Smušena orbanizacija Engleske. Johnson je prejezdio 42.695 km, bježeći pred novinarima, bivšim ženama, zajmodavcima

Johnson je trivijalan, ali nije zao čovjek, citira Nataša Babić vođu opozicije. Njegovoj političkoj ambiciji ne nedostaje bezobzirnosti pa i ordinarne pokvarenosti, ali nema u njoj originalne ideje osim prežvakanih floskula o globalnoj Britaniji, gusarima koji jedre oceanima svijeta, Singapuru na Temzi, itd. Johnson je slabić - u njegovom svemiru iza postupaka ne slijede posljedice

• Naslovna fotografija: Britanski premijer Boris Johnson. Izvor: Murdock, barbers of London

• Autorica je nekadašnja novinarka nekadašnjeg Radija 101; trenutačno živi u Londonu

Razgranata i obijesna korupcija koja se sredinom devedesetih otela svakoj kontroli među konzervativnim zastupnicima, a posebno slučaj Cash for Questions (plaćanje za pitanje u parlamentu), navela je tadašnjeg britanskog premijera Johna Majora da osnuje nezavisni Komitet za standarde u političkom životu. Zadaća je bila je izrada etičkih smjernica kojih bi se pridržavali svi javni djelatnici i politički predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva. Prvi predsjedatelj Komiteta za standarde bio je sudac Michael Nolan čijih su Sedam principa javnog života, danas poznati kao ‘Nolanovi principi’. Njima se treba rukovoditi u svim aspektima javnog života u Velikoj Britaniji. Mnogi će vam kao iz puške izdeklarirati – nesebičnost, integritet, objektivnost, odgovornost, otvorenost, poštenje i liderstvo – ideje vodilje svakom djelatniku u javnoj službi i političkom životu zemlje.

Nolanove su smjernice kratke, jasne i ne traže posebne interpretacije.

Nesebičnost podrazumijeva da se odluke donose isključivo u javnom interesu.

Integritet znači da se osoba ne da potkupiti. Donošenje odluka ne smije biti motivirano financijskom ili drugom materijalnom koristi za sebe, članove obitelji ili prijatelje. Svaki interes ili privatni odnos mora se javno deklarirati i službeno odobriti.

Objektivnost. Odluke se donose nepristrano, pošteno i na temelju zasluga, koristeći najbolje dokaze i bez diskriminacije.

Odgovornost. Javni su dužnosnici odgovorni za svoje odluke i postupke i moraju se podvrgnuti nadzoru kojim se to utvrđuje.

Otvorenost. Javni dužnosnik treba djelovati i donositi odluke na otvoren i transparentan način. Informacije se ne skrivaju od javnosti ako za to ne postoje jasni i zakonom obrazloženi razlozi.

Poštenje. Javni dužnosnik treba biti iskren.

Liderstvo. Javni radnici trebaju aktivno promovirati ova načela i služiti ostalima kao primjer. Moraju se suprotstaviti korupciji gdje god da se ona ukaže.

Dan prije godišnje Konferencije o etičkim standardima na kojoj je Lord Evans, bivši direktor MI5 i današnji predsjedatelj Nolanovog komiteta, trebao govoriti o zaključcima najnovijeg izvještaja o standardima u javnom životu, zemlju je na istu temu potresla prava politička bomba, direktno iz parlamentarne dvorane. Uz komotnu većinu od 80 glasova, ono što je zamišljeno kao rutinsko preglasavanje ‘preporuke’ Komiteta za standarde, preraslo je u političku oluju koja danima drma političkim životom zemlje.

Sporna odluka tiče se konzervativnog poslanika Owena Patersona za kojeg je nakon dvogodišnje istrage Komisija za standarde zaključila da je grubo prekršio pravila lobiranja i preporučila suspenziju od 30 dana. Izvan svake je sumnje utvrđeno da je Paterson od 2016. do 2018. lobirao u korist dviju tvrtki za što je primio godišnji honorar od 100,000 funti. Iako se istraga odnosi samo na navedeno razdoblje, znakovito je da su Patersonovi klijenti, Randox laboratoriji, samo prošle godine s vladom dogovorili posao od pola milijuna funti – bez natječaja. Izvještaj navodi da ni u jednom prethodnom slučaju nije bilo toliko kršenja pravila s “tako jasnim obrascem brkanja privatnog i javnog interesa.”

