Svijet bez kraja. Ekološka kontroverza oko najprodavanije knjige u Francuskoj. I obični ljudi troše previše energije

Danas su ekološke priče bara prepuna greenwashinga na koju se mnogi, čak i u dobroj namjeri, lako upecaju, podsjeća Ante Alerić u članku o najprodavanijoj knjizi u Francuskoj prošle godine, o kontroverznom stripu o nuklearnoj energiji koji ekološke udruge nastoje diskreditirati. Politička pozadina slučaja izbija na svakom koraku

• Naslovna fotografija: Naslovnica Svijeta bez kraja u izdanju Fibre, nuklearna elektrana Cattenom (Wikimedia Commons)

• Autor je studirao francuski jezik i književnost, a radi u turizmu; zanimaju ga kulturološke teme

Najprodavanija knjiga u Francuskoj (preko petsto tisuća primjeraka) u 2022. godini je Svijet bez kraja (Le monde sans fin), strip autorskog dvojca Jancovici/Blain koji je kod nas objavljen u izdanju sjajne Fibre. Kako je moguće da je u jednoj zemlji strip najprodavanija knjiga već smo usput pisali na ovom portalu i nije to ništa novo za francusko izdavaštvo: bio je strip (Astérix et le griffon) također najprodavaniji i 2021.godine. U usporedbi s našom umjetničkom scenom gdje je autorski strip društveno marginalan i gdje se etablirani pisci u zadnje vrijeme okreću slikovnicama (koje se ne prodaju baš nešto, ali su eto, novi hype), francusko tržište knjiga izgleda je stvarno neki drugi svijet.

Ne baš bez kraja, kako sugerira naslov ovog stripa, ali svakako s dobrim komercijalnim početkom: dakle, ovaj strip iznimno je popularan, fenomenalno se prodaje i čitatelji mu daju visoke ocjene. S tim da je priča o Svijetu bez kraja puno šira od same umjetničke scene – krenimo od bizarnog događaja pred sam Božić. Naime, širom Francuske u knjižare su upadali aktivisti predstavljajući se kao djelatnici izdavačke kuće Dargaud (one koja je i izdala strip) s ciljem da umetnu dvostranični erratum u svako izdanje stripa. Radi se o tekstu koji sa antinuklearnih stajališta napada neke zaključke Svijeta bez kraja i difamira njegove autore. Ujedno je i 22.12. mailom poslan na adrese knjižara. Izdavačka kuća se promptno oglasila, ali kontroverza ide dalje.

Tko je koautor stripa Jean-Marc Jancovici? (U ovoj priči zanimljiviji je od drugog scenarista i crtača Christopha Blaina). Ekološki prevarant implementiran u sustav gdje o klimatskim promjenama savjetuje političke moćnike kao dio elite koja gura za svoj račun nuklearne programe u Francuskoj ili aktivistički inženjer, predavač, esejist, medijska zvijezda i osnivač udruge The Shift Project, koja radi u prilog ekonomiji oslobođenoj od ograničenja nametnutih ugljikom? U onom istom erratumu napadaju ga da je ustvari igrač financiran od velikih francuskih korporacija, seksist i falsifikator, kako mu tepaju, Jean-Marc Jancovici živa je kontroverza francuske javnosti.

Jean-Marc Jancovici često se nalazi u medijskom fokusu. Ekološke udruge optužuju ga da ne nudi stvarne ekološke i političke alternative krizi kroz koju prolazimo. Jancovici, s druge strane, upozorava da ne postoji zelena energija, jer svaki oblik energije postaje prljav ako se upotrebljava masovno. (Wikimedia Commons)

