Škare razdora Hrvatsku bi tek mogle zasjeći. Psihologija i politika pandemijskih podjela. Društvene mreže.

Sasvim je sigurno da će dio ljudi koji prosvjeduju i opiru se mjerama popustiti ako uoče da je društveni konsenzus na strani cijepljenja, a ne njih, no ostat će i onih koji će ustrajati na svojim uvjerenjima jer spadaju u ljude kojima je vrlo važno njihovo shvaćanje što je društveno pravedno, završava Goran Mihelčić članak u kojem prikazuje niz socio-psiholoških istraživanja o polarizacijama u odnosu prema cijepljenju. Uvjerljivost, konzistentnost i povjerenje u institucije je ključna

• Naslovna fotografija: Prosvjed protivnika cijepljenja i covid-potvrda u Zagrebu, Marko Prpić Pixsell

U kratkoj priči Sort by Controversial Scott Alexander uveo je koncept Shiri’s scissor odnosno scissor statement (škare razdora) za jednostavnu činjenicu ili postupak koji ima vrlo razdorne učinke na društveno tkivo jer dovodi do potpuno suprotstavljenih interpretacija, sukoba, okupljanja u suprotstavljene tabore i žučnu, prljavu raspravu. Rezultat su podjele društava, raspad organizacija i drugi dramatični ishodi polarizacije. Scott Alexander priču je napisao povodom Dana vještica 2018. godine (dakle prije korone) ne bi li se osvrnuo na sve više vidljivih fenomena gdje jednostavni činovi, poput klečanja sportaša prije utakmica u cilju prosvjeda protiv rasne diskriminacije ili pitanja prava poduzetnika da odbiju uslugu nekom gostu, dovode do širokih društvenih, nacionalnih (pa čak i nadnacionalnih) podjela te postaju gorućim političkim pitanjima.

Priča je oblik intelektualnog horora čija središnja ideja sugerira da je moguće algoritamski stvoriti vijesti koje će namjerno podijeliti društvo do te mjere da se pripadnici sukobljenih tabora počinju mrziti jer su njihove interpretacije jednostavnih činjenica toliko različite da im se čini da njihovi protivnici nisu samo strana grupa ljudi, već kao da dolaze iz nekog paralelnog svijeta ili su poremećenog uma. Jedna od rečenica iz priče glasi: “Kako znaš da vani ne postoji problem zbog kojeg bi, ako saznaš za njega, radije nuklearno bombardirao svijet i ponovno počeo graditi društvo od mutanata u kanalizaciji nego da dopustiš daljnje postojanje protivnika koji bi nastavili onečišćavanje svijeta svojim postojanjem?” Završna misao ove priče iz ‘zone sumraka’ pita kako znamo da se već tako nešto nije dogodilo, s obzirom na to da su primjeri takve polarizacije sve češći, a svjedočili smo katastrofalnim političkim ishodima poput predsjedništva Donalda Trumpa ili Brexita.

Tri godine kasnije, pitanje cijepljenja postalo je svjetski i najočitiji primjer takvih škara razdora koji već tjednima puni javni prostor ne samo u Hrvatskoj već u nizu zemalja.

Sredinom studenog 2021. vladajuće institucije Republike Hrvatske počele su uvoditi strože metode poticanja na cijepljenje preko ograničenja pristupa javnim institucijama. Radi se o blažem obliku mjera koje su usvojile susjedne zemlje poput Italije i Slovenije. U svakidašnjem životu to je rezultiralo žučnim svađama i neprestanim prosvjedima. Nemoguće je izaći van a ne naići na neku osobu kako viče o teroriziranju i prijetnjama cjepivima te ugrožavanju osobnih sloboda, bilo u javnom prijevozu, u trgovini, kod liječnika ili drugdje. Istovremeno, ne manjka javnih pobornika cijepljenja koji oštro napadaju protivnike cijepljenja, a osvanule su čitave stranice koje ismijavaju pojedine skeptike učinkovitosti cijepljenja. I skeptici cijepljenja i zagovornici cijepljenja posežu za prljavim trikovima, poput lažnih prijava govora mržnje, napada na neistomišljenike, huškanja i prijetnji, a pitanje je koliko će situacija u Hrvatskoj eskalirati. U Sloveniji su u rujnu 2021. protivnici cijepljenja silom upali i okupirali televizijsku postaju, prijeteći pritom novinarima. Koji su psihološki mehanizmi iza takvih emocionalnih podjela?

