Povratak Roberta Fica. Prijetnje medijima i civilnom sektoru, problemi za Ukrajinu i EU

Robert Fico vratio se na mjesto premijera Slovačke i smjesta je krenuo u obračun s nezavisnim medijima, kao i s pravosuđem koje ga je proganjalo, piše Sofija Kordić. Slovački analitičari ipak vjeruju da neće uspjeti u "orbanizaciji" te zemlje, kao i da će iza zatvorenih vrata vjerojatno slijediti umjereni kurs sa zapadnim kolegama, no njegov je izbor ipak potencijalan problem za Ukrajinu, kojoj je stopirao dalje slanje vojne pomoći.

• Naslovna fotografija: Robert Fico pozdravlja se sa švedskim premijerom, Ulfom Kristerssonom, na okruglom stolu Vijeća EU 26. listopada 2023. (Robert Fico / Facebook)

• Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu

Divi se Vladimiru Putinu, slovačku predsjednicu Zuzanu Čaputovu nazivao je u predizbornoj kampanji američkom marionetom, a slovačke novinare prljavim antislovačkim prostitutkama. Ne štedi lijepe riječi za mađarskog premijera Orbána, „brani interese svoje države i svog naroda“, a Ukrajini neće poslati „više ni jedan metak.“

Drzak, primitivan u ophođenju, socijaldemokrat na papiru, nacionalist, rasist, homofob, ženomrzac, zaljubljenik u brze automobile i body building, sve ovo je staro-novi slovački premijer Robert Fico, čiju je vladu potvrdio slovački parlament protekloga tjedna. Nakon izbora održanih koncem rujna oformio je koaliciju sa strankom HLAS, (otpadnicima iz svoje stranke Smer-SD) i nacionalistima iz ekstremno Slovačke narodne stranke, SNS.

Za vrijeme predizborne kampanje Fico je govorio jezikom gorim od jezika dezinformacijske scene i ekstremne desnice. Poticao je na podjelu društva, zastrašivao kulturnim ratovima i neprofitnim organizacijama. Govorio je da bi ih ukinuo, a članove proglasio stranim agentima. Riječ “liberalan” ustalila se kao uvreda, a na mitinzima su se često prozivali „liberalni fašisti“.

Prije izbora Fico je govorio da bi stavio veto na ukrajinski zahtjev za članstvo u NATO-u, da su za rat krivi ukrajinski nacisti, da u slučaju međunarodne tjeralice protiv Putina ne bi dopustio da ga se uhapsi ako dođe u Slovačku, te da se protivi sankcijama Rusiji. Analitičari, međutim, upozoravaju da je Fico prije svega veliki taktičar i pragmatist i da se okreće kako vjetar puše. U tri desetljeća dugoj karijeri uspješno je manevrirao između mainstreama, proeuropskog, odnosno pro EU stajališta i žestoke nacionalističke, anti-zapadne retorike namijenjene uglavnom domaćoj publici.

Rujanski izbori zatvorili su političko poglavlje koje je u Slovačkoj započelo 2018.g. nakon ubojstva mladog istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove partnerice Martine Kušnírove. Nakon prvotnog šoka zemlju je zahvatio val ogorčenosti i demonstracija, a za stanje u društvu u kojem se ubijaju novinari i njihove partnerice građani su okrivili premijera Ficu i njegove korumpirane suradnike. Bio je primoran na ostavku.

Predsjednicu Čaputovu Fico je u predizbornoj kampanji nazivao američkom marionetom. (Zuzana Čaputová / Facebook)

Na tom valu, i sloganu „ustanimo protiv zla, zajedno to možemo“, 2019. izabrana je liberalna predsjednica Zuzana Čaputová, jer je uspjela osvojiti i srca brojnih slovačkih konzervativaca. U vrijeme kada je u ostalim zemljama Višegradske četvorke vladao Babiš u Češkoj, Kaczyński u Poljskoj, Orbán u Mađarskoj, činilo se da je odlaskom Fica Slovačka pronašla svoj put.

