Suočavanje sa smrću utječe na političko opredjeljenje, odnos prema moći, naciji, grupi, obitelji i budućem načinu života

Pandemija je neminovno potaknula razmišljanje o smrti. Andrijana Mušura Gabor predstavlja istraživanja o utjecaju razmišljanja o smrti na izbor svjetonazora i načina života, a u drugom dijelu članka opisuje karakteristike hrvatske kulture koji utječu na odnos prema smrti. Posebno su važni nesklonost neizvjesnosti i prihvaćanje moći

• Naslovna ilustracija: Francisco de Goya, Bolnica kuge (Wikimedia Commons)

• Dr. sc. Andrijana Mušura Gabor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa predaje bihevioralnu ekonomiju

• Memento mori

Živimo u društvu koje negira smrt. Kao tabu, smrt rijetko zaokuplja naše misli. Većina će reći da o njoj rijetko razmišlja. Ako je se spomene, razgovor brzo prestaje uz više ili manju prešutno suglasje kako ju je ne spominjati. No što ako su smrt i smrtnost ključ autentičnog i ispunjenog života, kao što pokazuju ljudska iskustva i brojna istraživanja? Što ako je anksioznost zbog smrtnosti pokretač simboličkog djelovanja, kreativnosti, religioznosti, nacionalizma, privrženosti grupama, materijalizma? U tom slučaju, ta svjesno tabuizirana tema nesvjesno kreira veliki dio našeg društvenog i individualnog bivanja.

Temom smrti bavili su se brojni mislioci 20. stoljeća – psiholozi, psihijatri, filozofi, antropolozi. Socijalni psiholozi Solomon, Greenberg i Pyszczynski razvili su potkraj 20. stoljeća „Teoriju upravljanja užasom“ (Terror Management Theory, TMT), nastavljajući se na Ernesta Beckera, koji se pak o temi smrti inspirirao u radovima psihoanalitičara i filozofa. TMT je socijalno-psihološka teorija koja kombinira egzistencijalnu, psihodinamičku i evolucijsku perspektivu kako bi razumjela i objasnila duboko ukorijenjenu zabrinutost zbog smrtnosti te njen utjecaj na osjećaj o vlastitom „ja“ i socijalno ponašanje. Iako je ova teorija, kao i dio njenih temelja, prilično reduktivistička u smislu da cjelokupno ljudsko ponašanje pokušava objasniti strahom i tjeskobom zbog konačnosti naše egzistencije, ona daje prilično uvjerljiva i znanstveno utemeljena objašnjenja raznih ponašanja, npr. traženja statusa ili snažnog ustrajanja u vrijednostima vlastite grupe/kulture.

• Zašto je smrt užasna?

“What does it mean to be a self-conscious animal? The idea is ludicrous, if it is not monstrous. It means to know that one is food for worms.”
Ernest Becker, The Denial of Death

Ljudske kognitivne sposobnosti te mogućnost simboličkog, samousmjerenog i temporalnog mišljenja omogućile su spoznaju o vlastitoj smrti, koja se može dogoditi u bilo kojem trenutku. Urođeni biološki instinkt za preživljavanjem u kombinaciji s kapacitetom za samosvjesnost, pretpostavke su bolne svijesti o vlastitoj smrtnosti i užasa koji je prati. Ove spoznaje u ljudima uzrokuju anihilacijsku anksioznost (tjeskobu uslijed uništenja, poništenja ili nestajanja – užasa smrti), kojom je, očito, potrebno upravljati. Dva su načina na koja je moguće upravljati tim užasom: usmjeravanjem na zajedničko kulturalno poimanje realnosti (svjetonazor) ili usmjeravanjem na vlastito samopoštovanje. Kulturalni svjetonazor ljudima pruža objašnjenja ljudskog postojanja, norme prikladnog ponašanja te priliku nadići smrt putem simboličke (npr. djeca, postignuća) ili doslovne besmrtnosti (npr. religija).

