Jedan dron označio je prekretnicu i razotkrio u potpunosti koliko intenzivno i koliko dugo već Rusija predstavlja realnu opasnost za Europu. Što priželjkuju pojedini akteri, i što slijedi, analizira Robert Barić.
Jedan dron označio je prekretnicu i razotkrio u potpunosti koliko intenzivno i koliko dugo već Rusija predstavlja realnu opasnost za Europu. Što priželjkuju pojedini akteri, i što slijedi, analizira Robert Barić.
Ovo ljeto nisu obilježile samo dugotrajne vrućine već i intenziviranje ruskog hibridnog ratovanja protiv Europe. Ovaj naziv obuhvaća djelovanje koje Moskva definira kao aktivne mjere – obavještajno djelovanje, sabotaže i likvidacije, vojne prijetnje i propagandno djelovanje. Za napadača je važno izbjegavanje dokazivanja njegove izravne umiješanosti jer bi se time otvorila opasnost eskalacije prema ratnom sukobu. Ruski cilj je prekidanje europske potpore Ukrajini kroz destabilizaciju pojedinih zemalja i razbijanje jedinstva. Ovakvo rusko djelovanje prema Europi odvija se godinama, a intenziviralo se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Ovog ljeta su naglo intenzivirani ruski hibridni napadi na Europu, kao direktna posljedica ruskog neuspjeha u osvajanju Donbasa i rastuće cijene daljeg vođenja rata. Usprkos ogromnim ljudskim i materijalnim gubitcima, Vladimir Putin ne može odustati od rata i nastavlja s eskalacijom. Do kraja godine Rusija će pokušati nakon provedene mobilizacije zauzeti ostatak Donbasa, a daljnjim uništenjem ukrajinske kritične infrastrukture tokom zime demoralizirati Ukrajince kako bi odustali od borbe. Za ostvarivanje tog scenarija Putin će pokušati na svaki način razjediniti Europu kako bi se prekinula vojna i ekonomska pomoć Ukrajini. U kolovozu je izveden niz napada – požari u vojnim tvornicama u Poljskoj i Bugarskoj, hakerski napadi na državne institucije u Norveškoj, napad na instalacije njemačke vojske u Mechernichu, upad ruskih dronova u rumunjski zračni prostor, sabotaže u tvornicama u Estoniji i Slovačkoj.
Najviše pozornosti izazvao je pokušaj korištenja dronova za napad na aerodrom u Leipzigu 4. kolovoza. Ovaj njemački aerodrom jedan je od ključnih civilnih logističkih centara u Europi, ali i baza u okviru NATO SALIS programa za isporuku oružja Ukrajini. To je i vojni logistički centar za sve NATO zemlje istočne Europe. Njegova neutralizacija bi u slučaju rata znatno reducirala logističke sposobnosti Saveza. Ujutro 4. kolovoza dron je pogodio motor pod lijevim krilom ukrajinskog transportnog aviona An-124, smještenog na vojnom dijelu aerodroma, i pao pored njega. Pregledom drona nađeno je punjenje s eksplozivima PETN i Semtex. Do eksplozije koja je trebala zapaliti spremnik goriva u krilu aviona nije došlo zbog kvara detonatora.
Deset dana kasnije pronađen je još jedan oštećeni dron pored aerodroma. Daljnjom pretragom pored aerodroma otkriveni su ostatci trećeg drona i infrastruktura za njihovo navođenje. Na početku istrage, usprkos sumnjama u rusku umiješanost, incident je tretiran kao pitanje unutarnje sigurnosti. To se promijenilo kada su analizom dokaza (DNA tragovi i porijeklo SIM kartica) identificirane dvije osobe povezane sa ruskim obavještajnim službama. Prva je suradnik ruske vojnoobavještajne službe GRU umješan u izazivanje požara u Poljskoj 2024. godine. Kretanje druge osobe praćeno je do Srbije koja je prema zapadnim obavještajnim službama baza za ruske sabotaže u Europi.