U obranu Patersonu skočili su prominentni i stariji konzervativci, veterani iz Brexit rovova, a sam Paterson prkosno je izjavio da bi “sutra sve ponovio” i da mu Komisija nije omogućila obranu i “prirodnu pravdu”. Johnson je preko parlamentarnog ‘biča’ – to je poslanik koji se brine da kolege disciplinirano glasaju za odluke stranačkog vrha – naredio da se za Patersonovu parlamentarnu obranu uvede apsolutna disciplina, tzv. ‘trostruki bič’ i da stranačka vojska izglasa amandman kojim bi se osnovala nova komisija i ponovila istraga. Da se ništa ne prepusti slučaju, novu bi komisiju većinski činili konzervativci, a njihov bi bio i predsjedavajući.

Pa ipak – čak je trinaest Torija glasalo protiv naredbe, dok su neki baš taj dan neodgodivim poslom zadržani izvan parlamenta. Većini je bilo jasno da Paterson nije nevin u ludnici i da Johnson ruši važno demokratsko načelo – mijenja pravila igre kada mu ne odgovaraju rezultati – i to, usred utakmice! “Sramota! Što ste napravili od ovog mjesta!?!”, ogorčeno su dobacivali poslanici iz oporbenog krila dvorane. Vladinom je odlukom uspostavljen opasan presedan kakav bi se dao očekivati od deklariranih radikala, ali ne od unuka Edmunda Burkea.

Sate koji su uslijedili nakon izglasavanja spornog amandmana najbolje ilustrira ulična fraza, da prostite – kao da je “g..no uletjelo u ventilator”. Društvene mreže doslovce su poludjele, inboxe konzervativnih poslanika poplavili su dopisi ljutitih birača, ali najvažnije od svega bile su naslovnice tabloida koje iznimno nisu stale u obranu vlade već su potpirile vatru revoltirane javnosti.

U ovu priču sad ulijeće ‘Trolley’. Trolley je koncept/lik iz britanskog političkog jezika koji je uveo bivši Johnsonov savjetnik, Dominic Cummings. Trolley su kolica za kupovinu u supermarketu i nadimak koji je Cummings nadjenuo Johnsonu kada opisuje njegovu političko-behavioralnu putanju. Ako Borisa ne guraš sigurnom i čvrstom rukom, Trolley će se razletjeti na sve strane. Johnson često odstupa od prethodnih odluka pa njegovi iznenadni zaokreti i promjene kursa ukazuju na političara nesigurnog u vlastite razloge, slabog i povodljivog, koji se dade uplašiti i na koga se lako utječe. Johnson nema jasnu ideju i plan, što je po Cummingsu, Johnsonov najveći politički grijeh kada su mu on (!) i Fortuna već udijelili vlast.

Sljedećeg jutra, dok je ministar Kwasi Kwarteng u studiju Sky Newsa uživo branio jučerašnju odluku konzervativnih kolega, Owen Paterson kupovao je doručak u supermarketu. Kada mu je zazvonio mobilni telefon, s druge se strane javila Laura Kuenssberg, BBC-eva politička urednica. Ljubazno ga je zamolila da komentira najnoviju odluku premijera da ipak prihvati zaključke Komiteta za standarde i suspendira konzervativnog poslanika. BBC je za odluku saznao prije Patersona i vladinog ministra! Razočarani Paterson odmah je podnio ostavku i najavio da se trajno povlači iz “okrutnog svijeta politike”, a za Kwartenga ne znamo kako je reagirao kada su mu pri izlasku iz studija javili da sve što je rekao može objesiti mačku o rep.

Zašto je Johnson prvo branio stranačkog kolegu, a sljedećeg jutra odlučio da Paterson ipak nije brdo na kojem valja poginuti? Samo rijetki vjeruju u Johnsonovu političku lojalnost pa je najčešće spominjan razlog za likvidaciju istražnog povjerenstva činjenica da je i sam premijer pod istragom. Promjenom članova Komisije i odbijanjem njihovih zaključaka, trebao je biti uspostavljen presedan koji bi se jednostavnije primjenjivao u budućnosti.

Johnson je čovjek koji se ne drži pravila pa je zahvaljujući bezobzirnosti i golemoj osobnoj popularnosti do sada izbjegavao polaganje računa za ponašanje kakvo se drugima ne tolerira. Medijski pamtljivi slučajevi uključuju aferu s američkom poslovnom ženom Jennifer Arcuri, na koju je trošio javne pare za vrijeme gradonačelnikovanja Londonom. Ljetovanja po egzotičnim lokacijama u pravilu plaćaju premijerovi prijatelji. U proljeće je stigao račun od 27.000 funti za ‘organski’ pripremljene obroke koji su dopremljeni u Johnsonovu rezidenciju. Taj je račun pokrila anonimna Tory donatorica. Nakratko je odjeknula i vijest da bračni par Johnson traži donatora koji će pokriti troškove dadilje za sina. To s dadiljom su brzo zataškali.