Kako uopće istraživati strah od smrti? U istraživanjima TMT-a, autori su u brojnim, pametno osmišljenim eksperimentima sudionicima poticali svjesne i nesvjesne misli o smrti (prezentiranjem riječi povezanih sa smrću, prikazivanjem video sadržaja koji sadržavaju smrt, subliminalnim prikazivanjem riječi „smrt“ i, otvorenim pitanjima o smrti, esejima o vlastitoj smrti i sl.), nakon čega bi sudionici dobili zadatak u kojem bi izražavali stavove ili davali iskaze na određene teme. Sudionici ispitivanja kojima je na ovaj način aktivirana shema o smrtnosti, u većoj su mjeri branili vlastita kulturalna uvjerenja te su snažnije vrednovali simbole koji bi im omogućavali da se osjećaju bolje. Pokazalo se da kada je potreba za održavanjem postojanog viđenja realnosti povišena (kao što je slučaj kod isticanja smrtnosti), ljudi razmišljaju više stereotipno i preferiraju pojedince koji se konformiraju stereotipima koje društvo u tom trenutku nudi. Zanimljivo je spomenuti i kako pojedinci koji imaju izraženu sklonost prema jednostavnim i nedvosmislenim informacijama, u slučaju aktivirane sheme o smrti posebno intenzivno traže strukturu, red i jednoznačnost. Na primjer, u tim trenucima im se posebno gadi umjetnost lišena jasnog i jednoznačnog značenja, još k tome, bez smislenog imena.

Pojedincima koji imaju izraženu sklonost prema jednostavnim i nedvosmislenim informacijama, u slučaju aktivirane sheme o smrti posebno se gadi umjetnost lišena jasnog i jednoznačnog značenja.  Modern Pollination (2016), Gheorghe Virtosu

Samopoštovanje ugroženo prijetnjom smrću najčešće se podiže simbolima besmrtnosti, ali i snažnijom privrženosti socijalnim grupama. To se očituje putem pozitivnijih stavova prema  građanima vlastite države te snažnijim negativnim reakcijama prema pojedincima koji izražavaju negativne stavove o toj državi. Iako treba biti oprezan u generalizaciji ovih rezultata, pogotovo s obzirom na to da se radi o istraživanjima hipotetskih situacija i stavova, za ovaj zadnji nalaz su brojne studije i meta-analiza pronašle snažne dokaze.

• Zakoni karme

‘It’s not that I’m afraid to die, I just don’t want to be there when it happens.’

Woody Allen

Spoznaju kako su ranjivi i smrtni, ljudi teško podnose. Zahvaljujući kognitivnim sposobnostima, razvili su niz obrambenih atribucija (tumačenja uzroka životnih događaja) koje ih štite od ovih prijetećih spoznaja. U tim, obrambenim atribucijama, ljudi često precjenjuju vjerojatnosti pozitivnih budućih ishoda za njih same te precjenjuju vjerojatnost negativnih budućih ishoda za pojedince s kojima se uspoređuju. Ova pojava naziva se nerealnim optimizmom i može objasniti niz riskantnih, ali i motivirajućih ponašanja usmjerenih prema ciljevima te, općenito, ustrajnost.

U kontekstu TMT-a, neka od takvih uvjerenja su „ne ja, ne sad“, „potpuno sam zdrav/a“ ili „moji su baba/deda živjeli sto godina“.  U slučaju izraženog nerealnog optimizma i vjerovanja kako se loše stvari, nedajbože smrt, neće dogoditi ni meni ni sad, ljudi zanemaruju vlastito zdravstveno ponašanje, dovodeći se, zapravo, bliže smrti od koje prvotno bježe.

Druga zanimljiva obrambena atribucija je vjerovanje u pravedan svijet. Ovo se vjerovanje usađuje od malih nogu, učenjem kako dobra ponašanja vode pozitivnim ishodima, a negativna negativnim. Sve što se događa, percipira se kao da je zasluženo ranijim ponašanjem. Što je objektivna nepravda veća to je iskrivljavanje realnosti, također, veće. Pa u tom slučaju imamo ekstremne primjere okrivljavanja žrtve za njenu nesreću. Što je jače vjerovanje u pravedan svijet, to će u slučaju velike nepravde ili npr. neopravdane smrti, potreba ljudi da nađu prikladno (makar potpuno netočno) objašnjenje te „nepravde“ biti značajno izražena. Krivac se mora pronaći. U ovako pravednom svijetu, smrt bez jasnog uzroka (po mogućnosti unutarnjeg uzroka) nije moguća. U slučaju da su loši ljudi ili loša ponašanja nagrađena, sigurno će ih stići pravedna „karma“ te ispraviti tu nepravdu.