Ovo još nije bilo dovoljno za čvrsto pripisivanje napada Rusiji. Kancelar Mertz i njegov kabinet bili su u dilemi. Optuživanje Rusije bez čvrstih dokaza bilo je riskantno, a čekati na završetak vjerojatno duge istrage politički neprihvatljivo. Ozbiljnost napada tražila je brzu reakciju jer je sabotaža mogla dovesti do velikog poremećaja civilne i vojne zračne logističke mreže. Preokret je nastupio polovicom kolovoza, kada su izvještaji savezničkih obavještajnih službi ukazali da sabotaža u Leipzigu nije izoliran slučaj već dio niza hibridnih napada na Njemačku. Njemačka vlada je 1. rujna službeno optužila Rusiju za sabotažu u Leipzigu i vođenje hibridnog rata protiv Njemačke.
Optužba označava povijesnu prekretnicu u odnosima Njemačke i Rusije. Moskva je prepoznata kao izravna prijetnja Njemačkoj, njezinoj infrastrukturi i građanima, što predstavlja vrhunac stalnog pogoršanja odnosa dviju zemalja tijekom proteklog desetljeća. Povijesno, razvoj odnosa između tadašnje SR Njemačke i Sovjetskog Saveza/Rusije obilježavalo je stalno širenje suradnje. Za vrijeme hladnog rata Bonn je u odnosima sa Moskvom (Ostpolitik) primijenio doktrinu Wandel durch Annäherung, promjena kroz pomirenje. Nakon hladnog rata ona je prerasla u Wandel durch Handel, promjena kroz trgovinu. Logika je bila ista – razvoj trgovine i ekonomskih veza, energetska suradnja, društveni kontakti i međuovisnost bili su korisni za njemačku ekonomiju. Istovremeno očekivalo se da će ove veze pokrenuti političke i ekonomske promjene u Rusiji i omogućiti integraciju Moskve s Europom.
Prvi ozbiljni udarac suradnji došao je 2014. godine ruskom aneksijom Krima. Iako je Njemačka podržala uvođenje sankcija Rusiji, Angela Merkel je diktirala i dalje pomirljiv europski odgovor. Komunikacija s Moskvom ostala je otvorena, a energetska ovisnost o Rusiji nepromijenjena. Kada je 2015. otkriveno rusko hakiranje njemačkog parlamenta, trebalo je pet godina za javnu optužbu Berlina. U Njemačkoj je i dalje postojala nada da će kombinacija pritiska i pregovora dovesti do normalizacije odnosa sa Moskvom. Ruska invazija Ukrajine 2022. pokopala je ove nade – kancelar Olaf Scholz pokrenuo je program modernizacije njemačke vojske i oštro smanjio ovisnost o ruskoj energiji. Vlada Friedricha Metza otvoreno je označila Rusiju kao prijetnju europskoj sigurnosti te ojačala proces pretvaranja njemačke ekonomske moći u vojnu snagu. Njemačka vojska želi postati najjača europska konvencionalna vojska, što traži i veliku ekspanziju njemačke vojne industrije i jačanje uloge Berlina u obrani istočnog boka NATO-a. Tako preobražena Njemačka moći će voditi obranu Europe i odvraćati Rusiju kada se SAD povuče iz Europe.
Rusko-njemački odnosi ušli su tako u fazu sukoba. Čak i u slučaju kraja rata u Ukrajini ne može se očekivati njihova normalizacija. Za Berlin sada je glavno pitanje kako provesti dugoročnu strategiju odvraćanja Rusije bez eskalacije koja bi izazvala rat u Europi, pa se budući odnos mogao opisati kao upravljanje konfrontacijom, bez postojanja povjerenja. Napadom u Leipzigu Moskva je prešla crvenu liniju te je njemački odgovor bio neizbježan. Berlin je trebao uputiti poruku njemačkoj javnosti i europskim zemljama da ovaj i drugi incidenti nisu izolirani slučajevi već dio šire ruske strategije destabilizacije Njemačke i Europe.
Merz se odlučio za umjeren odgovor – zatvoren je ruski konzulat u Bonnu i Ruska kuća, ruski kulturni centar u Berlinu. Povećan je pritisak na rusku flotu tankera u sjeni, uvedene su dodatne mjere za ograničavanje hibridnog djelovanja. Berlin je naznačio kako će intenzivirati obavještajnu suradnju sa Kijevom, što bi moglo uključivati i pomoć u prikupljanju podataka o ciljevima za ukrajinske duboke udare. Na tom popisu posebno je značajno zatvaranje Ruske kuće, koja je bila zadnje središte javnog ruskog propagandnog djelovanja u Njemačkoj. Zabrana emitiranja ruskih državnih medija (RT, Sputnik, RIA), prekid akademske suradnje i neizbor niza proruskih zastupnika na izvanrednim izborima za parlament 2025. godine izuzetno su ograničili ruski utjecaj na njemačku javnost. Ruski protuodgovor (zatvaranje tri Goetheova instituta u Rusiji) ne može kompenzirati gubitak nastao zatvaranjem Ruske kuće. Gubitak sposobnosti transformacije njemačke politike Rusija sada zamjenjuje kampanjom diskreditiranja demokratskih institucija i njihovih predstavnika.