Konfuzija između privatnog i javnog u premijerovom ponašanju kulminirala je u slučaju renovacije službene premijerove rezidencije u Downing Streetu na što je usredotočena aktualna istraga posebne Izborne komisije koja se bavi provjerom stranačkih donacija. Iako svaki premijer dobije 30,000 funti za unutrašnje uređenje stana pri useljenju, mlada se Johnsonova zaručnica u intervjuu Tatleru zgrozila nad dosadnim namještajem koji joj je ostavila Teresa May pa je u nove dekoracije ulupala oko 200.000 funti. Unutrašnje uređenje vlastitog domaćinstva za mlade Britanke iz visokog društva predstavlja svojevrsni inicijacijski obred kojim se valjda procjenjuje otmjenost i kultivacijski doseg novog para. Riječ je o tradicionalnom statusnom signaliziranju koje muževi prepoznaju i uglavnom podržavaju. Za posao kod Johnsonovih angažirana je poznata eko-dekoraterka Lulu Lytle, koja uređuje stanove najotmjenijim Londončanima. Lulu voli “kombinirati tradicionalnu britansku eleganciju s odvažnim uzorcima i stilovima, a posebno preferira namještaj od ratana, zlatne tapete i mramorne kupaonice”. Johnsonovu rezidenciju rese perzijski sagovi, kremasti zidovi sa zlatnim zavjesama i zlatni lusteri. Afera je poznata kao ‘Zlatna tapeta’.

Lulu Little, protagonistica afere Zlatna tapeta u karakterističnom dekoru. Izvor: Tatler

Cummings, koji ne krije antipatiju prema Carrie Johnson, na svom je blogu otkrio da je za luksuznu renovaciju platio još jedan donator Konzervativne stranke, na što se iz opozicije digla graja da tko je platio tolike novce, svaka se donacija viša od 7.500 funti mora prijaviti, a kod Johnsona nema traga da je nekome ostao dužan. Johnson je bio prisiljen podići kredit pa je opozicionom prvaku mrzovoljno odbrusio da je uređenje stana platio iz vlastitog džepa.

Nadovezujući se na Patersonovu aferu, već sljedećeg dana krenuo je val članaka o grijesima i korupcijskim potencijalima konzervativnih poslanika o čemu su novine poput Byline Times mjesecima iscrpno obavještavale bez ikakvog efekta na javno mnijenje. U središte pažnje došao je bivši državni odvjetnik Geoffrey Cox, koji osim poslaničkog posla radi i kao savjetnik vlade Djevičanskih otoka, koje mnogi nazivaju ‘Rupom u zakonu’, a ne državom. Cox je vrhunski odvjetnik pa je 6 milijuna ekstra zarade uredno deklarirao i sve je radio po propisu. Uz tsunami takvih i sličnih izvještaja o drugim parlamentarcima, postavilo se pitanje – prolaze li zakonski propisi koji dopuštaju ekstra zarade tzv. ‘sniff-test’? Smrde li? Što na to kažu čitači notornih britanskih tabloida koji upravljaju javnim mnijenjem nižih klasa? Dojam je da gledamo reprizu velikog skandala s poslaničkim troškovima iz 2009. i ljudi se pitaju – zar ništa nisu naučili iz tog slučaja?

Razvila se javna diskusija je li poželjno da parlamentarni poslanici uz redovan posao, zarađuju i novac sa strane? Laburisti traže zabranu konzultantskih i lobističkih usluga, dok bi liječnicima i medicinskim sestrama odobrili rad. Konzervativci, među kojima barem četvrtina zarađuje ekstra kao konzultanti, sada bi Johnsona najradije lansirali u svemir. Po pitanju ekstra zarada došlo je i do rascijepa unutar same vladajuće stranke.

Godišnja plaća parlamentarnih poslanika iznosi 82.000 funti i mnogi misle da bi se s takvim primanjima trebali baviti isključivo svojim biračima. Drugi, međutim, tvrde da je to relativno mali novac u odnosu na zaradu koju bi sposobniji profesionalci mogli zaraditi izvan parlamenta, a Ujedinjenom Kraljevstvu trebaju sposobni ljudi sa znanjem i iskustvom, a ne profesionalni političari koji nemaju pojma kako svijet funkcionira izvan Westminstera.