• Traženje sigurnosti

“And you know, there’s less charm in life when you think about death–but it’s more peaceful.”
Leo Tolstoy

Potreba ljudi da održe red, svrhovitost te vrijednost u životu, kako bi se obranili od egzistencijalnog užasa povezanog sa sviješću o smrti, ima brojne manifestacije. Konflikt nastao uslijed traženja smisla te naizgled slučajne i besmislene prirode svemira, uključuje različite vrste negiranja, disocijacije i sublimacije. Neke od ranije opisanih racionalizacija i obrambenih atribucija često su reakcije na svjesno razmišljanje o smrti. No budući da je strah od smrti toliko jak da djeluje i na razini koja nije dostupna našoj svijesti, istraživači su u kontekstu TMT-a uspjeli istražiti i utjecaj nesvjesne, distalne obrane. Efekte nesvjesnih nagovještaja smrtnosti povezali su sa aktivacijom povezanih konstrukata koji tom pojedincu pružaju značenje i vrijednost. Jednostavnije rečeno, čini se kako ‘nesvjesne’ misli o smrti aktiviraju nesvjesne ‘misli’ o tome što život čini svrhovitim. U velikoj meta-analizi efekata istaknute smrtnosti, utvrđeno je kako su efekti manipulacije svjesnosti o smrtnosti na posljedične stavove i ponašanja robusni i jaki.

• Crno-bijeli svijet

“Better guilt than the terrible burden of freedom and responsibility.”
Ernest Becker

U preko trideset eksperimenata u kojima se mjerio, pokazalo se kako je utjecaj osvještavanja smrtnosti na političke stavove znatno snažniji nego utjecaj na obranu svjetonazora ili težnju održavanja samopoštovanja.

Bilo da su politički stavovi konkretniji te time pouzdaniji za mjeriti, ili da su politički stavovi važan aspekt svjetonazora, svjesnost o smrtnosti može pojačati afirmaciju postojećih ideologija pojedinca, ali može dovesti i do općenitog primicanja konzervatizmu, neovisno o postojećoj ideologiji (engl. Conservative-shift hypothesis).

Prema TMT-u, politički stavovi i ideologije oblikovani su latentnom potrebom za nošenjem s anksioznošću uzrokovanom sviješću o smrtnosti i pojedincu pružaju percepciju svijeta koji je strukturiran, gdje mogu dostići značaj vlastitog života koji će nadživjeti njihovu fizičku smrt.  U tom je kontekstu obrana postojećeg svjetonazora u smislu ideologije koju pojedinac odabire razumljiv način obrane od smrtnosti. Polarizacija, u smislu snažnijeg približavanja odabranim ideologijama u slučaju svijesti o smrti, očituje se u stjecanju ekstremnijih stavova koje dijele pripadnici grupe.

S druge strane, konzervativizam nudi posebno pouzdanu strukturu i izvjesnost te pojačan osjećaj kolektivnog „ja“.  Za razliku od liberalne ideologije koja je otvorenija promjenama te time i nesigurniji izvor značenja i samopoštovanja u slučaju prijetnje, konzervativizam je kao ideologija stabilniji i bolje „umiruje“ egzistencijalne prijetnje.

Istraživanja pokazuju kako aktivirana svjesnost o smrti pojačava sklonost jednostavnom strukturiranju socijalnog svijeta (barem kod pojedinaca sklonih preferiranju strukturiranog znanja), ali i nacionalizmu i sličnim pristranostima vlastitoj grupi. Čini se kako primicanje konzervativizmu može pojačati psihološku staloženost, ne samo pružajući jednoznačno „crno-bijelo“ viđenje svijeta, već i općeniti opravdavajući sustav koji jača stabilni, sveobuhvatni socijalni poredak. Konzervativizam nije neizbježan ishod pojačane svijesti o smrti. On, također, može biti uvjetovan povijesnim sociopolitičkim trendovima, ali i trenutnim okruženjem u kojemu konzervativna ideologija pruža ton sigurnosti i zaštite od egzistencijalne prijetnje.

