Presuda koja je oduzela nadu republikancima. Posljednji izbori za bijele stare muškarce

Premijer UK je etnički Indijac, prvi ministar Škotske i gradonačelnik londona etnički su Pakistanci. Presuda kojom je Vrhovni sud ugasio nade da će kozervativci krojiti izborne zakone kako bi ostali na vlasti i kada će postati manjina uvod je u budućnost u kojoj je sasvim moguće da će predsjednik SAD-a 2028. postati pripadnik rasne manjine, dijete imigranta ili žena, piše Ivo Škorić.

• Naslovna fotografija: Vrhovni sud Sjedinjenih Država. (Creative Commons)

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Tko mislim da će biti izabran za predsjednika 2024.? Biden, valjda, ako doživi. Mislim međutim da je, uslijed predvidivosti tog odgovora, njegova vrijednost znatno manja od odgovora na mnogo važnije pitanje: tko će biti izabran 2028.? Budući da su ovo vjerojatno posljednji izbori u kojima se za mjesto natječu dva stara bijela muškarca. Kao što je sovjetska gerontokracija završila s Brežnjevom, tako će američka s Bidenom. Ali tko će se ovdje pojaviti u ulozi Gorbacheva, to je teško reći. Sasvim je, međutim, moguće da će to biti pripadnik rasne manjine, dijete imigranta, žena…

Čak 45 milijuna Amerikanaca nije rođeno u ovoj zemlji. Niti jedna druga zemlja nema toliko velik broj stranaca. Njihova djeca su ambiciozna, socijalno najmobilniji dio društva, i najbolji đaci u najboljim školama u zemlji. I oni uglavnom nisu više Europskog porijekla. Europa nema više emigranata, nego sama treba imigrante da popuni demografske rupe. Povijesno je tretman obojenih kočio napredak američke ekonomije i politike. Za nekoliko desetljeća elita ove zemlje bit će obojena. I kao što je danas premijer UK etnički Indijac, a premijer Škotske i gradonačelnik Londona etnički su Pakistanci, tako će i predsjednik SAD-a 2028. vjerojatno biti ne-bijelac, bez obzira koliko to iritiralo “Četrnaest Riječi” ekipu sklupčanu oko Donalda Trumpa i Rona DeSantisa.

Unatoč romantičnim pričama o porezu, i bacanju čaja u more, može se reći da je sama američka revolucija 1776. bila i bitka za očuvanje robovlasništva na američkom jugu. (Creative Commons)

Zanimljivo je, zapravo, kako je UK prošlo tu tranziciju prije SAD-a. Što svjedoči o poštenijem tretmanu rasnih i etničkih manjina. Naime, Britanija je ranije od SAD-a ukinula ropstvo. Dapače, unatoč romantičnim pričama o porezu, i bacanju čaja u more, može se reći da je sama američka revolucija 1776. bila i bitka za očuvanje robovlasništva na američkom jugu. To se ne uči u školama. No, zagovornici tzv. Kritičke rasne teorije, koju je DeSantis zakonom zabranio u školama na Floridi, vole naglasiti kako su prvi crni robovi ovdje dovedeni još 1619. – godinu dana prije nego je brod Mayflower iskrcao prve Puritance u okolicu današnjeg Bostona. I ekonomija proizvodnje pamuka, konoplje, i duhana u britanskim kolonijama na američkom jugu, da bi bila profitabilna, zahtijevala je robovlasnički sustav, iako je Britanija već u 18. stoljeću shvaćala moralnu neprihvatljivost robovlasništva.

Tako je u 13 (američkih) kolonija s velikim zanimanjem praćeno odvijanje sudskog procesa Somerset v. Stewart u Londonu 1772. Britanski carinik Stewart kupio je nešto ranije crnca Somerseta u Bostonu, doveo ga sa sobom u London, gdje je ovaj pobjegao, i našao nekoliko abolicionista, koji su ga krstili. Kad ga je Stewart pronašao, zahtijevao je da ga se uhiti, kako bi ga mogao odvesti i prodati na plantažu na Jamajci. Vrhovni sudac Kraljevog suda, lord Mansfield, međutim, presudio je kako, budući da u Britaniji ne postoji zakon koji explicite dozvoljava robovlasništvo, a isto je samo po sebi protivno prirodnim zakonima, Somerset mora biti pušten na slobodu. I iako je trebalo još više od 60 godina da UK zabrani robovlasništvo u svim svojim kolonijama, presuda je itekako uznemirila robovlasnike na američkom jugu.