Zadnjih četvrt stoljeća u Francuskoj se dodjeljuje nagrada Tournesol za najekološkiji strip godine. Njen osnivač, Yves Frémoin, obratio se javnosti početkom 2022. godine zabrinut zbog najave velikog festivala stripa u Angoulêmu da će se dodjeljivati nova nagrada, L’Eco-Fauve, najboljem eko stripu. Nazvao je to političkom ofenzivom na ekologiju, obrazlažući kako se političari sad nadmeću tko je više eko, puno više i od ekologa koji su četrdeset godina na terenu. Nema industrije, poljoprivrednog sindikata ili društva lovaca koji se danas ne pretvara da spašava svijet, a pridonijeli su njegovom uništavanju. Korporacije su jedna zelenija od druge dok nastavljaju stare prakse koje vode u ekološku katastrofu koju živimo. Posebno se osvrnuo na tu festivalsku odluku o novoj nagradi nadajući se kako je iskrena, uz veliku rezervu kako bi ipak mogla biti interesni modni gadžet navodeći strip iz selekcije: Svijet bez kraja. Koji je, kako kaže, scenariziran od glasnogovornika svih nukleokrata, prodane duše velikim korporativnim zagađivačima okoliša, Jean-Marca Jancovicia. Usput se čudeći kako je nakon klimatskog uvoda i panegirika nuklearkama na kraju, takav strip mogao nacrtati netko tako velikog talenta poput Christophea Blaina, koji se stavio u službu ovako velikog falsifikata. Da li je ta nova nagrada ideja organizatora festivala, sponzora ili je sugerirana negdje odozgo, od “ekologa zadnje ure”, sumnjajući u zavjere na kraju svog obraćanja pita se Yves Frémion, pozivajući sve nas da se čuvamo imitacija. U prijevodu: šupljih priča, makar bile i zelene.

Ova tema Francuze jako interesira i dijeli jer je nuklearna energija ustvari državna priča i nebrojene su polemike i novinski članci vezani uz nju

Dakle, radi se o objavi koja je dospjela u medije tek koji mjesec nakon što je strip izdan, ali se, izgleda, već dalo naslutiti kakav će i financijski i ekološki odjek imati. Eco-Fauve ubrzo nakon ovog proglasa postaje Raja Eco-Fauve po imenu najvećeg sponzora, što je izazvalo novi skandal te je žiri nagrade dao ostavku i nije se pojavio u Angoulêmu! U erratumu koji su aktivisti pokušali uvaliti u strip ove teze idu dalje, Jancovici je popularizator znanosti, ali i inženjer bez kompetencija u društvenim znanostima  koji svu ekonomiju stavlja pod tu inženjersku optiku i tehnološki razvoj. Optužuju ga za suradnju sa korporacijama te kao državnog portparola nuklearne energije, koja je živa inkarnacija tehnike, znanosti i industrije. Korak dalje je i optužba za revizionizam i negaciju stvarnog broja umrlih i kontaminiranih u Černobilu i Fukušimi. Sam Jancovici inzistira u stripu da se radi o katastrofi ali i da su panika i strah prouzročili više štete od radijacije. I nastavlja kako je paradoksalno, ali je nakon iseljenja ljudi, Černobil postao prirodni rezervat gdje danas žive velike zvijeri, koje su inače tamo skoro nestale. Dok se na Fukušimu osvrnuo tek kratko ne nalazeći neke zdravstvene i nasljedne devijacije u okolini nuklearke.

Takozvani Prix Tournesol u francuskoj se dodjeljuje od 1997. godine na incijativu francuske stranke Verts (Zeleni). Pokretač nagrade Yves Frémoin izrazio je zabrinutost prošle godine zbog pojave nove nagrade, L’Eco-Fauve, proglasivši je političkom ofenzivom na ekologiju. Frémoina je uvrštavanje Svijeta bez kraja navelo da misli kako je riječ o interesnoj nagradi glasnogovornika “nukleokrata”. (Wikimedia Commons)