• Kada je smrt dobra za život

TMT istraživanja ukazuju na brojne pozitivne mentalne efekte povišene percepcije smrtnosti. Neki od ishoda svjesnog razmišljanja o smrti su aktivacija ponašanja koja vode većem fizičkom zdravlju, trivijalizacija ekstrinzično-orijentiranih ciljeva (npr. status) te pojačano vrednovanje intrizično-orijentiranih životnih ciljeva (npr. rast, rad za zajednicu, briga za okoliš) i veća prisutnost prosocijalnih vrijednosti.

Kada se odmaknemo od teorije i pogledamo na istraživanja ishoda stvarnog susretanja sa smrću, čini se kako preživljavanje plesa sa smrću može donijeti veći osjećaj životne zahvalnosti te usmjeravanje na stvari koje pojedinci ranije nisu doživljavali ili su ih uzimali „zdravo za gotovo“. Nadalje, anksioznosti vezane uz posao i karijeru postaju nevažne, egocentričnost i materijalizam gube na važnosti te život postaje lišen opterećenosti prošlošću i zabrinutosti budućnošću. Postaje sada i ovdje, oslobođen okova, živ.

Za ove oslobađajuće i ispunjujuće osjećaje nije potrebno zaplesati sa smrću. Pozitivni efekti svjesnog razmišljanja i prihvaćanja smrti dogodit će se ako su pojedinci o njoj u stanju razmišljati hrabro i otvoreno te prihvatiti neizvjesnost života (budućnosti) bez prisilnog ponašanja traženja obrane od ovih „uznemirujućih“ misli. Koliko će suočavanje sa neizvjesnošću za pojedinca biti lako ili teško, ovisit će o svim ostalim pojedincima koji čine bliže i dalje okruženje. 

• Izbjegavanje neizvjesnosti kao kulturalna dimenzija

“I carry death in my left pocket. Sometimes I take it out and talk to it: “Hello, baby, how you doing? When you coming for me? I’ll be ready.”
Charles Bukowski

Jedan od popularnijih okvira za proučavanje kulturalnih vrijednosti daje Hofstede. On predlaže 6 temeljnih dimenzija vrijednosti koje služe za međukulturalnu usporedbu ali i usporedbu vrijednosti na razini kulture sa onima na razini pojedinaca ili organizacija unutar te kulture.  Šest dimenzija su redom:

• udaljenost moći (stupanj u kojem manje moćni pojedinci ili organizacije prihvaćaju i očekuju nejednaku distribuciju moći),
• individualizam vs kolektivizam (stupanj u kojem su pojedinci integrirani u primarne grupe),
• maskulinitet vs feminitet (podjela emocionalnih uloga između muškaraca i žena),
• izbjegavanje neizvjesnosti (stupanj u kojem kulture programiraju svoje pripadnike da osjećaju ugodu ili neugodu u nestrukturiranim situacijama),
• kratkoročni vs dugoročni vremenski horizont (usmjerenost napora prema budućnosti ili prošlosti i sadašnjosti) te
• ugađanje vs suzdržanost (usmjerenost na slobodno zadovoljenje osnovnih i prirodnih želja u pogledu uživanja života i zabave ili kontrola strogim društvenim normama). Vrijednosti na svakoj dimenziji kreću se od 0 do 100.

Kada bi baš morali opisati tipičnog pripadnika hrvatske kulture, to bi bila osoba koja:

• panično izbjegava nepoznate i neizvjesne situacije,
• očekuje hijerarhiju koju obilježava inherentna nejednakost te centralizaciju moći,
• osjeća intenzivnu pripadnost i lojalnost grupi (nuklearna i proširena obitelj, socijalna mreža), kada bude promoviran to je zasluga i članova njegove grupe,
• ne želi u velikoj mjeri biti najbolji već više voli ono što radi,
• voli konsenzus, solidarnost i kvalitetu života,
• vjeruje kako istina ovisi o situaciji, kontekstu i vremenu,
• vjeruje kako je ugađanje samom sebi donekle pogrešno te
• nije mu strana tendencija pesimizmu i cinizmu.

