Rangiranje talenata i mladih: Gdje je Hrvatska?

Statistička je činjenica da Hrvatska gubi radnu snagu i da se njeno stanovništvo smanjuje. Prema podacima Ankete o radnoj snazi, ukupna radna snaga u Hrvatskoj se 2015. smanjila za više od 60.000 osoba ili 3,2 posto. Prema podacima Eurostata na početku 2016. Hrvatska je imala manje od 4,2 milijuna stanovnika i ukupno se stanovništvu u odnosu na godinu ranije smanjilo za 0,8 posto.

Već duži niz godina percepcija je javnosti da Hrvatska gubitkom radne snage i iseljavanjem zapravo gubi najpropulzivniji dio stanovništva, mlađu, visoko-obrazovanu populaciju. Je li ta percepcija u skladu s činjeničnim stanjem teško je potvrditi zbog manjkavosti službene statistike o iseljevanju, no postoje određeni indirektni pokazatelji koji ukazuju da Hrvatska očigledno ne cijeni talente ni svoje mlade ljude pa bi samim time i percepcija mogla biti ispravna.

Primjerice, Global Competitivness Report Svjetskog gospodarskog foruma, jedna od najpoznatijih svjetskih rang lista konkurentnosti zemalja, Hrvatsku u najnovijem izvješću za 2016.- 2017. svrstava na 132 mjesto od ukupno 138 zemalja po mogućnostima zadržavanja talenata u zemlji, a na 133 od ukupno 138 mjesta prema mogućnostima privlačenja talenata.

Prema nešto manje poznatoj World Talent Ranking ljestvici Hrvatska se 2016. našla na 53 poziciji od ukupno 61 zemlje, a od europskih zemalja iz uzorka gore stoji jedino Bugarska.

Hrvatska je uključena i u Youthonomics Global Index koji analizira koliko su države prijateljski orijentirane prema mladim osobama i prema tom indeksu Hrvatska je 2015. zauzela 51 mjesto od ukupno 64 uključene zemlje. Ni jedna europska zemlja uključena u promatranje nije rangirana lošije.

Iako se svi spomenuti indeksi velikim dijelom oslanjaju na ankete, komparativno niska pozicija Hrvatske prema sve tri metodologije govori da u Hrvatskoj očigledno postoje ozbiljni problemi. Ako se ovi podaci povežu s nekim problemima o kojima se na Ideje.hr već pisalo, poput vrlo loše situaciju s ulaganjem i zaposlenošću u istraživanju i razvoju ili s ekonomskim zaostajanjem Hrvatske u odnosu na usporedive tranzicijske zemlje, postavlja se pitanje kako će Hrvatska uspjeti zadržati, primjerice, mlade znanstvenike, liječnike ili IT stručnjake, u čije je obrazovanje i osposobljavanje uložila stanovite resurse.

Ima li nešto što mlade i obrazovane građane RH može demotivirati da svoju karijeru i život grade u nekim drugim zemljama i svojim radom, obrazovanjem i vještinama doprinose razvoju tih drugih zemalja? Gore pobrojani indeksi govore da baš i nema pa se postavlja pitanje hoće li i kako na pitanje zadržavanja (o privlačenju je možda i bespredmetno govoriti) reagirati nacionalna politika.

Ta je reakcija evidentno potrebna, no jednokratnom i nesustavnom mjerom subvencioniranja stambenih kredita ili stručnim osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa koje mladima jamči minimalac, a što je u ponudila trenutna Vlada, Hrvatska sigurno neće demotivirati mlade da svoje prilike traže negdje drugdje.

• Matija Kroflin po struci je makroekonomist, a zaposlen je u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja