Nevia Čičin-Šain / 16. ožujka 2018. / Članci / čita se 5 minuta
U posljednjem nastavku o zakonitim utajama poreza prikazano je zašto je EU naložila Luksemburgu da naplati porez od Fiata. Na kraju je uputa na knjigu autorice koja analizira "postojeće stanje hrvatskog sustava mjera za suzbijanje zakonitog izbjegavanja poreza na dobit, koristeći se metodom komparacije sa drugim pravnim porecima"
Izbjegavanje poreza (1): Pljačka stoljeća, a sve po zakonu i uz pisanu dozvolu vlasti
Slučaj FIAT donekle je sličan slučaju Apple. Naime Fiat Finance and Trade (dalje FFT) je društvo koje je dio Fiat grupe, a koja se bavi pružanjem financijskih usluga ostalim povezanim društvima unutar grupe koje imaju sjedište u zemljama Europe, osim Italije. Sjedište FTT se nalazi u Luksemburgu gdje se i odvija poslovanje društva te ima i dvije podružnice – jednu u Velikoj Britaniji te jednu u Španjolskoj.
Odlukom uprave koncerna FIAT-ove su financijske usluge bile centralizirane u društvu FFT (cash-pooling) te su obuhvaćale vođenje financija članica grupacije, vođenje odjela riznice, poslovanje s bankama, sudjelovanje na tržištu novcem, prikupljanje sredstva za potporu poslovanja tvrtka kćeri i za eventualno potrebnu financijsku pomoć .
Iznosi na računima u društvima u drugim državama svakodnevno su se prebacivala na glavni račun FFT-a. Tako su društva FIAT grupacije tijekom dana primala ili isplaćivala novac na svoje račune, a na kraju dana bi njihovi računi bili ili u plusu ili u minusu. Neovisno o tome, njihov račun bio je pokrivenen glavnim računom FFT koji je bio otvoren u svakoj državi. Sa tih pojedinačnih glavnih računa se iznos transferirao u zajednički glavni račun otvoren u Luksemburgu. Na taj način se postizalo da se svaki dan iznos na računima društava članica grupacije vrati na nulu.
FFT je društvima članicama osiguravao visoku stopu likvidnosti, transferima novca koje je samo društvo FTT, kao cash pooling društvo, osiguralo na tržištu pod povoljnijim uvjetima nego što bi to moglo osigurati svako pojedino društvo članica FIAT grupacije. Interni transferi novca – između FTT i društva članice – odvijali su se bez primjene kamatne stope koja bi odražavala tržišnu vrijednost tog novca. Drugim riječima, društva članice su se kod FTT-a opskrbljivale novcem pod nerealno povoljnim uvjetima koji su odstupali od tržišnih uvjeta.
Luksemburg je poreznim mišljenjem odobrio određenu poreznu praksu samog FTT-a sukladno kojoj je FTT smanjio svoju poreznu obvezu za 20 do 30 milijuna eura te je ostvario prednost u odnosu na ostale subjekte na tržištu. Obrazloženje odluke Komisije je bilo da se porezno mišljenje Luksemburga baziralo na metodi za određivanje transfernih cijena nazvanoj Transanctional Net Margin Method (TNMM), koja je prikladna za korištenje u transakcijama u kojima jedna strana poslovnog ugovora ne doprinosi nekom posebnom vrijednošću. Luksemburg i FTT su smatrali da je metoda opravdana budući da FFT samo pruža financijsku uslugu povezanim društvima.
Iako je sama metoda zakonita i predviđena OECD-ovim smjernicama, njezina primjena u konkretnom slučaju nije opravdana po mišljenju Komisije, jer se temeljem nje porezna osnovica umanjila zbog ekonomski neutemeljenih pretpostavka te je visina naknade (zarade) koju je FTT ostvarivao od pružanja zajmova članicama mnogo je manji od tržišnih marža dobiti na takva poslovanja. Prema mišljenju Komisije trebala su primijeniti direktnu metodu, odnosno CUP – comparable uncontrollled price method iz OECD-ovih Smjernica za određivanje transfernih cijena.
Prema Komisiji CUP metoda se treba koristiti u svakom slučaju kada postoje usporedive nepovezane transakcije, te lako dostupne informacije o cijeni kredita kod nepovezanih osoba poput banaka. Iz opisanog poslovanja FFT-a proizlazilo je da je ono slično poslovanju banke te se porezna osnovica određivala kao da je u pitanju banka tako što se izračuna povrat na kapital uložen u financiranje poslovanja drugih tvrtka. Rezultat je porezna osnovica FFT-a čija se visina ne može opravdati tržišnim prilikama te da je izračun izvršen po stvarnim tržišnim uvjetima porezna osnovica bi bila i do 20 puta viša.
Odluka je EU Komisije da Luksemburg mora naplatiti neisplaćen porez kako bi otklonila neopravdana prednost prema ostalim tvrtkama u iznosu od 20 d0 30 milijuna eura.
Daljnje afere poput poreznih izbjegavanja od strane velikih multinacionalki poput Amazon-a, Google-a, Starbucks-a, McDonalds-a i slično pokrenuo je države da počnu raditi na zaustavljanju istog. Tako je OECD započeo ekstenzivan projekt, plod kojega je ključni dokument pod nazivom Erozija porezne osnovice i prijenos dobiti (Base Erosion and Profit Shifting – BEPS) zajedno s pripadajućim akcijskim planom koji predlaže uvođenje čitavog niza mjera kako bi se spriječila erozija porezne osnovice poreza na dobit putem njenog zakonitog izbjegavanja. Problem je moguće zaustaviti jedino sustavnim pristupom koji podrazumijeva jačanje ne samo zakonodavnog okvira, već i provedbenog mehanizma borbe protiv izbjegavanja porezne obveze u obliku jačanja kvalitete poreznog nadzora kroz bolju organizaciju te obrazovanje kadrova.
Stanje u Hrvatskoj
U tim okolnostima, nužnost prve sustavne analize mjera kojima Republika Hrvatska raspolaže u borbi protiv tog fenomena, bila je više nego očita. U ovoj knjizi, nastaloj kao rezultat dvojnog doktorata na Université Paris I – Panthéon Sorbonne te na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prvi puta je na sustavan način istraženo postojeće stanje hrvatskog sustava mjera za suzbijanje zakonitog izbjegavanja poreza na dobit, koristeći se metodom komparacije sa drugim pravnim porecima, s ciljem izrade prijedloga za poboljšanje domaćeg sustava mjera.
Knjiga je izdana u Parizu 2017. godine u izdanju nakladničke kuće L.G.D.J.
U knjizi su istraženi ne samo domaći i inozemni zakonski propisi, već je i prikupljen materijal iz mišljenja Porezne uprave kao i na stručnim radovima službenika Porezne uprave objavljenima u Poreznom vjesniku, praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te podaci dobiveni od Porezne uprave na zahtjev.
Istraživanje je pokazalo kako stanje hrvatskog poreznog zakonodavstva te opremljenosti Porezne uprave Republike Hrvatske dosta dobro prati promjene na razini EU. Međutim isto tako, pokazalo se da bi država trebala prepoznati važnosti PURH kao dio državnog aparata čije djelovanje izravno utječe s jedna strane na količinu ubranih poreznih prihoda, a sa druge strane na poduzetničku klimu u državi te da bi se sukladno tome trebalo dodatno investirati u opremanje PURH, te module cjeloživotnog učenja tijekom cijelog radnog vijeka poreznih službenika.