Izvor: Hofstede, G. (2011). Dimensionalizing Cultures: The Hofstede Model in Context. Online Readings in Psychology and Culture, 2(1). https://doi.org/10.9707/2307-0919.1014

Usporedba zemalja unutar Hofstedeovog okvira vrijednosti kultura. Za razliku od Švedske Hrvatska je izrazito nesklona neizvjesnosti a prihvaća moć.  Izvor: https://www.hofstede-insights.com/product/compare-countries/ 

U kontekstu razmatranja upravljanja užasom smrti, zanimljiva je dimenzija koja govori o tome kako se društvo ili kultura nose s činjenicom da se budućnost ne može spoznati: pokušava li je se kontrolirati ili je se jednostavno omogućuje. Mjera u kojoj se članovi kulture osjećaju ugroženima neizvjesnim ili nepoznatim situacijama te kreiraju uvjerenja i institucije koje pokušavaju ove osjećaje izbjeći, očitava se u rezultatu na dimenziji izbjegavanja neizvjesnosti. Prema Hofstedeovom opisu, neizvjesnost (kod koje ne postoji procjena rizika, engl. ambiguity) vodi prema anksioznosti s kojom se kulture nose na različite načine.

Pripadnici kultura koje su visoko na ovoj dimenziji održavaju rigidne obrasce vjerovanja i ponašanje te su netolerantni prema neortodoksnim ponašanjima i idejama. U ovakvim kulturama postoji emocionalna potreba za pravilima (čak i kada pravila ne djeluju), vrijeme je novac, ljudi imaju unutarnji nagon biti zaposleni i mnogo raditi, cijene se preciznost i točnost, inovacijama se odolijeva, sigurnost je važan aspekt individualne motivacije. Čini se kako je, unutar predloženog okvira, ovo najizraženija dimenzija hrvatske kulture.

Druga izražena kulturalna dimenzija u Hrvatskoj je visoka udaljenost od izvora moći. Kada ovu dimenziju svedemo na unutarobiteljske odnose, tu pronalazimo veliko strahopoštovanje prema starijima i roditeljima. Kada k tome dodamo još i podatak kako je Hrvatska među državama u EU u kojima „djeca“ ostaju najduže u roditeljskom gnijezdu, ne iznenađuje posebna zabrinutost za starije članove društva. Oko 60% mladih između 25 i 34 godine u Hrvatskoj žive s roditeljima (npr. u Švedskoj je to 6%), dok je prosječna dob osamostaljenja za „muškarce“ u Hrvatskoj 33 godine (npr. u Švedskoj je oko 21).

***

“Madame, all stories, if continued far enough, end in death, and he is no true-story teller who would keep that from you.”
― Hemingway, Ernest

Iako je za potpuno razumijevanje ponašanja u obzir potrebno uzeti sve vrijednosne dimenzije kao i druge aspekte neke kulture, kolekcija fenomena kojih smo se u ovom tekstu dotaknuli lijepo može opisati istaknuti spektar ponašanja kojima smo svjedoci zadnjih mjeseci. Izražena neizvjesnost i izostanak predvidljive i stabilne budućnosti izazvat će različita ponašanja u različitim kulturama, a to će u velikoj mjeri biti određeno temeljnim vrijednostima i dimenzijama kulture. Aktivacija svjesnosti o smrti u kombinaciji sa izraženom netolerancijom neizvjesnosti svakako mogu doprinijeti objašnjenju ranih strogih mjera, tendencije očuvanja postojeće vladajuće ideologije, hostilnog odnosa prema zemljama koje su krizom upravljale na drugačiji način, oklijevanje prema promjenama (reformama), oprez, oprez, oprez …

Ne donoseći vrijednosne sudove već pokušavajući shvatiti uzroke i posljedice, makar i pod utjecajem pristranosti prema potvrđivanju, svatko će si – svjesno ili nesvjesno, ali vrlo vjerojatno – izabrati onaj skup riječi koji odražava ili nastavlja njegove prirodne tendencije i stavove.  Stoga, nakon svega, jedno je sigurno: ovaj je članak ovdje upravo umro.