• Društveni ugovor

Žučni sukobi oko cijepljenja i pritiska na cijepljenje ili čak obaveznog cijepljenja svode se u pragmatično-društvenom pogledu na pitanje sukoba osobne slobode naspram dobrobiti društva. Svjetska kriza oko odbijanja cijepljenja postojala je i prije korone. Svjetska zdravstvena organizacije je oklijevanje u vezi s cijepljenjem imala na popisu 10 najvećih prijetnji svjetskom javnom zdravlju još 2019. godine. U nekim zemljama, poput Japana, postoje zasebni kulturalni razlozi za strah od cjepiva, u drugima se on širi pomodarski pod utjecajem angloameričke kulture lijevo-liberalnog skepticizma prema ‘zlim’ zdravstvenim korporacijama, a tu su naravno i zemlje u razvoju gdje postoji općeniti strah od stranih doktora. Prije korone, glavni problem cijepljenja bile su dječje bolesti poput ospica. Godinu dana prije pojave korone u svijetu je zabilježeno 364 808 slučajeva ospica u 182 zemlje svijeta pa je zbog rastućeg trenda nepovjerenja prema cijepljenju nadmašen prijašnji vrhunac iz 2006. godine.

Prvo cijepljenje Edwarda Jennera 1796. (Autor Melingue Gaston, Wikimedia Commons)

Vrlo su upečatljivi nalazi dansko-njemačkih istraživača o ulozi cijepljenja u funkcioniranju društva objavljenog 2019., dakle prije koronakrize. Istraživači su nastojali su ustanoviti točne kognitivne mehanizme u emocionalnim sukobima oko cijepljenja. Pretpostavka je bila da moralno ponašanje podrazumijeva suradnju s drugim članovima zajednice u rješavanju problema. Drugim riječima, oni koji se cijepe ne cijepe se samo da zaštite sebe već i zato što to smatraju svojom moralnom ulogom i dijelom obveze iz ‘društvenog ugovora’ i temelja građanskog ponašanja.

Iz tog proizlazi da se oni građani koji odbijaju cijepljenje ne percipiraju kao osobe koje štite svoja osobna prava, već odbijaju biti prosocijalni, društveni i moralni članovi svoje zajednice. Eksperiment istraživača, modeliran po standardnom bihevioralno ekonomskom modelu ispitivanja alokacije resursa, pokazao je da su sudionici bili manje spremni dati novce otpadnicima, odnosno onim ljudima koji su se odbijali cijepiti. Naime, rezonirali su da oni koji se ne žele cijepiti ne žele ulagati u zdravlje svoje okoline, odnosno ne žele recipročno surađivati ili ponašati se prosocijalno. Riječima ekonomije, smatrani su free riderima, tuđincima, pijavicama i parazitima. Takvi pogrdni koncepti označavaju pripadnike zajednice koji se žele koristiti uređenim društvom i civilizacijom, ali ne žele ništa pridonijeti vlastitim ulaganjem. Istraživači su analizom podataka ustanovili da se Nashov ekvilibrij pojavljuje kod stope cijepljenja od 50%, [1] te što ono više raste, to je za free ridere bolja strategija da se ne cijepe i oslanjaju na druge. Društveno dobro je najveće kod stope cijepljenja od 67%. Kada je stopa cijepljenja u grupi između 50% i 67%, dolazi do najveće društvene dileme i tada su interesi pojedinca u najvećem sukobu s interesima društva.

Cijepljeni pojedinci manje su darežljivi prema necijepljenima. Rezultati eksperimenta iz Korn i sur. (2019) potvrdili su da su više nagrađivani cijepljeni pojedinici neovisno o postojećim podjelama na grupe.

Iako se čini da ovaj raspon odgovara trenutačnoj situaciju u Hrvatskoj (u trenutku pisanja teksta procijepljenost je 51%), treba primijetiti da je ova procjena vezana uz hipotetske situacije cijepljenja, a ne posebno za koronu, čiji delta soj zahtijeva procijepljenost od možda i 95% da bi korona prestala biti potencijalna opasnost za preopterećenje zdravstvenog sustava. Imunitet krda, koji je moguć za ospice, nije moguć za koronu. To više jer se prema istraživanju iz listopada 2021. čak četvrtina stanovnika Hrvatske ne namjerava cijepiti.

Dodatni eksperimenti i metaanaliza pokazali su da se oni koji se ne žele cijepiti time svrstavaju u ‘druge’, tzv. vanjsku ili stranu grupu, odnosno tuđe ljude koji nisu dijelovi zajednice. Cijepljenje se stoga univerzalno smatra moralnim načelom odnosno dijelom normalnog društvenog ugovora koji se mora primjenjivati na sve ljude, poput poštivanja zakona, izbjegavanja nasilja i krađe i prihvaćanja drugih standardnih koncepata uređenog građanskog društva.

Ako postoje kontradiktorni stavovi, nejasnoće, i drugi problemi u javnosti može doći do percepcije da cijepljenje više nije nužno moralno ponašanje odnosno dio društvenog ugovora. Slično je s korupcijom u zemljama u kojima je percipirana kao visoka

Potrebno je istaknuti nalaz autora koji su upozorili da ovakav zdravorazumski način razmišljanja o cijepljenju kao dijelu moralnog ponašanja i poštivanja društvenog ugovora ima i svoje negativne posljedice. Kako je društveni ugovor podložan društvenom konsenzusu, ako postoje kontradiktorni stavovi, nejasnoće, i drugi problemi u javnom prostoru, može doći do percepcije da to više nije nužno moralno ponašanje odnosno dio društvenog ugovora. To se dogodilo ne samo u Hrvatskoj nego i u nizu drugih zemalja gdje se cijepljenje počelo primarno shvaćati kao dio osobnog izbora, a ne dio građanske dužnosti i moralnog ponašanja. Ne postoje jasna slika i poruka da je cijepljenje obveza svih stanovnika. Slična se pojava nalazi u zemljama s jako raširenom percepcijom korupcije u javnosti, građani su skloniji kršiti zakone [2] ili nastojati zaobilaziti birokratske procedure jer ne postoji jasna, nedvosmislena percepcija da je takvo ponašanje neprihvatljivo kao dio društvenog ugovora.

• Cijepljenje za sebe ili za druge

Istraživanje dansko-njemačkih istraživača bilo je vremenski najbliže koroni, ali nije bilo jedino. Velik broj istraživanja došao je do sličnih zaključaka. Njemačko istraživanje iz 2013. pokazalo je da naglašavanje osobne dobrobiti cijepljenja. Njemačko istraživanje iz 2013. pokazalo je da naglašavanje dobrobiti za druge, odnosno prosocijalnog aspekta cijepljenja, smanjuje oklijevanje cijepljenja. Naglašavanje osobne dobrobiti cijepljenja je loše jer može navesti dio ljudi da se ‘švercaju’ uz ostatak ljudi koji će se cijepiti i stvoriti dobrobit za druge (imunitet krda).