Međutim, novoj generaciji konzervativnih poslanika koji su izabrani 2019. kada je radnička klasa masovno prešla na konzervativnu stranu, 82.000 funti godišnje ne čini osnovnu plaću, već im je to najveći novac koji su ikada zaradili. Prosječna godišnja plaća u Britaniji iznosi 32.000 funti. Poslanici iz radničkih izbornih jedinica riskiraju poraz na sljedećim izborima ako ih sugrađani poistovjete s bogatim južnim Torijima koji se žale da jedva sastavljaju kraj s krajem uz toliku djecu koju treba odškolovati po skupim privatnim školama. Južnjaci dolaze iz sigurnih izbornih jedinica gdje bi birači izglasali i pudla samo da nije Laburist. U novim izbornim jedinicama nekadašnjeg ‘Crvenog zida’ konzervativce očekuje žestoka izborna borba.

Međutim, ono što političku javnost u Velikoj Britaniji brine više od materijalne korupcije jest neprekidno podrivanje temelja liberalno-demokratskog sustava koji većina zapadnih birača još uzima zdravo za gotovo. U Patersonovom slučaju, premijer je pokušao ‘reformirati’ komisiju koja čini važnu sastavnicu sistema uzajamne kontrole (checks and balances). Vladavina zakona ovdje vrijedi kao najviša vrijednost političke zajednice, a otkako je Johnson osvojio vlast, sustavno se razmontirava institucionalni aparat koji osigurava da se politički igrači drže zadanih pravila. Guardianov kolumnist Jonathan Freedland smatra da je najnoviji Johnsonov potez šokantan zbog svoje drskosti, a ne zbog novine. Svojevrsna ‘orbanizacija’ političkog života nastavak je projekta koji je započet pobjedom na referendumu i preuzimanjem državne kontrole od strane najdesnijeg krila Konzervativne stranke. ‘Johnsonizam’ je političko-ideološka himera sastavljena od elemenata ‘velike države’, ekonomske intervencije, populizma i socijalnog konzervativizma. Dokle god Johnson dobiva izbore, stranka će ga tolerirati, a u međuvremenu polako mijenjaju institucije. Pravila se ignoriraju, a oni koji bi trebali braniti nezavisnost institucija ‘reformiraju’ se prema zamislima uskog kruga političkih igrača. U sustavu bez pisanog ustava, koji se temelji na normama i običajima kojih se igrači pridržavaju jer su ‘džentlmeni’ (tzv. Good Chap teorija), prvi koji prevari, stječe golemu prednost.

Ipak, javnost i mediji u ovoj su zemlji prejaki i preduboko ukorijenjeni da bi jedan u biti nekvalitetan kabinet transformirao demokratski politički sustav u tiraniju. Većina Johnsonovih ministara sastoji se od oportunista i lovaca na trenutne prilike, bez ideje o prekosutra. Najinteligentniji među njima vjerojatno je Michael Gove, ali teško da bi s Goveom stranka dobila izbore. Pobjednička mašina-Boris će vas zabaviti, svakome reći što želi čuti, nadahnuti, utješiti i uvjeriti da je “sretan onaj tko se rodi kao Englez”.

Neki je duhoviti pojedinac u laburističkom štabu izračunao kilometražu svih Johnsonovih bjegova – od najnovijeg puta na sjever do frižidera gdje se jednom prilikom sakrio od neugodnog novinara! Ovaj je Ancient Mariner prejezdio čak 26,529 milja (42.695 km) ne bi li utekao kritičarima, novinarima, zajmodavcima i bivšim ženama

Johnson je trivijalan, ali nije zao čovjek, okarakterizirao ga je vođa opozicije. Njegovoj političkoj ambiciji ne nedostaje bezobzirnosti pa i ordinarne pokvarenosti, ali nema u njoj originalne ideje osim prežvakanih floskula o globalnoj Britaniji, gusarima koji jedre oceanima svijeta, Singapuru na Temzi, itd. Johnson je slabić – u njegovom svemiru postupci ne snose posljedice. Dan kada je u parlamentu objavljeno da Paterson ipak odlazi, umjesto da se suoči s kolegama koji su mimo vlastitih uvjerenja slijedili njegov diktat i stavili vlastite karijere na kocku, Boris je odmaglio na daleki sjever da posjeti bolnicu gdje je pak razbjesnio i osoblje i javnost jer je pred kamerama hodao bez maske. (Masku nose jadnici, a slobodoljubivi muškarci ulaze na odjel za intenzivnu njegu nemaskirani). Neki je duhoviti pojedinac u laburističkom štabu izračunao kilometražu svih Johnsonovih bjegova – od najnovijeg puta na sjever do frižidera gdje se jednom prilikom sakrio od neugodnog novinara! Ovaj je Ancient Mariner prejezdio čak 26,529 milja (42.695 km) ne bi li utekao kritičarima, novinarima, zajmodavcima i bivšim ženama! Zlobnik Cummings piše da je i u premijerski ured dao ugraditi vrata prema vrtu kako bi neopaženo utekao iz rezidencije, zlu ne trebalo.