Pobjeda populista i provokatora Igora Matoviča i njegove stranke OLANO 2020.g.(dovoljno govori i sam naziv stranke, Obični ljudi i neovisne ličnosti) najavila je, međutim, političku nestabilnost i kaos. Slovačka je u proteklom izbornom razdoblju imala tri vlade. Posljednja je prema anketama uživala podršku samo 14 posto građana. Tehnička vlada dovela je zemlju do raspisivanja izbora krajem rujna. Pobjeđuje Ficov Smer-SD, koji je u Slovačkoj vladao od 2006. do 2010., a zatim u dva mandata od 2012. do 2020. godine.

Nije zgoreg podsjetiti da je 2018. nakon ubojstva Kuciaka Fico imao status političkog parije, a njegova stranka se u jesen 2020. (nakon odvajanja Hlasa) našla na povijesno najgorim preferencijama, od oko 10 posto. Iskusan, manipulativan, vješt a nadasve osvetoljubiv, Fico upada u kaotičan prostor koji je stvorila Matovičova vlada i u razdoblju od tri godine transformira Smer – povijesno najduže vladajuću slovačku stranku – u antisistemsku stranku i povezuje je s pristalicama teorija zavjere i dezinformacijske scene. Fico je uspješno identificirao ključne društvene proturječnosti i nemilosrdno ih koristio u borbi protiv posrnule vlasti.

Javni prostor bio je nepovratno zagađen, povjerenje u institucije izgubljeno, a agresivnost sve poželjnija

Slovački sociolog Daniel Želinsky podsjeća da je Smer postao najradikalniji i najvidljiviji glas društvene frustracije. Pritom je promijenio prirodu političke borbe. Najdugovječnija politička stranka, koja je imala zajamčen medijski prostor, izabrala je put agitacije i obraćanja antisistemskoj publici. Pandemija, epidemiološke mjere, i na koncu ruska agresija na Ukrajinu bile su izuzetno plodno tlo za manipulaciju građana i antisistemsko djelovanje. Fico i njegova stranka postali su najistaknutiji borci protiv maski, karantena i cijepljenja. Napadom Rusije na Ukrajinu iskoristili su jako prorusko raspoloženje u zemlji kako bi se potkopao vladin prozapadni kurs. Fico se žestoko protivi i migracijama – ključnom faktoru njegove izborne pobjede 2016. Uz to obično ide i homofobija, on kritizira istospolne brakove, a usvajanje djece od strane istospolnih parova naziva perverzijom. Javni prostor bio je nepovratno zagađen, povjerenje u institucije izgubljeno, a agresivnost sve poželjnija.

Posljedica svega toga je Ficov izborni rezultat, kao i ranija objava predsjednice Čaputové da se neće kandidirati za drugi mandat. Optužila je Fica da ju je svojim ispadima učinio metom. Ne samo što su je na skupovima Ficove stranke vrijeđali i nazivali američkom i Soroševom kurvom, već su i ona, partner i djeca primali prijetnje smrću, uništen je automobil njezinog partnera, a ispred stana u kojem su stanovali neprestano su se smjenjivali besprizorni ljudi i vrijeđali predsjednicu i obitelj.

U nedavnom istraživanju javnog mišljenja 58 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da “Slovačkoj treba snažan autoritarni vođa čak i po cijenu pomicanja granice demokratskih načela”. Mnogi strani analitičari skloni su situaciju u Slovačkoj uspoređivati s Mađarskom izražavajući bojazan da Slovačka kreće u nepovratnu orbanizaciju. Domaći analitičari, pak, upozoravaju da, premda je izborna pobjeda Smer-a od 23 posto relativno sigurna (Progresivna Slovačka iz koje je potekla Čaputová, dobila je 18 posto), ona nikako nije toliko dominantna da bi se krenulo u sveobuhvatnu orbanizaciju.