U pogledu Hrvatske ovdje dolazimo do zanimljivog zaključka. Temeljna poruka kampanje ‘Misli na druge’ ispravno je formulirana, ali je njenu vjerodostojnost narušilo nedosljedno, neodlučno i konfuzno ponašanje vladajućih institucija. Da bi poruka bila percipirana kao jasan mandat za društveni ugovor, trebali su biti doneseni odlučni i sveobuhvatni potezi, no nakon prvog vala u Hrvatskoj je došlo do razvlačenja mjera, pregovaranja o sitnicama, nerazumljivih pravljenja razlika između pojedinih aktivnosti, te vrlo očitog ‘opraštanja’ mjera protiv korone za turističku sezonu i u drugim prilikam. Time je stvorena situacija da se društveni ugovor oko korone i cijepljenja vidi kao nešto što je otvoreno pregovorima i raspravama.

• Ogorčenje prema nepravdi

Nepobitno je da je trenutna goruća društvena podjela u Hrvatskoj između onih koji se ne žele ni testirati ni cijepiti i onih koji su to učinili ili žele to učiniti. U suštini se ona svodi na konfrontaciju i bijes između ljudi koji vide sebe kao odgovorne članove društva i nerazumne ‘bande’ koja ne želi slušati nadmoćan i sveobuhvatan svjetski konsenzus o tome što je jedini put izlaska iz ciklusa valova pandemije, zatvaranja, preopterećenja bolnica i drugih problema.  Ovdje se radi o bijesu i ogorčenju građana koji protivnike cjepiva vide kao osobe koje implicitno podržavaju produljenje gospodarske krize, preopterećenosti bolnica, rizika daljnjih zatvaranja, uvjetuju nova zatvaranja obrazovnih ustanova i niz drugih problema koji bi bio većinski rješiv masovnim cijepljenjem i svođenjem korone na sezonsku endemsku bolest poput gripe. Mnogi od ogorčenih na protivnike cijepljenja ljudi su koji su intimno iskusili patnju zbog teške bolesti i smrti oboljelih od korone, izgubili poslove ili upali u financijske probleme, oboljeli od mentalnih problema zbog izolacije, postali kronično tjeskobni ili depresivni. No, postoji i dodatni element u tom problemu.

Žučne polemike protivnika i zagovornika mjera protiv korone duboko su povezane s njihovim osobnim integritetom

Još jedno istraživanje  obavljeno u listopadu 2021. pojašnjava i ogorčenje koje vlada u društvu oko korone i cijepljenja. Tri su studije pokazale da su ljudi u kojih je izražena osobina osjetljivosti na (ne)pravdu, bijes i ogorčenje bili povezani s većim osobnim značenjem života. To znači da su žučne polemike protivnika i zagovornika mjera protiv korone duboko povezane s njihovim osobnim integritetom. Treća studija tog istraživanja pokazala je i kako ublažiti ogorčene i bijesne reakcije. Ljudima osjetljivim na (ne)pravdu potrebno je omogućiti načine na koji mogu potvrditi značenje i smisao svog života. Iako dobro zvuči to što postoji mehanizam preko kojega se može smanjiti ogorčenost, on je često praktično neprimjenjiv jer je društvo već pogođeno inflacijom, osjećajem bezvrijednosti sudjelovanja u političkom životu, nejednakosti životnih prilika, nesigurnosti radnih mjesta, a problemi poput korone, zatvaranja i vezanih problema samo dalje onemogućavaju moguće resurse i načine za nalaženje vrijednosti u životu.

Međunarodno istraživanje iz siječnja 2021. pokazalo je da manjak percipirane pravde ohrabruje osobe izraženog moralnog identiteta da se ponašaju prosocijalno (u skladu sa svojim stajalištima). Također, u reakcijama na neispravljenu nepravdu postaju odaniji i vjerniji svojim istomišljenicima. Drugim riječima, čak i osobe pošteđene posljedica korone postaju ogorčene nekažnjenim postupcima ‘kriminalaca’ i nastoje pojačanim društvenim angažmanom ostvariti kontrolu nad situacijom.