Konzulat u Bonnu i Ruska kuća bili su i sjedišta djelovanja ruskih obavještajnih službi. U kolovozu su njemački mediji objavili izvještaj francuskog Ministarstva unutarnjih poslova o korištenju Ruske kuće kao paravana za špijunažu. Pripremljen je teren i za dalju eskalaciju protumjera, ove jeseni njemačke obavještajne službe dobit će osnovu za poduzimanje subverzivnih mjera protiv Rusije. To će vjerojatno uključivati hakiranje (a možda i fizičko uništavanje) ruskih informatičkih sustava, aktivne mjere protiv ruskih dezinformacijskih operacija u Njemačkoj i Europi, ometanje ruskih lanaca krijumčarenja sankcioniranih proizvoda, i druge ofenzivne obavještajne akcije. To ne znači da će Njemačka odmah i krenuti u akciju, jer njemačko društvo je i dalje podijeljeno po pitanju Rusije, rata u Ukrajini i cijene njemačkog naoružavanja. Krajnje lijeve (Der Linke, BSW) i desne (AfD) stranke koriste nastalu situaciju za napade na vladu. Stoga će dalja eskalacija ovisiti o sposobnosti njemačke vlade da održi povjerenje javnosti i pruži čvrste dokaze o ruskom djelovanju. To će biti donekle olakšano činjenicom da većina Nijemaca Moskvu više ne smatra pouzdanim partnerom za suradnju (samo 12 % Nijemaca vidi Rusiju kao budućeg partnera).
Berlin nastoji potaknuti i koordinirani europski odgovor na rusko hibridno djelovanje, što uključuje i pregovore o novom paketu sankcija protiv Rusije te razmatranje aktiviranja članka 4 povelje NATO-a. Ovi napori potaknuti su i širim značenjem ruskog napada u Leipzigu.
Slučaj Leipzig potvrđuje rastući fokus u sukobima na transportnu i logističku infrastrukturu. Ovogodišnje iskustvo ukrajinske 40-dnevne kampanje protiv ruske logistike na Krimu pokazuje strateški značaj ovakvog djelovanja, dok diverzije diljem Europe predstavljaju i rusko ispitivanje crvenih linija NATO-a. Savez do danas nije definirao točku u kojoj bi rezultati hibridnog napada doveli do vojnog odgovora, iako je ova mogućnost otvorena. U slučaju da posljedice ruskih napada izazovu vojni odgovor NATO-a ne zna se kako će Moskva reagirati, jer ni Rusi nisu definirali svoje crvene linije. A sve to otvara mogućnost nekontrolirane vojne eskalacije u Europi.
15. rujna 2026. / čita se 5 minuta
TALIJANSKA POLITIKA
U Europski parlament izabran je na listi Lige, no od veljače ima vlastitu stranku kojoj popularnost sve više raste. Radikalniji je od Giorgije Meloni, a bez njega bi premijerka mogla izgubiti sljedeće izbore. Njegov portret donosi Giovanni Vale.
7. rujna 2026.
INTERVJU SREĆKO MATIĆ
AfD je na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhalt ostvario povijesnu, rekordnu pobjedu — stranci nedostaju samo tri mandata do apsolutne većine u pokrajinskom parlamentu. Gost Domagoja Novokmeta je novinar Deutsche Wellea Srećko Matić, koji se javlja izravno iz Magdeburga.
2. rujna 2026. / čita se 7 minuta
NJEMAČKA POLITIKA
Krajem lipnja Njemačku je potresla vijest da jedan od divova njemačke industrije, Volkswagen, razmatra ukidanje čak 100.000 radnih mjesta u idućih nekoliko godina. 4. rujna očekuje se dramatičan sastanak NO kompanije, 6. rujna održavaju se još dramatičniji pokrajinski izbori u Saskoj-Anhaltu. Pozadinu i posljedice problema u koje je zapala njemačka autoindustrija analizira Jelena Prtorić.