Naravno da je ova tema nešto što Francuze jako interesira i dijeli jer je nuklearna energija ustvari državna priča i nebrojene su polemike i novinski članci vezani uz ovu problematiku. I baš je zato Jancovici često u medijskom fokusu jer da bi se zaštitila klima i progurao nacionalni nuklearni program, kako kažu mnogobrojni kritičari, informacije su ponekad lažne, istine izvrnute, brojevi zaokruženi. Nekoliko mjeseci prije izlaska stripa desetci ekoloških udruga potpisali su peticiju u kojoj eksplicitno navode kako The Shift Project i Jean-Marc Jancovici ne nude stvarne ekološke i političke alternative krizi kroz koju prolazimo.  Navode kako su i elitne državne škole (Polytechnique, l’École des mines), u kojima se školovao i danas predaje, inkubatori današnjih i budućih nuklearnih elita Francuske. U jednoj od točaka zahtijevaju ekologiju koja će se otarasiti od te centralizirane nuklearne energije koja je oduvijek vezana uz ratničku kulturu i ne žele nastavak tog paklenog kapitalističkog dua proizvodnje/potrošnje.

Ekološki aktivisti Jancoviciju zamjeraju ulogu suosnivača konzultantske tvrtke Carbone4, kao i think-tanka The Shift Project, čiji je deklarirani cilj ograničiti klimatske promjene i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima. Za eko-aktiviste, obje organizacije okupljaju previše osoba povezanih s kapitalom i energetikom. (The Shift Project)

Prigovaraju mu i da je suosnivač nezavisne konzultantske firme Carbone4, specijalizirane za strategije smanjenja ugljičnog otiska i prilagodbe klimatskim promjenama, što ga stavlja u poziciju stalnih sukoba interesa s obzirom na društvene krugove u kojima se kreće. A u konačnici, najveći ideološki prigovor ide njegovoj rečenici kako i obični Francuzi troše previše energije. Jer visoka moć kupnje ne ide sa predviđanjima globalnog zatopljenja od 2 °C i svi će morati platiti. Prigovor ide u tom smjeru da se zna tko neće platiti. Od ugljena do nuklearke, elite uvijek najmanje plate. Po njima nuklearna energija nije zelena energija: od vađenja uranija do skladištenja nuklearnog otpada upitna je na bezbroj razina. Uz društveni diskurs koji potiče nejednakosti, obranu trenutnog ekonomskog i političkog sustava, autoritarnost države u energetskim pitanjima, navođenje centara moći sa tzv. ekološkim ekspertima uz patrijarhalni diskurs, slizanost sa korporacijama, negaciju industrijskih katastrofa, promociju opasnih nuklearki… Ovo su samo centralne točke neprestanih napada na Jancovicija koji je izgleda svoju poslovnu, političku i životnu viziju prenio na stranice Svijeta bez kraja.

“Prije tristo godina, sve su energije bile obnovljive…”, piše Jancovici u povijesnom dijelu stripa, čiji je izlazak ovim izreskom najavio na svojem Twitter profilu na ljeto 2020. godine. (Jean-Marc Jancovici / Twitter)

Da ponovimo, sve se ovo jako zahuktalo objavom jednog stripa. Po našim strip forumima da se pronaći pokoji glas kako se radi o propagandnom pamfletu, ali većina piše pohvalno, poneki i ekstatično o ovom djelu, dok čak ima i onih koji daju kontru pitajući se kako je ovako loš crtač mogao dobiti tako veliku temu, bez obzira što se radi o dvostrukom laureatu najpoznatijeg festivala stripa na svijetu, onog u u Angoulêmu  (U paralelnom svijetu to je nivo Messi/Ronaldo). Dakle, kao i u svemu, strip je lopta šarena. S druge strane u Fibri su ovaj strip ovako najavili:

Jancovici potkrepljuje primjerima svoju izvrsno argumentiranu viziju, a središnje teme svog razmišljanja – energiju i klimatske promjene – povezuje s ekološkim, društvenim i ekonomskim problemima, u vezi s čime logički dovodi u pitanje ekonomsko načelo stalnog gospodarskog rasta pitajući se vodi li nas ono u zamku.