Što kažu ankete izbornog mišljenja? To je najvažnija stvar u cijeloj priči. Laburisti polako dobivaju na popularnosti, ali napredak je skroman unatoč svim pogreškama vladajuće stranke. Konzervativci i dalje drže gotovo jednak dio biračkih preferencija, a birači se već sljedećeg tjedna mogu ponovno zaljubiti u teflonskog Borisa. Johnson brzo uči pa je danas najavio zabranu konzultantske prakse među parlamentarnim poslanicima. Južni Toriji nisu sretni, a povrh svega, strahuju da bi sjevernom ogranku zemlje mogli uslijediti novčani transferi s juga ako ne dođe do porasta GDP-a. No, to su spekulacije i tema za budućnost. Mnogi se pitaju jesmo li nakon stvarno neviđenih svinjarija konačno dosegli točku preokreta? Kritičar Martin Kettle citira neimenovanog parlamentarnog sugovornika – “U politici ništa nije važno – dok ne postane važno.”

• Johnsonov modus operandi, kratki izbor

Na samom početku mandata, suspendirao je rad parlamenta što je Vrhovni sud proglasio nezakonitim. Sada se priprema reforma pravosuđa koja će obuzdati “upletanje sudaca u politiku”.

Parlamentu je predstavljen prijedlog zakona o unutrašnjem tržištu, za koji je nadležni ministar priznao da krši međunarodni zakon na “specifičan i limitiran način”.

Na sastanku G7 u Cornwallu, Johnson je rekao Emmanuelu Macronu da je Sjeverno-Irski protokol potpisao “sort of” – tek toliko, ne misleći ga ispoštovati. Uskoro ćemo vidjeti hoće li Britanija povući famozni Članak 16 protokola i što će iz svega toga proizaći.

Kada je istražna komisija ustanovila da je ministar graditeljstva Robert Jenrick nezakonito ubrzao izdavanje građevinske dozvole u korist Tory donatora Richarda Desmonda, čime mu je uštedio 45 milijuna poreza, nije bilo nikakvih posljedica. Stranačka je riznica važnija od državne.

Kada je istraga utvrdila da je ministrica unutarnjih poslova Priti Patel nepriličnim ponašanjem prekršila ministarska pravila, Johnson je rekao da Patel ostaje pa je ostavku podnio šef komisije.

Izbornu komisiju, koja će uskoro objaviti zaključke istrage o renovaciji Johnsonove rezidencije, a koja se uz izborna pravila bavi i kontrolom stranačkih financija, prebacio je na “reformu” kabinetskom ministru Michael Goveu.

Odbio je otpustiti Dominica Cummingsa kada je prekršio pravila lockdowna (vozio je obitelj na izlet da “testira vid”), a njih su se dvojica razišli tek nakon sukoba oko Carrie Johnson koja se Cummingsu petljala u posao.

Odbio je otpustiti bivšeg ministra zdravstva Matta Hancocka koji je također prekršio pandemijska pravila distanciranja (afera sa suradnicom), da bi na kraju ipak zaokrenuo i prihvatio Hancockovu ostavku.

Kako njegov perosnalni prijedlog za šefa državnog regulatora medija nije prošao, jer je nadležna komisija zaključila da Johnsonov favorit, bivši urednik Daily Maila, Paul Dacre, ne odgovara zadatim kriterijima, vlada je raspisala novi natječaj s redigiranim uvjetima koji bi osigurali Dacreov izbor.

U Dom lordova – institucionalni relikt gdje se dio članstva nasljeđuje, a drugi dio imenuje – Johnson je smjestio prijatelje i vlastitog brata. Kada je komisija za odobrenje članstva zaključila da Tori donator Peter Cruddas ne zaslužuje plemstvo, Johnson ga je svejedno proglasio lordom. Zajednička istraga The Sunday Timesa i Open Democracy otkrila je da donatori Konzervativne stranke, koje su na račun stranke uplatili tri milijuna funti, postaju lordovi.