Dodatna istraživanja, poput onog švicarskih istraživača iz srpnja 2021. godine pokazuju da je spremnost na prosvjede veća kada se autoritet zajednice smatra slabijim, a moguće posljedice za prosvjednike slabe. To je gotovo sigurno situacija s prosvjedima protiv cijepljenja i maski jer se dopuštaju kao dio demokratske kulture dok se vladajuća stranka ne samo smatra korumpiranom već je sudski osuđena za korupciju.

Zbijanje redova istomišljenika: Zagovornicima cijepljenja nejasno je kako  protivnici cijepljenja mogu biti protiv nečeg očito moralno dobrog. Protivnicima  cijepljenja je zauzimanje za nešto što nije 100% učinkovito zadiranje u njihove osobne slobode (Foto: Zoe Sarlija/Pixsell)

Zagovornicima cijepljenja je način razmišljanja protivnika neshvatljiv jer je očito zdravorazumski i moralno dobro zaustaviti daljnje širenje pandemije a njihovi protivnici odbijaju poduzeti korake u tom smjeru. Važno je uočiti da isti princip vrijedi i za protivnike cijepljenja. Oni također osnažuju svoje značenje života time što se bore protiv njima nemoralnog upliva države u njihova osobnih prava. Neshvatljivo im je kako zagovornici cijepljenja i nošenja maski mogu zagovarati po njima autoritarno zadiranje u njihove osobne slobode za nešto što nije 100% učinkovito. Tako obje skupine iz moralnog ogorčenja protiv sukobljene strane osnažuju svoje značenje života. Drugim riječima ogorčenje na suprotstavljenu stranu je za obje strane nagrađujuće, pa time i samoodržavajuće.

• Rezoniranje preko emocija, ne argumenata

Ljudska svijest najvjerojatnije je evoluirala iz socijalnih razloga, odnosno da mentalno modelira i procjenjuje opasnosti, koliko prirodne, toliko od drugih ljudi. Stoga je tendencija ljudskog uma da pristrano rezonira. Odnosno ljudi već imaju stav, a onda traže dokaze za njega – čitav proces je obrnuto postavljen, umjesto da, idealno, ide od dokaza prema mišljenju. To je pogotovo istaknuto kod moralnih pitanja. Rezultat je da su protivnici cijepljenja šarolika koalicija populista, desničara, ljevičara, vjernika slobodne interpretacije svoje vjere, teoretičara zavjere, skeptika prema moćnim korporacijama i općenito onih ogorčenih trulim državnim institucijama. Dovoljno ljudi bavi se opovrgavanjem njihovih stavova o opasnostima ili neučinkovitosti cijepljenja, no za ovu raspravu važno je istaknuti jednu stvar.

Protivnici cijepljenja su šarolika koalicija populista, desničara, ljevičara, vjernika slobodne interpretacije svoje vjere, teoretičara zavjere, skeptika prema moćnim korporacijama i općenito onih ogorčenih trulim državnim institucijama

Jedna od prvih ‘babaroga’ političke polarizacije, a potom i širenja neznanstvenih stavova o koroni i cijepljenju, postale su društvene mreže. No društvene mreže prvenstveno omogućavaju lakše širenje informacija i umrežavanja istomišljenika, za svaku temu, ‘neutralno’ (moglo bi se dosta reći o mogućoj moralnoj odgovornosti njihove namjerne ‘neutralne sljepoće’, nekom drugom prilikom). Jedno od najnovijih istraživanja pokazalo je da izloženost stranački snažno pristranim medijima ima slab učinak na polarizaciju, neovisno o stranačkoj orijentaciji ili stupnju izloženosti. Visoko motivirani pobornici jednog od stajališta u svojim istupima na društvenim mrežama imaju više utjecaja na promjenu mišljenja ljudi koji rijetko koriste socijalne mreže, nego na one koji ih redovito koriste. Suprotno očekivanjima, to znači da emocionalno nabijeni i polarizirajući istupi ne utječu na osobe koje redovito koriste društvene mreže i izloženije su takvom materijalu, već na one koji rijetko ili nikad koriste društvene mreže. Može se govoriti o tome da su redoviti korisnici društvenih mreža stekli ‘imunitet’ na polarizirajući sadržaj, no ne i oni koji su njemu izloženi sporadično. Do sličnog nalaza, (zanemarivog utjecaja pristranosti vijesti) već su došli Benkler, Faris i Roberts u knjizi Network Propaganda (prethodno recenziranoj na Ideje.hr). Gotovo je sigurno da se kod cijepljenja može govoriti o ekvivalentnom fenomenu jer se dio ogorčenih podjela djelomice poklapa s političkom osi nepovjerenja prema institucijama i elitama.

