Šteta od plastike u okolišu nadmašuje profit svjetske industrije plastike: Je li Europska komisija našla rješenje?

Europska komisija je pozvala poduzeća da do 3. lipnja daju svoje samo-obvezujuće izjave o vrsti i načinu doprinosa povećanju udjela reciklirane plastike. Ako se dobrovoljni doprinosi ne približe ciljanoj razini od 10 milijuna tona reciklirane plastike u novim proizvodima na EU tržištu do 2025. godine, EK će posegnuti za uvođenjem obvezujućih mjera

• dr.sc. Mirjana Matešić ravnateljica je HRPSOR

Prije tri godine, Europska komisija donijela je Paket za kružno gospodarstvo, koji se sastoji od Akcijskog plana i niza amandmana na direktive iz područja otpada. Paket je trebao potaknuti prelazak na kružno gospodarstvo u EU, no kako su promjene izostale, početkom godine EK objavljuje Strategiju za plastiku u kontekstu kružnog gospodarstva.

Dokument se u značajnoj mjeri temelji na analizi koju je 2016. godine objavila Zaklada Ellen MacArthur, pod nazivom: Nova ekonomija plastike – promišljanje budućnosti (The New Plastics Economy: Rethinking the Future of Plastics). Publikacija je za cilj imala ponovno promisliti ekonomski ciklus plastike, istražujući mogućnosti nastavka njenog korištenja uz uživanje svih prednosti, istovremeno umanjujući, značajno ili u potpunosti, negativne utjecaje na okoliš.

Plastika je vrlo koristan i vrlo korišten materijal

Plastika je materijal mnogostruke primjene koji svojim značajkama iznimno doprinosi trajnosti i dostupnosti hrane te smanjenju otpada od hrane. Danas je u ukupnom plastičnom otpadu koji nastaje u EU, otpad od ambalaže zastupljen s visokih 59%. Ambalaža se reciklira samo 14% iako je već više od 40 godina prošlo otkako je objavljen globalni simbol za recikliranje, odnosno uvedena namjera odvojenog sakupljanja radi recikliranja. Plastika koja se ipak reciklira, reciklira se u primjeni niže vrijednosti i obično u primjeni koja ne omogućuje ponovno recikliranje.

U posljednjih pola stoljeća proizvodnja plastike narasla je dvadesetak puta

Udjeli recikliranja ne-ambalažne plastike još su niži i višestruko su manji od globalnih udjela reciklaže drugih materijala kao što su papir (58%) ili željezo i čelik (70-90%). Dodatni je problem što se preko 90% plastike proizvodi iz fosilnih goriva. Za proizvodnju plastike troši se oko 6% globalne potrošnje nafte, što je pak ekvivalent potrošnje globalnog zračnog prometa.

Ako se trenutni rast potrošnje plastike nastavi istim tempom, na njenu će proizvodnju otpadati 20% ukupne potrošnje nafte što će predstavljati 50% globalnih godišnjih emisija ugljika do 2050. godine (radi se o dozvoljenim emisijama koje su planirane u programu očuvanja klime ispod 2^oC porasta prosječne temperature).

Uz pretpostavku o rastu potrošnje plastike štete će se umnogostručiti

Kako bi se ovi trendovi promijenili, Zaklada Ellen MacArthur predlaže zaokret u ekonomskom ciklusu plastike s ciljem drastičnog povećanja udjela recikliranih materijala. To podrazumijeva veći udio proizvoda od reciklirane plastike kao i uvođenje biološki razgradive plastike u ciljanoj primjeni kao što su vreće za organski otpad, pakiranje hrane i slično.

Drugi značajni zaokret koji treba postići je značajno smanjenje curenja plastike u prirodne sustave i druge negativne utjecaje na okoliš koje plastika ima što se može postići kvalitetnijim sustavima odvojenog sakupljanja, odnosno inovacijama u redizajnu materijala i sastava ambalaže za onu plastiku koja završi u okolišu. Ipak, najvažnije je stvoriti ekonomski okvir u kojem će se poduzećima isplatiti zadržavanje materijala u sustavu.

Zadržavanje plastike u ekonomskom sustavu

Zbog kombinacije iznimnih svojstava i  niske cijene, plastika je najupotrebljiviji materijal moderne ekonomije. Uporaba joj se povećala dvadeset puta u posljednjih pola stoljeća te se očekuje njeno udvostručenje u narednih 20 godina.

Nakon upotrebe 95 posto plastike ne kruži nego izlazi iz ekonomskog sustava

Nakon prve uporabe, 95% plastike (80-120 milijardi dolara vrijednosti) izlazi iz ekonomskog ciklusa. Nevjerojatnih 32% plastike ne završava u sustavima sakupljanja otpada čime stvara velike troškove za ekonomiju i smanjuje produktivnost vitalnih prirodnih sustava kao što su oceani. Troškove koji tako nastaju, (uključujući i prateće emisije stakleničkih plinova iz proizvodnje) UNEP je procijenio na 40 milijardi dolara, što nadmašuje profit koji ostvaruje industrija plastike u cijelosti. Ekonomski ciklus plastike morat će ove troškove ugraditi u proračun i kreirati sustav koji stvara, a ne gubi vrijednost.

Vizija nove ekonomije plastike je sustav u kojem plastika ne postaje otpad, već se vraća u ekonomski ciklus kao vrijedni tehnički ili biološki materijal. Ovaj sustav temelji se na načelima kružnog gospodarstva i teži kružnom kretanju materijala što bi značilo da se poveća korištenje plastike i nakon prve uporabe te da se značajno smanji curenje plastike u okoliš (s naglaskom na oceane) čime bi se korištenje plastike odvojilo od potrošnje fosilnih goriva.

Za ove značajne promjene potreban je novi pristup materijalu kao i uvođenje inovacija koje kada se pokažu učinkovitim, treba planski uključiti u masovnu primjenu. Budući da se ovdje zapravo govori o transformaciji sustava, potrebna je globalna koordinirana akcija pod neovisnim sustavom nadzora.

Jačanje važnosti recikliranja povećanjem isplativosti

Oko 95% plastike izgubi se iz ekonomskog ciklusa nakon prve uporabe. Ovo upućuje na postojanje značajnih ekonomskih prilika kada bi industrija mogla povratiti dio ove izgubljene vrijednosti. Zaklada prepoznaje da bi za pokretanje ovog procesa bilo potrebno uspostaviti iznad nacionalni i iznad industrijski dijalog koji bi rezultirao razvojem globalnog protokola za plastiku. Drugim riječima, potrebne su krucijalne promjene na razini čitavog sustava promišljanja, planiranja, dizajna, uporabe i sakupljanja plastike koji se ne mogu mijenjati niti na razini industrije niti na razini država. Temeljita transformacija sustava koju predviđa Zaklada Ellen Mac Arthur poklapa se sa transformacijama glavnih ekonomskih sustava o kojima je bilo riječi ove godine u Davosu.

Jačanje uloge rješenja manje štetnih za okoliš

Biološki razgradiva plastika koja se može kompostirati i na taj način vratiti hranjive tvari u zemlju, jedno je od pozitivnih rješenja. Iako se prednost mora dati na vraćanje plastike u ciklus i njenu ponovnu uporabu odnosno recikliranje, ova metoda može imati svoju ograničenu primjenu.

Danas se smatra da 32% plastike i plastične ambalaže ne ulazi u sustave sakupljanja otpada već završavaju u prirodi čime stvaraju trošak smanjenjem produktivnosti vitalnih prirodnih sustava kao što su oceani te uništavanjem urbane infrastrukture.

Trošak negativnog utjecaja plastike u oceanima, procijenjen je na oko 13 milijardi dolara.

Strategija plastike EU govori o čak 5 do 13 milijuna tona plastike koja u oceanima završi svake godine. Trošak negativnog utjecaja plastike u oceanima, procijenjen je na oko 13 milijardi dolara. Potrebno je drastično smanjiti curenje plastike iz sustava gospodarenja otpadom jačanjem ekonomske isplativosti od zadržavanja materijala u sustavu, ali i smanjenjem negativnog utjecaja na okoliš one plastike koja tamo ipak završi.

Osim polimera, plastika sadrži i niz drugih tvari. Neke od njih izazivaju zabrinutost zbog načina kako utječu na ljudsko zdravlje i prirodu. Iako znanstveni dokazi nisu uvijek potpuni, zbog načela opreza potrebno je tražiti sigurnija rješenja.

Tri koraka za smanjenje štete od plastike: iskorištavanje plastike i nakon upotrebe, smanjenje odbacivanja plastike u okoliš, bio-plastika

Dematerijalizacija predstavlja smanjenje ili ukidanje potrebe za ambalažom zadržavajući pri tome uporabivost. Predlažu se tri koraka: smanjivanje težine, ponovno promišljanje dizajna i virtualizacija. U ovom trenutku ne izgleda da bi se zamjena plastike drugim materijalima mogla činiti prihvatljivom u široj primjeni, ipak zamjena u ciljanim primjenama može biti uzeta u obzir.