Slovački analitičari smatraju da građani ne bi tolerirali Ficove pokušaje orbanizacije države. (Europska unija)

Moguće je, naravno, da Robert Fico pokuša zakotrljati državu u Orbánovom stilu, ali je pitanje je li tome dorastao, i on i stranka. Orbánov Fidesz je svaki put u posljednjih dvadesetak godina pobijedio s najmanje 40 posto glasova. Pokuša li Fico kao Orbán, nemilosrdnim pokoravanjem institucija i medija, Slovačka će, po mišljenju domaćih analitičara kad-tad „puknuti“.

Razlike su, naime, u snazi civilnog društva, smatra Matúš Kostolný glavni urednik slovačkog lista Denník N. U razgovoru za češki portal seznamzpravy.cz Kostolný podsjeća da je zbog iskustva s vladom Vladimira Mečiara 90-ih u Slovačkoj stvoreno civilno društvo koje je mnogo aktivnije i osjetljivije na prijetnje demokraciji. Ipak, prema Kostolnýju, Slovačku pod vladom Roberta Fica čekaju četiri izgubljene godine.

Fico i njegova svita krenuli su oštro, jer nastoje što brže zabetonirati svoje pozicije i neutralizirati prijetnju od daljnjih policijskih progona za djela počinjena tijekom prethodnih vladavina. Matúš Šutaj Eštok, Ficov ministar unutarnjih poslova iz koalicijske stranke Hlas, smijenio je čelništvo policije i suspendirao skupinu istražitelja netom po preuzimanju dužnosti. Dva kadrovska rješenja, međutim, stopirao je sud.

Šutaj Eštok organizirao je jedne večeri i teatralne noćne manevre duž slovačko-mađarske granice kao demonstraciju sile i sprječavanje ilegalnih migracija. Tijekom te noći sigurnosne snage, međutim, nisu pronašle niti jednog ilegalnog migranta. Kontrole na granici s Mađarskom produžene su do 23. prosinca.

Mediji kao što su Denník N ili novine SME proglašeni su neprijateljskim. Fico je s njima prekinuo svaku komunikaciju. (Denník N)

Kao što se i očekivalo Fico je krenuo u obračun s nezavisnim medijima. Denník N, novine SME, portal Aktuality.sk i televiziju Markíza ocijenio je neprijateljskim. Navedeni mediji nisu imali pristup skupu stranke Smer. Premda su ovog ponedjeljka stigli na sjednicu Vlade Fico je najavio da s njima prekida svaku komunikaciju.

“Fico ni do sada nije razgovarao sa SME -om, Denníkom N i Aktuality.sk. Razlika je u tome što sada s pozicije premijera legitimira napade na te medije. Dijeli medije na prijateljske i neprijateljske. Negira da je zadaća medija kontrolirati vladu”, piše list SME dodajući da Fico komunicira s medijima koji šire zavjere, nemaju transparentnu vlasničku strukturu i ne postavljaju mu kritička pitanja o korupciji, problematičnim imenovanjima, kršenju zakona ili sukobu interesa.

Ne treba ipak zaboraviti da je Slovačka još uvijek u daleko jačoj poziciji od Mađarske kada je riječ o medijskoj sceni. Slovačka zauzima 17. mjesto na Svjetskom indeksu slobode medija, dok je Mađarska na 72. Za spas demokracije mediji su ključni kao i snažna autonomija lokalne samouprave i aktivno civilno društvo. U tim je aspektima Slovačka, barem za sada, bliža Poljskoj nego Mađarskoj. Zahvaljujući i poljskim izborima, Robertu Ficu bit će puno teže uništiti demokraciju u Slovačkoj, smatra Martin M. Šimečka, slovački publicist, novinar i politički komentator.

