Republikance zaustavili mladi. Odlučujuća pitanja i generacijska opredjeljenja. Reality-show

Visoka izlaznost u tri ciklusa sugerira da su Amerikanci izrazito motivirani za izbore što je posljedica polarizacije i nekih pitanja koja mogu bitno odrediti živote najmlađih glasača. To su pravo na pobačaj, regulacija posjedovanja oružja, pristup obrazovanju, piše Marijana Grbeša. Upravo su te teme, čini se, bile ključne za mobilizaciju mladih, koji su 2022. godine većinski glasali za demokrate

• Preferencija američkih glasača po dobnim skupinama. Grafika Tufts University

• Autorica je izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Američki predsjednički izbori oduvijek su bili svjetska tema, međutim, razvojem društvenih mreža i progresivnom medijatizacijom politike, događanja u američkoj izbornoj politici postala su još dostupnija i zanimljivija europskim publikama. Velikom interesu za američku politiku zasigurno su doprinijeli i prošli predsjednički izbori održani 2020. godine na kojima su se sučelili demokrat Joe Biden i republikanac Donald Trump, a nakon kojih je uslijedila trakavica s brojanjem glasova i nepriznavanjem rezultata izbora, koja je kulminirala napadom na Capitol Hill. U kontekstu medijatizirane politike, temeljene na drami, emocijama i skandalima, suvremeni američki izbori postali su svojevrsni svjetski blockbuster, politički reality-show kojeg možemo pratiti u stvarnom vremenu. Čak su i hrvatski građani kroz globalni izborni spektakl 2020. godine naučili mnogo o inače vrlo složenim izbornim procedurama  američke politike, od izbora elektora, do specifičnih procedura glasanja u saveznim državama i slično. Interes za američke izbore izvan granica te države prelio se s predsjedničke razine i na međuizbore (midterm elections) koji se održavaju sredinom predsjedničkog mandata, a na kojima se bira 435 zastupnika u Zastupnički dom Kongresa i trećina od ukupno 100 zastupnika Senata. Inače globalnoj javnosti ne pretjerano zanimljivi, i ti su izbori odnedavno postali prava medijska atrakcija.

Posljednji međuizbori, održani 8. studenog ove godine još nisu završeni jer se glasovi za Zastupnički dom u nekim državama još uvijek broje, dok će se u Georgiji, u kojoj niti jedan kandidat nije dobio natpolovičnu većinu, što je u toj državi uvjet za proglašenje pobjednika, održati drugi krug izbora za mjesto senatora. Međutim, opći rezultat međuizbora je poznat – republikanci su osvojili većinu u Zastupničkom domu, a demokrati u Senatu. Iako su demokrati, koji su do ovih izbora u svojim rukama imali izvršnu i zakonodavnu vlast, izgubili Zastupnički dom, u analizama se moglo čuti da demokrati zapravo nisu doživjeli poraz ili barem ne značajan porez. Što to zapravo znači, tko je amortizirao najavljivani potop demokrata i što rezultati izbora znače za predsjedničke izbore 2024. godine?

Iako su osvojili većinu u Zastupničkom domu, republikance se na posljednjim međuizborima doživljava kao gubitnike. Većina analiza, temeljena na povijesnim iskustvima i istraživanjima javnog mnijenja, predviđala je potop Demokratske stranke (Google / AP)

Demokrati su osigurali 50 mjesta u Senatu (48 + dva neovisna Senatora koji glasaju uz demokrate), u kojem demokratska potpredsjednica Kamala Harris daje odlučujući glas u slučaju izjednačenog glasanja. Još jedno mjesto mogli bi osvojiti u drugom krugu izbora u Georgiji. (Google / AP)

U trenutku pisanja ovog teksta, republikanci osvajaju sigurnih 220 mjesta u Zastupničkom domu, što im je dovoljno za većinu u tom tijelu, a demokrati 213. S druge strane, demokrati za sad osvajaju 50 mjesta u Senatu, a republikanci 49. Taman da demokrati i izgube izbore u Georgiji koji se vode između demokratskog kandidata Raphaela Warnocka i republikanca Herschela Walkera, što bi dovelo do izjednačenja, Senatom predsjeda potpredsjednik države, u ovom slučaju demokratska potpredsjednica Kamala Harris, koja u slučaju jednakog broja senatora s obje strane ima i pravo glasa, što znači da demokrati imaju 51 glas i većinu u tom domu.