Emancipirane kolonije, postavši Sjedinjene Države, su ukidale robovlasništvo neke ranije, neke kasnije nego UK. Sjeverne kolonije, koje nisu ekonomski ovisile o robovima, učinile su to prije UK – prvi je bio Vermont, 1777., tek godinu dana nakon revolucije, i 5 godina nakon Somerseta: prva američka država koja je ukinula ropstvo. Države američkog juga morale su proći kroz građanski rat i rekonstrukciju da bi, barem na papiru, ukinule ropstvo tek oko 90 godina nakon Somerseta. A i tada su tek zamijenile otvoreno robovlasništvo prikrivenim – kao kaznu za kršenje zakona, koji su bili izmišljeni isključivo da bi se crnce moglo kazniti i ponovno pretvoriti u robove, što je tako trajalo još oko 100 godina. Zadnji rob, Alfred Irving, je navodno emancipiran tek 1942. Tako da nije nikakvo čudo da su crnci u prosjeku osam puta siromašniji od bijelaca ovdje.

Neonacisti na Floridi otvoreno podržavaju guvernera DeSantisa. (Thomas Kennedy / Twitter)

“Četrnaest Riječi” je sročio osuđeni (za sudjelovanje u ubojstvu židovskog radio voditelja, Alan Berga 1984.) domaći terorist i bijeli supremacist David Eden Lane. One glase: “We must secure the existence of our people and a future for white children” (Mi moramo osigurati opstanak našeg naroda i budućnost za bijelu djecu). I sad, kada je jasno da se to neizbježno mijenja, njegova sljedba očajnički traži političkog kandidata, koji bi to nekako zaustavio. Bili su se uzdali u Trumpa. Trump, međutim, ima svojih problema. I nije sigurno hoće li imati vremena za kampanju od svih sudskih procesa s kojima će se morati nositi u izbornoj godini. U međuvremenu, na neonacističkom prosvjedu protiv Disneya na Floridi (Disney je bez nekog naročito valjanog razloga optužen za promidžbu LGBTQ agende), među razvijenim zastavama s kukastim križevima, mogli su se, zato, uočiti transparenti “DeSantisa za predsjednika 2024.” Uvodnik New Yorkera 5. lipnja piše: “Središnja propozicija DeSantisove kandidature je da on u stvari može sprovesti ukopavanje društva koje je njegov rival [Trump] bio obećao.”

Osim DeSantisa i Trumpa, za kandidaturu se među Republikancima natječu još Mike Pence, Trumpov potpredsjednik, Tim Scott, senator iz Južne Karoline, crnac i miljenik Wall Streeta, Asa Hutchinson, bivši guverner Arkansasa, Nikki Haley, bivša ambasadorica u UN, i tehnolibertarijanac Vivek Ramaswamy, koji zagovara ukidanje poreznog ureda, ministarstva obrazovanja i FBI-a. Već naziremo kroz popis kandidata tu neminovnu tranziciju ka multietničkoj, imigrantskoj, i rodno ravnopravnijoj budućoj eliti čak i među Republikancima. No za sada, na izborima 2024., vjerojatno niti Haley, niti Scott, niti Ramaswamy nemaju neke šanse, pored sijedih ili pofarbanih glava Trumpa, DeSantisa, Pencea i Hutchinsona – ali treba misiti da za četiri godine Trumpa, Pencea i Hutchinsona više neće biti među kandidatima.

