strategija niskougljičnog razvitka (2)
Prava pretvorba i tranzicija: U desetak godina do 80.000 “niskougljičnih” radnih mjesta
Mirjana Matešić / 23. kolovoza 2017. / Članci / čita se 10 minuta
Mirjana Matešić / 23. kolovoza 2017. / Članci / čita se 10 minuta
Republika Hrvatska nema ekonomsko-politički cilj koji je okuplja i mobilizira. Političari zanemaruju Strategiju niskougljičnog razvitka, o kojoj je javna rasprava upravo završena, iako scenariji opisani u njoj nude mogućnost angažmana, modernizacije i poboljšanja kvalitete života. Što dakle omogućava realizacija Niskougljičnog scenarija 1 i 2 za razdoblje do 2030. s pogledom na 2050. godinu u prometu, kućanstvima, poljoprivredi, energetici
U Hrvatskoj su već danas vidljivi pozitivni rezultati razdvajanja gospodarskog razvoja od emisija stakleničkih plinova. Taj je proces započeo 2003. godine i temelji se primarno na ulaganju u tehnološki napredak. Intenzitet emisije po BDP-u pao je za 23% od 2004. do 2014. godine, odnosno za oko 2,5% godišnje. Iako je zbog recesije BDP bio tek 2% viši u 2014. u odnosu na 2004., emisije su bile manje za više od 20%. Prema Strategiji, cilj niskougljičnog razvoja je postići rast BDP-a uz pad emisija što bi značilo potpuno razdvajanje ova dva pokazatelja i ostvarenje održivog razvoja.
Kao što je rečeno u prethodnom članku pod naslovom Glavna je mana Strategije što su je načinili stručnjaci, bez političara: Nema nikog da je gura, Strategija niskougljičnog razvitka RH, koja je prošla javnu raspravu sredinom srpnja, a predstavlja obavezu prema Pariškom sporazumu, analizira tri scenarija. Prema Referentnom scenariju nema mjera smanjenja emisija, dok se sljedeća dva scenarija razlikuju prema intenzitetu provođenja tih mjera: scenarij NU1 (Niskougjični razvoj 1) pretpostavlja postupnu tranziciju, a NU2 je scenarij snažne tranzicije.
Primjenom jednog od dva scenarija Republika Hrvatska bi trebala do 2030. godine ostvariti od 38% do 44% smanjenja emisija u odnosu na 1990. godinu. Cilj bi trebao biti što je moguće bliži NU2 koji je postavljen ambiciozno i prati cilj EU za 2050. godinu koji iznosi 80% smanjenja emisija u odnosu na 1990.
Ostvarenjem NU2 Hrvatska bi postigla smanjenje od 77% no on zahtijeva neke vrlo skupe mjere i snažna smanjenja emisija u sektoru poljoprivrede te u ovom trenutku nije izgledan. No to ne znači da razvoj novih tehnologija neće u budućnosti ovaj scenarij učiniti dostupnijim.
Izgledniji scenarij postupne tranzicije – NU1, pretpostavlja značajne investicije u izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Za razliku od Referentnog scenarija koji pretpostavlja 220 milijuna eura godišnjih investicija, NU1 predviđa 250 milijuna eura, što je opet manje od 300 milijuna eura godišnje koliko predviđa scenarij NU2.
To znači da niskougljični razvoj zahtijeva 10% – 35% veće investicije u kapacitete za proizvodnju električne energije od Referentnog scenarija te bi troškovi proizvodnje električne energije do 2030. godine mogli biti 5 do 11 % veći u odnosu na Referentni scenarij uz pad troškova proizvodnje nakon 2030. Treba naglasiti da iako scenarij očekuje veće troškove proizvodnje električne energije, istovremeno se predviđa pad same potrošnje zbog niza mjera energetske učinkovitosti.
Iako veliki dio industrije pripada sustavu tržišta emisijskim jedinicama (ETS) na razini Europske unije te ne sudjeluju u nacionalnom mjerama za smanjenje emisija, postoji veliki potencijal u industriji za ostvarenje niskougljičnog razvitka, prije svega u mogućnostima proizvodnje obnovljivih izvora energije kao dodatne djelatnosti, te ulaganja u razvoj kružnog gospodarstva i sukladno tome recikliranju otpadnih materijala i njihovoj ponovnoj uporabi. S druge strane za industriju će biti ključna cijena emisijskih jedinica na tržištu ETS-a.