Demokrati su, dakle, svakako izgubili većinu u Zastupničkom domu, no, većina medija i analitičara gubitnicima zapravo prikazuje republikance, a ne demokrate. Zašto? Kao prvo, treba znati da u Americi stranka koja ima predsjednika u načelu gubi međuizbore koji se baš zbog toga često nazivaju „referendumom“ o aktualnom predsjedniku. Samo se nekoliko puta u novijoj povijesti Amerike dogodilo da aktualni predsjednik na međuizborima zadrži ili osvoji većinu u Zastupničkom domu ili Senatu. Primjerice, demokrati su za mandata Johna F. Kennedyja, Lyndona Johnsona i Jimmyja Cartera nakon međuizbora imali većinu u oba doma (1962., 1966. i 1978.), dok su Ronald Reagan, Barack Obama i Donald Trump imali većinu u Senatu (1982., 2010. i 2018.). Jedini predsjednik na vlasti koji je u posljednjih četrdeset godina, nakon Jimmyja Cartera, uspio osvojiti većinu u oba doma bio je George W. Bush 2002. godine, što prije svega treba pripisati terorističkom napadu 11. rujna 2001. godine. Fenomen tzv. „okupljanja oko zastave“ donio je George W. Bushu, prema Gallupu, jedan od najviših predsjedničkih rejtinga, odnosno postotak odobravanja od čak 67 posto i veliku homogenizaciju biračkog tijela koje se u situaciji velike krize „okupilo“ oko lidera. Dakle, ako znamo da stranka koja ima predsjednika u Americi najčešće gubi međuizbore, onda je zaista teško govoriti o velikom porazu ili debaklu Demokratske stranke. Joe Biden uspio je zadržati premoć u Senatu, a u Zastupničkom domu će izgubiti, kako stvari stoje, puno manje zastupnika nego što su ih izgubili Obama ili Clinton. S druge strane, The Economist piše da je Republikanska stranka na ovim izborima ostvarila najgori rezultat, ako se gleda uspjeh oporbenih stranaka na međuizborima u posljednjih 20 godina.

Mladima je pitanje pobačaja bilo odlučujuće, starijima inflacija.

Kao drugo, očekivanja analitičara vezana uz rezultat Demokratske stranke bila su prilično niska, prije svega s obzirom na nizak rejting, odnosno stopu odobravanja rada Joa Bidena od samo četrdesetak posto i visoku inflaciju, što je, kao i mnogim državama, jedna od ključnih tema u američkoj politici.  Zanimljivo je spomenuti da se postotak odobravanja rada Baracka Obame i Donalda Trumpa u razdoblju prije međuizbora, dok su oni bili na vlasti, također kretao otprilike oko 40 posto, pa Joe Biden, suprotno čestoj medijskoj reprezentaciji i kritikama na račun svojih godina i radne sposobnosti, zapravo među biračima ne kotira puno gore od svojih prethodnika. Istraživanja javnog mnijenja prije održavanja međuizbora predviđala su veliku pobjedu republikanaca. Međutim, taj „crveni val“ ili „crveni tsunami“ zaustavili su, čini se, mlađi birači koji su u velikom broj glasali za demokrate. Je li riječ o sporadičnoj mobilizaciji mlađih birača ili se ipak radi o trendu? Kakvi su zapravo glasački trendovi u Americi kad je u pitanju odaziv na izbore?