Društveni mediji samo omogućavaju da lakše otkrijemo tko je ‘naš’ a tko ‘protivnik’. (James Gillray: Zarazna bolnica u Viktorijansko doba, 1802)

Pojedinici koji imaju najsnažnije izražena mišljenja najviše su motivirani da štite svoja uvjerenja, pa su stoga spremni nekritički prihvaćati argumente koji im idu u prilog, pristrano ili krivo interpretirati podatke (nedavni primjer o udjelu cijepljenih na respiratoru što je bio očiti Capakov lapsus), i biti posebno kritični prema protivnicima. Naime, kako čvrsto vezuju svoj osobni identitet uz svoje stavove, velik broj njih zapravo brani svoj osobni integritet od neprijatelja. Društveni mediji su samo omogućili da veći broj ljudi jasnije vidi tko je ‘njihov’ ili ‘naš’ odnosno preciznije zaključi tko podržava njima zdravorazumske odnosno moralno ogavne stavove. Drugim riječima društveni mediji ne čine nas gorim osobama, već nam samo omogućavaju da lakše otkrijemo tko su naši protivnici, a tko naši saveznici, te pružaju jasan zapis svakog, pa i najmanjeg ‘kiksa’. Plemena se ne stvaraju već postaju vidljivija i kohezivnija, a ne prostorno rasuta. Tako je i s društvenim ugovorom, tako je i s cijepljenjem.

Hrvatskoj i drugim zemljama predstoje teški mjeseci društvenih napetosti. KBC Rebro je već otpustilo djelatnike koji su pokušavali izbjeći i testiranje i cijepljenje, ostaje goruće pitanje što će učiniti druge institucije. Sasvim je sigurno da će dio ljudi koji prosvjeduju i opiru se mjerama popustiti kada shvati da je društveni konsenzus na strani cijepljenja, a ne njih, no ostat će i onih koji će ustrajati na svojim uvjerenjima jer spadaju u ljude kojima je visoko važno njhovo shvaćanje  društvene pravde. Vjerojatno je najgore što je gotovo jednoglasni zaključak svih zdravstvenih stručnjaka da su trenutne mjere došle prekasno i da postoji još puno nejasnoća, pogotovo kod pitanja privatnih institucija.

Trenutni val korone potrajat će još bar nekoliko mjeseci, kako zima tek dolazi, a prava snaga mjera dolazi tek početkom 2022. Škare razdora tek će zasjeći hrvatsko društvo, a pitanje je hoće li u budućnosti biti moguće popraviti društvenu koheziju.

• Bilješke

[1] Nashov ekvilibrij koncept je iz teorije igara. Primijenjen na cijepljenje on znači da dokle god su obje strane tvrdoglave, pojedincu nema smisla mijenjati svoje ponašanje.

[2] Istraživanja spremnosti birokrata na organizacijski nepoželjna ponašanja (korupciju, neiskrenost) pokazala su zanimljive rezultate. Istraživanje provedeno u Indiji pokazalo je da državna služba privlači ljude spremnije i popustljivije varanju. Kada je isto istraživanje replicirano u Danskoj, dobiven je obrnut trend – državna služba privlačile je moralnije osobe nesklone korupciji.