Među Demokratima je izbor još siromašniji, uslijed pritiska da se svi moraju svrstati iza Bidena. Čak je i Bernie već unaprijed podržao Bidenovu kandidaturu. Bidenovi trenutni oponenti su Robert Kennedy, sin ubijenog RF Kennedyja i nekad cijenjeni ekološki odvjetnik, koji je danas međutim ozbiljno kompromitiran svojim anti-vakserskim stavovima tijekom pandemije, iako se nije još tako srozao kao Pernar u Hrvatskoj, i Marianne Williamson, autorica raznih new-age knjiga kako izgubiti težinu, zdravije živjeti i voljeti, itd. – kojoj je to već druga predsjednička kandidatura. Njih dvoje su tu tek toliko da Biden ne stoji sam na pozornici. Zatim, tu je profesor Cornel West, koji je u pretprošlim izborima podržao Bernija protiv Hillary. Ovaj puta odlučio se sam kandidirati i to ne kao Demokrat, nego kao Nezavisni kandidat, što znači da će se pojaviti tek u debatama između Bidena i Trumpa (ili DeSantisa) i već ga demokratski establishment unaprijed proziva da će tako samo oduzeti Bidenu glasove i omogućiti pobjedu Republikanaca.

Dok se uspjelo izbjeći potpuno masivna i katastrofalna rezanja socijalnih davanja, kompromis je postignut na štetu najranjivijih

No, što mu je drugo činiti kad Demokrati uporno odbijaju boriti se za vlastita načela i neprestano popuštaju republikanskim ucjenama i prijetnjama?! Bernie Sanders je tako objasnio zašto nije glasao za ponovno dizanje krova državnog duga pod ucjenom Republikanaca da će bankrotirati državu ako se ne ispune njihovi ideologijom motivirani zahtjevi. Predsjednik je, kaže, trebao proglasiti ukidanje tog krova pozivajući se na 14. amandman Ustava. Jer mjera, koja je upravo prošla, opet tek odlaže rješenje problema do 1. siječnja 2025., kada će se ova šarada ponoviti. A u međuvremenu, dok se uspjelo izbjeći potpuno masivna i katastrofalna rezanja socijalnih davanja, kompromis je postignut na štetu najranjivijih. Kao ustupak Republikancima, Biden je okončao pandemijski oprost otplate studentskih dugova, što direktno utječe na kupovnu moć 45 milijuna ljudi, koji će sada imati manje raspoloživog novca (posljedice već vidimo: potrošnja pada, cijene padaju). Osim toga, mnogi siromašni izgubili su subvencije za hranu i zdravstveno osiguranje, i skliznuli u dublje siromaštvo.

Ništa se nije učinilo da se smanje cijene lijekova na recept, a Pentagonu se još više povećao budžet, kao da im nije dosta što je već toliko daleko najveći na svijetu da je veći nego 10 narednih zemalja kombinirano. Da bi se dobio pristanak Republikanaca da ne dozvole bankrot države, samo su davanja za potrebite rezana, a porezi nisu nikome dignuti niti centa, nego su još dodatno skresani i izdaci za porezni ured (IRS) za $21 milijardu, kako bi bilo još teže hvatati i procesuirati bogataše koji izbjegavaju plaćati svoj fer dio poreza. Osim obrazovanja, zdravstva i prehrane, i pandemijske subvencije za beskućnike su ukinute. Tako će ovog ljeta cijela Amerika izgledati kao Los Angeles, prekrivena šatorima: u New Yorku se 50,000 ljudi može naći na ulici, a u mom malom gradiću od 15,000 stanovnika u Vermontu, oko 500: 3% stanovništva (tijekom pandemije država im je tim, sada ukinutim, federalnim subvencijama plaćala smještaj u motelima).

Uz sve ostale ustupke, dozvolila se i izgradnja Mountain Valley naftovoda po užurbanom postupku, da bi se podišlo naftnom lobiju. (MVP)

Kao da to već nije bilo dovoljno ustupaka, još se podišlo naftnom lobiju, time da se dozvolila, po ubrzanom postupku, izgradnja Mountain Valley naftovoda između Zapadne Virginije i Sjeverne Karoline. Pravimo se kao da nema klimatskih promjena. Kao da nije pet do dvanaest da se svi budući fosilni projekti obustave. Dok osiguravajuća društva već odbijaju osigurati kuće u Kaliforniji (zbog šumskih požara uzrokovanih klimom) i na Floridi (zbog poplava uzrokovanih klimom), i dok se na jugozapadu (npr. Phoenix, Arizona) obustavlja gradnja novih kuća, jer naprosto više nema vode u akviferu da podrži širenje gradova. Zato je, Bernie kaže, glasao protiv. No, uzalud.