Čak i s bolje kontroliranim ciklusima, smanjenjem gubitka plastike u ciklusu i dematerijalizacijom, i dalje će biti potrebna obnova materijala korištenjem zaliha fosilnih goriva (zbog kompostiranja i curenja). Nova rješenja proizvodnje plastike iz stakleničkih plinova ili biomase, odvajaju proizvodnju plastike od potrošnje fosilnih goriva s jedne strane, a istovremeno smanjuju otisak stakleničkih plinova.

Strategija za plastiku u kontekstu Strategije kružnog gospodarstva Europske unije

Iz Publikacije Zaklade Ellen MacArthur čita se poruka da je za značajna rješenja potrebno transformirati kompletne sustave. U slučaju plastike i sama Publikacija govori o konsenzusu, odnosno o „globalnoj koordiniranoj akciji pod neovisnim sustavom nadzora“. Čini se da se Europska komisija prepoznaje u ovoj definiciji, a vjerojatno i jest jedino međunacionalno tijelo koje u ovom trenutku ima dovoljnu snagu da pokuša iz temelja promijeniti uspostavljene i ustaljene procese.

Akcija mora biti globalna

Kako god bilo, Strategija za plastiku koja je objavljena početkom godine, upravo pokušava iz temelja promijeniti postojeće sustave u načinu kako gospodarimo plastikom uvođenjem kružnog toka za plastične materijale, promijeniti trend iznimno niskih razina oporabe i reciklaže plastičnih materijala te doprinijeti uspostavi kružnog gospodarstva.

Strategijom Europska komisija predlaže mjere koje poslovnom sektoru recikliranje plastike čine isplativijim, a aktivnosti se koncentriraju na dizajn i proizvodnju recikliranih plastičnih proizvoda s ciljem povećanja stopa recikliranja. Planiraju se razviti kriteriji za Zelenu javnu nabavu, kako bi se povećali udjeli recikliranih materijala.

Ukoliko se dobrovoljni doprinosi ne približe ciljanom iznosu od 10 milijuna tona reciklirane plastike u novim proizvodima na EU tržištu do 2025. godine, EK će posegnuti za uvođenjem obvezujućih mjera kako bi se ovi ciljevi ostvarili.

EK je pozvala poduzeća da daju svoje samo-obvezujuće izjave o vrsti i načinu doprinosa povećanju udjela reciklirane plastike. Ove obveze se mogu prijaviti Europi do 30. lipnja ove godine. Ukoliko se dobrovoljni doprinosi ne približe ciljanom iznosu od 10 milijuna tona reciklirane plastike u novim proizvodima na EU tržištu do 2025. godine, EK će posegnuti za uvođenjem obvezujućih mjera kako bi se ovi ciljevi ostvarili.

S ciljem ostvarenja Strategije planira se niz direktiva koje bi trebale definirati uvjete za korištenje jednokratne plastike kao i biorazgradive plastike. Direktivom o infrastrukturi u morskim lukama za prihvat otpada koji nastaje na brodovima, želi se ograničiti morski otpad. Pomoću REACH direktive i zakonodavstva u sektoru automobilskih guma, pokušava se riješiti problem mikroplastike u okolišu. Europska industrija pozvana je da promovira i razvija alternativne opcije jednokratnim plastičnim ambalažama za što će biti osigurana dodatna sredstva kroz EFSI (Europski fond za strateško investiranje), strukturne fondove i Obzor 2020. Potiču se povećana ulaganja u razvoj novih rješenja u gospodarstvu, a ističe se i načelo proširene odgovornosti proizvođača. Jasan je smjer razvoja industrije kojem EU teži.

Ove promjene potencijalno mogu donijeti mnogo izazova za gospodarstvo, posebice za prehrambenu industriju. Bilo kakve promjene u vrsti i porijeklu materijala koji se smiju i mogu koristiti u ambalažne svrhe može izazvati značajne promjene u tehnologiji proizvodnje te posljedično i ozbiljne investicijske troškove za postizanje novih standarda. Poruka je to i hrvatskom gospodarstvu posebno prehrambenoj industriji i uslužnim djelatnostima u području hrane, da se nova rješenja potiču i da mogu predstavljati konkurentsku prednost već u srednjoročnom razdoblju.

Izvori:

Ellen MacArthur Foundation (2016) The New Plastic Economy: Rethinking the Furure of Plastics [on-line] Dostupno na: https://www.ellenmacarthurfoundation.org/publications/the-new-plastics-economy-rethinking-the-future-of-plastics [12. ožujka, 2018]

European Comission (2018) COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS: A European Strategy for Plastics in a Circular Economy. COM (2018) 28 [on-line] Dostupno na:  http://ec.europa.eu/environment/circular-economy/pdf/plastics-strategy.pdf [12. ožujka, 2018]