Za Slovake je važnije  da je pobjedio Tusk u Poljskoj nego da je izgubio Fico u Slovačkoj, tvrdi Martin Šimečka. (Donald Tusk / Facebook)

„Ako su demokrati trebali pobijediti u jednoj od naše dvije zemlje, i za Slovake je bolje da su pobijedili u Poljskoj. Njihova pobjeda puno je važnija nego što bi bila slovačka. Poljaci su dali nadu Europskoj uniji, čiji smo dio. Do sada je Poljska Kaczyńskog vezala ruke Bruxellesu u obrani demokratskih vrijednosti, primjerice neovisnosti pravosuđa. Jednostavno je prevelika, što je omogućilo Mađarskoj — a omogućilo bi i Slovačkoj — da nekažnjeno nametne autoritarni režim. Sada će, međutim, mali autoritarni vođe poput Viktora Orbána i Roberta Fica izgubiti Poljsku kao zaštitnika; naprotiv, u njoj će dobiti jakog protivnika“, piše Šimečka u komentaru za češki Denik N.

Slovaci se za naredne izbore mogu ugledati na Poljake u neviđenoj mobilizaciji birača, 74 posto. Više je glasalo žena nego muškaraca i više mladih do 29 godina nego birača starijih od 60 godina. Tako su poljsku demokraciju doslovno spasile žene i mladi. Oporbene stranke uspjele su ih uvjeriti da je budućnost slobode u njihovim rukama, piše Šimečka.

Slovački bi konzervativci posebno trebali upamtiti posljednju lekciju iz Poljske: napadi na žene (zabrana pobačaja), na LGBTI+ zajednicu i na Europsku uniju kao liberalnu katastrofu, mobilizirali su poljske birače koji su glasali za povratak Poljske u liberalnu Europu. Građanska koalicija Donalda Tuska u svom je programu imala promicanje registriranih partnerstava za osobe istog spola. U Slovačkoj to također još uvijek nije moguće.

Fico će bez sumnje biti Orbánov privjesak. Proizvodit će neprijatelje na isti način s pomoću laži o izvrnutoj hijerarhiji moći: za neprofitne organizacije tvrdi da su jače od vlasti (iako je u svakoj državi uvijek obrnuto), a za medije “da prijete političarima“ (iako su uvijek političari ti koji prijete medijima). Fico tako priprema javnost na činjenicu da se neprofitne organizacije i mediji moraju suzbiti, upozorava Šimečka.

Povratak Fica u Slovačkoj loša je vijest za susjednu Ukrajinu koliko god se utjecaj Slovačke činio neznatan na međunarodnom planu. Vojnu pomoć Kijevu Ficova je vlast zaustavila već početkom studenog nakon što su prethodne slovačke vlade isporučile Ukrajini borbene zrakoplove, sustav protuzračne obrane S-300, vozila za borbu i razminiranje i ostalu vojnu opremu. I antiukrajinska retorika iz Bratislave ne ide u prilog Kijevu. Ficov ministar vanjskih poslova Juraj Blanar u tome ima značajnu ulogu. Poznat je po širenju brojnih dezinformacija, a jedna od njih je da su Ukrajinci krivi za Sovjetsku invaziju Čehoslovačke 1968.

Prvo službeno inozemno putovanje slovačkog premijera bilo je u Češkoj, što je tradicija premijera i predsjednika obiju zemalja otkako su se 1993. prijateljski razdvojile. Fico se u petak sastao s češkim kolegom Petrom Fialom, koji je razgovor nazvao vrlo otvorenim. Osim službenih susreta Fico se susreo i s bivšim premijerom Babišom, bivšim predsjednicima Klausom i Zemanom, kod kojeg je dočekan najsrdačnije. Neposredno prije toga imao je službeni sastanak sa Zemanovim nasljednikom, liberalno orijentiranim Petrom Pavelom, u Praškom dvorcu bez prisustva novinara što je u javnosti odmah protumačeno nepremostivim razlikama između dvojice političara.

