerska je organizacija Tvrđavi kulture, ali pod ingerencijom je Šibensko-kninske županije.

[2]URBACT je program međuteritorijalne suradnje kojem je cilj postizanje integriranog održivog urbanog razvoja kroz stvaranje mreža gradova koji razmjenjuju dobre prakse i ideje.

[3] Inicijatori eventa, Morana Periša i Zoran Erak, bečki su koncept prilagodili mediteranskom gradu. Ekološku nit, vođenu idejom da ambalaža i pribor, bilo u prodaji ili ugostiteljstvu, bude biorazgradiva, kroz par sljedećih godina približili su i najmlađima, osnivajući ‘Adventuricu’ koja nizom radionica za djecu promiče održivost.

[4] Maksim Mrvica, Amira Medunjanin, Matej Meštrović, Rundek, Urban, Pavel, Roisin Murphy, Morcheeba, Mario Biondi, Lorde, Gregory Porter i drugi.

[5] Hrvatski arhitekt Zlatko Neumann (Pakrac, 1900. – Zagreb, 1969.), uz gore spomenutu stambenu zgradu u Šibeniku, opus je gradio najvećim dijelom u Zagrebu, stvarajući prototip suvremenog oblikovanja stambenog prostora.

[6] Kinodvorana je otvorena u travnju 1959. godine, a povodom 40. obljetnice osnivačkog kongresa KPJ, nazvana je „Kino 20. aprila“. Prva projekcija u „Kinu 20. aprila“ održana je 23. travnja 1959. godine, kada je prikazan relativno beznačajan jugoslavenski film Četiri kilometra na sat. U sljedećih pet godina „Kino 20. aprila“ bilo je najveće i najopremljenije u gradu, sve do otvaranja Kina Šibenik 1964. godine. Početkom Domovinskog rata, u ožujku 1992. godine ime kina se mijenja u Odeon, nakon ankete slušatelja na šibenskom radiju. Redovite projekcije prekinute su 1999. godine. (izvor: Tvrđava kulture)