Posljedice su: prvo, krećemo se ka većoj bijedi i siromaštvu već ovog ljeta, i to će valjda tako nastaviti do izbora, u republikanskoj nadi da tako pokopaju Bidena; drugo, radnici ovdje ne nose sa sobom ručak, nego se za pauzu ide kamionetom od firme 15 km do fast-fooda, pa natrag, i motor se drži upaljen, dok traje pauza, radi klime, dakle nema nam spasa što se tiče klimatskih promjena; treće, kako će se ta šarada s dizanjem krova zaduživanja ponoviti baš nakon predsjedničkih izbora, a prije inauguracije, nema sumnje da će ju Republikanci koristiti da pokušaju iznuditi pobjedu svog kandidata na sudovima, gdje se sada već prečesto predsjednički izbori u ovoj zemlji na kraju odlučuju. Republikanci razmišljaju dugoročno i strukturalno: goni ih egzistencijalni strah, sažet u onih četrnaest riječi, od neizbježnosti da će elita ove zemlje u sljedećoj generaciji biti obojena i imigrantska, i na sve su spremni da to spriječe, a kao najvećeg saveznika u tome vide Vrhovni Sud, natrpan sucima koje je postavio Trump (cak 3 od 9).

Sud, time što je uopće odlučio saslušati Moore v. Harper slučaj, o čemu sam pisao za Ideje jesenas, dao je vjerodostojnost doktrini nezavisnosti državnih skupština, što je ranije u povijesti studiozno izbjegavao. Da podsjetim: Moore v. Harper je slučaj koji se tiče ekstremnog, bezobraznog gerrymanderinga. Gerrymandering je novi pojam u hrvatskoj politici, koji recimo opisuje kako je moguće da Pag i Kutina budu u istoj izbornoj jedinici, isključivo zato što tako odgovara vladajućoj stranci. U Americi je taj pojam star gotovo koliko i američka država. 2016. su Republikanci u Sjevernoj Karolini s neznatnom većinom tako osvojili 10 od 13 fotelja u Kongresu. Kad su ga pitali kako je to moguće, David Lewis, šef državnog komiteta za određivanje izbornih okruga, Republikanac, odgovorio je da je to zato što ne vjeruje da bi uspio napraviti mapu s 11 republikanska i 2 demokratska izborna okruga. Common Cause je tužio. Vrhovni Sud SAD-a je, u odluci koju je potpisao sudac Roberts, naglasio kako stranački gerrymandering nije kompatibilan s demokratskim načelima, no odbio je presuditi protiv, argumentirajući kako je to u jurisdikciji sudova Sjeverne Karoline, a ne saveznih sudova.

Kako gerrymandering utječe na rezultate izbora. U okrugu s tri izborne jedinice devet glasača je za plavu stranku a šest za narančastu. Ovisno o granicama izbornih jedinica moguće je da u tri jedinice osvoji plava stranka (opcija a), dvije plava i jednu narančasta (opcija b), ili čak da narančasta manjina osvoji dvije jedinice, a plava jednu (opcija c).

2020. David Lewis je odlučio ranije u mirovinu, nakon što je priznao da je lagao banci, a na njegovo mjesto došao je Tim Moore, također Republikanac, glasnogovornik Doma Zastupnika Sjeverne Karoline. On je izgleda našao načina da napravi mapu s 11 republikanskih i 2 demokratska izborna okruga. Common Cause je ponovno tužio (Harper je prezime osobe iz Common Cause, koja je podnijela tužbu: Becky Harper). Ovaj puta na Vrhovni Sud Sjeverne Karoline. U veljači 2022. taj sud je presudio da nove mape izbornih okruga zaista krše Ustav države Sjeverna Karolina. No, Moore je odlučio apelirati tu presudu pred Vrhovnim Sudom SAD-a na temelju doktrine nezavisnosti državnih skupština, i sud je, na zaprepaštenje mnogih, tužbu prihvatio kao osnovanu. Ta doktrina se zasniva na nategnutom iščitavanju jedne riječi u 2. članku američkog Ustava. Kakvo se prvi puta pojavilo 2000. tijekom prebrojavanja glasova na Floridi u predsjedničkim izborima između George W Busha i Al Gorea.