Sektor u kojem se predviđaju velike transformacije i u kojem treba razvijati alternativne modele jest promet. Ovdje su potrebni napredni integrirani javni prometni sustavi koji uključuju razvoj urbane biciklističke infrastrukture, optimiranje gradske logistike u prijevozu tereta, inteligentno upravljanje javnim prometom i parkirnim površinama i slično. Potrebno je razvijati i infrastrukturu koja će omogućiti primjenu alternativnih goriva.
NU1 scenarij predviđa da će u 2030.godini emisije u prometu biti veće od bazne 1990. godine za oko 21% iako će emisije u odnosu na 2014. biti manje za oko 14%. Potrebno smanjenje očekuje se tek u 2050. godini, a njegov stupanj bit će između 30 i 70% i ovisit će o udjelu električnih vozila u prometu što će biti uvjetovano sustavima poticaja te platežne moći kao i cijene takvih vozila.
Zgradarstvo je slijedeći važan sektor smanjenja emisija, a odnosi se na energetsku obnovu zgrada. NU1 scenarij predviđa oko 2% godišnje stope obnove postojećih zgrada.
Poljoprivreda za NU1 scenarij mora postići promjene u načinu ishrane stoke, kvalitetniju stočnu hranu, anaerobnu razgradnju stajskog gnoja uz proizvodnju bioplina, poboljšanje objekata, uvođenje sustava gospodarenja stajskim gnojem, unapređenje načina primjene mineralnih gnojiva, hidromelioraciju, uvođenje novih sorti i kultura.
Sektor gospodarenja otpadom za NU1 scenarij predviđa smanjivanje količine krutog komunalnog otpada, povećanje količine odvojeno skupljenog i recikliranog krutog komunalnog otpada, smanjenje količine odloženog biorazgradivog krutog komunalnog otpada, korištenje bioplina za proizvodnju električne energije i topline. Predviđeno smanjenje emisija po spomenutim sektorima za NU1 i NU2 scenarije prikazano je na Slici 1.
Scenarij NU1 prikazuje trend smanjenja emisija kontinuirano tako da je u 2030. godini emisija za 38% manja od emisije 1990. godine, a u 2050. godini za 52% manja od emisije 1990. godine. Najveće smanjenje ostvaruje se u sektoru kućanstva i usluga primjenom mjera energetske učinkovitosti (60%) i u sektoru proizvodnje električne energije (63%) u 2050. godini u odnosu na 1990. godinu.
Republika Hrvatska ovim scenarijem uvelike ispunjava obvezu smanjenja emisije do razine određene za sektore izvan ETS-a za 2030. godinu, ali i one koja se predviđa da bi mogla biti 2050. godine.
Postavljeni cilj smanjenja emisije od 80% u scenariju NU2 u odnosu na 1990. godinu vrlo je ambiciozan, prvenstveno zbog izazova u sektoru poljoprivrede, industrije, otpada i fugitivnih emisija. To su izazovi koje je prema sadašnjem stanju spoznaja teško premostiti.
Strategija navodi podatak kako je Republika Hrvatska u 2014. godini, uz dobru hidrologiju, blagu zimu, te relativno niske cijene uvoza bila neto uvoznik energije u visini od oko 2,3 mlrd. EUR, odnosno 5,2% BDP-a. S obzirom na ograničene nacionalne resurse, u Referentnom bi scenariju do 2020. godine uvoz mogao porasti na oko 3,6 mlrd. EUR (7,4% BDP-a), 4,2 mlrd. EUR do 2030. godine (7,6% BDP-a) te na oko 4,4 mlrd. EUR 2050. godine (5,5% BDP-a). Ujedno bila bi potrebna značajna ulaganja u infrastrukturu za fosilna goriva.