Doček Fica na Hradčanyma obavljen je bez vojnih počasti. Sastanak je prvotno trebao biti i bez službenih fotografa, naposljetku je Praški dvorac objavio fotografiju uz kratko priopćenje.

“Dobri odnosi između naših zemalja apsolutni su prioritet, a predizborna retorika više ne može ometati dosadašnju suradnju.” Očito je da Pavel nije želio primiti novog slovačkog premijera. Češki mediji su javili da je pristao na sastanak tek nakon zalaganja predsjednice Čaputové. Češki mediji pišu i da odbijanje susreta ne bi bilo razumno i ne bi predstavljalo ništa više od jeftine geste koja bi mogla pogoršati odnose sa susjedima, a takvo poniženje bi još brže usmjerilo Fica u Orbánov zagrljaj.

Martina Šimkovičová, bivša moderatorica internet televizije s konspiracijskim sadržajem imenovana je ministricom kulture. (Martina Šimkovičová / Facebook)

Kakvu je bizarnu ekipu Fico okupio oko sebe svjedoči i imenovanje Martine Šimkovičové ministricom kulture iz SNS-a. U pitanju je, potpuno nekompetentna osoba, bivša moderatorica internet televizije s konspiracijskim sadržajem koju su svojedobno izbacili s televizije Markiza zbog ksenofobije i rasizma. 2018. je proglašena homofobom godine. Predsjednica Čaputová odbila je imenovati kandidata iz iste stranke ministrom okoliša, jer je npr. tvrdio da su medvjedi i vukovi biološko oružje razvijeno za uništavanje slovačkog sela. Dotični negira i klimatske promjene i gorljivi je protivnik LGBTQ+ zajednice.

Potpredsjednik parlamenta iz Ficove stranke, Ľuboš Blaha, nekadašnji aktivist za ljudska prava, na mitinzima je tjerao masu da viče da je predsjednica Čaputova američka kurva, skinuo je u svom uredu sa zida njezinu sliku i zamijenio je slikom Che Guevare. Uklonio je i zastavu Europske unije, ostavio samo slovačku.

Koalicijski partner predsjednik ekstremne SNS, Andrej Danko poznat po nemuštom izražavanju, skrenuo je nedavno pažnju idejom da se u svaki restoran uvede “nacionalni meni”. Novi državni tajnik u Ministarstvu kulture Štefan Kuffa javno je tijekom mise zatražio od slovačkih biskupa da Isusa Krista ustoliče za kralja Slovačke. Ujedno je obećao stati na kraj „rodnoj ideologiji“. Njegov sin je nakon izbora postao državni tajnik u Ministarstvu okoliša. Ocu i sinu se, inače, sudi se za fizički napad na djelatnika jedne poljoprivredne tvrtke.

Ono što pak najviše zaokuplja strane analitičare je koliko Fico može ugroziti jedinstvo unutar EU i NATO-a. Nakon Ficove pobjede anonimni dužnosnik EU izjavio je nebiranim riječima za Politico da je Slovačka uvelike ovisna o partnerima iz EU-a, i jednostavno premala da bi poremetila politiku Zapada, te da jedva da ima ikakve poluge utjecaja.

DW citira Milana Niča, slovačkog stručnjaka za istočnu Europu i Rusiju pri Njemačkom vijeću za vanjsku politiku koji smatra da će Fico najvjerojatnije slijediti umjereniji kurs iza zatvorenih vrata sa zapadnim kolegama, kao što je to činio tijekom svojih prethodnih mandata. Ekstremu retoriku će ostaviti za svoje građane kod kuće. Pitanje je samo do koje mjere, jer mu očajnički trebaju sredstva EU-a ako biračima želi ponuditi stabilnost i prosperitet koje je obećao.

On ipak želi izbjeći privlačenje pozornosti Bruxellesa svojim nestašlucima na unutarnjem planu, uvjeren je Nič. Poljska i Mađarska imale su zamrznuta sredstva vrijedna milijarde zbog kršenja vladavine prava.