A sam strip počinje dijalogom u kojem Jancovici objašnjava energiju Blainu neodoljivo podsjećajući na narative o ljudskom tijelu iz nekad i kod nas popularne francuske animirane serije Bilo jednom… (Il était une fois…).  Jancovici edukativno objašnjava pitanja energije, klimatskih promjena i utjecaja fosilnih goriva na svakodnevni život bez depresivnih zaključaka, alarmantnih upozorenja i sudbinskih rezova. Više je tu suptilnog humora dok se obrađuju teme iz fizike koje se uče u osmom razredu osnovne škole, te je sve protkano brojnim činjenicama iz energetike koje si mi sami ne znamo objasniti ali ih svakodnevno koristimo i podrazumijevamo njihovu logiku. Obnovljivi izvori energije, dekarbonizacija, staklenički plinovi i trezveno upotrebljavanje energije nisu baš izrazi za kojima će, primjerice, poludjeti francuski zastupnici (sam Jancovici je priznao ovu logiku angažmana predstavljajući strip) ali ako im na sljedećim izborima iz njihovog elektorskog bazena te teme počnu same dolaziti – eto zašto bi ovaj strip mogao biti moćan, i na duže staze.

Narativni dijalog s početka Svijeta bez kraja neodoljivo podsjeća na priče o ljudskom tijelu iz francuske animirane serije Il était une fois…, koja se nekad redovito prikazivala i u Hrvatskoj u sklopu dječjeg programa.

Da li bi ovo mogli nazvati  angažiranom umjetnošću ili suptilnom prodajom ideologije, teško je reći, jer ništa u ovoj priči nije jednoznačno i nije lako birati strane. Sama ideja za strip pak došla je od Blainova brata koji je Jancoviciev klijent, što u jednu ruku pak može signalizirati kako sve ostaje u krugu interesa. U samom stripu naći ćemo i hrpu popkulturnih referenci: od Marvelovog Iron Mana koji je simbol za energiju do Harry Pottera ili Jedija iz Ratova zvijezda. Između ostalog tu je i film Soylent Green koji služi kao jedan mali blic za razumijevanje zakona o očuvanju energije. Da bi, iz naše hrvatske pozicije, razumjeli o kakvim je ovdje likovima bilo riječ, mogli bi spomenuti kako je Jean-Marc Jancovici osmislio metodu „bilanca ugljika“ koja je bila temelj za stvaranje svjetske norme za izračunavanje količine stakleničkih plinova koje ispuštaju razne kompanije. Ili dovoljno je da bacite oko na njegov YouTube kanal i vidite, po parametrima pretplatnika i pregleda videa, o kakvom se uticaju ovdje radi. Sam Jancovici nam kroz strip kaže:

Zelene energije nema. Birati izvor energije znači birati jednu vrstu transformacije s pripadajućim prednostima i manama. Svaka energija postaje prljava ako je upotrebljavaš masovno. Ama baš svaka.

A ekološke priče danas bara su prepuna greenwashinga na koju se mnogi, čak i u dobroj namjeri, lako upecaju. Ekologija je svakako u modi, posebice za one koji usput imaju nešto i za prodati. Primjerice, na Interliberu je ponosno u ruci ovaj strip držao Darko Rundek, a da vjerojatno nije znao o nuklearnoj konstrukciji koja se krije iza njega (ili pak i jest jer Darko ima dugu umjetničku vezu sa Francuskom, kao i dugogodišnji mirni ekološki aktivizam koji odašilje u javnost). Uostalom, mi imamo samo polovicu jedne nuklearke, i to na teritoriju susjedne nam zemlje. I, na koncu, ako krenemo od toga da nas se tuđe teme ne tiču, kao što je slučaj sa globalnim zagrijavanjem, koje ne smatramo “svojim” već problemom naše djece i unuka, onda je ova mala nuklearna crtica ustvari samo jedna tuđa briga u stripu koji na dobar način prezentira problematiku iskorištavanja fosilnih goriva, energije i klimatskih promjena.