Republika Hrvatska je u 2014. godini uvezla 40% potreba za primarnom energijom, a projekcije su da bi nastavkom razvoja po Referentnom scenariju stopa uvoza porasla na oko 50% do 2030. godine. Stopa uvoza bi ovisila o uspješnosti u istraživanju i eksploataciji novih nalazišta nafte i plina. Porastu energetske sigurnosti mogli bi pridonijeti novi dobavni pravci, ali bi Republika Hrvatska i dalje bila izložena značajnom riziku rasta cijena za uvoz energije.
Niskougljična strategija u energetskom sustavu težište troškova premješta s troškova za nabavu goriva na investicijske troškove. Investicije se prvenstveno moraju pokrenuti u sektorima neposredne potrošnje energije – kućanstvima, uslugama, prometu i industriji. S obzirom na razvoj konkurentnosti obnovljivih izvora energije (OIE), te utjecaj mjera u neposrednoj potrošnji na manju potražnju, očekuje se pad troškova nakon 2030. godine.
Budući da se očekuje rast cijena fosilnih goriva za oko 40% do 2030. godine te za oko 60% do 2050. godine u odnosu na cijene iz 2010. godine, očekuje se porast investicija u mjere energetske učinkovitosti i OIE, a provođenje energetske tranzicije smanjit će osjetljivost gospodarstva na uvozne cijene fosilnih goriva.
Niskougljičnim razvojem raste udio električne energije u neposrednoj potrošnji, a kao što je navedeno u analizi scenarija, očekuje se rast niveliranog troška proizvodnje električne energije za oko 20% do 2020. godine u odnosu na 2014. godinu i u Referentnom scenariju. Do 2030. godine niskougljičnim razvojem nivelirani trošak proizvodnje mogao bi porasti za dodatnih 5 do 11% te se nakon toga smanjivati.
Održivim gospodarenjem otpadom i kružnim gospodarstvom dolazi do ušteda sirovina. Prema dosadašnjoj praksi gospodarenja otpadom preko 85% otpada se bacalo na odlagališta. Postoje procjene da se time u samo deset godina bacilo sirovine poput stakla, papira, plastike i metala vrijednih preko 5 mlrd. kuna.
Niskougljičnim razvojem otvaraju se nove tržišne niše, prilik za razvoj inovacija, konkurentnosti i industrijski razvoj koji može biti snažan generator rasta BDP-a i zaposlenosti.
Globalno, u analizi niskougljičnih tehnologija s najvećim očekivanim rastom istaknuti su sunčani fotonaponski sustavi, vjetroelektrane, hibridna i električna vozila te LED rasvjeta.
Najveći potencijal za nova radna mjesta nalazi se u primjeni mjera energetske učinkovitosti, prvenstveno u zgradarstvu te zatim u razvoju obnovljivih izvora energije. Doprinos energetske tranzicije zapošljavanju mogao bi biti od oko 4.000 (NU1) do 6.000 (NU2) poslova godišnje od 2021. do 2030. godine u odnosu na Referentni scenarij.
U preferiranom NU1 scenariju broj osobnih vozila na električni pogon u 2050. godini bit će čak oko 500 tisuća, 25% ukupne flote vozila. Ako bi samo jedan dio bio proizveden u Hrvatskoj npr. 20%, bilo u obliku proizvodnje dijelova ili cijelih vozila, došlo bi do pozitivnog utjecaj na BDP od gotovo 3% u 2050. godini.
Pokušaj procjene zapošljavanja u poljoprivredi dao je velike raspone, najniže brojke stručne procjene su 10.000 – 20.000 uz određenu rezervu osobito u stočarstvu.
Ukupno, tranzicija prema niskougljičnom gospodarstvu, mogla bi kumulativno stvoriti 50.000 (NU1) do 80.000 (NU2) radnih mjesta do 2030. godine, tj. u prosjeku 5.000 do 8.000 poslova godišnje u odnosu na Referentni scenarij u razdoblju od 2021. do 2030. godine. U odnosu na prosječan broj nezaposlenih u 2015. godini, to bi značilo smanjenje broja nezaposlenih za 2 do 3,5%.