Najveći odaziv na američke predsjedničke izbore u posljednjih stotinu godina zabilježen je 2020. godine kada je Joe Biden pobijedio Donalda Trumpa i iznosio je 66,8 posto. Pew Research Center pripisao je to „faktoru Trump“, odnosno snažnoj motivaciji birača da glasaju protiv ili za Trumpa. Četiri godine ranije, 2016. kada je Donald Trump došao na vlast odaziv je bio 59,2 posto. Usporedbe radi, jedan od najnižih odaziva na suvremene predsjedničke izbore u Americi bio je 1996. godine, kada je Bill Clinton osvojio svoj drugi mandat i iznosio je 51,7 posto. Odaziv na međuizbore je, očekivano, niži i dugo godina kretao se oko 40 posto. No, ta brojka 2018. godine naglo skače. Prema U.S. Election Project, te je godine zabilježen najviši odaziv na međuizbore u povijesti mjerenja koji je iznosio 49,4 posto, dok je pak četiri godine ranije, 2014. godine, zabilježen odaziv od samo 36 posto. Iako ovi izbori još nisu završeni, procjenjuje se da će se odaziv na izbore 2022. približiti onom rekordnom iz 2018. i iznositi oko 47 posto. Bitan udio u tom postotku imaju mladi birači od 18 do 29 godina, tzv. „generacija Z“ i mladi milenijalci. Prema podacima Centra za informacije i istraživanja o građanskom učenju i uključenosti (Center for Information & Research on Civic Learning and Engagement, CIRCLE), na ovim izborima u Americi je glasalo oko 27 posto mladih, a na prošlim, 2018. godine, 28 posto što predstavlja izniman skok u odnosu na 2014. u kojoj je zabilježen izuzetno nizak odaziv mladih birača od samo 13 posto.

Preferencije mladih po rasnoj i etničkoj pripadnosti.

Prema podacima iste organizacije, 2018. godine čak 67 posto tih mladih birača u dobi između 18 i 29 godina glasalo je za demokrate, a 32 posto za republikance. Na ovim izborima, prema do sad dostupnim podacima izlaznih anketa (recimo, CNN-ove izlazne ankete), 63 posto mladih glasalo je za demokrate, a 35 za republikance, što se gotovo u potpunosti preklapa s preferencijama mladih glasača na predsjedničkim izborima 2020. godine. Sve dosadašnje analize sugeriraju da je podrška demokratima najviša upravo među mladim biračima, budući da su oni u dobi između od 30 do 44 godine podijeljeni između demokrata i republikanaca, a oni stariji od toga većinski naginju republikancima. Od ostalih trendova među biračima koji pogoduju demokratima valja istaknuti podršku među Afroamerikancima, Latinoamerikancima i azijskim Amerikancima, s tim da podrška Latinoamerikanaca varira od države do države. Tako je republikanska zvijezda u usponu, guverner Floride Ron De Santis, na izborima za guvernera koji su održani u sklopu međuizbora ove godine, osvojio čak 53 posto glasova svih Latinoamerikanaca, uključujući čak 68 posto glasova floridskih Kubanaca. Osim među mladima, dobar rezultat demokrati su ove godine ostvarili među ženama (53 posto), a pogotovo među mladim ženama u dobi od 18 do 29 kojih se, prema rezultatima CNN-ove izlazne ankete, čak 72 posto opredijelilo za demokrate.

Ogromna razlika u preferencijama mladih glasača.

Što nam, dakle, govore ovi podaci? Prije svega, visoka izlaznost u tri izborna ciklusa sugerira da su Amerikanci izrazito motivirani za izlazak na izbore što je po svoj prilici posljedica polarizacije, „faktora Trump“ i nekih konkretnih tema koje mogu bitno odrediti živote mladih ljudi iz generacije Z. To se prije svega odnosi na pravo na pobačaj, regulaciju posjedovanja oružja, pristup obrazovanju i slično. Upravo su te teme, po svoj prilici, bile ključne za mobilizaciju mladih glasača, a pogotovo mladih žena, koji su na međuizborima 2022. godine većinski glasali za demokrate. No isto tako, zbog pandemije je u nizu država olakšana sama procedura glasanja, odnosno, proširene su mogućnosti glasanja poštom i slično, što također bitno pridonosi većem odzivu. Inače je ostvarivanje glasačkog prava važna tema u SAD: birači susreću s pokušajima institucionalne opstrukcije tog prava, što je u nekoj razvijenoj europskoj zemlji teško zamisliti.

Sve  ovo daje naslutiti da bi se viši trend izlaznosti na američke izbore mogao nastaviti. Motivacija za izlazak na izbore i podrška među mladim biračima koju imaju demokrati pokazatelji su pozitivnog trenda za ovu stranku koji nadilazi samo jedan izborni ciklus. Pitanje je hoće li Demokratska stranka to znati kapitalizirati na predstojećim predsjedničkim izborima i biračima ponuditi kandidata koji će instrumentalizirati respektabilnu podršku koju demokrati imaju među određenim demografskim skupinama.