Vrhovni Sud Floride (s većinom sudaca Demokrata) želio je da se brojanje nastavi. Skupština Floride (s republikanskom većinom) tražila je da se brojanje zaustavi. Mladi republikanski odvjetnik iz Bushevog tima, u intervjuu za CNN, urgirao je da prebrojavanje treba smjesta prestati, ako Skupština tako zahtjeva, jer da 2. članak saveznog Ustava eksplicite delegira autoritet državnim skupštinama da odluče kako će se izbori održavati i koga će delegirati kao predsjedničkog elektora. Ali tko može znati danas da li su osnivači, u vihoru revolucije, zaista bili naumili da sudovi i izvršna vlast u državama nemaju nikakvog autoriteta u tome. Dok je Vrhovni Sud SAD-a tada, na kraju, drugi dan dodijelio predsjedništvo zemlje Bushu, na temelju 14. amandmana, a ne na temelju argumenta o 2. članku Ustava, danas bi se mogao posvetiti tom argumentu. Gorespomenuti mladi republikanski odvjetnik je danas, naime, jedan od sudaca Vrhovnog Suda SAD, koje je Trump tamo postavio: Brett Kavanaugh. Njegov argument je da skupštine država jedine imaju pravo odrediti kako će izbori biti održavani i da ih niti državni, niti savezni sudovi u tome ne mogu niti spriječiti, niti ograničiti, tj. da tko kontrolira većinu u većini državnih skupština (a to su Republikanci), zaslužuje kontrolu nad cijelom zemljom, i ima pravo sve učiniti da istu zadrži in perpetuum. Naravski, zagovornici te doktrine su mahom Republikanci, Trumpovi odvjetnici kao Rudy Giuliani, Sidney Powell, Kenneth Chesebro, John Eastman, suci Vrhovnog Suda kao Antonin Scalia i Clarence Thomas, i Bushevi odvjetnici iz 2000. (kao danas senator Ted Cruz).

U međuvremenu se sastav Vrhovnog Suda Sjeverne Karoline promijenio i sad su Republikanci u većini, a ne više Demokrati. I taj sud u novom sastavu odlučio je bez presedana ponovno saslušati Harper v. Moore i, bez ikakvih novih argumenata, zaključio da su nove mape izbornih okruga, koje je isti sud, uz iste argumente, u prethodnom političkom sastavu proglasio neustavnima, sada ustavne. No, iako je dobio što je želio, Moore nije povukao svoj apel/tužbu Vrhovnom Sudu SAD. Dapače, inzistira da Vrhovni Sud Sj. Karoline nije presudio da li je doktrina valjana, nego samo da su mape valjane, te da i dalje treba odluka Vrhovnog Suda SAD-a. Cilj je naime da se iznudi odluka po kojoj većinski republikanske skupštine u svim državama imaju ekskluzivno i neprikosnoveno pravo prekrajati izborne okruge. Kako je prošle godine republikanski kandidat za guvernera u državi Wisconsin, Tim Michels, rekao, obećavši da će ukinuti dvopartijsku komisiju za određivanje izbornih okruga: “Izaberite me i Republikanci neće nikada više izgubiti izbore u Wisconsinu.” Na sreću, on je izgubio.

Odluku u Moore v. Harper sud je donio krajem lipnja, pri čemu je iznenadio svoje kritičare odbacivši doktrinu nezavisnosti državnih skupština. Konzervativni predsjednik suda John Roberts i dvoje sudaca koje je imenovao Trump – Amy Comey Barrett i Brett Kavanaugh – stali su uz liberalne kolege i s većinom 6 naprema 3 presudili u korist ideje da zakonodavna vlast ipak odgovara sudskoj kada se radi o raspisivanju izbora. Pojednostavljeno, zakonodavac ne može izglasati zakon koji bi bio protivan ustavu države u kojoj je izglasan, a sudovi imaju pravo samostalno procijeniti je li to slučaj. Ova će odluka biti težak udarac za sve one koji su se oslanjali na to da će im Vrhovni sud do 2028. zacementirati postojeći status quo, i onemogućiti demografski neminovnu političku promjenu u društvu. Jedna od poluga kojom se današnja većina nadala zadržati vlast i moć u duhu ‘četrnaest riječi’ i jednom kada de facto postane manjina, sada je nestala.