Niskougljičnim razvojem došlo bi do promjena u gospodarstvu i društvu u odnosu na razvoj prema Referentnom scenariju. Očekuje se smanjenje emisija i proizvodnje otpada, pokretanje investicija i iskorištavanje EU fondova, smanjenje uvoza energenata, bolje iskorištenje resursa, nova „zelena“ radna mjesta te ublažavanje klimatskih promjena.
Očekivani izazovi ili negativne posljedice jesu zahvati u okolišu i nove vrste otpada uslijed razvoja OIE, troškovi subvencioniranja određenih mjera, troškovi emisija stakleničkih plinova, smanjenje broja radnih mjesta i poslova vezanih uz fosilna goriva.
Do 2030. godine bit će potrebno ostvariti investicije veće za 4 do 6 mlrd. eura od investicija koje bi bile u Referentom scenariju, istovremeno će se ostvariti ušteda na uvozu energije, materijala te troškova za emisijske jedinice u ETS-u u visini od 3 do 4 mlrd. eura. Popratne koristi u vidu pozitivnih utjecaja manjeg onečišćenja zraka te otvaranja novih radnih mjesta mogu imati značajan pozitivan utjecaj vrijedan od 1,5 do gotovo 2,5 mlrd (Slika 3).
Na godišnjoj razini do 2030. godine, potrebno je ostvariti dodatne investicije u prosjeku u visini od oko 1,0% kumulativnog BDP-a za NU1 scenarij, od čega će se 65 do 75% vratiti kroz uštede na uvozu goriva i materijala, a popratne koristi bit će u visini od 0,3 do 0,5% BDP-a. Ovi pokazatelji pozitivno utječu na rast BDP-a. Međutim, s druge strane rast troška sustava i troška energije mogu negativno utjecati na domaću potrošnju i konkurentnost osjetljivog dijela gospodarstva.
Procjena je da će u razdoblju od 2021. do 2030. godine biti potrebno 1,5 milijardi eura dodatnih sredstava kumulativno za NU1 scenarij, odnosno 150 milijuna eura godišnje (0,3% BDP-a tekuće godine).
Scenarij postupne tranzicije NU1 dimenzioniran tako da se sigurno ispune ciljevi smanjenja emisije koje bi mogli biti obveza u okviru interne sheme obveza EU i s tim u vezi ciljevi međunarodnog dugoročnog dogovora da se porast temperature održi unutar 2°C. U ovom scenariju smanjenje emisije se postiže primjenom niza troškovno učinkovitih mjera, snažnim poticanjem energetske učinkovitosti i primjeni obnovljivih izvora energije koji bi, u proizvodnji električne energije, nakon 2030. godine mogli velikim dijelom biti potpuno tržišno konkurentni. Scenarij pretpostavlja snažan rast cijena CO2, do 90 EUR/t CO2 u 2050. godini, što je glavni pokretač tranzicije. Udio obnovljivih izvora energije u 2030. godini po ovom scenariju je 40,8%, u 2050. godini mogao bi biti 50,9%. NU1 scenarijem smanjuje se emisija stakleničkih plinova za 38% u 2030. godini i 52% u 2050. godini, u odnosu na 1990. godinu.
Analiza troškova i koristi pokazuje da je za prelazak sa Referentnog scenarija na NU1 scenarij do 2030. godine potrebno ostvariti dodatne investicije u visini od oko 1,0% BDP-a u odnosu na Referentni scenarij. Ostvarene uštede energenata i sirovina nadoknađuju većinu dodatnih troškova, a ako se zbroje popratne koristi po zdravlje i nova radna mjesta, niskougljični razvoj se pokazuje ekonomski opravdan. Dakle, prelazak na niskougljični scenarij NU1 je financijski opravdan, on počinje donositi koristi nakon 2035. godine. Ako se uključe koristi zbog smanjenja utjecaja na zdravlje i procijenjene indirektne koristi zbog zapošljavanja, prelazak je društveno opravdan već 2030. godine.
5,00
(2)
Loading...
25. listopada 2024. / Aktualno
16. rujna 2024. / Aktualno
20. studenoga 2024. / Članci
13. studenoga 2024. / Članci
9. studenoga 2024. / Članci
8. studenoga 2024. / Članci
