Novinarka i spisateljica Sofija Kordić iz Praga analizira izbore u Češkoj na kojima je uvjerljivo pobijedio populist i oligarh Andrej Babiš. Pojašnjava zašto su glasači povjerovali Babiševim beskrajnim obećanjima, zašto ih dosadašnja vlast nije uspjela nagovoriti da se zabrinu za demokraciju, ali i zašto ne treba očekivati da se Babiš u potpunosti svrsta uz svog prijatelja Viktora Orbana.
Za Antonia Scuratija, Mussolini je bio ne samo začetnik fašizma, nego i onoga što danas zovemo suverenističkim populizmom, piše Enis Zebić u svojem osvrtu na knjigu "Fašizam i populizam. Mussolini danas". U Hrvatskoj nema musolinizma, ali ima suverenističkog populizma. Međutim, dok je u Italiji riječ o populizmu krajnje desne provenijencije, u Hrvatskoj on obuhvaća znatno širi politički spektar.
Predsjednički kandidat Javier Milei puno priča i puno obećava, a na skupove dolazi s motornom pilom s kojom će "srezati državu", opisuje Nikolina Židek ekstremno desnog, samoprozvanog anarhokapitalista. Podivljala inflacija i zamor birača peronistima i makristima, gurnuli su Mileija na prvo mjesto u preliminarnim izborima, svojevrsnoj probi za predstojeći prvi krug predsjedničkih izbora.
Vjerojatno je da od kolektivnog narcizma spasa nema, završava Goran Mihelčić članak u kojem na temelju niza suvremenih istraživanja opisuje masovni psihološki fenomen čije karakteristike plaše, uz ostalo zato što skupine od ogorčenosti vodi sve do osvete
U prikazu još jedne knjige o liberalnoj demokraciji i populizmu Božo Kovačević upustio se u puno slojevitiju raspravu
Ideja da će Igor Matovič, kojeg su nazivali klaunom parlamenta, političar bez ideologije i programa, strpljivo pregovarati, sastavljati koaliciju i tražiti kompromis za mnoge je na granici znanstvene fantastike. Politička nestabilnost otvara vrata daljnjem nazadovanju
Politička je teorija, baš kao i povijest, prilično nepouzdana učiteljica, piše Božo Kovačević u izvanredno informativnom osvrtu na zbornik u kojem se prikazuje rast populizma u nekolicini raznorodnih zemalja. U nekima je populizam oblik otpora izvana nametanim političkim rješenjima, no što ga potiče u razvijenim demokracijama? Jesu li SAD uvijek bile populističke i zašto je Cipras izgubio izbore
U usporedbi s drugim zemljama zapadne Europe, Italija ima puno manje stranih rezidenata, ukupno tek oko osam posto. Paniku šire oni političari koji svoj uspjeh duguju propagandi i sijanju straha, piše Aleksandra Šućur u članku u kojem u slučaju sukoba talijanskog populističkog ministra policije Salvinija s kapetanicom broda Sea Watch 3 prepoznaje refleksije talijanskog odnosa s Europom, te odnosa prema nevladinim udrugama
A tko kaže da populisti nisu zapravo elitisti? Da ne žele zamjenu jednih elita drugima koristeći „narod“ samo kao oruđe, pita Karlo Jurak u članku u kojem se osvrće na neke teze iz serije članaka o populizmu, posebno na pitanja lijevog populizma, odnosa populizma i konzervativizma te populizma i elita
U drugom od tri članka o populizmu Božo Kovačević prikazuje knjigu Nervous States Williama Daviesa čija je teza da je liberalna demokracija izgubila povjerenje ljudi jer je na račun razuma i napretka potisnula njihove (kolektivne) osjećaje. Najzanimljiviji primjer je zloupotreba znanosti, kojima se više ne vjeruje jer su instrumentalizirane i manipulativne. Davies se ipak nada da nije „iščezla sposobnost proizvođenja novih institucija društvenog ugovora i mira“